Biblijom i tradicijom, a cime ti branis svoj stav, da su JS krscani, to bi bilo interesantno saznati?

Pod broj jedan, tradicija je oprečna, dijametralna Biblij.
Drugo, kad kažeš Biblijom, navedi mi bilo koji dio Biblije koji je na bilo koji način oprečan sa učenjem i vjerovanjem JS, znači, nađi mi u Biblij bilo što, što bi potvrdilo tvoje tvrdnje?
Mogu ti odmah reći, nećeš pronaći ništa, jer takvo što u Biblij ne postoju, vjerovanje JS je potpuno usklađeno sa textom i kontextom Biblije, tu nema nikakvih grešaka.

A o kojoj i čijoj Bibliji govorimo,prijevod?

Meni je svejedno, ti biraj prijevod, no već sam ti ukazo na neke (namjerne) greške u prijevodima, NS prijevod takvih grešaka nema.
Evo nešto o prijevodu Novi svijet:

Hrvatsko izdanje Biblije Novi svijet prijevod je engleskog izdanja New World Translation of the Holy Scriptures. Kao temeljni tekst za prijevod hebrejskih knjiga Biblije (“Starog zavjeta”) u engleskom izdanju prijevoda Novi svijet poslužila su tri izdanja Biblie Hebraice Rudolpha Kittela, objavljena od 1951. do 1955. Pri radu na reviziji, koja je uslijedila 1984, tekst engleskog prijevoda Novi svijet osuvremenjen je na temelju novog izdanja hebrejskog teksta, pod imenom Biblia Hebraica Stuttgartensia, koje je objavljeno 1977. Pored toga, bio je korišten i tekst Svitaka s Mrtvog mora te mnogi stari prijevodi na druge jezike. Prijevod grčkih knjiga Biblije (“Novog zavjeta”) načinjen je prvenstveno na temelju kritičkog teksta iz 1881. koji su pripremili Brooke Westcott i Fenton Hort, no bili su korišteni i drugi kritički tekstovi, a i mnogi stari prijevodi na druge jezike.

Kakav je to prijevod? Kao prvo, to je točan prijevod. Englesko izdanje, koje je poslužilo kao predložak za hrvatski prijevod Novi svijet, u velikoj je mjeri doslovan prijevod s izvornih jezika. Biblija Novi svijet nije jedan od parafraziranih prijevoda u kojima prevoditelji izostavljaju pojedinosti koje smatraju nevažnima i dodaju misli koje smatraju korisnima za čitatelje. Da bi čitatelji mogli bolje razumjeti biblijski tekst, neka izdanja prijevoda Novi svijet imaju bilješke na dnu stranice koje donose različita čitanja onih dijelova izvornog teksta koji se mogu prevesti na više načina, a pokazuju i na kojim se starim rukopisima temelji određeni prijevod nekog izraza.

Neki reci u tom prijevodu ne glase onako kako se čitatelj naviknuo. Koji je prijevod ispravan? Čitatelje se poziva da provjere na kojim se rukopisima temelji takav prijevod (što se može vidjeti u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima, objavljenom na engleskom i nekim drugim jezicima), da pročitaju objašnjenja u dodacima u prijevodu Novi svijet te da pogledaju kako je dotični redak ili izraz preveden u drugim prijevodima Biblije. U većini slučajeva ustanovit će da su i neki drugi prevoditelji na sličan način izrazili misao o kojoj se radi.

Evo i nekih recenzija o kakvom se prijevodu radi:

Kako bi utvrdio koji su prijevodi Biblije pouzdani, Jason BeDuhn (izvanredni profesor religijskih studija na Sveučilištu Sjeverne Arizone u Flagstaffu, SAD) istraživao je i uspoređivao točnost osam glavnih prijevoda, uključujući i Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet, koje su objavili Jehovini svjedoci. Što je zaključio?

Iako se s nekim prevoditeljskim rješenjima nije složio, profesor BeDuhn rekao je za prijevod Novi svijet da je ”izrazito dobar“ prijevod te da je ”puno bolji“ i ”u većini slučajeva bolji“ od nekih drugih koje je razmotrio. Sve u svemu, BeDuhn je zaključio da je prijevod Novi svijet ”jedan od najtočnijih engleskih prijevoda Novog zavjeta koji su trenutno dostupni“ te ”najtočniji od uspoređenih prijevoda“ (Truth in Translation: Accuracy and Bias in English Translations of the New Testament).

Profesor BeDuhn je također zapazio da su mnogi prevoditelji popustili pritisku da ”ono što Biblija govori parafraziraju ili prošire u skladu s onim što današnji čitatelji žele i traže“. S druge strane, on smatra da je prijevod Novi svijet drugačiji, i to zbog ”veće točnosti koja je rezultat doslovnog, konzervativnog prevođenja izvornih izraza novozavjetnih pisaca“.

O dosljednosti u prevođenju Alexander Thomson, stručni ocjenjivač hebrejskih i grčkih tekstova, ovako je ocijenio tekst grčkih biblijskih knjiga u engleskom izdanju prijevoda Novi svijet: “Očigledno je da je ovaj prijevod djelo vrsnih i nadarenih stručnjaka koji su nastojali u najvećoj mogućoj mjeri u engleskom jeziku izraziti pravi smisao grčkog teksta. Prilikom prevođenja cilj je bio svaku važniju grčku riječ prevoditi jednim engleskim izrazom i biti pritom što doslovniji. (...) Riječ koja se obično prevodi s ‘opravdati’ na većini je mjesta vrlo točno prevedena izrazom ‘proglasiti pravednim’. (...) Umjesto riječi ‘križ’ prevoditelji su koristili ‘mučenički stup’, što je daljnje poboljšanje. (...) Luka 23:43 je točno preveden: ‘Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.’ To je veliko poboljšanje u odnosu na tekst u većini drugih prijevoda.” O prijevodu hebrejskih knjiga isti je stručnjak kazao: “Prijevod Novi svijet svakako treba nabaviti. Živopisan je i prirodan te potiče čitatelja na razmišljanje i proučavanje. Nije nastao kao djelo kritičara Biblije, već stručnjaka koji poštuju Boga i Njegovu riječ” (The Differentiator, travanj 1952, 52-77. stranica, i lipanj 1954, 136. stranica).

Izraelski hebreist dr. Benjamin Kedar na sličan je način komentirao prijevod Novi svijet. On je 1989. rekao: “To je djelo odraz iskrenih nastojanja da se čitatelju omogući što je moguće točnije razumijevanje teksta. (...) U prijevodu Novi svijet nisam otkrio nijedan pokušaj da se tekstu namjerno prida značenje koje on nema.”

Ponavljam, nije bitno koji prijevod koristimo, biraj, međutim, ukoliko naiđemo na greške u prijevodi, treba ih argumentirano objasniti, onako kako je u prethodnim postovima objašnjen Ivan 1:1 i ostalo.
Dakle, Koji dio Biblije je u opreci sa učenjem i vjerovanjem JS?

Jedno jutro, netko kuca na vrata:

- Dobar dan, ja sam iz Jehovinih svjedoka, želio bih razgovarati s vama.

- Izvolite uđite, sjedite. O čemu želite razgovarati?

- mmm ne znam, nikad me nitko nije pustio unutra.

Pokazi mi biblijskim tekstom, da su JS krscani, ako si u stanju shvatiti bit samog krscanstva.
Izvoli!
Ovdje nas dvojica mozemo povesti otvoreni diskurs o tome, i neces imati lagan posao kao kod ovih neukih i nevicnih Bibliji i krscanskom nauku. Prijevod Biblije, koji ti nazivas "Novi Svijet" je prijevod JS- i nije relevantan za krscanstvo.
Gnosticki Arijanizam i islam, tu bi ti mogao naci svoju sektu, ali nikako u krscanstvu!

Po cemu si ti krscanin. Daj mi definiraj krscansko vjerovanje!

JS-i sami sebe smatraju kršćanima, drugi ih ne smatraju.

Dva su po meni tu ključna razloga:
1. Odbijanje bilo kakve međureligijske suradnje (zato odustanite svi koji mislite da ćete JS izvesti na put Kristov)
2. Odbijanje postojanja trojstva kao glavne kršćanske dogme

Pa filozofska dogma za koju prvi kršćani i Isusovi savremenici nisu znali je ta koju treba dokazati, uostalom, tu dogmu sam u prethodnim postovima totalno i argumentirano oborio, dakle, ukoliko nešto nije točno u prethodnim postovima, navedi što.
Navedi dio Biblije koji potvrđuje da postoje tri božanske osobe (Otac, Sin i Sveti Duh) i svaka je od njih vječna, svaka je svemoguća, nijedna nije ni veća ni manja od druge, svaka je Bog za sebe, a opet sve one zajednički čine samo jednog Boga. Drugi članci te dogme naglašavaju da te tri “osobe” nisu zasebne ni različite, već da predstavljaju tri očitovanja božanske biti. Zbog toga neki zagovornici Trojstva tvrde da je Isus Krist Bog ili da su Isus i Sveti Duh zapravo Jehova?

što se tiče ekumenizma, JS odbijaju sudjelovati u tome, upravo jer imaju jaku vjeru i nemaju nikakvih sumnji u ono što vjeruju, ne vidim nikakav razlog da sudjeluju u nečemu takvom, uostalom to od njih zahtijeva i Bog. Dakle što isus kaže o tome:
2. Kor. 6:14-17: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala? Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? I kako se hram Božji slaže s idolima? (...) ‘“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se”, kaže Jehova, “i ne dotičite više ništa nečisto”, “i ja ću vas primiti.”’”
Otkr. 18:4, 5: “Čuo sam jedan drugi glas s neba kako govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njezinim i da vas ne zadese nevolje njezine! Jer grijesi su se njezini nagomilali do neba i Bog se sjetio nepravednih djela njezinih.’” (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Babilon Veliki”.)

Pa jedino da ovdje postavim čitavu Bibliju, jer kod JS ne postoji ništa što nije u skladu sa Biblijom, dakle, ne postoji ništa u učenju i vjerovanju JS da nije potpuno usklađeno sa Biblijom.
Ako misliš da lažem demantiraj me?

Jehovine svjedoke cijenim zbog energije koju ulažu u vjeru, tu bi ponešto od njih mogli naučiti.

S druge strane previše polažu na formu, a premalo na suštinu. Zato sva ta energija se manje više troši beskorisno.

Samo da pojasnim glede tih kipova i slika. Tu istu zabludu o kršćanima imaju i muslimani. Vide kako se kršćani mole pred kipom pa misle da se oni mole kipu. To je teologija na razini osnovne škole. Kršćani se istina ponekad mole pred kipom, ali nikad kipu.

Treba pročitati Bibliju!
Dakle nije samo riječ o klečanju i moljenju pred istim, zabranjeno je izrađivanje istih, dakle Biblija je jasna:
2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.)
3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.)
2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”
1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”

Dakle ti kipovi i slike uopće ne bi trebali biti tu, a kamoli ih ljubiti ili se klanjati pred njima.

Dalje, sve ovo sam pisao, ali se očito treba ponavljati jer se ne čitaju postovi. Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi?

2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”
Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”
Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.”
Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.”

Kako Bog gleda na štovanje kipova i slika?

Jer. 10:14, 15, JB: “Svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine.”
Iza. 44:13-19, JB: “Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: ‘Ah, grijem se i uživam uz vatru.’ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira [“idolski kip”, Ša, 2006], pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog.’ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: ‘Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?’”
Ezek. 14:6, JB: “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira [“odvratnih idola”, NS] svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!’”
Ezek. 7:20, JB: “Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire — grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.”

Zar ima, ili može biti neke dileme u vezi ovoga?

što se tiče suštine, pa JS su jedini koji kuže suštinu, jedini ne pristaju služiti vojsku, uzeti, oružje, izlaziti na izbore, pokloniti se zastavi, jedini propovjedaju dobru vijest o kraljevstvu itd. itd.

Dragi kolega realni. Opet ponavljaš jedno te isto slažem se, ali ispade sad teologija za vrtić. Zaključci koje si napisao na osnovu citata iz Biblije su manje nego jednodimenzionalni.

Poanta svega je da kršćani ne prave idole. Kip Gospe npr. je samo kip. Nije idol.

To je ono što vi površno shvatate. Idol nije predmet, ili kip, slika ili bilo što drugo samo po sebi. Idol postaje idolom tek u trenutku kad mu se čovjek počne klanjati.

Da lakše shvatiš, uzmi npr. lopatu. Jedna obična lopata je običan predmet, koji se najčešće koristi za kopanje.
Ali, zamisli da neko pleme u Amazoniji nikad nije vidjelo lopatu i ufura se da lopata ima natprirodne moći. Pa onda stave lopatu u sred sela i počnu joj se klanjati.
E kužiš, bukvalno u tom trenutku, kad čovjek prestane gledat lopatu kao alat za kopanje, i počne je gledat kao zamjenu za Boga, precizno u toj milisekundi lopata postaje idol. Znači u tom slučaju lopata, iako nije ni slika ni kip, ipak jeste idol.

Jednostavno da ne može jednostavnije, idol je zamjena za Boga, i zbog toga se direktno protivi prvoj zapovijedi. To je suština i razlog zašto je zabranjen. Sve ostalo je nebitna forma kojoj vi dječje naivno posvjećujete više pozornosti nego suštini. Idol nije kip ili slika. Idol može biti i televizor, hladnjak, sobni bicikl itd.

Opustite se. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih bogova uz Mene, znači upravo to što piše, ne znači da se ne smiješ baviti kiparstvom ili slikarstvom. To je irelevantno

Da li u mislima vjernika određena slika ili kip ima veću važnost nego neka druga slika ili kip te iste osobe? Ako je odgovor potvrdan, to znači da vjernik pri štovanju prvenstveno ima na umu tu sliku odnosno kip, a ne osobu. Zašto ljudi odlaze na daleka hodočašća kako bi se klanjali u određenim svetištima? Zar to ne čine zbog toga što se za same slike i kipove smatra da imaju čudotvornu moć? Naprimjer, kanonik Yves Delaporte u svojoj je knjizi ovako napisao o slikama i kipovima Marije u katedrali u Chartresu (Francuska): “Nije svaki kip, slika ili vitraž s njezinim likom jednako slavan. (...) Samo se tri istinski štuju: Naša Gospa od Kripte, Naša Gospa od Stupa i Naša Gospa od ‘Belle Verrière’” (Les Trois Notre-Dame de la Cathédrale de Chartres). No ako vjernici pri štovanju prvenstveno misle na osobu, a ne na njezinu sliku ili kip, ne bi li onda svaku sliku i kip trebalo smatrati jednako važnima?

Po tebi i tvojoj logici idoli ne postoje, niti postoji idolopoklonstvo, a svi stavci u Biblij koji govore o tome su glupost? Klečanje pred kipom, ljubljenje križa, molitva upućena nekom Anti... ako to nije idolopoklonstvo onda ono i ne postuji. Pročitaj još jednom biblijske stavke koje sam ti dao, znači u njima nema filozofije, već kratko i jasno NE PRAVI, dakle odakle nekima uopće ideja i potreba da prkose tome, a kažu da slijede riječ Božiju... jednostavno pokušavaš braniti neobranjivo.

Dakle, što kaže Izajia 44:9-11; ”Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili. Tko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist. Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi [”jer su tvorci samo ljudi“, ”Ša“]; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi“

Da ne pominjem druge vidove idolopoklonstva poput patriotizma, nacionalnih simbola, domoljubnih pjesama itd. sve je to idolopoklonstvo.

“Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške” (1. IVANOVA 5:3).

Apsolutno se slažem.



Svaki kip je u smislu vjere jednako važan. Može bit bitan u recimo umjetničkom smislu, ali u religijskom nema nikakvu ulogu.

Ako taj kanonik smatra da neki kip ima čudotvornu moć, onda jednostavno priča gluposti. Ja ne znam kako bi to ljepše rekao.



Nisam rekao da ne postoje idoli niti sam rekao da ne postoji idolopoklonstvo. Izrazio sam se u milisekundu precizno. Pročitaj još jednom post da vidiš kad je neki predmet idol a kad ne.
Na primjer, taj kanonik kojeg spominješ je na najboljem putu da postane idolopoklonik. No moguće je i da si istrgnuo iz konteksta. Ne mogu reći, trebao bih pročitati tu knjigu.



Znaš kako bi ti to možda mogao shvatiti. Recimo koju stranicu prije si napisao da se kršćani mole Mariji. To je jedan klasičan primjer naivnosti JS.

E sad, pazi, Oče Naš molitva ide ovako:

... Kruh naš svagdanji daj nam danas...

Znači, Boga molim da nam da kruh. To je OK.

A pazi još, koncentriraj se, molitva Zdravo Marijo ide suštinski suprotno:

... Moli za nas griješnike...

Znači, Mariju mi ne tražimo da nam nešto daje što ti uporno impliciraš. Bog je taj koji daje i mi molimo "daj nam". Marija nije Bog i ne može nam dati, to je jasno.

Nju u molitvi samo lijepo zamolimo da se pomoli za nas. Apsolutno ništa više. Što tu ima pogrešno?

Pa da ja tebe dragi Realni zamolim pomoli se za mene, zar bi ti mene odbio i rekao neću to je antikršćanski?

Pa odprilike je sve jedna losa interpretacija i nekonzistentna argumentacija. Budimo realni, i sam ces to uvidjeti!


Ti si misljenja da je nauk o Sv. Trojstvu nelogican, sto je u ovom slucaju iznimno tocan sud, ali ne iz razloga da bi to bilo principijelno nelogicno, nego jer se radi o supralogicnom Entitetu. Boga spoznati iz filozofsko-logicnog aspekta, na bazi opce objave, dakle univerzuma, moguce je, ali nije moguce shvatiti i obrazloziti njegov Bitak, sto ti naravno pokusavas, jer NZ- nam sugerira sasvim nesto drugo. Iako univerzum Boga nagovjesta, vidi Ps 119 , ipak covjek zamagli pravu "sliku" o Bogu, vidi Rimljanima 1, 21-23.
A u Ponovljenom zakonu 29, 28 stoji decidirano napisano:

Slicno u prvoj poslanici Korincanima 2, 11:

Kako vidis, i Mojsije i Sv. Pavao tvrde, da Bozje tajne iskljucivo Bog zna, i oni kojima Bog to objavi. Preko opce Objave, svemira, i posebne Objave, Biblije, mi smo ljudi dosli do spoznaje o Bogu, ali ne o Njegovu Bitku u visoj mjeri, od one koju nam nudi Biblija. Zato nije potrebno nasom logikom mjeriti Boga, jer ona je dio relativnog svijeta i zakazuje ako se objekt i subjekt spoje u jedno. Logika funkcionira iskljucivo na diobi entiteta, inace zakazuje.
JS su misljenja, da u NZ- postoji kaos glede Trojstva, sto takodjer nije istina. Pogledaj prvu poslanicu Korincanima 14, 32-33:

Krscanska teologija o Trinitetu kaze, da je Bog Otac vrelo vjecnog zivota. U apsolutnom darivanju ljubavi, radja Sina. Ljubav izmedju Oca i Sina je Duh Sveti. Evidentno je, da je Bog apsolutna svemoc, sveznanje, svedobro i ljubav. Dakle, krscanski trinitarni Bog nije usamljeni entitet ili tocka, nego savrsena i apsolutna dinamika, preko koje i mi ljudi dolazimo do spoznaje ljubavi i odnosa. Odakle bi to inace doslo? Bog je iz ljubavi poslao svoga Sina Isusa Krista na svijet, da nas odkupi iz grijeha, jer mi ljudi nismo u stanju to uciniti nasim djelima, neovisno kakva ona bila.
Papa Benedikt XVI kaze:

UMatejevu Evandjelju stoji napisano, poglavlje 28, 19-20:

Sumnjam da ovdje moze biti sumnje glede Trojstva!
Biblija jasno i decidirano luci ulogu i djelovanje pojedine Osobe Svetog Trojstva. JS su misljenja, da je Isus Krist podlozan Bogu Ocu, sto je u jednu ruku istinit iskaz, ali tu nije rijec o samom Bitku Osoba, jer su sve tri osobe Trojstva u Bitku jednake, nego je rijec o tzv. "ulogama" po kojima se razlikuju.
Tamo gdje dolazi do izrazaja Kristova misija u svijetu, tu mozemo to i evidentirati.
Pogledajmo Evandjelje po Ivanu 3, 17:

Ivan 5, 21-23-:

Ivan 10, 36:

Ivan 17, 4-5:

Prva Ivanova poslanica 4, 9-10-14-15:

Rimljanima 8, 3-4:

JS su misljenja, da je Isus Bozje stvorenje, iako povlasteno, ipak stvorenje, a svoju argumentaciju baziraju na tekstovima kako slijedi:
Kolasanima 1, 15-17:

I Otkrivenje, 3, 14:

Ovdje JS poistovjecuju pojmove "storiti" i "roditi", sto kod njih izaziva zabunu u interpretaciji. Naime, ono sto je rodjeno od istog Bitka je kao i ono sto radja, docim je stvaranje nesto drugo. To je Niceanski Koncil dobro uocio i definirao u vjerovanju.
Sto je pak Sv. Pavao zelio reci izrazom "prototokos" cijele kreacije? Taj pojam znaci "prvorodjen", ali na osnovi toga nije moguce zakljuciti, da je Isus stvoren, jer Pavao nastavlja: jer(hoti) u njemu (po njemu!op.pi! vidi Ivan 1, 1-3!)) je sve (ta panta) stvoreno. Dakle, Isus Krist je kreaciji nadmocan, jer ona po njemu nastaje i dolazi u egzistenciju.
Tu je potrebno citati i daljnji Pavlov tekst, i onda se cijeli tekst odvija u razumljivom tonu.
Sto je pak sam Ivan u Otkrivenju 3, 14 zelio reci pojmom "arche" Pocetak Bozjeg stvorenja. Taj pojam znaci stvarno prapocetak, princip. Spominje se u vezi Isusa Krista tri puta u NZ, gdje se Isus Krist sam deklarira kao Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, a to moze iskljucivo znaciti, da je On kreator, a ne kreacija... Dakle, Po njemu sve postaje, a ne da bi On bio stvorenje!
To da JS- ne zele ekumenizam nije dokaz da je to ispravan put, a ovaj citat to nikako ne potvrdjuje.
Krist je ustanovio iskljucivo jednu krscansku crkvu, pa pogledaj onaj dio teksta gdje on Petru to izricito kaze. I kada se pojavljuje prvi put ime "krscanin" u NZ- i to bi trebeo naci i ocjeniti.

I ovaj tekst te ne dovodi do ispravnosti tvojih interpretacija krscanstva, jer iako je krscanstvo kroz povijest imalo, ima i imat ce i u budcnosti propusta i puno zla, ipak to ne znaci, da je tvoj sektaroski put ispravan i jedini pravi. Dapace, ako promislis i pogledas kada se oformila tvoja sekta, uvidjet ces, da se poklapa sa Kristovom tvrdnjom u sinoptickim Evandjeljima o laznim prorocima u terminalno doba, koje je vjerojatno u toku. Tvoja sekta se na veliko osramotila, racunanjem sudnjeg dana, a jasno u Bibliji stoji, da taj dan nezna nitko, osim Oca nebeskog.
Vidi Matej 24.

Tvoj prijevod Biblije, Novi Svijet, ne samo da je neispravno preveden, nego je istovremeno i lazna interpretacija Biblije.
Ako pogledamo NZ- uvidjet cemo, da se tamo pravi jasna distinkcija glede Isusa Krista, kao Boga i kao covjeka. JS su misljenja, da Bog ne moze biti slab, nemocan i umrijeti na krizu, zaboravljajuci pri tome, da u drugoj osobi Trojstva, dakle Isusu Kristu mi imamo dvije naravi, Bozju i ljudsku. Pogledaj Ivan 1, 14:

Da je Isus Bog ukazuju slijedeci citati iz NZ:
Ivan 1, 1 "En arche en ho logos", jasno ukazuje na Postanak 1, 1 "en arche Bere sijt". Tim Ivan jasno kaze, da je Logos vec tu prije pocetka svakog stvaranja, a to obara argumentaciju JS-o Isusu kao prvom stvorenju.
Ovdje se treba procitati sa razborom cijelo prvo poglavlje Postanka i Ivanova Evandjelja. Isus nije jedan bog, bilo koji bog, nego Bog per se!
Ivan 20, 28: "Ho kyrios mou kai ho theos mou", ukazuje na cinjenicu, da Apostol Toma prepoznaje Bozanstvo Isusa Krista.
Ivan 10, 30:
Ako je Isus jedno s Ocem, onda se to moze samo i iskljucivo interpretirati, da su istog BITKA, i nista vise.
Vidi jos Ivan 5, 17-23.
Vidi jos Ivan 8, 58.
Vidi jos Ivan 12, 41.
Vidi kod Sv. Pavla
Rimljanima 9, 5
Kolasanima 2, 9
Titova 2, 13
Hebrejima 1, 8
2Petrova, 1, 1
Sveti Duh kao Bog:
Vidi Ivanovo Evandjelje i sve Poslanice!
Osim toga i Postanak, 1 2: "I Duh Bozji lebdio je nad vodama!"

Kako i sam vidis, ucinio sam to vrlo lagano, jer Biblija nije za sektarose, kojima nije stalo do istine, nego iskljucivo do probitka.

Pa kud ćeš većeg idolopoklonstva i negacije svega napisanog u Biblij od obraćanja mrtvim ljudima da mole za tebe?

kad si se već dotakao/la molitve, izgovaranje jednog te istog texta i bezbrojno ponavljanje istog poput neke mantre, također je u suprotnosti sa onim što je zapisano u Biblij, gdje piše:

Mat. 6:7: “Kad se molite, ne govorite uvijek jedno te isto, kao što čine neznabošci, jer oni misle da će biti uslišeni zato što koriste mnogo riječi.”

Ljubiti Boga znaci i ovo: ne ogranicavati njegovu svemoc i ljubav, kao sto to ti cinis!
Ako slijedis diktus NZ- onda ce ti postati sasvim jasno, da se NZ razlikuje od SZ, ali ti se priklanjas vise SZ- kojeg je Isus Krist potvrdio i ispunio, ali istovremeno i donio NZ. Slike i kipovi za krscane ne predstavljaju nikakvih problema, iako se u povjesti i to dogadjalo u razlicitim ikonoklasicnim uzurpacijama, jer su krscani vidjeli Bogocovjeka Isusa Krista, i to im daje za pravo raditi ono sto rade.

Naime, mi trinitarni krscani stujemo svete stvari, ali se njima ne molimo. Istina je i to, da pojedine relikvije imaju cuditvorni karakter, ali one same po sebi to ne posjeduju, nego se preko istih moze ocitovati Bozja moc, jer iskljucivo je Bog taj, kojem se trebamo moliti. Mi u nasim molitvama se mozemo obratiti i osobama, poput Bogorodice ili Svetaca, jer oni cine sa nama zivima na zemlji Kristovu crkvu, i mogu se za nas zauzeti kod Boga.

Ne vidim problema u cinu stovanja kipova, kriza ili svetih osoba, jer se tu ne moli njima, nego im se iskazuje cast i daje slava, buduci da mi ljud mislimo i funkcioniramo u slikama.
To je nama sustinski dio recepcije i percepcije!

Mrtvi cine sa nama zivima jednu cjelinu, i oni su dio koji je pred nama i mi se njima mozemo obratiti, da se zaloze za nas kod Boga. Zasto bi to bilo idolopoklonstvo? Pa za tebe je stvar jasna: JS ne vjeruju u besmrtnost duse i to je pogresna interpretacija.
Pogledaj sto je Vjestica iz En-Dora napravila za Saula. Ona je pozvala Samuela, koji je bio je mrtav.


Zasto je Bog zabranio vracanje, gatanje i spiritizam, ako bi duse bile mrtve poslije tjelesne smrti?
Vi JS niste niti svijesnih logickih gafofa kojima ste podlegli interpretirajuci Bibliju, kako bi se podudarila sa vasim misljenjima!

Očito onda nemamo istu Bibliju.

U mojoj piše

"Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani."

Smrt se u Bibliji naziva spavanjem i čekanje na uskrsnuće,duša je na standby do tada kod Boga,nesvjesna bilo čega...Ne možemo se obraćati mrtvima jer nas "ne čuju".Vještica nije dozvala Samuela,nego demona...zato je Bog zabranio sve vrste okultizama,da ne budemo prevareni od zla i ne nastradamo,baš kao što je Saul.

Krenut ću od ovoga jer mi je to prvo palo za oko:

Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”?
Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji.
Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati?
Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva.

Otkr. 1:1; 3:14, JB: “Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog. (...) ‘I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak [grčki: arkhé] Božjeg stvorenja.”’” (St i NS imaju sličan prijevod.) Je li taj prijevod točan? Neki smatraju da te riječi znače da je Sin bio ‘začetnik Božjeg stvaranja’, odnosno da je on bio njegov ‘prvobitni izvor’. No u Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta kao prvo značenje riječi arkhé naveden je izraz “početak” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 31). Logično je zaključiti da je onaj o kome se govori u Otkrivenju 3:14 stvorenje, prvo Božje djelo stvaranja, i da ima početak. Usporedi Mudre izreke 8:22, gdje se, s čime se slažu mnogi izučavatelji Biblije, govori o Sinu kao o personificiranoj mudrosti. Prema JB i Ša, 2006, onaj o kome se govori u tom retku bio je stvoren.

Nastavit ću ovdje:


Što znači krstiti se u ime svetog duha? Kao što smo ranije naveli, oni koji su na Pedesetnicu slušali Petra znali su što je sveti duh. Ustvari, svojim su očima vidjeli dokaze da se Bog i dalje služi svetim duhom. Petar je bio jedan od onih koji su se “ispunili svetim duhom i počeli govoriti raznim jezicima” (Djela 2:4, 8). Izraz “u ime svetog duha” ne znači da je sveti duh osoba. Naprimjer danas se mnoge stvari čine “u ime zakona”, a zakon nije osoba. To znači da se nešto radi u skladu s ovlastima koje daje zakon. Slično tome onaj tko se krsti u ime svetog duha priznaje da sveti duh nije osoba, već sila kojom se Jehova služi. Osim toga osoba takvim krštenjem pokazuje da shvaća koju ulogu sveti duh ima u Božjem naumu.

Što je sveti duh?

Biblija na samom početku kaže da je sveti duh, ili ”Duh Božji“, ’lebdio nad vodama‘ (1. Mojsijeva 1:2, St). Izvještaj o Isusovom krštenju pokazuje da se Bog nalazi ’na nebesima‘ te da je sveti duh ’sišao kao golub‘ i došao na Isusa (Matej 3:16, 17). Osim toga, Isus je sveti duh nazvao ’pomoćnikom‘ (Ivan 14:16).

Neki su na temelju ovih i nekih drugih biblijskih redaka zaključili da je sveti duh osoba, kao što su Bog, Isus i anđeli zasebne duhovne osobe. Ustvari, neke od najutjecajnijih crkava kršćanstva već stoljećima naučavaju da je sveti duh osoba. Unatoč tome, mnogi vjernici još uvijek ne znaju što da misle o tome, a neki čak smatraju da njihovi vjerski vođe nisu u pravu. Tako je nedavno u jednoj anketi 61 posto ispitanika reklo da vjeruje kako je Božji duh ”simbol Božje prisutnosti ili moći, a ne živo biće“. No što o tome kaže Biblija?

Čovjek koji čita Bibliju iskrena srca sigurno će zaključiti da ona ne prikazuje sveti duh kao osobu, kao što to čine službena crkvena učenja. Razmotrimo neke biblijske izvještaje koji svjedoče o tome.

Kad je Ivan Krstitelj govorio svojim učenicima o Isusu Kristu, koji je trebao doći nakon njega, rekao je: ”Ja vas krstim vodom (...), ali onaj koji dolazi iza mene jači je od mene, i ja mu nisam dostojan izuti sandale. On će vas krstiti svetim duhom“ (Matej 3:11). Ivan je govorio o krštavanju ljudi svetim duhom, no time sigurno nije želio reći da je taj duh osoba.

Kad je apostol Petar posjetio jednog rimskog stotnika i njegovu obitelj, osvrnuo se na to kako je Bog pomazao Isusa ”svetim duhom i silom“ (Djela apostolska 10:38). Ubrzo nakon toga ”sveti duh je sišao“ na stotnika i sve koji su živjeli pod njegovim krovom. Izvještaj kaže da su mnogi bili zadivljeni ”jer je besplatni dar svetog duha bio izliven i na ljude iz nacija“ (Djela apostolska 10:44, 45). U ovom izvještaju također možemo vidjeti da izrazi koji se koriste uz pojam ”sveti duh“ ne podupiru tvrdnju da je taj duh osoba.

U Božjoj Riječi se određenim pojavama, stvarima ili pojmovima često pridaju svojstva živih osoba. Biblija na taj način govori o mudrosti, razumu, grijehu, smrti i nezasluženoj dobrohotnosti (Priče Salamunove 8:1–9:6; Rimljanima 5:14, 17, 21; 6:12). Isus je rekao da ”mudrost dokazuju pravednom sva njena djeca“, odnosno sve dobro što iz nje proizlazi (Luka 7:35). Jasno je da mudrost nije osoba koja u doslovnom smislu ima djecu! Slično tome, ni sveti duh nije osoba. Iako se na nekim mjestima o njemu govori kao o živom biću, to nije razlog da ga se smatra osobom.

Hebrejski izraz koji je u 1. Mojsijevoj 1:2 preveden s “duh” na nekim je mjestima u Bibliji preveden i s “vjetar” ili nekim drugim riječima. (Usporedi 1. Mojsijevu 3:8; 8:1.) Vjetar ne vidimo, ali osjećamo njegovo djelovanje. Budući da sveti duh nije osoba niti je načinjen od materije, ni njega ne možemo vidjeti, ali možemo osjetiti njegovo djelovanje. On je energija koja potječe od Boga. Bog putem svetog duha djeluje na ljude, okolnosti ili predmete kako bi se ispunila njegova volja. Je li teško povjerovati da ta veličanstvena sila potječe od Svetog, Svemogućeg Boga? Nipošto! (Pročitaj Izaiju 40:12, 13.)

Dakle da zaključim sveti duh nije osoba, jednako kao što to nije ni duh svijeta, mi možemo biti vođeni svetim duhom, a možemo biti vođeni i duhom svijeta kako i sama Biblija kaže u 1. kor. 2:12; "A mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario"

Nadalje, u Bibliji se sveti duh uspoređuje s vodom. Kad je Bog svom narodu govorio o budućim blagoslovima koje će im dati, rekao im je: “Izlit ću vodu na žednoga i potoke na suho mjesto. Izlit ću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na potomke tvoje” (Izaija 44:3).
Kad Bog izlije svoj duh na svoje sluge, oni se “ispune svetim duhom” odnosno budu “puni svetog duha”. Za Isusa, Ivana Krstitelja, Petra, Pavla, Barnabu te za kršćane koji su se bili okupili u Jeruzalemu na Pedesetnicu 33. godine Biblija kaže da su bili puni svetog duha odnosno da su se ispunili njime (Luka 1:15; 4:1; Djela apostolska 4:8; 9:17; 11:22, 24; 13:9). Biblija kaže da ljudi mogu biti puni mudrosti, radosti ili dobrote te da se mogu “ispuniti dobrim poznavanjem” Božje volje, ali nikada ne kaže da je netko “pun” neke druge osobe (2. Mojsijeva 28:3; Djela apostolska 6:8; 13:52; Kološanima 1:9)

Grčka riječ koja je u Bibliji prevedena s “duh” glasi pneúma, a između ostalog prenosi misao o nevidljivoj sili. Prema Vineovom Rječniku s tumačenjima novozavjetnih riječi, riječ pneúma “u prvom redu znači vjetar (...); zatim dah; a naročito se odnosi na duh koji je, poput vjetra, nevidljiv, nematerijalan i moćan”.

Dalje,

Uspoređivanjem biblijskih redaka koji govore o svetom duhu jasno se vidi da sveti duh može “ispunjavati” ljude te da oni mogu biti “kršteni” i “pomazani” njime (Luka 1:41; Mat. 3:11; Djela 10:38). Da je sveti duh osoba, nijedan od tih izraza ne bi bio prikladan.

Osim toga, Isus je sveti duh nazvao “pomoćnikom” (grčki: parákletos), koji će “poučavati”, “posvjedočiti”, “govoriti” i “čuti” (Ivan 14:16, 17, 26; 15:26; 16:13). U Bibliji nije ništa neobično da se nečem neživom pridaju ljudska svojstva. Tako se, naprimjer, za mudrost kaže da ima “djecu” (Luka 7:35). Za grijeh i smrt kaže se da kraljuju (Rim. 5:14, 21). Premda neki biblijski reci kažu da duh “govori”, iz drugih se redaka jasno vidi da duh ustvari govori preko anđela ili ljudi (Djela 4:24, 25; 28:25; Mat. 10:19, 20; usporedi Djela apostolska 20:23 s 21:10, 11). U 1. Ivanovoj 5:6-8 kaže se da “svjedoče duh i voda i krv”. Prema tome, nijedna izjava iz spomenutih redaka ne dokazuje da je sveti duh osoba.




Dakle, ponovo u krug
Prvo poglavlje Ivana, imaš odgovor u više mojih postova na 18 i 19 strani ove teme, pažljivo pročitaj.

Ivan 10:30:
Je li Isus mislio da su on i Otac jednaki kad je rekao: “Ja i Otac jedno smo” (JB)? Neki zagovornici Trojstva tvrde da je upravo to mislio. No u Ivanu 17:21, 22 (JB) Isus se molio za svoje sljedbenike: “Da svi budu jedno”, a zatim je dodao: “Da budu jedno kao što smo mi jedno.” Isus je na svim mjestima gdje je kazao “jedno” koristio istu grčku riječ (hen). Isusovi učenici sigurno nisu trebali postati dio Trojstva. No oni su trebali biti jedinstveni s Ocem i Sinom u svojim ciljevima i namjerama, a isto takvo jedinstvo veže Boga i Krista.

Što se tiče Tome:
U Ivanu 20:28 piše: “Toma mu je nato rekao: ‘Gospodin moj i Bog moj!’”
Ako je Toma oslovio Isusa titulom “Bog”, tome se nema što prigovoriti. Takvo bi oslovljavanje bilo u skladu s riječima što ih je sam Isus citirao iz knjige Psalama u kojoj se moćne ljude, suce, naziva “bogovima” (Ivan 10:34, 35; Psal. 82:1-6). Naravno, Krist je na puno uzvišenijem položaju nego takvi ljudi. Zbog njegovog jedinstvenog položaja u odnosu na Jehovu, u Ivanu 1:18 Isusa se naziva “jedinorođenim bogom”. U Izaiji 9:6 Isus je u proročanstvu nazvan “Bog Moćni”, ali nije nazvan Bog Svemogući. Sve navedeno u skladu je s time što je Isus u Ivanu 1:1 nazvan “bogom”.

Kontekst nam ovdje pomaže da donesemo ispravan zaključak. Kratko prije Isusove smrti, Toma je čuo kako Isus u molitvi naziva svog Oca “jedinim istinskim Bogom” (Ivan 17:3, JB). Nakon svog uskrsnuća Isus je svojim apostolima, među njima i Tomi, poručio: “Uzlazim (...) Bogu svomu i Bogu vašemu” (Ivan 20:17, JB). Nakon što je zapisao Tomine riječi koje je ovaj izrekao kad je vidio i dotaknuo uskrsnulog Krista, apostol Ivan je napisao: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Ivan 20:31, JB). Stoga, ako na temelju Tomine izjave netko smatra da je Isus “jedini istinski Bog” ili da je trojedni “Bog Sin”, trebao bi ponovno razmotriti što je rekao sam Isus (17. redak) te što je apostol Ivan jasno naveo u zaključku (31. redak).

Ivan 8:58:
U JB stoji: “Reče im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam [grčki: egó eimí]!’” (Ru, St, Ša, 2006, kažu također “ja jesam”. Neki prijevodi, poput St, čak se služe velikim početnim slovima [“Ja Jesam”] jer taj izraz tumače kao titulu. Na taj način prevoditelji pokušavaju taj izraz povezati s riječima iz 2. Mojsijeve 3:14, gdje, prema njihovom prijevodu, Bog sam sebe naziva titulom “Ja sam” odnosno “Ja jesam”.) Međutim, u NS zadnji dio Ivana 8:58 glasi: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.”

Koji prijevod odgovara kontekstu? Pitanje koje su Židovi postavili Isusu (57. redak) i na koje je on odgovorio odnosilo se na njegove godine, a ne na identitet. Stoga je logično da se i Isusov odgovor odnosio na godine njegova života, odnosno na njegovu dob. Zanimljivo je primijetiti da izraz egó eimí nitko nije pokušao koristiti kao titulu za sveti duh.

U priručniku A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji: “Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, naprimjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)” (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Rimljanima 9:5:
U JB stoji: “Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.” (St kaže slično.) Ru kaže: “Oni imaju patrijarhe, i od njih potječe Krist tjelesno, koji je nad svim kao Bog i slavljen zauvijek. Amen.” Međutim, u NS drugi dio retka glasi: “Od njih je po tijelu potekao Krist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen.” (Ša, 2006, ovaj redak prevodi slično kao NS.)

Govori li ovaj redak da je Krist “iznad svega” i da je zato Bog? Ili govori o Bogu i Kristu kao o dvije različite osobe te kaže da je Bog “iznad svega”? Koji je prijevod Rimljanima 9:5 u skladu s Rimljanima 15:5, 6, gdje se najprije pravi razlika između Boga i Isusa Krista, a zatim potiče čitatelja da “slavi Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista”? (Vidi i 2. Korinćanima 1:3 te Efežanima 1:3.) Razmotrimo što piše u nastavku 9. poglavlja Rimljanima. Reci 6-13 pokazuju da ispunjenje Božjeg nauma ne ovisi o nasljeđivanju po tijelu, nego o Božjoj volji. U recima 14-18 spominje se poruka koju je Bog uputio faraonu, prema 2. Mojsijevoj 9:16, kako bi se naglasila činjenica da je Bog iznad svega. U recima 19-24 Božja je nadmoćnost prikazana usporedbom o lončaru i glinenoj posudi koju on izrađuje. Stoga su uistinu prikladne riječi zapisane u 5. retku: “Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen” (NS).

U djelu Theologische Begriffslexikon zum Neuen Testament stoji: “Rim. 9:5 redak je o kojem se puno raspravlja. (...) Vrlo je lako i lingvistički savršeno moguće taj rečenični dio povezati s Kristom. Redak bi tada glasio: ‘Neka je Krist, koji je Bog iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost. Amen.’ No čak i u tom slučaju Krist ne bi bio u potpunosti izjednačen s Bogom, nego bi samo bio prikazan kao biće koje ima božansku narav, jer riječ theos nema ispred sebe član. (...) Puno je vjerojatnije objašnjenje da je ova izjava zapravo doksologija upućena Bogu” (Studien-Ausgabe, Wuppertal, 1977, svezak I, stranica 606).

Kološanima 2:9:
U JB stoji: “U njemu [Kristu] tjelesno prebiva sva punina božanstva [grčki: theótetos].” (Ovaj je redak slično preveden i u Ru, St, Ša, 2006.) Međutim, u NS stoji: “U Kristu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi.” (Usporedi 2. Petrovu 1:4.)

Istina je da Kološanima 2:9 ne tumače svi na isti način. No koje je tumačenje u skladu s ostatkom nadahnutog pisma upućenog Kološanima? Prebiva li nešto u Kristu zato što je on Bog, dio Trojstva? Ili je “punina” koja prebiva u njemu nešto što je dobio jer je tako odlučio netko drugi? U Kološanima 1:19 (JB) stoji da sva punina prebiva u Kristu zato što se tako “svidjelo Bogu”.

Pogledajmo što kažu reci koji prethode Kološanima 2:9. U 8. retku Pavao je potaknuo čitatelje neka paze da ih ne bi tko zaveo mudrovanjem i ljudskim predajama. Usto im je rekao da su u Kristu “sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena” te ih je savjetovao da “u njemu žive” i da budu “ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom” (reci 3, 6, 7, JB). Dragocjena “punina” ne prebiva u začetnicima ili učiteljima ljudske mudrosti i filozofije, nego u Kristu. Je li apostol Pavao rekao da je Krist Bog zbog “punine” koja u njemu prebiva? Nipošto, jer se u Kološanima 3:1 za Krista kaže da “sjedi zdesna Bogu”.

Prema Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla, theótes (imenica u nominativu od koje je izveden oblik theótetos) može osim “bog; Bog” značiti i “božanstvo, božanstvenost”. To što je Isus pravo “božanstvo” ili što ga karakterizira “božanstvenost”, odnosno što ima osobine božanstva, ne znači da je on kao Božji Sin jednak svom Ocu ni da je jednako vječan, baš kao što činjenica da svi ljudi imaju ljudske značajke ili ljudsku prirodu ne znači da su svi jednaki ili da su iste dobi.

Titu 2:13:
U JB stoji: “Iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.” (Slično piše i u ostalim hrvatskim prijevodima.)
Kako objasniti ovaj redak da bi bio u skladu s Titom 1:4 (JB), gdje se govori o “Bogu i Kristu Isusu, Spasitelju našemu”? Premda se u Bibliji i o Bogu govori kao o Spasitelju, u Titu 1:4 pravi se jasna razlika između njega i Isusa Krista, preko kojega je Bog omogućio ljudima spasenje.

Neki tvrde da Titu 2:13 ukazuje na to da je Krist i Bog i Spasitelj. No zanimljivo je primijetiti da se u mnogim recima u kojima se u izvornom grčkom tekstu koristi slična gramatička konstrukcija, naprimjer u 1. Timoteju 5:21 i 1. Timoteju 6:13, pravi jasna razlika između Boga i Isusa. Henry Alford je u svom djelu The Greek Testament rekao: “Smatram da [prijevod koji pravi jasnu razliku između Boga i Krista u Titu 2:13] udovoljava svim gramatičkim zahtjevima rečenice: strukturalno je i kontekstualno vjerojatniji i više odgovara Apostolovom načinu pisanja” (Boston, SAD, 1877, svezak III, stranica 421).

Hebrejima 1:8:
U JB stoji: “Za Sina [kaže]: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova.” (I ostali prijevodi kažu slično.) Međutim, u NS stoji: “A za Sina kaže: ‘Bog je prijestolje tvoje u svu vječnost.’”

Koji prijevod odgovara kontekstu? Prethodni reci kažu da Bog govori, a ne da se netko obraća njemu. Osim toga, u sljedećem retku koristi se izraz “Bog, Bog tvoj”, što pokazuje da te riječi nisu bile upućene Svevišnjem Bogu, nego nekom Božjem štovatelju. U Hebrejima 1:8 citirane su riječi iz Psalma 45:6 (7. redak u JB), koje su prvobitno bile upućene jednom izraelskom kralju. Biblijski pisac koji je napisao taj psalam sigurno nije mislio da je dotični ljudski kralj Svemogući Bog. Stoga je Psalam 45:6 u nekim engleskim prijevodima preveden na sljedeći način: “Tvoje božansko prijestolje” (Revised Standard Version, drugo izdanje, 1971); “Tvoje je prijestolje poput Božjeg prijestolja” (The New English Bible, 1970); “Prijestolje tvoje koje ti je dao Bog” (7. redak u The Holy Scriptures According to the Masoretic Text, Jewish Publication Society of America, 1917). Slično tome, Gru ima: “Bog vjekova na prijestolje te je posadio.” Za kralja Salamuna, kojem su vjerojatno prvobitno bile upućene riječi iz 45. psalma, bilo je rečeno da je sjeo “na Jahvino prijestolje” (1. Ljet. 29:23, JB). U skladu s činjenicom da je Bog “prijestolje”, odnosno da od njega potječe Kristova kraljevska vlast i da ga on podupire, iz Danijela 7:13, 14 i Luke 1:32 može se vidjeti da je on dao Isusu tu vlast.

U Hebrejima 1:8, 9 citiran je Psalam 45:6, 7, a bibličar Brooke Westcott ovako je rekao za prijevod tog psalma u Septuaginti (LXX): “LXX. dopušta dva načina prevođenja: [ho theós] može se na oba mjesta razumjeti kao vokativ (Prijestolje je tvoje, Bože... stoga te, Bože, Bog tvoj...) ili se može razumjeti kao subjekt (ili predikat) na prvom mjestu (Bog je prijestolje tvoje, ili: Tvoje prijestolje je Bog...) i apozicija [ho theós sou] na drugom mjestu (Stoga te Bog, tvoj Bog...). (...) Gotovo je nemoguće da bi se [Elohim] u izvornom tekstu mogao odnositi na kralja. Dakle, taj zaključak ne ide u prilog vjerovanju da je [ho theós] vokativ u LXX. Uzevši sve to u obzir, izgleda da je prvi dio rečenice najbolje prevesti ovako: Bog je prijestolje tvoje (ili: Tvoje prijestolje je Bog), odnosno: ‘Tvoje kraljevstvo utemeljeno je na Bogu, nepomičnoj Stijeni’” (The Epistle to the Hebrews, London, 1889, stranice 25, 26).

1. Ivanova 5:7, 8:
U nekim izdanjima Šarićevog prijevoda stoji: “Jer su trojica, što svjedoče [u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji]: Duh, voda, i krv; i ovo je troje jedno” (uglate zagrade nalaze se u tiskanom tekstu). Međutim, NS nema dio retka “u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoči na zemlji”. (I velika većina drugih hrvatskih prijevoda ne sadrži taj tekst.)

Tekstualni kritičar Frederick Scrivener napisao je o dijelu tog biblijskog retka koji podupire Trojstvo sljedeće: “Ne trebamo se ustručavati iznijeti svoje uvjerenje da te osporavane riječi nije napisao sv. Ivan: one su prvobitno bile u Africi unesene u latinske prijepise s margina, na koje su bile stavljene kao pobožan i pravovjeran komentar 8. retka. Zatim su se iz latinskih prijepisa uvukle u dva ili tri kasnija grčka rukopisa, a potom i u tiskani grčki tekst, na mjesto koje im ne pripada” (A Plain Introduction to the Criticism of the New Testament, treće izdanje, Cambridge, 1883, stranica 654).

Još samo da napomenem, da si čitao moje ranije postove vidio bi i odgovore na mnoge citate koje si ovdje postavio, a koji se tiču Ivana, ili svetog duha i sl. Dakle da se ne bi ponavljali i vrtili u krug potrebno je čitati postove, tako bi ti odgovorio na moju tvrdnju i argumente o Ivanu 1:1, a ne citat opet postavljao na početak.

Pa logično da ne vidite problem, jer zanemarujete naredbe koje vam je dao Bog, kao što ne vidite i nikakav problem u ratovanju, nošenju oružja... Mislim, ako i pored svega što u Biblij stoji zapisano o tome 2. Mojs. 20:4, 5, 3. Mojs. 26:1, 2, 2. Kor. 6:16, 1. Ivan. 5:21, Ivan 4:23, 24, 2. Kor. 5:7, Iza. 40:18, Djela 17:29, Iza. 42:8, ne vidiš problem, onda svaka čast.

Iskazuješ im čast i daješ slavu komadom drveta, željeza ili kamena?
Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.”
Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”

2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”

Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima...” Dakle, molitve treba upućivati Ocu. Osim toga, Isus je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (...) Što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB). Tako je Isus isključio bilo kakvu mogućnost da bi itko drugi osim njega mogao ispuniti ulogu posrednika. Apostol Pavao rekao je o Kristu: “Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas!” “Može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ da se za njih zauzima” (Rim. 8:34; Hebr. 7:25; JB)

Efež. 6:18, 19, JB: “Bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja” (kurziv dodan). (Pavao je ovdje poticao svoje suvjernike da se mole za svete, a ne njima ili preko njih. U jednoj katoličkoj enciklopediji stoji: “U Novom zavjetu gotovo su sve molitve, i osobne i javne liturgijske, upućene Bogu Ocu preko Krista” [New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XI, stranica 670].)

1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršćane.)

Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’” (Budući da Petar nije htio da se netko klanja njemu osobno, bi li on poticao druge da kleče pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.)

Nakon svega i ovo

Jesu li mrtvi preci svjesni onoga što čine živi i mogu li im pomoći?

Prop. 9:5: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega.”
Job 14:10, 21: “Kad čovjek zemaljski izdahne, gdje je? Kad se sinove njegove poštuje, on to ne zna.”
Prop. 9:5, 6: “Mrtvi nisu svjesni ničega. (...) I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.”


Izvještaj o tome zapisan je u 1. Samuelovoj 28:3-20. U 13. i 14. retku možemo primijetiti da Šaul zapravo nije vidio Samuela, nego je prema opisu žene koja je prizivala duhove samo pretpostavio da je ona vidjela Samuela. Šaul je očajnički želio povjerovati da je osoba koja se pojavila uistinu Samuel, pa se zato dao prevariti. U 3. retku stoji da je Samuel u to vrijeme već bio mrtav i pokopan. U prethodnom dijelu ovog poglavlja citirani su biblijski reci koji jasno pokazuju da na nekom drugom svijetu nije živio nijedan dio Samuela koji bi mogao komunicirati sa Šaulom. Glas koji je navodno bio Samuelov zapravo je bio glas nekoga tko ga je želio prevariti.

Mogu li ljudi doista komunicirati s “duhom” umrle voljene osobe?

Prop. 9:5, 6, 10: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.”

Ezek. 18:4, 20: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti.” (Dakle, duša nije nešto što preživljava smrt tijela i s čime živi mogu nakon toga komunicirati.)

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.” (Kad se kaže da je duh “izašao” iz tijela, to naprosto znači da u tijelu više ne djeluje životna sila. Dakle, kad čovjek umre, njegov duh ne nastavlja postojati kao neko bestjelesno biće koje može neovisno o tijelu razmišljati i praviti planove. Taj duh nije nešto s čime bi živi mogli komunicirati nakon što čovjek umre.)

S kim ustvari komuniciraju osobe koje pokušavaju stupiti u kontakt s umrlima?

U Bibliji je jasno izložena istina o stanju mrtvih. No tko je pokušao prevariti prvi ljudski par u pogledu smrti? Sotona je proturječio Božjem upozorenju da neposlušnost vodi u smrt (1. Mojs. 3:4; Otkr. 12:9). S vremenom je, naravno, postalo očito da ljudi zaista umiru, kao što je Bog i rekao. Tko je onda izmislio priču da ljudi zapravo ne umiru, nego da neki duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela? Na takvu prijevaru bio je spreman Sotona Đavo, za kojega je Isus rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44; vidi i 2. Solunjanima 2:9, 10). No ljudi nemaju nikakve koristi od vjerovanja da mrtvi žive na nekom drugom svijetu i da s njima mogu komunicirati. Naprotiv, u Otkrivenju 18:23 stoji da su spiritističkim postupcima Babilona Velikog “zavedeni svi narodi”. Spiritistički postupak tijekom kojega se navodno razgovara s umrlima lukava je obmana kojom ljudi dolaze u kontakt s demonima (anđelima koji su se sebično pobunili protiv Boga) i često dovodi do toga da ljudi čuju neobjašnjive glasove i da ih uznemiravaju ti zli duhovi.

U Bibliji je riječ “duša” prijevod hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Način na koji se taj izraz koristi u Bibliji pokazuje da je duša osoba ili životinja odnosno život osobe ili životinje. No mnogi smatraju da je duša bestjelesni ili duhovni element ljudskog bića koji preživljava smrt materijalnog tijela. Drugi vjeruju da je duša životni princip. Međutim, dva posljednja spomenuta gledišta nisu u skladu s Biblijom.

Kako nam ono što kaže Biblija može pomoći da razumijemo što je duša?

1. Mojs. 2:7: “Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.” (Zapazite da se ovdje ne kaže da je čovjek dobio dušu, nego da je čovjek postao duša, odnosno živa osoba.) (Dio hebrejske riječi koji je ovdje preveden s “duša” glasi nefeš. Isti je prijevod i u JB, a Ša, 2006, kaže “biće”.)

1. Kor. 15:45: “Tako je i napisano: ‘Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša.’ Posljednji Adam postao je duh koji daje život.” (Dakle, opis duše u grčkom dijelu Biblije podudara se s opisom koji nalazimo u hebrejskom dijelu.) (Ovdje je “duša” prijevod grčke riječi psykhé u akuzativu. JB i St također kažu “duša”. Isti prijevod nalazi se i u izdanjima Šarićevog Novog zavjeta iz 1942, 1959. i 1965. No zanimljivo je da je u izdanju iz 2006. prijevod izmijenjen, pa se koristi izraz “biće”.)

1. Petr. 3:20: “U danima Noinim (...) svega se nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu.” (Grčka riječ koja je ovdje prevedena s “duša” glasi psykhaí, što je množinski oblik riječi psykhé. JB, St i Ša, 2006 [kao i sva ranija izdanja Šarićevog prijevoda] također kažu “duša”, a Ru kaže “ljudi”.)

1. Mojs. 9:5: “I vašu ću krv, duše [odnosno život; hebrejski: nefeš] vaše, tražiti.” (Ovdje se duša poistovjećuje s krvlju.)

Još. 11:11: “Sve duše [hebrejski: nefeš] koje su u njemu bile pobili su oštricom mača.” (Iz ovog retka vidimo da se duša može ubiti mačem. Dakle, duše koje se ovdje spominju nisu mogle biti duhovi.)

Gdje se u Bibliji govori da su životinje duše?

1. Mojs. 1:20, 21, 24, 25: “Tada je Bog rekao: ‘Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša!’* (...) Bog je tada stvorio velike životinje morske i sve žive duše što se miču, koje su provrvjele vodama po vrstama svojim, i sva krilata stvorenja po vrstama njihovim. (...) Tada je Bog rekao: ‘Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim (...).’ Bog je tada načinio divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i sve druge životinje što se miču na zemlji po vrstama njihovim.” (*U hebrejskom tekstu ovdje se koristi riječ nefeš. Neki prijevodi koriste izraz “stvorovi” ili “bića”.)

3. Mojs. 24:17, 18, bilješka: “Ako tko udari dušu [hebrejski: nefeš] ljudsku tako da umre, neka se pogubi. Tko udari dušu [hebrejski: nefeš] domaće životinje tako da ona ugine, neka da naknadu za nju — dušu za dušu.” (Zapazite da se ista hebrejska riječ za dušu koristi i za ljude i za životinje.)

Otkr. 16:3: “Ono se pretvorilo u krv, kao što je krv u mrtvaca, te je izginula svaka živa duša*, sve što je bilo u moru.” (Dakle, i u grčkom dijelu Biblije nalazimo potvrdu da su životinje duše.) (*U grčkom tekstu ovdje se koristi riječ psykhé. Izdanja Šarićevog Novog zavjeta iz 1942, 1959. i 1965. također imaju izraz “duša”. No u izdanju iz 2006, koristi se izraz “biće”. U brojnim drugim prijevodima stoji “sve živo”. Izraz “duša” koristi se i u prijevodu Otkrivenja koji je načinio Tomislav Ladan, izdano na Plehanu 1992.)

Priznaju li i bibličari koji nisu Jehovini svjedoci da je to biblijsko gledište o duši?

U katoličkoj enciklopediji piše: “U Starom zavjetu duša se ne dijeli od tijela. Izraelac je gledao na stvari konkretno, promatrao ih je kao cjelinu, pa je stoga gledao na čovjeka kao na osobu, a ne kao na biće koje tvore razne sastavnice. Premda je izraz nefeš preveden našom riječi “duša”, taj izraz nikada nije označavao dušu kao nešto odijeljeno od tijela ili od osobe. (...) Izraz [psykhé] u Novom zavjetu po svom značenju odgovara izrazu nefeš. On između ostalog označava životni princip, sam život ili živo biće” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranice 449, 450).

“Hebrejski izraz preveden s ‘duša’ (nefeš, ono što diše) koji je koristio Mojsije (...) označava ‘živo biće’ i ne odnosi se samo na ljude. (...) U Novom se Zavjetu izraz psykhē (‘duša’) koristi na sličan način kao i nefeš” (The New Encyclopaedia Britannica, 1976, Macropaedia, svezak 15, stranica 152).

“Vjerovanje da duša nastavlja živjeti nakon smrti tijela zapravo spada u domenu filozofskih i teoloških spekulacija, a ne u domenu same vjere, pa se stoga nigdje u Svetom pismu ono izričito ne naučava” (The Jewish Encyclopedia, 1910, svezak VI, stranica 564).

Može li ljudska duša umrijeti?

Mat. 10:28: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu [ili: “ne mogu oduzeti pravo na život”, bilješka]. Bojte se radije onoga koji može pogubiti i dušu* i tijelo u geheni.” (*U grčkom je tekstu upotrijebljena imenica psykhé u akuzativu. I ostali hrvatski prijevodi ovdje koriste imenicu “duša”.)

Djela 3:23: “I svaka duša [grčki: psykhé] koja ne posluša tog Proroka bit će pogubljena i tako odstranjena iz naroda.”

Odakle potječe vjerovanje u bestjelesnu, besmrtnu dušu?

U katoličkoj enciklopediji piše: “Kršćansko vjerovanje u duhovnu dušu koju stvara Bog i koju prilikom začeća sjedinjuje s tijelom kako bi čovjek postao živa cjelina zapravo je plod dugotrajnog razvoja kršćanske filozofije. Tek su Origen [koji je umro otprilike 254. n. e.] na Istoku i sv. Augustin [koji je umro 430. n. e.] na Zapadu omogućili da se duša utemelji kao duhovno počelo, a oko njene prirode nastao je čitav filozofski koncept. (...) Njegova [Augustinova] učenja (...) mnogo toga duguju neoplatonizmu (uključujući i neke nedostatke)” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranice 452, 454).

“Pojam besmrtnosti plod je grčke filozofije, dok nada u uskrsnuće spada u židovsku misao. (...) Nakon Aleksandrovih osvajanja u židovstvo su počele prodirati grčke ideje” (Dictionnaire Encyclopédique de la Bible, urednik Alexandre Westphal, Valence, Francuska, 1935, svezak 2, stranica 557).

“Besmrtnost duše je grčka ideja nastala u drevnim mističnim kultovima, koju je razradio filozof Platon” (Presbyterian Life, 1. svibnja 1970, stranica 35).
“Držimo li, da je smrt nešto? (...) Ta valjda nije što drugo no rastanak duše s tijelom? Pa znači li biti mrtvu, kad se ovamo tijelo rastane s dušom i bude samo za se, a onamo se opet duša rastane s tijelom te je sama za se? Ta valjda nije smrt nešto drugo nego to? (...) Pa zar duša prima smrt? Ne! Besmrtna je dakle duša. Jest, besmrtna” (Platon, Fedon, preveo Koloman Rac, Naklada Jurčić, Zagreb, 1996, stranice 45, 121).

“Kao što smo vidjeli, babilonski su se teolozi ozbiljno bavili problemom besmrtnosti. (...) Ni običan narod, a ni vjerski vođe nisu se nikada pomirili s mogućnosti da ono što je jednom postojalo na kraju zauvijek nestane. Smrt je bila prijelaz u drugi oblik života” (Morris Jastrow, The Religion of Babylonia and Assyria, Boston, 1898, stranica 556).

Dakle, jasno je odakle potiče takvo nebiblijsko učenje, sa istog mjesta i izvora odakle i sva ostala.

Gdje si pokupio to?
Covjek kao osoba je sinteza tijela, duse i duha. Ti poistovjecujes psihu=dusa, sa duhom Bozjim.

Naime, ja sam uzeo pojam "dusa" koji se danas upotrebljava za duh-dusu, a ne samo za dusu kao psihu.
Duh Bozji nas cini slikom Bozjom, kako pise u Postanku. Po duhu smo Imago Dei, a ne po dusi ili tjelu, koji umiru.
Iskljucivo duh ne umire i njega se moze pozvati i ako Bog dozvoli, materijalizirati.

Nema duše samostalne (nefeš haja na hebrejskom),to je čovjek kompletan sastavljen od duha životnog (nišmat hajim na hebrejskom) i tijela,praha zemaljskog-kao npr. drvena kutija i ekseri koji je drže u kompletu,ako rastavimo tu drvenu kutiju na daske i eksere-gdje je kutija?Pisalo se već o tome na ovom pdf-u.
U biti,govorimo o istom...naravno da duh ne umire (ljudski karakter),nego ide,vraća se Bogu,ali nesvjestan,"uskladišten" do uskrsnuća,pravednih ili nepravednih...

Pozdrav svima,vidim da se vodi rasprava o Jehovinim svjedocima na ovoj temi,pa bih imao par pitanja.
Ima li Jehovinih svjedoka u hrvatskim krajevima,kako zive ti ljudi?
Kod mene u ZV ih ima poprilicno,imaju cak i jedno odvojeno malo naselje gdje najveci broj njih zivi.
Uglavnom,za njih samo rijeci hvale,ne prave probleme,nemaju neku agresivnu propagandu...itd.
Jel i kod vas kruze price da "podmazuju" nove clanove?
Novcano naravno.:)

Zasto postiras toliki C/P, a isti te iskljucivo obara i opterecuje forum. Zar si toliko slijep kod ociju, da nisi uopce niti primjetio, da je SZ- pun krvi na putu i Svetu zemlju, a Bog nije kod te price neutralni promatrac. Dakle, cemu postas stvari koje govore protiv tvog uvjerenja? To nije potrebno, jer iskljucivo zatrpavas forum svojim neukusnim i nekontroliranim podatcima, koje donosis iz poznatih tvornica lazi, "Kule strazare!"
Pogledaj sto Bog kaze Mojsiju:


U knjizi -Josua- su opisani ti ratni pohodi i osvajanje Kanaana po Bozjoj zapovijedi. Kako to, da Bog ovdje izricito zapovijeda nasilno osvajanje Kanaana? Ti stvarno nemas puno pojma o interpretaciji biblijskih tekstova i iskljucivo zaglupljujes i sebe i druge svojim dosadnim i nepotrebnim C/P.

Krscani su vidjeli Bogocovjeka Isusa Krista, i nemamo bojazni pred slikama i reproduciranjima. Zasto je Bog Zapovjedio pravljenje zrtvenika, i zavjetnog kovcega? Zar ni to nisu svete stvari, ili boljereceno prave relikvije, koje su Zidovi castili i nikada nisu smjeli oskvrnuti.
Ova vrsta diskusije je jalova, jer ti izbacujes iz Biblije ono sto nije u prilog tvojoj sekti.

Ne vidim problema, jer se mi krscani ne obracamo ni kipovima ni slikama za pomoc, nego BOGU=ISUSU KRISTU. Da to ima svoje znacenje mozes pogledati u drugoj knjizi Makebejaca gdje se zivi mogu moliti Bogu za mrtve, i obrnuto, zivi mogu zazivati mrtve kako bi ih zagovarali pred Bogom. Vidi druga knjiga Makabejci 12, 41-45.
Krscani se ne mole nikom drugom doli zivom Bogu Isusu Kristu. A komu se ti molis? Jehovi, kojeg uopce ne poznajes, ako cemo suditi po tvojim tzv. komentarima.

Stvarno si ili naivan, ili ne zelis uopce shvatiti ono sto ti drugi napisu. Mi krscani ne molimo nikoga da nam izravno pomogne, osim Boga. Sto je tu pogresno? Sto je pogresno kod molitve jednom svecu, koji bi se trebao zaloziti za nas kod Boga? Covjece, Zidovi su molili Mojsija da se on za njih zauzme pred Bogom, jer su bili puni straha pred Bogom! Mi se krscani ne molimo ljudima, ali zato castimo svoje svece, kao sto to cine i Zidovi. Razumjes li ti uopce BIBLIJU i njezinu dikciju, ili postiras iskljucivo nerazumljene citate?
Retoricko pitanje!

Da su svijesni, to je nesporno i da im mogu pomoci i to je istina. Pogledaj biblijske tekstove, gdje Bog za sebe tvrdi, da je Bog zivih, a ne mrtvih, kada je pitanje o Abrahamu, Izaku i Jakovu. Dakle, tvoj problem je sustinski, jer ti zastupas saducejski nacin misljenja o smrti duh-duse, sto je za nas krscane krivo shvacanje Biblije, a za tebe nerjesiv problem.

Obicno trabunjanje jednog mistika. Takvi tekstovi su sekundarnog karaktera i nemaju tezinu. Vazno je sto govori Jahve Bog izraelov i Isus Krist, Kralj i Bog Izraelov. Cemu ja odgovaram na tvoje citate, ako ti nisi ovdje dosa, kako bi vodio ozbiljnu diskusiju, nego i iskljucivo svojim nekontroliranim citatima, zatrpavas temu.

Apsolutno ne! Dokaz da su mrtvi zivi, je i preobrazenje Isusa Krista.

Cemu se trudim?

Ako Bog to dopusti, onda mogu! Ali Bog to izricito zabranjuje! Pogledaj kako Isus ozivljava Lazara. On Lazara ne uskrisuje, nego ga povraca u zivot, a to je znak, da je Lazar i poslije fizicke smrti bio ziv.

Pogledaj sto Isus Krist kaze o smrti duse! Grijeh koji se ne okaje moze biti smrt duse, ali to ne znaci, da bi grijeh unistio dusu i izbrisao je iz zivota, nego ju grijeh vodi u "vjecnu smrt", dakle zivot gdje Bog nije prisutan, da ga mozes gledati. Grijehom se udaljujes od Boga i to je smrt duse.

Upravo obrnuto! Taj duh ne umire nikad, jer ga je Bog stvorio kao vjecni entitet. To da je duh nosioc razuma, volje i svijesti pokazuje nam upravo les covjeka, gdje je materija ostala ista i mrtva, jer je zivot iz nje izisao.

Zar ne shvacas cijelu stvar? Bog udahnjuje duh zivota materiji, koja je bila mrtva. Duh je Imago Dei, i samo po tome smo mi ljudi slika Bozja. Dusa, psiha, jer princip organskog zivota i umire poslije fizicke devastacije tijela, docim duh ostaje ziv. To nam pokazuju i izvjesca ljudi koji su dozivjeli vizije zagrobnog zivota u klinickoj smrti. Duh je nosioc svijesti, volje i razuma, jer to bi uzaludno trazio u mozgu ili tijelu lesine. "Nefes"=psiha i tijelo.

Dusa, grcki psyha, istovjetna je hebrejskom ruah, a duh se hebrejski naziva "neshama", docim je "nefes" tijelo covjeka.
Ako Bog kaze u Postanku 2, 7,: "Tako postane covjek ziva dusa", onda mi to mozemo shvatiti, da je udahnucem Bozjeh daha, duha, covjek postao zivo bice, jer prije nije bio ziv. Zato duh ne umire!

Misli se na "zivu dusu" covjeka, kao zivo bice!

Radi se o psihi i tjelu, "ruah" i "nefes". Duh je "neshama".

"Ruah" i "Nefes"=psiha i tijelo!

Zivotinje su u posjedu duse, jer inace nebi bile sposobne za zivot, ali ne posjeduju duha Bozjega.

Tko udari zivo bice, jednostavan izraz.
Covjek: nefes, ruah i neshama.
Zivotinja: nefes i ruah.

Zivotinje posjeduju dusu, ali ne i Duh!

Buduci da covjeka u relativnom svijetu ne mozemo naci bez tijela, onda je jasno, da je covjek kao cjelina tijelo, dusa i duh.
Hebrejskim jezikom receno, nefes, ruah i neshama.

Pogledaj sto Isus kaze u Ivanovu Evandjelju 6, 63:

Dakle, duh zivota, "neshama" daje covjeku samorefleksivnost i samospoznaju. Zivotinje ostaju na nivou "nefes"-"ruah", dakle, tijelu i principu zivota.

Pneuma je grcka rijec za DUH. Zato se grcka rijec psiha koristi, ako je u pitanju princip zivota. Ako tamo stoji, da Bog moze unistiti i tijelo i dusu u paklu, onda se misli na duh, jer tijelo koje bi trebalo biti unisteno u paklu zajedno sa duhom, tek trebamo dobiti na sudnji dan, dakle pri uskrsnucu. Pisac zeli reci, da trebamo zivjeti dobrim zivotom i trebamo probovjedati Istinu potpuno javno, kako nebi zavrsili u paklu i mukama. Za JS- koji su misljenja, da ce Bog stvoriti novi raj na zemlji ta vrsta interpretacije bas odgovara, jer nesto takvo Bog nije predvidio. Predvidio je jednu vrstu tisucgodisnjeg Bozjeg kraljevstva na zemlji, ali ne vjecno kraljevstvo.
[/quote]
Da bi mogao diskutirati na odrtedjenom nivou, najprije trebas nauciti semantiku pojmova kojima se koristis.
Zatim se nauciti odgovarati na tekst diskutanta sa kojim diskutiras, a ne postirati plahte tekstova, koji nisu ni potrebni niti ih netko trazi.