Pa valjda momak ima pravo da sam odluci gdje zeli da igra... Kakve veze ima sa turskom, sta se proseravas? Otac mu je Bosanac iz Doboja, Klokotnice bivsi reprezentativac BiH i zato ima pravo da igra za BiH ako to zeli. Momak dolazi redovno u Klokotnicu gdje ima prijatelja Osmana kojem je neki dan poklonio dres. Ti kako vidim se ne razumjes u nogomet, (sigurno ga i ne pratis), i zato i neznas da je momak sa 16 vec vanserijski igrac, i ako nastavi vako ima zlatnu boducnost.

Njegova je domovina Hrvatska i on nama kao takav ne treba ,jer da valja ne bi igrao u Dinamu iz Agrama na kojem se nabija gol razlika u CL-u nego bi igrao recimo u Barceloni , Milanu,Juventusu ,Realu,Manchester Unitedu ...vise mi pun racku tog Halilovica kao da je Lionel Messi a ne neki grijach klupe u rahitichnom Dinamu iz Zagreba...

Sport: BiH je proteklih godina ostala bez velikog broja sportista

Da nema Hrvatske i Srbije bili bismo velesila

Kada bi selektor Safet Sušić na raspolaganju mogao imati sve igrače koji imaju pravo nastupa za BiH bio bi na slatkim mukama. Pokušali smo odglumiti Papeta i sačiniti idealnih 11, pred kojima bi zaklecala koljena i najjačim svjetskim reprezentacijama. Na golu bi bio Handanović, a zadnju liniju s lijeva na desno sačinjavali bi: Ćorluka, Subotić, Spahić i Srna. Pjanić bi bio zadnji vezni, a po bokovima bi djelovali Lulić i Rakitić, dok bi iza špiceva Džeke i Ibrahimovića djelovao Misimović. I klupa bi bila izuzetno široka, a na njoj bi bili: Begović, Lovren, Kolašinac, Mujdža, Salihović, Hajrović, Kuzmanović, Mandžukić, Jelavić, Marin, Halilović...

Bosna i Hercegovina oduvijek je bila nepresušni izvor talenata. Politika, društvo, kultura, estrada, a pogotovo sport, susjednih nam država, ali i šire, gotovo da su nezamislivi bez osoba kojima je porijeklo sa prostora od Une do Drine, od Save do mora.

Mulaomerović, Alilović, Ljubičić... Svakako da je to najupečatljivije u svijetu sporta. Nemali je broj “naših” koji su se proslavili pod zastavama inih država. Košarkaši Damir Mulaomerović, Mirza Begić, Stanko Barać, Emir Preldžić... Rukometaši Mirko Alilović, Denis Buntić, Dalibor Anušić... Teniseri Ivan Ljubičić, Ivan Dodig, Marin Čilić.... I to su samo neka imena onih koje je srce odvelo na drugu stranu, daleko od BiH.

Međutim, naša zemlja najviše je izgubila u najpopularnijem sportu – fudbalu. Zamislite da u vrhu napada u tandemu sa Edinom Džekom gledamo Zlatana Ibrahimovića, da stoperski par čine aktuelni kapiten zmajeva Emir Spahić i defanzivac šampiona Njemačke Neven Subotić (rođen u Banjaluci), a da uz njih dvojicu u zadnjoj liniji budu još Vedran Ćorluka (Derventa), te Darijo Srna (otac Uzeir iz BiH). I to nije sve. Zbog nastupa za Srbiju u veznom redu našeg državnog tima ne gledamo Zdravka Kuzmanovića, čiji je otac porijeklom iz Modriče. Njemačka je “spriječila” Marka Marina (Bosanska Gradiška) da zaigra za zemlju svojih roditelja, kao i Spahićevog saigrača iz Seville Ivana Rakitića (majka iz Žepča). Reprezentacija zapadnih komšija bila je prioritet Dejanu Lovrenu, Nikici Jelaviću, Mariju Mandžukiću, te nekadašnjim vedetama kockastih, braći Kovač, Robertu i Niki, Josipu i Dariju Šimiću, Zvonimiru Soldi, Borisu Živkoviću, Mariju Staniću... “Odmetnikom” bi mogli nazvati i Samira Handanovića, golmana Intera, koji brani za Sloveniju, a mogao je i za nas jer su mu roditelji iz BiH.

Najnoviji primjer gubitka fudbalera koji je imao želju da obuče dres naše zemlje je Izet Hajrović. Ottmar Hitzfeld, selektor Švicarske uputio je poziv prvotimcu Grasshoppera, kojeg je ovaj prihvatio, iako su mu zadnjih mjeseci usta bila puna Bosne i Hercegovine. Ali, on nije jedini koji će, uprkos “želji da nastupi za BiH” zaigrati za drugu zemlju. Ako smo već mnoge izgubili zbog raznih (ne)opravdanih razloga, pitamo se da li je vrijeme da buduće fudbalske zvijezde privolimo da zaigraju u društvu sa Spahićem, Džekom, Pjanićem, Misimovićem...

Sead Kolašinac, stoper Schalkea i Alen Halilović, supertalentovani veznjak Dinama, nedavno su se oglušili na poziv selektora našeg mladog tima Vlade Jagodića za prijateljsku utakmicu sa Poljskom. Halilović ima tek 16 godina i nastupa za mlađe selekcije Hrvatske, dok je Kolašinac kapiten U-20 tima Njemačke. Jagodić je, pak, uvjeren da će bar jedan od njih zaigrati za BiH.

“Sa Kolašincem sam obavio korektan razgovor. Istina, sedam dana nakon poziva nije se javljao, ali me nazvao osmi dan. Objasnio je da se nije mogao javiti jer je bio u karantinu uoči utakmice Lige prvaka sa Arsenalom”, rekao je Jagodić.

N/FSBiH prati talente Mali problem oko njegovog nastupa za BiH je to što bi se u tom slučaju morao odreći pasoša Njemačke. Jagodić nije imao objašnjenje za to, ali je samouvjereno ustvrdio: “Kolašinac je spreman igrati za BiH. Njegova želja je jasna, a s obzirom na to da nije nastupao za U-21 reprezentaciju Njemačke neće biti problema da zaigra za naš tim. Mi smo napravili prvi potez, poslali smo mu poziv, a sada je na njemu da završi potrebne papire. Savez će mu u tome pomoći.”

Sa Halilovićem je situacija drugačija. Njegova želja da igra za BiH je neosporna. Međutim, prepreku predstavlja činjenica što bi odabirom zemlje u kojoj je rođen njegov otac bio izložen kritikama hrvatske javnosti, ali i okruženja u Dinamu. Sve dok je na Maksimiru, ključ njegove reprezentativne karijere u svojim rukama drži Zdravko Mamić, izvršni predsjednik modrih. Svjež je primjer da je Mamić nedavno suspendovao Alena, ali i njegovog oca Sejada (trener u omladinskim kategorijama Dinama), jer Halilović junior nije želio potpisati profesionalni ugovor. Nakon što je parafirana dugogodišnja saradnja, sve je vraćeno u normalu. Vjerovatno su toga svjesni i u N/FSBiH, ali je Denijal Pirić, tehničkih direktor svih reprezentativnih selekcija u Savezu već obavio preliminarne razgovore sa nadolazećom zvijezdom.

“Ništa ne želimo prepustiti slučaju. Imamo spisak igrača koji su zanimljivi selektorima i naši skauti u Evropi prate njihove nastupe. One igrače koji su nam zanimljivi, a koji nemaju naše državljanstvo upozoravamo da moraju riješiti svoj status. Naravno, Savez će im biti na raspolaganju u svakom momentu”, rekao je Pirić, dodavši: “O imenima zaista ne bih da govorim, jer u tom slučaju možemo dovesti u pitanje cijeli posao. Najbolji primjer je Halilović. Odmah nakon što smo ga kontaktirali, digla se hrvatska javnost. Zato je to najbolje odraditi u miru i bez prevelike pompe.”

A, da nije sve tako crno po naš fudbal, govore primjeri onih koji su za našu reprezentaciju nastupali, ili nastupaju, iako su mogli zaigrati za druge nacionalne timove. Led je probio Miralem Pjanić. Sadašnji veznjak Rome prošao je mlađe selekcije Luksemburga, spominjao se i kao reprezentativac Francuske, ali je odabrao BiH. Prije njega Sergej Barbarez je odbio Hrvatsku i zaigrao za zmajeve, a iako je rođen u Dubrovniku i naš aktuelni kapiten Spahić zaigrao je za BiH. Nakon njih za zemlju u kojoj su rođeni odlučili su se i Asmir Begović (ranije igrao za Kanadu), Mensur Mujdža (Hrvatska), Haris Medunjanin (Holandija). Nadamo se da će njihovim stopama krenuti Halilović, Kolašinac, Anel Hadžić, Ermin Bičakčić...

Nemar selektora

Slučaj Dialiba

Senegalac Boubacar Diabang Dialiba odigrao je jednu službenu utakmicu za naš mladi tim, protiv Welsa, iako nikada nije dobio saglasnost od FIFA-e za promjenu sportskog državljanstva. Na našu sreću, slučaj nije prijavljen u UEFA-u, pa je nemar tadašnjeg selektora Branimira Tulića i administracije N/FSBiH ostao nekažnjen.

Košarka

Naturalizovani Bosanci

U dresovima reprezentacija BiH nastupali su i igrači koji nemaju previše veze sa našom zemljom. Najviše njih gledali smo u košarkaškom timu. Amerikanci Ernest Bremer, Henry Domercant i Zack Wright uzeli su bh. državljanstvo, prije svega, što im je to olakšalo put da zaigraju u Evropi (bh. igrači se ne smatraju strancima u Evropi). Čak smo i u fudbalu imali jednog stranca. Ni manje, ni više, nego Brazilca. Za selekciju BiH u vrijeme kada je selektor bio Blaž Slišković nastupao je Ricardo Santos Lago Bajano. Istina, nije se mnogo naigrao, jer je prije osam godina upisao samo jedan nastup. Rođena Slovenka, Mojca Rataj, postala je Bosanka i predstavljala je našu zemlju na nekoliko velikih svjetskih takmičenja, ali bez značajnijeg rezultata, dok u atletici boje BiH na međunarodnim takmičenjima brani Lucija Kimani, rođena Kenijka.

Rukomet

Anušić, Šarić, Alilović...

Da neki sportisti u određenom trenutku shvataju gdje pripadaju najbolje potvrđuje primjer rukometaša Danijela Šarića. Golman slavne Barcelone rođeni je Dobojlija, nastupao je za Srbiju i Crnu Goru, ali se na kraju odlučio vratiti zemlji u kojoj je rođen i zaigrao je za BiH. Istina, Šarić je morao pauzirati više od četiri godine, ali je na kraju dobio dozvolu EHF-a.

Slična situacija je bila i sa Daliborom Anušićem, ali je on nakon igranja za BiH obukao dres Hrvatske. I Mirko Alilović je otišao Anušićevim stopama. Ljubušak je za BiH nastupio u dvije prijateljske utakmice protiv Slovenije, a onda je odabrao Hrvatsku.

Kakva mirnoća, odlično plasiran udarac

Jel ti ipak malo žao što smo se iskalili tako na Zadru?

Ma jok, to ne mogu doživljavati kao svoj klub dok se jedan kreten tamo metilja, mada mi je uvijek drago čuti kad pobijedi, nije mi tragedija kada izgubi .

Pao Zadar na zadnje mjesto
Ćiro spasitelj radi neloš posao sa Zagrebom... Nedavno sam saznao, i to me jako iznenadilo, da je Zagreb još uvijek komunistički klub, odnosno da su pripadnici white angelsa radikalni ljevičari

Da, ni Kovačić se nije baš razvio kako je bilo očekivano

Blažević je odgovorio i na pitanje da li bi mlada nada Dinama Alen Halilović trebao igrati za hrvatsku ili bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju.

„Da sam otac Haliloviću ja bih ga odmah dao u hrvatsku reprezentaciju. Kao što bi u ovom paklu najljepše zemlje u svijetu, a Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, svakome rekao bježi ako možeš pobjeći. No, govorimo da Halilović ima bolje uvjete nego u Bosni, ima veće mogućnosti da iskoristi svoj talenat. Da je Ibrahimović bio u Bosni ili u Hrvatskoj upitno je što bi postigao. On je bio u srcu Europe. Ja kažem da sam bolji trener od Capella. Onda me pitaju: 'Kako to?' Pa da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta. Nek oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj", uvjeren je Blažević koji je Alenovom ocu Seadu Haliloviću bio trener.

Strah me da će on ipak u Bosnu, već se druži s Husejinovićem, a debeljko je tek došao u klub...