Karamarko se samo treba sprijateljiti sa Ninoslavom Pavićem. Onda će biti "najbolji lider Hrvatske ikada".

Dva su nekada istaknuta hadezeovca izjavila u 2012. da su osobni prijatelji Nina Pavića.

Kramarko je ovo pametno odigrao. Dao je Dilberu ministarstvo branitelja u svojoj vladi, a ovaj je promptno izašao s izjavom koja ga oslobođa sumnje da je imao prste u Gotovininu uhićenju. A i Štrbčeva izjava je došla kao naručena.

Time je poprilično skinuo sa sebe nekakvu stigmu špijunčine, udbaša i izdajice jednog od najvećih hrvatskih sinova. Bilo kakve negativne konotacije vezane uz Gotovinu znače političku smrt. Uz katastrofalnu ekonomsku politiku ove vlade, mislim da Karamarko i HDZ imaju dobre šanse (opet) doći na vlast.

Djipo, poštujem te jako ali molim te ne treba se pridružiti prosipanju svakakvih riječi bez dokaza:

- Fotka iz današnjeg Zadarskog lista http://www.zadarskilist.hr/clanci/24112012/vasi-zadrani-nepokolebljivo-su-znali-da-ste-nevini-i-pravedni



-Dilber u večernjem listu http://www.vecernji.hr/vijesti/znam-tko-je-dao-uhititi-gotovinu-ali-ne-smijem-reci-clanak-476852

Valjao bi se zapitati zašto nitko iz SDPove Vlade 2000-2003.g. tipa Šime Lučin nije došao stisnuti ruku Anti, kao ni Mesić ili Vesna Pusić, a taj "kleti špijundžija" Karamarko to čini .
Također, ljudi zaboravljaju (osobito ekipa s desnice) da je taj isti došao poslije uhićenja Gotovine u tajne službe, kao i činjenicu da je s Mesićem bio 3 mjeseca te ga je ovaj izbacio čim je htio istraživati komunističke zločine .

Dva su nekada istaknuta hadezeovca izjavila u 2012. da su osobni prijatelji Nina Pavića.

Karamarko nije jedan od njih, što se da zaključiti iz događaja zadnjih tjedana.

Pa ja sam i napisao da je sada HDZ nacionalno svjestan kada nema onog brezobraznika i metnio sliku gosp. Karamarka.

Ovo sa Mesićem i Pusićkom si u pravu, sa tim komunjarama se HDZ-ovci i ne bi trebali družiti kao što se i ne druže.

Primjerice, na ovoj sliki se jasno vidi tko je komunjara a tko pravi Hrvati

Veliš i taj Nino Pavić je neki brezobraznik?

Oće se ono natovarit na čovika ni kriva ni dužna.

To su ti antikristi i Masoni, oni samo izmišljaju na prave ljude bez dokaza, mene jedino čudi što ih ovi ne tuže za klevetu kad pišu onakve gadosti, sram ih bilo

-Dilber u večernjem listu http://www.vecernji.hr/vijesti/znam-tko-je-dao-uhititi-gotovinu-ali-ne-smijem-reci-clanak-476852

Nismo jos spomenuli kako bi ova buka sto se dize sa strane Srba mogla negativno uticati na sudjenje sestorici, te da nebi neki politikantski sudci poput gospona Pocarda, Pocanta ili kako li se vec zove odlucili da ako Hrvati nisu osudjeni u RH, mora se osuditi Hrvate u BiH.

Toga se i ja bojim.

Evo da i ovdje stavim..

http://max.tportal.hr/Hodak-u-lovu-na-M ... _0__0.aspx

EKSKLUZIVNO: HAAG, PRAVDA, ŽRTVE

ZAŠTO SU OSLOBOĐENI GOTOVINA I MARKAČ

Bivša glasnogovornica Tužiteljstva u Haagu u polemičnom tekstu koji baca novo svjetlo na funkcioniranje Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine ekskluzivno za SB komentira presudu hrvatskim generalima ANTI GOTOVINI i MLADENU MARKAČU

Izricanje oslobađajuće pravomoćne presude jedinoj dvojici oficira Hrvatske vojske kojima se u Haagu sudilo zbog zločina počinjenih u Kninskoj krajini u ljeto 1995. nije iznenađajuće. Antu Gotovinu i Mladena Markača se teretilo za učešće u protivpravnim artiljerijskim udarima na Knin i još tri grada kao dio udruženog zločinačkog poduhvata u okviru kojeg su, tokom i nakon operacije Oluja, počinjeni zločini nad srpskim civilima. Po mišljenju većine članova Apelacionog vijeća MKSJ, granatiranje gradova nije nezakonito kad se ne ciljaju civili pa time nema ni krivice optuženih. Skandal koji se dogodilo polovinom novembra u Haagu nije u tome nego u činjenici da je Haški tribunal sveo zločine počinjene u sjenci Oluje u izolirane incidente.

Tvrdeći da državni vrh Hrvatske 1995. nije vodio politiku sa ciljem protjerivanja, pa i sprečavanje povratak Srba u taj dio Hrvatske, Sud je ustao protiv suočavanja s prošlošću i hrvatskog državnog aparata i javnosti. Tri od pet sudije koji su činili Apelaciono, ili Žalbeno vijeće su nametnuli sudsku i time sada neosporivu istinu koju manjina među sudijama smatra pravno neosnovanom, implicitno sugerišući da je bila politički motivisana.

PRANJE PRLJAVOG RUBLJA

Budući da iznad Žalbenog vjeća nema više pravne instance kojoj bi sudije bili dužni da polažu račune, izglede da same sudije revidiraju svoje sopstvene odluke i priznaju da mogu biti "groteskne" i "suprotnom svakom poimanju pravde". Prvi put se, međutim, dešava da Haag pere javno svoje prljave rublje i da takvim kritičkim i oštrim rječnikom sudije u manjini izraze otvoreno svoje neslaganje sa zaključcima većine.

Ali, nije ovo prvi put da dio sudija Haškog tribunala hladno ostavlja žrtve bez pravde. Nije također prvi put da Žalbeno vijeće spriječi da neugodna istina izbije na svjetlo dana. Sjetimo se famozne afere cenzuriranja zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane SRJ-a.

Godine 2005. i 2006, sudije Žalbenog vijeća Haškog tribunala su protupravno uskratili pravo žrtvama, pa i javnosti na pristup tim zapisnicima koji su sadržavali ključne informacije o stvarnoj kontroli koju je Miloševićev režim imao nad snagama bosanskih i hrvatskih Srba, pa i o direktnoj krivnji vrha Srbije za zločine počinjene u Hrvatskoj i u Bosnu tokom ratnih sukoba '90-ih. Tada su se, konzensusom, haške sudije složile da treba zataškanjem istine pomoći srpsku državu da ne bude proglašena krivom na Međunarodnom sudu pravde za genocid u Srebrenici 1995. tako da ne bude natjerana da plati nadoknadu štete svojim susjedima.

Prije nekoliko godina, dakle, apelacione sudije su već smatrale važnijim zadovoljiti očekivanja jedne države nego primjenjivati međunarodne pravne standarde i zakone. Godine 2006, kad se još moglo ispraviti odluka o cenzuriranju zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane prije nego što Međunarodni sud pravde zatvori raspravu o ulozi vrha Srbije 1995. u Srebrenici, sudija Theodor Meron predsjedavao je Žalbenim vijećem koje je naprosto odlučilo spriječiti rasvjetaljavanje sukoba i nedavne prošlosti na zapadnom Balkanu, nanoseći štetu, u očima većine u regionu, radu sudstva i potrazi za istinom.

Godine 2011. sudija Meron ponovo je u Žalbenom vijeću koje ima namjeru, umjesto pravde, zadovoljiti posebne interese. Ovaj put, ne odnose se na jednu državu nego na same haške sudije. Sudiji Meronu ne smeta što nije kvalificiran da uđe u sastav Vijeća zaduženog da preispita prvostepenu presudu u jednom predmetu u kojim je sam zainteresirana strana. Važnije mu je, očito, da osigura da zaključci većine idu u željenom pravcu. A to je pravomoćno presuditi osobu (ja!) koju je u jednoj knjizi rasvijetlila kako su žalbene sudije svjesno i voljno prekršili zakon da bi izašli u susret Srbiji koja je tražila cenzuriranje dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane.

HRVATSKI TAJNI PLAN

Zar nije već naprosto groteskno bilo da međunarodne sudije nekog krivično kazne zbog objavljivanje sudskog rezonovanja koje je bespravno proglašeno tajnim i koje je suprotno svakom poimanju pravde? Dio sudija Haškog tribunala već dugo ukazuje da, budući da ne moraju nikome polagati račune, ne smatraju se više obaveznim da obrazlože svoje sudske odluke niti da ubjeđuju javnost kako za sebe ne smatraju da su iznad zakona.

U aprilu 2011, hrvatski mediji su tvrdili da je Vlada Hrvatske razradila tajni plan za spas Gotovine i Markača koji ima za cilj, između ostalog, srušiti tezu o postojanju udruženog zločinačkog pothvata prilikom izvođenja akcije "Oluja". Nakon uložene žalbe na prvostupanjsku osuđujuća presudu u maju/svibnju 2011, Meron je imenovan za člana Žalbenog vijeća. Sedam dana kasnji, sudija Meron sam sebe imenuje dežurnim sudijom za pripremu žalbenog postupka u predmetu Gotovine i Markača. U novembru iste godine, institut u Atlanti kojim rukovodi Laurie R. Blank, bivša Meronova saradnica kad je on bio profesor na New York Universityju, organizira grupu pravnih vojnih eksperata, većinom američkih, koji oštro kritiziraju presudu jer sužava pravo ratovanja. Istog mjeseca, sudija Meron ponovo je izabran za predsjednika suda (bio je već na toj funkciji 2003-2005). Istog dana kad preuzima tu funkciju, on razrješava sutkinju Andresinu Vaz iz Žalbenog vijeća koji treba da sluša predmet i zamjenjuje je Patrickom Robinsonom. Žalba je trebala da bude razmatrana u toku 2013., ali je konačna presuda izrečena tokom 2012, odnosno godinu dana ranije. Sve ukazuje na ključnu ulogu koju je sudija Theodor Meron imao u zaključcima većine u oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču.

Legitimitet MKSJ zavisi od integriteta njegovih glavnih aktera, među njima i sudije. Svaki propust ne samo delegitimira dotične sudske odluke u cjelini nego i sva dosadašnja dostignuća Tribunala. Zato je neophodno opomenuti Tribunal iako je dio sudije sklon da koristi svoj moć kako bi ušutkali svaku kritiku.

There have also been some delays in certain trials. More specifically, we currently estimate that the trials of Prlić et al., Stanišić and Župljanin, and Stanišić and Simatović will not be completed until March 2013...


The appeals of Tolimir and Stanišić and Župljanin are anticipated to be completed in early
2015 and the Prlić et al. appeal in late 2016.

Evo da i ovdje stavim..

http://max.tportal.hr/Hodak-u-lovu-na-M ... _0__0.aspx

POST FESTUM HAŠKIH PRESUDA ZA GOTOVINU I HARADINAJA : CARLA DEL PONTE NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI

GOTOVINA, HARADINAJ I HALILOVIĆ TRAŽE DA SE CARLA DEL PONTE STROGO KAZNI!

Komentari Carle del Ponte dati neposredno nakon izricanja presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kao i Ramushu Haradinaju, duboko su uvrijedili oslobođene, ali i uzdrmale region; nekoliko advokatskih timova i Vlada zatražilo je od Ban Ki-moona hitno skidanje imuniteta Del Ponteovoj kako bi se ona mogla procesuirati za svoje nedolično ponašanje i pristrasnost; Guenael Mettraux, advokat koji je oslobodio generala Antu Gotovinu, ekskluzivno za naš list komentariše ishitrene izjave Del Ponteove

„Šokirana sam. Bila sam vrlo iznenađena i zaprepaštena. Potpuno je nevjerojatno što se dogodilo nakon presuđene kazne od 24 godine za Gotovinu i 18 za Markača. Ne mogu to prihvatiti. Osjećam punu solidarnost sa srpskim žrtvama prema kojima je počinjen zločin. Zločin, koji smo čvrsto dokazali činjenicama“, komentarisala je Carla del Ponte u intervjuu za beogradski Blic izricanje oslobađajuće presude hrvatskim generalima.

Prava lavina reakcija u regionu ukazuje da bi ovaj intervju u kojem je izrekla dosta nepromišljenih ocjena bivšu glavnu tužiteljicu mogao skupo stajati.

Prije svega zbog toga što su Gotovinini advokati Luka Mišetić i Guenael Mettraux uputili zahtjev Ban Ki-moonu, generalnom sekretaru UN-a, da se protiv bivše tužiteljice Haaškog suda Carle del Ponte provede istraga i odredi kazna! Gotovinin advokatski tim navodi kako je bivša tužiteljica prekršila cijeli niz pravila UN-a koja je obavezuju i nakon prestanka mandata.

Bivša tužiteljica, danas komesarka UN-ove komisije za istrage zločina u Siriji, ne samo da presudu i obrazloženje još nije bila pročitala, bez čega pravnici rijetko komentarišu odluke, nego je izjavila da je Gotovina kriv! „Ovo nije pravda, ovo je negiranje velikog zločina. Srpska vlada i Srbi ne mogu prihvatiti takvu presudu... Ja se slažem s njihovim izjavama, jer je jasno da je zločin počinjen. Ovo sigurno nije pravda“, rekla je.

Prema stavu Gotovininih zastupnika, Del Ponte je time ozbiljno prekršila Gotovinina osnovna prava, a kao tužiteljica, pa i kad joj mandat prestane, bila je obavezna “izbjegavati izvan sudnice davanje javnih komentara o meritumu suđenja ili o krivnji i nevinosti pojedinog osuđenika, dok traje postupak pred Sudom”.

Bivša tužiteljica, navode odvjetnici Mišetić i Mattraux, optužila je žalbeno vijeće i za korupciju. Na pitanje, mislite li da je politika, novac ili lobiranje uticalo na presudu, rekla je: „Ne znam, ali takva sumnja je opravdana“. Advokati podsjećaju i da je bivši predsjednik Suda Antonio Cassese rekao da su tužiteljicine izjave prije suđenja, kako ima neoborive dokaze protiv Slobodana Miloševića, njemu omogućile da Haag iskoristi kao političku pozornicu, te da Del Ponteova ima naviku da suđenja pretvara u političke afere.

Švajcarski advokat Guenael Mettraux jedan je od najboljih stručnjaka za zapovjednu odgovornost i smatra se da je najzaslužniji što su hrvatski generali oslobođeni.

U Haagu je već radio na odbrani oslobođenih Sefera Halilovića, bivšeg generala Armije BiH, i Ljube Boškoskog, bivšeg makedonskog ministra policije, koji su takođe bili optuženi po zapovjednoj odgovornosti. Nakon oslobađajuće presude hrvatski zvaničnici su kazali da će ovog advokata nagraditi jednim jadranskim otokom.

Gotovinin advokatski tim podsjeća da je devet visokorangiranih dužnosnika iz regiona oslobođeno na temelju optužnica Del Ponteove nakon što su u pritvoru proveli ukupno preko 40 godina, a to su Ante Gotovina, Mladen Markač, Ivan Čermak, Ramush Haradinaj, Idriz Balaj, Lahi Brahimaj, Sefer Halilović, Naser Orić i Ljube Boškoski.

„Ona se mora zaustaviti da koristi UN imunitet za nastavak uništavanja reputacije ljudi koje je krivo optužila, nepošteno progonila i sad ih nastavlja klevetati.To kreira konfuziju i štetno je za Tribunal“, navode Gotovinini advokati u svom pismu kojeg su uputili Ban Ki-moonu. Advokati zahtijevaju da se provede istraga i Del Ponte smijeni iz Povjerenstva za Siriju, i da više ne komentariše slučaj Gotovina. Traže i ukidanje imuniteta kako bi se mogli pokrenuti sudski postupci protiv nje.

I HALILOVIĆ PRIPREMA TUŽBU

Budući da je slučaj generala Sefera Halilovića nekoliko puta pomenut u zahtjevu za istragu protiv Carle del Ponte koju je uputio Gotovinin advokatski tim, a da se u istom timu nalazi advokat Guenael Mettraix, koji je pred Tribunalom zastupao Halilovića, kako naš list saznaje, i Halilović će uskoro uputiti zahtjev za istragu i sankcionisanje bivše tužiteljice Carle del Ponte.

Gotovo istovremeno i Vlade Albanije i Kosova zatražile su istragu protiv bivše glavne tužiteljice Carle Del Ponte, zbog podizanja optužnice protiv Ramusha Haradinaja i Fatmira Limaja, iako su je saradnici upozorili da nemaju dovoljno dokaza u ovim slučajevima.

Dvije vlade su opet reagovale nakon Carline izjave da protiv Haradinaja nije bilo dokaza te da nije iznenađena presudom. Podsjetimo, Carla Del Ponte je bila autor optužnice protiv Ramusha Haradinaja.

„Najšokantnija vijest ovih dana su posljednje izjave dobro poznatih tužitelja tog suda da optužnica protiv bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja i njegovih saradnika, koju je podigla Carla del Ponte, nije bila zasnovana na dovoljno dokaza", navodi se u saopštenju kabineta albanskog predsjednika Bujara Nishanija.

Čelnici dvije vlade podsjećaju da je Kosovo "usko surađivalo s Haaškim tribunalom", a tu je spremnost Carla del Ponte zloupotrijebila i "sada priznala kako optužnica protiv Haradinaja nije bila potkrijepljena dokazima koji su mogli dovesti do njegove osude".

Albanija i Kosovo najavili su da će tražiti od međunarodnih institucija nezavisnu istragu protiv Del Ponteove, za zlopotrebu ovlaštenja kao glavne tužiteljice u slučaju Haradinaj, Limaj i drugima 2003. godine i u vezi s njenim „znanstveno-fantastičnim fabrikovanjem“ optužbi Dicka Martyja i drugih o trgovini ljudskim organima.

Kosovska vlada smatra da je bivša glavna tužiteljica "svoja ovlaštenja i privilegije prekoračila i zloupotrijebila do te mjere da je dozvolila podizanje neutemeljenih i tendencioznih optužnica, čime je naštetila imidžu Kosova".

CARLINA RAVNOTEŽA

Carla Del Ponte imala je, prema tvrdnjih upućenih iz Haškog tribunala, puno propusta u svom radu. Ono što je od samog početka zabrinjavalo advokate i sudije Tribunala jeste da “ravnoteža zločina” koju je tražila Del Ponte nije imala pravno uporište.

Kako naš izvor iz Haškog tribunala tvrdi, saradnici iz Ureda tužilaštva u Hagu upozoravali su Del Ponteovu da u nekim slučajevima kao što su Gotovina, Haradinaj i Halilović nema elemenata za podizanja optužnice, jer nema konkretnih dokaza za njihovu krivicu, te da bi u tom slučaju to bile klasične političke optužnice.

Od tada je tinjao i sukob između nje i njenog prvog zamjenika Geoffrea Nicea, kao i nje i drugih tužilaca, jer je ona, uprkos svim upozorenjima ljudi s kojima je radila da će određene optužnice izgubiti, insistirala da ih podigne.To se nije moglo drugačije nazvati nego kao pokušaj izjednačavanja strana.

Istina, istrage koje su vođene dovodile su do određenog nivoa odgovornosti. Recimo, u predmetu Halilović, slučaj Grabovica, optužnica je dovodila do Zulfikara Ališpage, tadašnjeg komandanta jedinice "Zulfikar". Slično je bilo i u druga dva slučaja, međutim Del Ponteovu je predmete “na guranje” htjela podići na viši nivo, gdje u sudnici nije bilo moguće dokazati krivicu i zato je predmete gubila.

Kada je u predmetu Halilović trebalo početi suđenje, branioci Guenael Mettraux i Peter Morrissey su sat prije početak još jednom otišli i rekli joj kako će optužnicu izgubiti i da bi bilo racionalno da je povuče, kako bi se uštedio novac, vrijeme, ljudski resursi itd. Ona je to arogantno i bijesno odbila, lupajući šakom po stolu.

Hrvatski, ali i albanski mediji sve češće govore o Carlinoj pristrasnosti i naklonjenosti Srbima. Povodom odnosa Del Ponteove prema Srbiji, svojevremeno je i Vladimir Vukčević, srbijanski tužilac za ratne zločine, rekao da iskreno misli da je glavna tužiteljica "veoma naklonjena Srbiji čak i kada predlaže uslovljavanje potpisivanja sporazuma s EU izručenjem haških optuženika Tribunalu".

Kao njenu popustljivost prema Srbima, upućeni izvori navode to što je tokom svog mandata dozvolila vlastima u Beogradu da dokumenti koji bi bili ključni u suđenju Slobodanu Miloševiću, ali i mnogim visokim funkcionerima iz vojske i policije, ostanu u njihovim arhivama pod pečatom “državna tajna”.

Poseban interes kod nekih tužilaca iskazan je za zapisnike sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane iz ljeta 1995, kada je Srebrenica bila okupirana od vojnih i policijskih snaga, od kojih je većinu plaćala Srbija. Tokom masakra u Srebrenici Savjet se sreo tri puta, a Ratko Mladić je prisustvovao posljednjoj sjednici. Kada su beogradski advokati tražili od sudija tajnost za svoje arhive, donijeli su pismo podrške od Carle del Ponte. Ona je u jednom intervju potvrdila da je u maju 2003. bivšem ministru vanjskih poslova Srbije Goranu Svilanoviću rekla da će prihvatiti da "razumni" dio materijala ostane pod pečatom. U to vrijeme ti dokumenti su bili ključni za suđenje Miloševiću. Međutim, on je umro prije nego što je njegovo suđenje bilo završeno. “Nepotrebni deal“, kako je Geoffrey Nice, glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću, nazvao nagodbu koju je Del Ponte postigla sa Beogradom, “samo je poslužio Beogradu da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. Nova vlast u Beogradu nije imala ništa protiv da se na zatvorenim sjednicama ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Miloševića", ističe Nice. “Tužilaštvo, ne samo da nije ništa dobilo od tog 'deala' nego je stvorilo nepoželjan presedan, jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uslove za slične dokumente i to s uspjehom, jer je gospođa Del Ponte opet lično odobravala takve inicijative", kazao je Nice… Da je nagodba glavne tužiteljice najviše odgovarala Srbiji, postalo je jasno nakon presude Međunarodnog suda pravde u Tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore. Da je srbijanski predsjednik osuđen za genocid, što je bilo skoro potpuno izvjesno, ICJ bi teško mogao donijeti presudu kontradiktornu presudi ICTY-ja, odnosno da i država na čijem je čelu bio nije odgovorna za genocid.

Pomenuti zapisici sa Sjednica vrhovnog savjeta odbrane iz vremena srebreničkog masakra ni dan danas, zahvaljujući Carli del Ponte, nisu dospjeli do Haškog tribunala.

EKSKLUZIVNO ZA SB: Guenael Mettraux, advokat koji je oslobodio generala Antu Gotovinu

CARLA DEL PONTE JE ZASLUŽNA ŠTO U HAAGU NEĆE BITI KAŽNJENI PRAVI KRIVCI

Švajcarski advokat Guenael Mettraux priključio se timu odbrane hrvatskog generala Ante Gotovine u maju prošle godine. Time je advokatski tim na čelu sa Lukom Mišetićem pojačan jednim od najvećih eksperata za „komandnu odgovornost“ međunarodne advokatske kuće ICLB-a (International Criminal Law Bureau).

Advokati ove poznate kuće savjetovali su, između ostalog, i odbranu hrvatskog generala Ivana Čermaka i oslobodili su pred haškim sudom i kosovske Albance Fatmira Limaja, optuženog za ratni zločin nad srpskim i albanskim civilima, inače desnu ruku Hashima Thacija, kao i bivšeg premijera Kosova i vođu OVK 1999. godine Ramusha Haradinaja.

Advokat Guenael Mettraux nalazio se I u timu odbrane generala Armije BiH Sefera Halilovića i makedonskog ministra unutrašnjih poslova Ljube Boškoskog. Obojica su bili optuženi „po komandnoj odgovornosti“, ali haški sud ih je oslobodio po svim tačkama optužnice. Za njihovo oslobađanje najviše zasluga ima upravo Guenael Mettraux.

U ekskluzivnom intervjuu Mettraux za Slobodnu Bosnu otkriva zašto je pala optužnica protiv Gotovine i zbog čega je bivša glavna tužiteljica burno reagovala na njihovo oslobađanje.


Gospodine Mettraux, da li je tačno da ste nakon čitanja optužnice generalu Gotovini odmah kazali da je optužnica slaba i da je generala Gotovinu moguće osloboditi?

Tačno je, izjavio sam to kada sam čuo optužnicu. Sada je očigledno da je ona bila slaba i pogrešna.

Vi ste bili zaduženi za ekspertizu granatiranja, koja je bila ključna u odluci Žalbenog vijeća da ne prihvati prvostepenu odluku da je granatiranje Knina, Obrovca, Gračaca i Benkovca bilo nezakonito, sa svrhom gađanja civila i civilnih meta i, na kraju, progona stanovnika srpske nacionalnosti. Šta je bio ključni argument na osnovu kojeg ste tražili oslobađajuću presudu za generale?
Razlog za traženje oslobađajuće presude bili su navodi Tužilaštva, koji su bili očigledno slabi i to što nijedan zločin za koje su osumnjičeni naši klijenti nije imao veze s njima. Tužilaštvo je uporno tražilo krivicu za odlazak srpskih civila u legitimnim vojnim napadima. Da bi se došlo do takvog zaključka, bilo je potrebno napraviti zapanjujuću konstrukciju pravnih regulativa i činjenica koje su se na kraju pokazale potpuno netačnim.

Da li ste posjedovali tzv. „topničke dnevnike“?

Imao sam uvid samo u onaj materijal koji je zvanično uključen u proces suđenja. To je bilo više nego dovoljno da se zaključi i pokaže da je suđenje bilo pogrešno i obmanjujuće.

Zašto je nakon presude bivša haška tužiteljica Karla Del Ponte tako burno reagovala, da li je u pitanju povrijeđena sujeta što je njena optužnica srušena?

Mislim da gospođa Del Ponte treba da počne da čisti ispred svojih vrata prije nego što krene da kritikuje sudije za oslobađajuću presudu. Ako je već optužila pogrešne ljude i ako je pravda u tolikoj mjeri uskraćena srpskim žrtvama, ona bi trebala da uradi ispravnu stvar: da se izvini žrtvama, a ne da okrivljuje sudije koji rade svoj posao. Prevelikom broju ljudi, generalu Seferu Haliloviću, Ljubi Boškoskom i sada generalu Gotovini, suđeno je jer su bili simboli u očima svog naroda, a ne zato što je bilo dokaza da su počinili zločine. Praksa gospođe Del Ponte da optužuje individualce trebalo bi pomno da se prouči, kako bi se naučila lekcija da se ovako nešto nikada ne ponovi u praksi međunarodnih tužilaca.

Kako komentarišete izdvojeno mišljenje člana Žalbenog vijeća Haškog suda Fausta Pocara da su njegove kolege napravile fatalne greške u odluci da oslobode dvojicu hrvatskih generala i presudu nazvao “grotesknom”?

To je njegov stav i nemam namjeru da to komentarišem. Samo ću reći da je, po mom mišljenju, većina u pravu, a da on nije.

Vaše mišljenje je da je presuda pravična. Ali, šta je sa Srbima ubijenim tokom akcije? Ko za njih treba da odgovara?

Nikada nećete dobiti pravdu za žrtve presuđujući nevinoj osobi. Razumijem osjećanja frustracije žrtava koje vjeruju da će određeni zločini proći nekažnjeni. Kako sam rekao ranije, odgovore bi trebali potražiti kod gospođe Del Ponte: zašto ona nije bila u stanju da krivično goni prave krivce i zašto se i dalje pretvara da je imala validne optužbe, a da je sudije prosto nisu razumjele!?

Da li je tačno da vas je Sefer Halilović, u čijem timu odbrane ste takođe učestvovali, preporučio timu advokata generala Gotovine?

On mi je prijatelj i možda je vjerovao da je dobra ideja da se pridružim timu odbrane generala Gotovine. Dopustite mi da kažem ovo: temelj odbrane generala Gotovine napravili su oni koji su bili njegovi savjetnici na suđenju, Luka Mišetić, Greg Kehoe i Payam Akhavan. Svi smo mi radili kao tim i naposlijetku uspjeli u svom naumu.

Hrvatske vlasti su rekle da će Vas za angažman u odbrani, koji je po njihovom mišljenju bio ključni, nagraditi hrvatskim ostrvom. Da li očekujete takvu nagradu od Hrvatske?

Ne očekujem nagradu. Niti ostrvo. Ništa. Neopisivo sam sretan da vidim naš rad nagrađen oslobađanjem generala Gotovine. Više od toga ne tražim. Ne sumnjam da će general mnogo doprinijeti u popravljanju veza između ljudi koje su narušene tokom rata. On je pozvao Srbe iz Krajine da se vrate na svoje posjede. Mogu samo da se nadam da će oni čuti njegov poziv i vratiti se, te da će ljudi ponovo naučiti da žive zajedno. Ako bi to bila posljedica suđenja, bio bih nagrađen milion puta više.