Tertulijan:




Hipolit:

Svašta sam ja mar-kane tu pročitao, ali ništa nema biblijsku potvrdu, dakle u kontekstu Biblije. Ovaj Hipolit i Tertulijan su tipični filozofi, a to što oni pričaju je najobičnija filozofija i nauka ljudska koja nema uporište ni u jednom citatu Biblije, tako da se na takvo što nema potrebe ni osvrtati.
Jedan prost primjer, Ivan 10:30:
Je li Isus mislio da su on i Otac jednaki kad je rekao: “Ja i Otac jedno smo” (JB)? Neki zagovornici Trojstva tvrde da je upravo to mislio. No u Ivanu 17:21, 22 (JB) Isus se molio za svoje sljedbenike: “Da svi budu jedno”, a zatim je dodao: “Da budu jedno kao što smo mi jedno.” Isus je na svim mjestima gdje je kazao “jedno” koristio istu grčku riječ (hen). Isusovi učenici sigurno nisu trebali postati dio Trojstva. No oni su trebali biti jedinstveni s Ocem i Sinom u svojim ciljevima i namjerama, a isto takvo jedinstvo veže Boga i Krista. Dakle, oni sudjeluju u jedinstvu namjere s Ocem i Sinom, u istoj vrsti jedinstva koja ujedinjuje Boga i Krista.

Stvari su poprilično jednostavne, ukoliko ih ne zakukuljimo i ne svežemo u nerazveziv čvor filozofije i ljudskog mudrovanja, dakle, u Biblij je sve jednostavno i lako razumljivo za onoga ko nije zatrovan dogmama i ko čita čista i otvorena srca.
Drugim riječima, ti vjeruješ u ono što kaže Hipolit, Tertulijan & co., a ja vjerujem u ono što kaže Biblija,tu se mi, ustvari, suštinski razlikujemo.

Pričati o Trojstvu sa nekim tko,prije svega, tvrdi da Isus nije Bog-nema smisla.

Oduzimanje božanskog i svođenje Krista samo na stvorenje,pa i ljudsko,implicira neke veoma bitne stvari,većina može sama zaključiti koje.

Što je arijanstvo?



Nešto o arijanstvu...
http://hr.wikipedia.org/wiki/Arijanstvo

Isus je ono što Biblija kaže da jeste, ni manje, ni više od toga.
Dakle, da skratim i riješim nedoumice: Tko je isus?
Isus Krist je jedinorođeni Sin Božji, jedini Sin kojeg je Jehova sam stvorio. Taj je Sin prvorođenac svega što je stvoreno. Sve ostalo na nebu i na Zemlji stvoreno je preko njega. On je po važnosti druga osoba u cijelom svemiru. On je Sin kojeg je Jehova poslao na Zemlju kako bi svoj život dao kao otkupninu za čovječanstvo, čime je Adamovim potomcima koji pokazuju vjeru omogućio da dobiju vječni život. Isti taj Sin, koji se vratio na nebo i bio proslavljen, sada vlada kao Kralj, koji ima vlast uništiti sva zla stvorenja i izvršiti prvobitni naum svog Oca u vezi sa Zemljom. Hebrejski oblik imena Isus znači “Jehova je spasenje”. Riječ Krist istoznačna je s hebrejskom riječi Mašiah (Mesija), koja znači “Pomazanik”.

Mar-kan-e

Jedan moj mali savijet:

Imaj na umu da bi se doprijelo do nivoa razmišljanja kakav imaju Jehovini svjedoci, moramo posegnuti za sličnom
argumentacijom kako bi oni to mogli bolje razumjeti (moj tata ima veći auto od tvog). To je jednostavno tako i bilo kakva
ozbiljna rasprava nije moguća; što reći, do neki dan nisam ni slutio da ću morati nekom odraslom čovjeku objašnjavati i
biblijski dokazivati da Isus nije Mihael, te da Sin i Otac nisu jedna osoba, već dvije odijeljene osobe. Naravno, treba imati
na umu da ova metoda nije svemoguća i mogućnost da ćeš doživjeti potpuni neuspjeh u komunikaciji je velika.

Pišem zbog drugih ljudi,koje možebitno zanimaju ovakve teme,svi imamo i imali smo neke teološke zablude i sl.,zato se i proučava Biblija,Bog traži da se tome posveti,poredio sam to sa rudom,treba kopati sve dublje i dublje.I primjeniti na svakodnevni život.Previše tradicija i ljudska učenja dominiraju religijama.

naročito u katoličanstvi, u biti, u katoličanstvu i nema ništa drugo osim toga, dakle, nastavak paganske tradicije starog Rima, a samim time i svih ostalih.
No da se osvrnem na jedan drugi dio tvog prethodnog posta:

Interesantno, zanima me o kojem to autoritetu govoriš, koja je to crkva?
Nije li to ona crkva koja se odrekla druge božije zapovjedi i napunila se idolima?

Da vidimo što Biblija kaže o tome:
2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.)

3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.)

2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”

1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”

Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi?
Da vidimo što Biblija kaže o tome:
Ivan 4:23, 24, JB: “Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Oni koji se moraju služiti slikama i kipovima da bi razvijali vjeru ne štuju Boga “u duhu”, nego ovise o onome što mogu vidjeti svojim očima.)

2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”

Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”

Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.”

Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.”

Trebamo li štovati “svece” kao zagovornike kod Boga, naprimjer tako da se njihovim slikama i kipovima služimo prilikom upućivanja molitvi?
Da vidimo što Biblija kaže o tome?
Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’” (Budući da Petar nije htio da se netko klanja njemu osobno, bi li on poticao druge da kleče pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.)

Ivan 14:6, 13, JB: “Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću.’” (Isus ovdje jasno kaže da Ocu možemo pristupiti samo preko njega te da svoje molbe moramo upućivati u njegovo ime.)

1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršćane.)

Kako Bog gleda na štovanje kipova i slika?
Da vidimo što Biblija kaže:
Jer. 10:14, 15, JB: “Svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine.”

Iza. 44:13-19, JB: “Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: ‘Ah, grijem se i uživam uz vatru.’ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira [“idolski kip”, Ša, 2006], pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog.’ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: ‘Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?’”

Ezek. 14:6, JB: “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira [“odvratnih idola”, NS] svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!’”

Ezek. 7:20, JB: “Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire — grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.”

Da, Nije li riječ o istom autoritetu i crkvi koja je nametnula paganske praznike i datume?
Zašto baš da slave božić 25.12? Zamisli odabrali baš taj dan, kako bi se poklopio sa poganskim svetkovinama koje su se održavale u vrijeme zimskog solsticija, kad su se dani počeli produživati, kako bi se proslavilo ‘ponovno rođenje Sunca’. (...) Rimske Saturnalije (svetkovine posvećene bogu poljoprivrede Saturnu i obnovljenoj snazi Sunca) također su se održavale u to doba, pa se smatra da neki božićni običaji vuku korijene iz te drevne poganske svetkovine. Kakvo samo ruganje i ismijavanje Boga i Isusa.
Što biblija kaže o tome:
2. Kor. 6:14-18: “Što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala? Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? I kako se hram Božji slaže s idolima? (...) ‘“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se”, kaže Jehova, “i ne dotičite više ništa nečisto”, “i ja ću vas primiti.”’ (...) ‘“Vi ćete mi biti sinovi i kćeri”, kaže Jehova, Svemogući.’” (Istinska ljubav prema Jehovi i snažna želja da mu ugodi, pomoći će osobi da prekine s nekršćanskim običajima za koje je možda emotivno vezana. Osoba koja dobro poznaje i duboko ljubi Jehovu ne smatra da će si uskratiti bilo kakvo zadovoljstvo time što će se kloniti običaja koji se vrše u počast lažnih bogova i kojima se promiče laž. Duboka ljubav prema Bogu potiče takvu osobu da se raduje istini, a ne nepravdi. Vidi 1. Korinćanima 13:6.)
U vezi sa tim zapazi ovo:
U 2. Mojsijevoj 32:4-10 opisano je kako su Izraelci preuzeli jedan egipatski običaj kojemu su dali novo ime — “svečanost u čast Jehovi”. No Jehova ih je zbog toga strogo kaznio. Mi danas možemo vidjeti samo današnje blagdanske običaje. Neki su naizgled bezazleni. No Jehova je osobno promatrao i poganske vjerske običaje iz kojih su nastali ovi današnji običaji. Ne bi li nam najvažnije trebalo biti upravo njegovo gledište?

Trebali da se dotaknemo valentinova ili uskršnjih običaja?
Treba li posebno naglasiti da valentinovo potječe od starorimskih svetkovina Luperkalija, koje su se održavale 15. veljače. Te su svetkovine bile posvećene božici Junoni, rimskoj zaštitnici žena i braka, i Panu, bogu prirode.
Treba li napomenuti da se mnogo poganskih običaja kojima se slavio povratak proljeća uklopilo u Uskrs. Jaje je simbol rađanja života u rano proljeće. (...) Zec je poganski simbol i uvijek je bio simbol plodnosti.
U nekim se germanskim jezicima pogansko porijeklo tog blagdana odražava i u samom nazivu za Uskrs (engleski: Easter; njemački: Ostern). U knjizi The Two Babylons Alexandera Hislopa o engleskom nazivu za Uskrs — Easter — čitamo: “To nije kršćansko ime. Na čelu mu piše da ima kaldejsko porijeklo. [To ime] nije ništa drugo nego Astarta, jedna od titule Beltis, kraljice neba, čije ime (...) kako je to Layard otkrio na asirskim spomenicima, glasi Ištar. (...) To je porijeklo Uskrsa. Popularni običaji koji još uvijek prate uskršnje blagdane itekako potvrđuju tvrdnju da je Uskrs babilonskog porijekla. Vruća peciva u obliku križa na Veliki petak i obojena uskršnja jaja na uskršnju nedjelju imala su u kaldejskim ritualima istu ulogu kakvu imaju i danas”. (usporedi Jeremiju 7:18).
Treba li dalje?

A šta ćemo sa kultom "gospe", pazi ovog izrugivanja Bogu:
Katolički svećenik Andrew Greeley rekao je: “Marija je jedan od najsnažnijih vjerskih simbola u povijesti zapadnog svijeta (...). Simbol Marije izravno povezuje kršćanstvo s drevnim religijama u kojima su se štovale božice majke” (The Making of the Popes 1978, SAD, 1979, stranica 227).
Zanimljivo je saznati gdje je bilo potvrđeno učenje da je Marija Majka Božja. “Efeški sabor okupio se 431. u bazilici Bogorodice. Ondje, u gradu koji je bio općepoznat po štovanju Artemide, odnosno Dijane, kako su je Rimljani nazivali, gdje se nalazio njezin lik za koji se govorilo da je pao s neba, u sjeni velikoga hrama koji je od 330. pr. Kr. posvećen Magni Mater [Velikoj Majci] i koji je, prema predaji, Marijino privremeno boravište, teško se moglo očekivati išta drugo osim da se usvoji titula ‘Bogorodice’” (Edwin Oliver James, The Cult of the Mother-Goddess, New York, 1959, stranica 207).
Šta Biblija o tome kaže:
Je li ispravno moliti se Mariji kao posrednici?
Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima!’” Rekao je i ovo: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB).

Hoće li molitve upućene Ocu preko Isusa Krista naići na jednako razumijevanje i suosjećanje kao što bi to bilo da su upućene preko osobe koja iz vlastitog iskustva zna kako je to biti žena? Biblija ovako kaže za Oca: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” On je “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Psal. 103:13, 14; 2. Mojs. 34:6; JB). A za Krista je napisano: “Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebr. 4:15, 16, JB).

Je li Marija bila posebno poštovana u kršćanskoj skupštini u prvom stoljeću?
Apostol Petar uopće ne spominje Mariju u svojim nadahnutim knjigama. Apostol Pavao u svojim poslanicama nije Mariju spomenuo imenom, nego samo izrazom “žena” (Gal. 4:4).

Kako se Isus, naš uzor, odnosio prema svojoj majci?
Ivan 2:3, 4, JB: “Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ‘Vina nemaju.’ Kaže joj Isus: ‘Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!’” (Dok je bio dijete, Isus je bio poslušan svojoj majci i očuhu. No kao odrastao čovjek on je ljubazno, ali odlučno, odbio njezin prijedlog. Marija je ponizno prihvatila Isusovu odluku shvativši da je pogriješila.)
Luka 11:27, 28, JB: “Dok je on [Isus] to govorio, povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’” (Isus je u tom trenutku imao izvrsnu priliku iskazati posebnu čast svojoj majci da je to bilo prikladno. No on to nije učinio.)
Što reći?

Da ne duljim, ukoliko pomno proučimo doktrine katoličke crkve, vidimo da su one smišljene upravo sa namjerom da budu suprotne onome što piše u Biblij, a znamo čije su to namjere i ko stoji iza toga, to je više nego očito da je riječ o istoj osobi koja je od početka lažov i klevetnik.

Isusov autoritet,Živi Bog-Božja Crkva.




Doktrine koje zastupaš su inače,najispravnije,savršene?

Koga ili čije teza zastupa "budimo realni"?

Zatupa one kršćane koji tvrde da Isus nije Bog.JS ili mormoni,tko već...

Znaš li uopće što znači crkva i što taj izraz predstavlja?

Da, jer ja zastupam biblijske istine, onakve kakve jesu, nepromjenjene i nezaprljanne filozofijom, paganstvom i tradicijom.
Ukoliko smatraš da sam negdje u postovima izrekao nešto što nije točno, onda to nađi i argumentiraj, ali na temelju Biblije, a ne na temelju ispraznog filozofiranja?

Da kažemo koju o još jednom obilježju krive religije, koju je nametnuo poganski Rim i crkva koju je osnovao rimski car, dakle, radi se o poganskom simbolu križu:
Zašto pravi kršćani ne bi trebali da nose i štuju križ?

Važan razlog je taj što Isus Krist nije umro na križu. Grčka riječ koju se najčešće prevodi s ”križ“ glasi staurós. Ona u osnovi znači ”uspravan kolac ili stup“. The Companion Bible kaže: ”[Staurós] se nikada ne odnosi na dvije poprečne grede pod bilo kojim kutem. (...) U grčkom jeziku [Novog zavjeta] ništa ne ukazuje na to da se uopće radi o dvije grede.“

Biblijski pisci u nekim recima koriste jednu drugu riječ za predmet na kojem je Isus umro. To je grčka riječ xýlon (Djela apostolska 5:30; 10:39; 13:29; Galaćanima 3:13; 1. Petrova 2:24). Ona naprosto znači ”greda“ ili ”kolac, štap, drvo“.

Objašnjavajući zašto se za pogubljenje često koristilo obični stup, knjiga Das Kreuz und die Kreuzigung (Križ i raspeće), Hermanna Fulde, kaže: ”Na mjestima koja su se određivala za javno pogubljenje nije uvijek bilo drveća. Zato bi se u zemlju zabio obični trupac. Odmetnici su, podignutih ruku, bili svezani ili pribijeni na njega, a često se vezalo ili pribijalo i noge.“

No najuvjerljiviji dokaz nalazimo u Božjoj Riječi. Apostol Pavao kaže: ”Krist nas je kupio i tako oslobodio prokletstva Zakona postavši umjesto nas prokletstvom, jer je pisano: ’Proklet je tko je god obješen na stup [”svaki koji visi na drvetu“, St]‘“ (Galaćanima 3:13). U tom retku Pavao citira 5. Mojsijevu 21:22, 23 koja govori o stupu, a ne o križu. Budući da je to sredstvo pogubljenja osobu činilo ’prokletom‘, ne bi bilo u redu da kršćani u svom domu kao ukrase drže slike i kipove pribijenog Krista.

Nema dokaza da su prvih 300 godina nakon Kristove smrti oni koji su se izjašnjavali kao kršćani koristili križ prilikom obožavanja Boga. Međutim, u četvrtom stoljeću poganski car Konstantin preobratio se na otpadničko kršćanstvo i promicao križ kao njegov simbol. S kakvim god da je motivima Konstantin to činio, križ nema nikakve veze s Isusom Kristom. Križ u biti ima pogansko porijeklo. New Catholic Encyclopedia priznaje: ”Križ se javlja i u pretkršćanskim i u ne-kršćanskim kulturama.“ Različiti drugi izvori križ povezuju sa štovanjem prirodnih sila i poganskim obredima plodnosti.

Zašto se onda toliko promicalo taj poganski simbol? Očito zato da bi poganima bilo lakše prihvatiti ”kršćanstvo“. Međutim, Biblija otvoreno osuđuje štovanje bilo kojeg poganskog simbola (2. Korinćanima 6:14-18). Sveto pismo također zabranjuje sve oblike idolopoklonstva (2. Mojsijeva 20:4, 5; 1. Korinćanima 10:14). Stoga pravi kršćani s dobrim razlogom ne koriste križ prilikom obožavanja Boga.*

Dakle da upotpunimo da ne bude nikakvih dilema:
U klasičnom grčkom riječ staurós označavala je jednostavno uspravni stup, kolac ili pilon kakav se koristi za temeljenje građevina. Glagol stauróo značio je “ograditi kolcima; napraviti drvenu ogradu (palisadu)”. Nadahnuti pisci grčkih knjiga Biblije (takozvanog Novog zavjeta) pisali su uobičajenim govornim grčkim jezikom (takozvanim koinéom) i koristili su riječ staurós u istom značenju koje je imala i u klasičnom grčkom, naime za obični stup, ili kolac, bez ikakve poprečne grede postavljene pod nekim kutom. Ne postoje dokazi za suprotno. Osim toga apostoli Petar i Pavao koristili su riječ xýlon za drvo na koje je Isus bio pribijen, što pokazuje da je to bio uspravni stup bez poprečne grede, jer xýlon u ovom posebnom smislu znači upravo to (Dj 5:30; 10:39; 13:29; Ga 3:13; 1Pe 2:24). U Septuaginti riječ xýlon nalazimo u Ezr 6:11 (2. Ezrina 6:11), i tamo se koristi za gredu o koju se trebalo objesiti onoga tko krši zakon, kao i u Dj 5:30; 10:39.

U vezi sa značenjem izraza staurós, W. E. Vine u svom djelu An Expository Dictionary of New Testament Words (Rječnik s tumačenjima novozavjetnih riječi; pretisak iz 1966, I. svezak, 256. stranica) kaže: “Riječ STAUROS (σταυρός) prvenstveno se odnosi na uspravni kolac ili stup. Na njega se pribijalo zločince osuđene na smrt. I samu imenicu i glagol stauroō, koji znači ‘pričvrstiti na stup ili kolac’, u izvornom smislu treba razlikovati od križa, lika s dvije grede, kojim se služe kršćanske crkve. Lik križa potječe iz drevne Kaldeje, a koristio se kao simbol boga Tamuza (u obliku mističnoga Tau, početnog slova njegovog imena) u toj i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Do sredine 3. st. po. Kr. crkve su ili napustile određene nauke kršćanske vjere ili ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava, pogane se primalo u crkve premda nisu bili doživjeli preporod vjerom i u velikoj im se mjeri dozvoljavalo da zadrže svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau ili T, u svom najčešćem obliku, naime sa sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ.”

I šta reći, kako Bog gleda na sve ovo?

Uhvatio se grčkog k'o pijan plota,pa zar nisi čuo da su Rimljani bili u ta doba u tim krajevima?Jesi ikad čuo za patibulum?Što je vikala rulja,koga da se razapne,na koga krv da padne?ccc...

Pa nisam ja kriv što je "Novi zavjet" pisan na grčkom.

Kad već spominješ Rimljane, evo, uhvatit ću se i latinskog, naime:
Rječnik latinskog jezika Lewisa i Shorta kao temeljno značenje izraza crux navodi “drvo, okvir ili neka druga drvena naprava za pogubljenje na koju su zločinci bili razapeti ili obješeni”. Crux je tek kasnije poprimio značenje “križ”. Stup za pogubljivanje zločinaca zvao se na latinskom crux símplex.

Također:

U knjizi Das Kreuz und die Kreuzigung (Križ i raspeće; Wrocław, 1878) Hermanna Fulde na 109. stranici stoji: “Na mjestima na kojima su se provodila javna pogubljenja nije uvijek bilo drveća. Zato bi se u zemlju zabio običan drveni stup. Zločinci su, podignutih ruku, bili svezani ili pribijeni na njega, a često im se vezalo ili pribijalo i noge.” Podastrijevši mnogo dokaza za to, Fulda na 219. i 220. stranici zaključuje: “Isus je pogubljen na običnom stupu. U prilog tome govori: (a) činjenica da je na Istoku pogubljenje na stupu tada bilo uobičajeno, (b) neizravno sam opis Isusovih patnji i (c) brojne izjave ranih crkvenih otaca.”

Paul Wilhelm Schmidt, koji je bio profesor na Sveučilištu u Baselu, u svom je djelu Die Geschichte Jesu (Isusova povijest; 2. svezak, Tübingen i Leipzig, 1904, 386-394. stranica) napravio detaljnu studiju o grčkoj riječi staurós. Na 386. stranici svog djela rekao je: “σταυρός [staurós] označava svaki uspravno postavljeni kolac ili balvan.” U vezi s izvršenjem kazne nad Isusom, P. W. Schmidt je napisao na 387-389. stranici: “Osim šibanja, prema izvještajima Evanđelja, za izvršenje kazne nad Isusom u obzir dolazi samo najjednostavniji oblik rimskog raspeća, vješanje neodjevenog tijela na stup, koji je, usput rečeno, Isus morao nositi ili vući na mjesto za pogubljenje kako bi ga se kao kažnjenika još više ponizilo. (...) Bilo što drugo izuzev jednostavnog vješanja isključeno je zbog načina na koji su se općenito izvršavala takva pogubljenja: Var je tako odjednom pogubio 2 000 ljudi (Josip Flavije, Židovske starine, XVII 10. 10), jednako kao i Kvadrat (Židovski ratovi, II 12. 6), prokurator Feliks (Židovski ratovi, II 15. 2 [13.2]) i Tit (Židovski ratovi, VII. 1 [V 11. 1]).”

Mani se toga,ostaćeš u mraku...

Ajd malo težeg gradiva,znaš li što je pleuralna efuzija?Kako nastaje,i zašto je bitna u Isusovom raspeću?

Šta, treba da se počnem klanjati poganskom simbolu, obilježavati poganske datume, vršiti poganske obrede, klanjati se kipovima, slikama i mrtvim ljudima i raditi sve ono za što Biblija kaže da se ne radi, kako ne bih ostao u mraku?
E pa neka, lijepo mi je u mom mraku, a vi uživajte u vašem svjetlu.

Veliš da pređemo na malo žešću filozofiju, međutim, ja te pozivam da konačno pređeš na Božiju riječ Bibliju? Ili ta knjiga nije temelj vaše vjere? Ustvari, očito je iz ove naše rasprave da nije, uopće se ne pozivaš na biblijske argumente, niti vladaš njima, to uopće nije sporno. Međutim, zašto to ne želite priznati, reći da se katoličanstvo više zasniva na poganskoj tradicij, Platonovoj i ostalim filozofijama, nego na Biblij i riječi Boga živoga?

Dakle, postavimo pitanje, bi li kršćanin svoja vjerovanja trebao temeljiti na učenjima takozvanih crkvenih otaca? Neka nam Biblija odgovori na to pitanje.

Kao prvo, sam Isus Krist zabranio je upotrebu vjerske titule ”Otac“ kad je rekao: ”Nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je vaš Otac, onaj koji je na nebesima“ (Matej 23:9). Upotreba izraza ”Otac“ pri obraćanju religijskim ličnostima nije ni kršćanska ni biblijska. Pisanje Božje Riječi dovršeno je oko 98. n. e. sa spisima apostola Ivana. Iz tog razloga pravi kršćani nijednog čovjeka ne smiju smatrati izvorom nadahnutih objava. Oni paze kako ne bi ”obezvrijedili Božju riječ“ zbog ljudske predaje. Dopustiti da ljudska predaja zauzme mjesto Božje Riječi u duhovnom je pogledu pogubno. Isus je upozorio: ”Ako (...) slijepac slijepca vodi, obojica će pasti u jamu“ (Matej 15:6, 14).

Trebaju li kršćani ikakvu drugu objavu pored Božje riječi zapisane u Bibliji? Ne trebaju. Knjiga Otkrivenje upozorava na opasnost da se nešto dodaje nadahnutom zapisu: ”Ako tko ovome što doda, Bog će njemu dodati nevolje koje su zapisane u ovom svitku“ (Otkrivenje 22:18).

Božja napisana Riječ, Biblija, sadrži kršćansku istinu (Ivan 17:17; 2. Timoteju 3:16; 2. Ivanova 1-4). Da bismo je ispravno razumjeli, nije nam potrebna svjetovna filozofija. S obzirom na one koji su Božje objave pokušali objasniti ljudskom mudrošću, prikladno je ponoviti pitanja apostola Pavla: ”Gdje je mudrac? Gdje pismoznalac? Gdje raspravljač ovog sustava stvari? Nije li Bog mudrost svijeta učinio ludom?“ (1. Korinćanima 1:20).

Osim toga, prava kršćanska skupština je ”stup i potpora istine“ (1. Timoteju 3:15). Njeni se nadglednici brinu za čistoću onoga što se naučava u skupštini i paze da se u nju ne bi uvukla kakva nečista doktrinarna nauka (2. Timoteju 2:15-18, 25). Oni skupštinu štite od ’lažnih proroka, lažnih učitelja i razornih sekti‘ (2. Petrova 2:1). Nakon smrti apostolâ crkveni oci dopustili su da se ’zavodljivi nadahnuti izrazi i učenja demonâ‘ ukorijene u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 4:1).

Posljedice tog otpada očigledne su u današnjem svijetu kršćanstva. Njegova vjerovanja i postupci daleko su od biblijske istine.

Zapazi ovo, možda ti bude zanimljivo, naime, Babilon Veliki u Biblij predstavlja svjetsko carstvo krive religije, koga to zapravo Biblija opisuje kao nemoralnu bludnicu koja živi u besramnoj raskoši, kome ovaj opis odgovara?
Otkrivenje 17:1-5 kaže: “‘Dođi, pokazat ću ti sud nad velikom bludnicom koja sjedi na mnogim vodama [narodima], s kojom su bludničili kraljevi [politički vladari] zemaljski, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom bluda njezina!’ (...) Na čelu joj je bilo napisano ime, koje je tajna: ‘Babilon Veliki, majka bludnicama i gadostima zemaljskim.’” Otkrivenje 18:7 dodaje da je “slavila sebe i živjela u besramnoj raskoši”.

Nije li sasvim očito da vodeće religije i crkve imaju običaj udruživati se s političkim vladarima kako bi stekle moć i materijalnu dobit, premda zbog toga običan narod doživljava patnje? Nije li isto tako očito da njihovo visokopozicionirano svećenstvo živi u raskoši, premda mnogi ljudi kojima bi oni trebali služiti žive u bijedi i siromaštvu?

Radi lakšeg razumjevanja treba naglasiti kako je Stari Babilon bio čuven po svojoj religiji i prkošenju Jehovi, upravo kao i ovaj današnji "Babilon Veliki".

@budimo realni

radiš copy/paste sa dotične stranice i to isto radiš na forum.hr
http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2001283

koja je svrha copy/paste, zar nemaš svoj stav.

Pa ima svoj stav,tj. stav JS.

Npr. zanima me gdje u Bibliji piše da je zabranjena transfuzija krvi?A JS se pridržavaju toga...

Nema to u Bibliji, a ako zatražiš njihov komentar kazat će ti da to piše neizravno u Djelima apostolskim:
.................................
15:28
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno
15:29
Uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti.
.................................

što naravno nema veze sa transfuzijom krvi.

Ovo je izgleda vise tema o krscanstvu i pitanjima o istom.

Tako se zalomilo u raspravi ali ista ova pitanja se postavljaju i u Islamu.

Pa ja bih ti postavio nekoliko pitanja i nadam se da ces ih uljudno, savjesno i objektivno odgovoriti.
1) Zasto se u islamu IRTIDAD=apostazija kaznjava smrcu?
2) Zasto musliman moze ozeniti djevojku iz bilo koje religije, a muslimanka se mora iskljucivo udati za muslimana?
3) Zasto islam dopusta i prakticira obrezivanje zena i na taj nacin genitalno devastira zenu. Oko 150 milijuna zena se obrezuje, prisilno ili svojevoljno! Zasto?

Za pocetak ova tri pitanja.
Hvala unaprijed na tvojim odgovorima!

Da, drago mi je da te rasprava potakla da istražiš, naravno, imam u porodici JS i već dugo istražujem podudarnost njihovog učenja i Biblije, mišljenja sam da je ta podudarnost 100%, zato slobodno mogu raditi copy, jer se potpuno podudara sa zaklkjučcima do kojih i sam dolazim.
No, suština ovoga nije da li je to copy-paste, već da li je ono što je napisano točno.
Prije nego što odgovorim, valja napomenuti da sve više i više moderna medicina pribjegava "bezkrvnoj kirurgij", uvidjeli su da se pacijenti operirani tom metodom, puno brže oporavljaju, manje su podložni infekcijama i naknadnim komplikacijama. Takve operacije danas se obavljaju i u BiH, a za liječnike, kirurge, stalno se održavaju edukacijski seminari sa tom temeom. Također, JS su od liječničkih udruga dobili priznanje zbog promocije takve vrste kirurgije. Važno je znati da je transfuzija krvi, na neki način ekvivalentna presađivanju organa, jer krv jeste organ, a nikada se ne zna na koji će način tijelo domaćin prihvatiti strano tijelo.

Što se tiče biblijskog temelja za neprihvaćanje krvi:
Dakle, U Biblij jasno stoji da se treba uzdržavati od krvi 1. Mojs. 9:3, 4: Djela 15:19, 20; usporedi 3. Mojsijevu 17:13-16... Pitanje je da li se biblijsko redci mogu odnositi i na transfuzijau kao na jedenje? na ovo pitanje možemo dati odgovor i protupitanje, zamislimo da je liječnik pacijentu rekao da se mora uzdržavati od alkohola. Bi li pacijent poštovao tu uputu ako bi alkohol, umjesto da ga pije, uzimao izravno u venu?

Drugim riječima, Jehovini svjedoci zapravo dobivaju kvalitetnije liječenje zato što ne prihvaćaju krv. Jedan liječnik koji je pisao za American Journal of Obstetrics and Gynecology (1. lipnja 1968, stranica 395) priznao je: “Nema sumnje da kiruški zahvat pri kojemu nije moguća transfuzija daje poticaj kirurgu da unaprijedi svoje kirurško umijeće. Kirurg tada još pomnije nastoji zatvoriti svaku žilu koja krvari.”

Sa tim u vezi treba znati da se sve vrste operacija mogu uspješno provoditi bez transfuzije krvi. Tu spadaju operacije na otvorenom srcu, zahvati na mozgu, amputacije udova i potpuno uklanjanje organa zahvaćenih rakom. Pišući za New York State Journal of Medicine (15. listopada 1972, stranica 2527), dr. Philip Roen je izjavio: “Nismo se ustručavali izvršiti nijedan potreban kirurški zahvat, premda nismo smjeli davati krv.” Dr. Denton Cooley s Instituta za kardiologiju u Teksasu kazao je: “Toliko su nas oduševili rezultati [primjene beskrvnih nadomjestaka volumena plazme] na Jehovinim svjedocima da smo isti postupak počeli primjenjivati na svim našim srčanim bolesnicima” (Union, San Diego, 27. prosinca 1970, stranica A-10). “S ‘beskrvnim’ operacijama na otvorenom srcu započelo se radi liječenja odraslih članova zajednice Jehovinih svjedoka zato što im njihova vjera brani transfuziju krvi, a sada su prilagođene nerizičnom obavljanju složenih kardioloških zahvata na novorođenčadi i djeci” (Cardiovascular News, veljača 1984, stranica 5).

Uostalom, ne vidim što je toliko sporno i sablažnjavajuće to u vezi sa zabranom konzumiranja krvi, treba naglasiti da JS nisu samo deklarativni vjernici, te ih sa te strane treba i gledati, kao što ni Abraham nije bio deklarativni vjernik i nije odbio čak ni žrtvovati rođenog sina ako bi to Bog od njega tražio.
JS su spremni da bi ostali odani Bogu na mnogo veće žrtve od samog uzdržavanja od krvi, svjesni su da ih očekuje i nevolja kakvu do sada nisu imali, ali kako kaže stara narodna "na muci se poznaju junaci", jer Bog voli takve sluge, koji drže njegove zapovijedi i načela, bez obzira na sve, a JS su se u tome kao niko drugi dokazali i pokazali.

Cijenim JS i njihovo cvrsto vjerovanje u Boga, ali uz sve to mi moramo biti objektivni i realni, JS nisu krscani, kao sto nam sami to zele sugerirati.

Glede transfuzije krvi, sve sto si napisao, niti jest niti moze biti istina. Naime, transfuzije krvi kod operacija se nastoje potpuno izbjeci ako je to moguce, pa tu nije nista sporno. Medjutim, JS zaboravljaju da se transfuzije krvi koriste u svim situacijama kada se radi o velikom gubitku krvi, neovisno na koji je nacin do njega doslo, tj. ako se pacijent nalazi u hipovolemicnom soku, koji se iskljucivo moze terapirati transfuzijom krvi, a ne dispanserima i infuzijama drugih vrsta.

Čime braniš ovu tvrdnju?