Pokusaj racionalnog objasnjenja krscanskog vjerovanja.
Veliki broj danasnjih mislioca, filozofa i teologa, kada je u pitanju Bog i tekstovi koji obradjuju Bozje postojanje, istima odricu “intentio recta”, dakle referenciju znacenja s onu stranu smisla, tj. njihovu tendenciju ka konvergenciji, i time se indikativno manevriraju u vode tzv. teologije “etsi deus non daretur”. Drugacije receno: njihova tema su iskljucivo suhi tekstovi, a to znaci: fikcija.

Ako postoje iskljucivo “slike Boga”, a Boga nema, onda bi mogla vaziti pravila, (odnosno nacin) koja sve, u jednoj maniri “osjetljivosti” definiraju kao “Dobro”, za koje Hegel kaze da “razumu cinimo nasilje”, koji upravo nesto ocijeni kao zlo, jer se radi o toj vrsti nacina. Obrazlozenje: ako pojam Boga ima sistinski neko znacenje, ako istom, neovisno o mnozini misljenja nesto u biti odgovara, tada su Zidovi, krscani i muslimani i tekstovi klasicne europejske filozofije identicni, a o tome voditi polemike, moze biti isplativ i pravilan postupak, jer je dio smisla u nasem ljudskom zivotu.

Mozemo li na ovoj bazi definirati Boga kao sve sto postoji, kao sto su to cinili panteisti, konkretno na Zapadu Spinoza? Mozemo li Boga nazvati onim “apsolutumom”, koji od svega onoga sto egzistira ne osmisljava, i na taj nacin ga spustiti u domenu iluzije, po uzoru na Parmenida, ili buddhisticki pojam “nirvane”? Naravno, mi to mozemo uciniti, ako se upustimo u “slike Boga” po gornjem obrazcu, abstinirajuci ne referencije samih telkstova koji se time bave. Ako se pak zelimo referirati na sami izricaj referencije teksta, ona ne mozemo vise postupati na gore navedeni nacin. Mi u akciji postajemo ograniceni. A sam izricaj referencije na evidenciju u njoj imamo iskljucivo onda, ako se ne koncentriramo iskljucivo na “nesto” kao sto to materijalisticki ateizam cini, nego na “nekoga”, sto je velika razlika.

Schopenhauer, iako je bio agnosticki ateist pise, da ako Bog egzistira moze iskljucivo egzistirati kao “osoba”; jer njegova svemoc implicira i tu opciju, a ona je najracionalnija.

To se evidentira i u zakljuccima te opcije: Iskljucivo ako je Bog osoban, igra ulogu u donosenju nasih sudova, jer na taj nacin su ostvarive opcije, da li priznajemo Bozju egzistenciju, da li je negiramo ili u nju sumnjamo.

Neki se onda pitaju: sto misli netko ako misli da Bog jest? Ovdje se radi o jednoj sintetickoj, a ne analitickoj istini, tj. radi se o nuznosti jedinstva dvaju predikata, koji su ponekad empirijski odvojeni i iskljucivo ponekad i u kontingentnom obliku nastupaju zajedno, a radi se o predikatima “omnipotentan” i “omnibenevolent”.

Onaj tko vjeruje u Boga, taj vjeruje po Wittgensteinu u ono “was der Fall ist”, dakle u svijet nasih spoznaja ukljucujuci i nas same i u jednu dubinu i dimenziju, koja se nasoj spoznaji odupire i izmice joj, pa i nasoj introspekciji. Ova dimenzija je mjesto, gdje ono sto jest ima svoj uzrok, ali ne samo kao vremenski slijed po principu antecedencije, nego kao zajednicki izvor, sa svim uvjetima nasciranja i emancipiranja istih, dakle kao samoopstojnost. Drugacije receno: vjerovati u jednog Boga stvoritelja znaci, da je egzistencija svih entiteta koji su dosli u egzistenciju kontingentna i nije nikakva posljedica nekog univerzalnog inercijskog sustava, nego u svakom i pojedinacnom obliku i trenutku, posljedica prve uzrocnosti. Izvor pocetka je istovremeno i izvor istine, Kantovog “das Ding an sich”, dakle univerzuma, gdje je pak neodlucujuce, da li nam je ovaj stav u principu dostupan ili ne.



Ono sto je neodlucivo kod toga jest, kako se mi istinski odnosimo prema izricaju “Was der Fall ist”, i gdje sudjelujemo u zivotu odluka: sto mozemo a sto ne mozemo ciniti. “Glas Bozji ” u nama, nasa savjest je dio drugog predikata. Ova neminovnost nase savjesti ne moze se oboriti nikakvim fakticitetima, niti se fakticiteti mogu oboriti kroz istu. Da Bog jest znaci: “omnipotencija” i “omnebenevolencija” su u biti jedno u svom izvoru, to je jedan eksces harmonizacije iz aspekta o stavu svakodnevne emiprije i opce nade. Osporavanje alternative o izboru i priznavanje, da apsurdnost ima posljednju rijec, moguce je akceptirati iskljucivo uz konzumiranje Pascalove maksime: “Vere tu es Deus absconditus”.

Ovdje se mozemo upitati zajedno sa Hegelom: Zasto je Bog “skriven”? Protupitanje bi bilo: Zasto nebi bio “skriven”? Zasto Platonove “individue” i gledatelji Platonova kina u pecini znaju, da su u jednoj pecini i da postoji i vanjski svijet, van te pecine? Zato jer su ljudi, kojima pripada osobina “zeljeti nesto saznati”, nesto sto je u istini. Medjutim, bio bi grijeh, “uvjek zeljeti znati, sto Bog zeli”, kaze Toma akvinski. saznati, sto znaci, mi smo ogranicena bica i nas penzum spoznaje je ogranicen..
A M. Luther nastavlja u istom tonu: “Znak zle volje je, da ona ne moze otrpjeti bilo koju zabranu!”

Jedinstvo “omnipotencije” i “omnebenevolencije” koje mi mislimo, ako mislimo o Bogu, povlaci jedan problem za sobom, problem Teodiceje, prpblem kompatibilnosti zla u svijetu sa Bozjim atributima dobra i pravde.
Wittgenstein kaze: “Gott ist, wie sich alles verhält”. Heraklit kaze: “Za Boga su sve stvari dobre, lijepe i pravedne. U Bibliji kaze JHVH: “Ja sam onaj, koji usmrti i koji ozivljava!”
A Novi Zavjet kaze da je Bog ljubav. U ljubavi patnja i zlo mogu biti prebrodjeni i osmisljeni. Mi nismo u stanju saznati sve, pa zato nismo u stanju niti saznati koji plan Bog ima s nama i sa cijelim svijetom, jer neki ljudi kroz patnju promjenu tatalno svoj zivot, pa ako su prije bili egoisticni, nepravedni ili opcenito zli, postanu dobri, popustivi i tolerantni. Ne moze se Boga iskljucivo gledati kroz prizmu ljubavi i benevolencije, jer i svemoc je njegov atribut.

Prevladavanje kontingencije, to je religija. A to znaci, da se moramo prilagoditi stvarima koje nismo u stanju promjenuti, iako bi ih zeljeli ukloniti. I kod ateista postoji prevladavanje kontingencije, u nisama srece, prkositi opcem besmislu svijeta.
Ova vrsta rjesavanja kontingencije svijeta kod ateista je i radikalna i besmislena. Ateisti jednostavno ukidaju kontingenciju, dajuci svijetu besmisao u samom sebi. Medjutim, ova vrsta rjesavanja kontingencije nije kompatibilna sa psiholoskim razlozima zivota, jer prirodni zakoni ne kreiraju svijet, nego su tome svijetu inherentni.



Wittgenstein pise: “Danasnjem modernom svjetonazoru stoji jedna iluzija kao fundament, a ta je, da su tzv. prirodni zakoni objasnjenja stvari koje imamo u prirodi.”
Tu se mogu s njim sloziti. Prinuda, po kojoj se nesto moralo dogoditi, jer se nesto drugo dogodilo, ne postoji. Postoji iskljucivo jedna logicna nuznost i nista vise.
Zato je teoloski determinizam jedina moguca opcija za prevladavanje kontingencije. Zelja biti zahvalan, najveca je forma prevladavanja kontingencije. Ovdje ateizam nije u stanju pruziti neku zamjenu ili nadoknadu, jer u ovom slucaju bi bilo prevladavanje kontingencije ujedno i prevladavanje ateisticke nise u kojoj vlada sreca.
Wittgenstein pise: “Smisao svijeta mora biti van njega samog. U svijetu je sve kako je, i sve se dogadja kako se dogadja, u svijetu ne postoji niti jedna vrijednost-, a ako bi i postojala nebi imala nikakve vrijednosti. Ako postoji jedna vrijednost, koja sadrzi vrijednost, onda ta vrijednost mora biti van svijeta, van svakog dogadjanja i “So-Seins”, jer svako dogadjanje i “So-Sein” su slucajni. Ako nije slucajno, onda nije u svijetu, jer bi opet bilo slucajno. Mora lezati van svijeta!”

Slazem se u potpunosti sa ovom tvrdnjom. Zakoni ne kreiraju svijet. Planovi i informacija su fundament na kojima pociva svijet, a oni pocivaju na entitetu koji lezi van svijeta, jer bi inace sve bilo slucajno i besmisleno.

“Freude am Glück eines anderen”=Radost o sreci nekog drugog,” pise Leibniz zove se ljubav. A to pripada Bozjim atributima.
Bozjoj funkciji pripada, da se ne moze niti po kojoj funkciji istinski definirati, niti preko nekog funkcionalnog ekvivalenta substituirati. A to znaci, da vjera u Boga nije bez konsekvencija. Vjera u Boga inspirira najveca i najteza naprezanja i nastojanja, u smanjivanju patnje kroz ljubav, i najveci oblik spremnosti patnju prihvatiti i preko nje postati korisni dio svijeta.



Vec sam Platon je primjetio, da je Bog istina, odnosno da je istina bozanska karakteristika. Medjutim, za one ljude u koje spadaju i ateisti, istina ne postoji, jer kod njih iskljucivo postoje korisne i stetne, odnosno nekorisne idiosinkrazije. I zato su argumenti, da je Bog ABSOLUTUM- argumenta ad hominem. Ovi argumenti ne polaze od premisa u koje se ne moze posumnjati i preko kojih se moze doci do takvih zakljucaka, nego su to holisticki argumenti.

Tamo gdje znanost svijet reducira na nepersonalnu i nesubjektivnu objektivnost, tamo pocinje znanstvena opcija determinizma, zakonitostima, ciji mehanizmi nisu objasnjivi, da nedostupni. Na taj nacin rezultiraju sve vrste samoopredjeljenja koje mozemo identificirati kao samo-nerazumljivostima.
Facit: Sa padom misli istina, pada i misao stvarnost. Sve nase misaone radnje su vremenski strukturirane. Mi nismo u stanju nesto misliti, a to ne bude u nasoj sadasnjosti, ili da je bila nasa sadasnjost. Nesto, sto je uvjek bilo proslost, ili nesto sto ce uvjek biti buducnost, niti moze biti niti je bilo. Na isti nacin vrijedi i slijedece: Ono sto je sadasnjost i sto je sada istinito, bilo je u buducnosti i biti ce jednom proslost. Egzaktni futur je nedjeljiv od prezenta Kazati o jednom dogadjaju iz sadasnjosti, da jednom vise nece biti, znaci tvrditi, da ta tvrdnja vrijedi i za sadasnjost, tj. da taj dogadjaj nije stvarnost u sadasnjosti. U ovom vidu stvari je sve vjecno. Ne moze nastupiti vrijeme, u kojem ´vise nece biti istina, da je netko u to vrijeme dozivio srecu ili bol, koje sada dozivljava u sadasnjosti. I ova prosla stvarnost je neovisna o nasem sjecanju.

Medjutim, sto se dogodi sa ovom stvarnoscu kad prodju sva vremena i svijet? Ako je proslost proslost sadasnjosti, sto ce biti sa tom proslosti kad sadasnjosti vise ne bude? Ontoloski gledano, futurum exactum implicira neminovnost jednog entiteta u kojem su pohranjeni svi dogadjaji i sva sjecanja. Ili ako to ne zelimo vjerovati, mi moramo akceptirati apsurdnu misao, da jednom nece biti ono sto je sada, i sto je onda po tol logici i sada nestvarno. Ako mislimo ono sto je stvarno kao stvarnost, onda mi moramo misliti na Boga. Nietzsche pise: ” Bojim se, mi se Boga necemo nikada rjesiti, jer vjerujemo u gramatiku! Drugacije receno: jer ne mozemo prestati misliti, nas same kao stvarnost. ”

Leibniz je rekao, da je svaki dokaz u stvari jedna vrsta “ad hominem argumenta”. I s ovim se mogu sloziti.
Tek onda, kad ateisti budu u stanju donijeti objasnjenje, “zasto uopce postoji ista, a ne nista”, tek onda ih se moze poceti shvacati ozbiljno. Inace ne!

Zašto si prešao sa evolucije na karakteriziranje nevjernika?

Zašto je moguće da savršeni Bog postoji oduvijek a nešto manje savršeno od Boga ne može postojati oduvijek. Zašto ne može postojati nešto nesvjesno(po našim mjerilima) što ima svoje zakone i prirodu, koje se ne petlja u tvoj ili moj život, ne zanima ga hoću li ja u pakao ili raj. Kome nije dosadno.

Inkvizitor, izbjegao si odgovor na slijedeća dva pitanja:

1. Koliki je promjer Mliječne staze u km?
2. Da li je Bog prije stvorio paradajz ili Sunce?


Možeš li nam dokazati da su zaista "retardirana i trivijalna", tako da na njih daš jednako trivijalan odgovor?
Ili barem pojasniš zašto izbjegavaš odgovor?


Ovo je forum za diskusiju a ne monolog.
Nećeš više copy-paste-at članke i vodit monolog sam sa sobom, dok ne odgovoriš na ova pitanja. Dajem ti mogućnost da me uvjeriš u kreacionizam, a prvi je korak da mi odgovoriš na ta dva pitanja.

To su moji tekstovi u diskusiji sa ateistickim evolucionistima, a ti idi i malo uci kako bi mogao voditi diskusiju na jednom odredjenom intelektualnom nivou.

Evo ti mala pomoć za drugo pitanje, knjiga Postanka



Ponavljam pitanje: Da li je po tebi Bog prije stvorio povrće i zelenu travu (paradajz, krastavce, salatu, suncokret) ili Sunce?

A na prvo pitanje (veličina Mliječne staze u km) također i dalje čekamo odgovor.

Vjeri nisu potrebni dokazi, a najlogičniji slijed stvari je s roditelja na potomke (zašto bi se stvaralo nešto ex nihili kad može biti rođeno).
Na zemlji je bilo 7 velikih izumiranja (trenutno se događa 8), sisavci su nastali od terapsida, odnosno onih smješnih gmazolikih stvorenja s jedrima. http://en.wikipedia.org/wiki/Mammals http://en.wikipedia.org/wiki/Synapsid
Današnji gmazovi su prilično nehomogena skupina, više su ti srodne ptice i krokodili nego krokodili i gušteri.
Itd
Živimo na promjenjivom planetu u kojem je realnost nekad kreativnija od mašte

Mi teisti vam nudimo racionalno vjerovanje, a vi ateisti protezirate iracionalno vjerovanje i iluzije.
Ako bi po tvom misljenju mogla vjecno postojati nesto sto je bez svijesti, po tvojoj dikciji "nesto nesvjesno", onda bi ti imao problema sa svojim razumom, jer bi ti kao covjek i do sada u svemiru jedino racionalno bice bio nadmocan toj egzistenciji, a ista ne moze objasniti sama po sebi odakle joj potjecu zakoni i informacija. Osim toga, da nesto, kao univerzum u kojem je sve relativno i kontingentno bude vjecano, protivi se logici i razumu. Em bi bilo akauzalno, em se samo po sebi ne moze objasniti, em ne moze objasniti informaciju i zakone koji su joj inherentni.

Zar ti ne upada u oci taj logicni gaf? Znanost se bazira na logicnom zakljucivanja, pa bi bilo nelogicno misliti, da postoji nesto vjecno i akauzalno, a da to isto nije svijesno svoje egzistencije, jer sudeci po tebi i tebi slicnima, mi ljudi ipak nismo kreatori univerzuma i zivota u njemu. Pa tko bi to onda mogao biti, ako ne biblijski Bog, koji je omnipotentan, omniscijentan i omnibenevolentan, i nadasve vjecan. I naravno, objasnjava izvor informacuje u univerzumu, koji nije kaos nego kozmos.

Da, kada je bog stvarao život na zemlji, već je bio stvoren svemir i nebeska tijela, uključujući i sunce. Inače izvještaj o stvaranju je pisan tako da ga mogu razumjeti priprosti ljudi, onako kako bi to vidio priprost čovjek da je u to vrijeme bio na zemlji. Inače Biblija nije znanstveni priručnik, iako su stvari zapisane u njoj znanstveno točne.

Možeš li nam dati paragraf iz Knjige Postanka gdje se vidi kad je stvoreno Sunce a kada biljke?
Prva stranica Biblije, mislim da ti neće bit teško nać.

Mom umu nije logično ni postojanje Boga, ni postojanje svemira, niti postojanje života. Kako objasniti logikom da je nešto nastalo iz ničega, da nešto savršeno postoji oduvijek, da nešto ima početak i da ima kraj, da nešto nema početak i nema kraj.

Ništa mi od toga nije logično. Ali mi je logično da su vjerske knjige obična izmišljotina.

kako objašnjavate da moderni čovjek kojem je danas preko milijun godina, gotovo isto toliko godina ne ostavlja nikakav trag za sobom, a ljudsku povijest pamtimo najviše 10 tisuća godina unazad, s tim i da su nam ti preci žešći primitivci. kad vidimo koji su ljudski potencijali, zapitam se kog su vraga milijun godina radili u spiljama.

Ključni je proces pojava poljoprivrede, tada su se kapaciteti društva mogli usmjeriti i na druga područja osim hrane, pojavljuju se viškovi, razvijaju se trgovina i obrti kao nositelji tehnološkog razvoja...
Bez tog jednog skoka društvo je ostalo u potpunosti primitivno, nešto kao Aboriđini i Khoisan...

Ma jebeš poljoprivredu , bitno je da je onaj sa nebesa po prvi put intervenisao kod palestinskih plemena pre 3000 godina tako da prenesu poruku čoverčanstvu da smo svi grešni i nemoralni i da moramo baš u njega verovati i poštovati tako što će se desiti prvi biblijski genocidi,porobljavanja,silovanja,...i ostale lepe duhovne stvari.

@volvoks

da u milijun godina nitko nije skužio da je zemlja plodna?

Budući da i danas postoje društva na tom nivou, očito je moguće...
Nije to tako jednostavno kako ti se čini, dobar dio svijeta je tada bio pod šumama, dakle za poljoprivredu je bio dostupan jedan mali komad zemljišta (stepe i doline velikih rijeka). Zatim treba ovladati pojmom vremena, što baš i nije lako ako brojiš 1,2 puno...

koliko dugo postoji bijeli čovjek, bit će da je on Božje savršeno djelo, ovo ostalo brate poglupo.

Inkvizitor je jedan ignorant koji je dosao ovde ne da diskutuje, nego da nam odrzi predavanje...

Svi koji ne misle kao on su predmet ironije i gledanja sa visoka, pa tako meni juce kaze onako podcenjivacki "dajem ti jos jednu sansu...", "iz vukojebine gde zivis..."

Alo frajeru, juce si dosao ovde, sta umisljas...

Tipican ekstremista koji ne razgovara da bi saznao nesto novo, nego da bi sebi dokazao da je pametniji od drugih... takvih ima i ateista i vernika...zaludjenika, i tu uopste nije pitanje vere, nego jednog stravicno loseg pristupa, nafuranosti da si ti iznad ostalih ljudi...toliko, da jedva vredi citirati mucenika.

I polako jedna zanimljiva tema je skliznula u trash...

uspio je unutar 24 sata Robbija i Džonija okarakterizirat kao maloumnike.

Arheolozi su iskopavali neke alate, oruzja, primitivne naseobine... ima nekih tragova...

Covek je pre milion godina sisao s grane tek...mnogo je trebalo da se privikne na zivot u onim zajebanim krajevima istocne Afrike, da uspe da prezivi pored svih onih zverki tamo...isli su postepeno prema severu, ka Evropi, Aziji...samo je to dugo trajalo... bili su lovci, i cim istrose jednu oblast, idu dalje...ko copor vukova, nisu gradili stanista, krili su se po pecinama...ako ne pronadju hranu neko duze vreme, gotovo...zato je broj ljudi bio mali, tesko je bilo preziveti i 20 godina...

Jeste u neku ruku misterija kako pre 10.000 godina dolazi do tako znacajnog napretka... pre 5.000 su izgradjivane piramide...to je misterija i za naucnike...donekle se poklapa sa krajem ledenog doba koje je drzalo skoro celu Evropu i Ameriku pod ledom...zato prve znacajne civilizacije nastaju u toplijim krajevima, u danasnjem Iraku, Egiptu, posle Mediteranu... iznad toga je bilo previse hladno i negostoljubivo.

Znacajan skok je bio i zbog pocetka intenzivne poljoprivrede, i zbog zamene kamena sa metalima, to im je omogucilo i bolje orudje i oruzje...ali i dalje ostaje misterija kako su Egipcani imali svo znanje iz matematike, arhitekture, graditeljstva, da naprave ona remek dela...

Pa on kaže da on nudi racionalno verovanje , ali mi ateisti smo previše zaluđeni iracionalnim verovanjem pa nismo u stanju to ukapirati.

Dečko je tipičan indoktrinisani vernik i ne treba ih porediti sa ateistima jer ateisti ne lažu i ne tvrde nešto nedokazivo niti u bilo šta veruju(to je inače meni spočitavao) , dok ovaj to radi i pri tome upravo svoju iluziju proglašava za racionalnost.

Neverovatan ludak , ovakvi su idealni za ubijanje i mučenje , sve bi on da može spaljivao jer on smatra da su oni koji ne veruju u njegovog boga moralno inferiorni , tipično.

Pa da, logičnije je da ti pomakneš svoj šator tamo gdje ima plodova, i da se seliš po šumi, nego da tvrdoglavo stojiš na mjestu.
Mogu zamisliti da je bilo vrlo teško da čupaš divlju lozu po livadama i pokušavaš ju kultivirati (naravno, sve se osuši i propadne).
Prvo su pripitomljene neke životinje, pa tek onda poljoprivreda.
U prirodi nije rasla zelena salata, niti su psi postojali u prirodi, a ljude nisu privlačile stepe (tada jedina moguća obradiva zemljišta) jer nisu sadržavale nikakve ni životinje ni plodove.



Dudu pogledaj slijedeća dva pitanja:
1. Pitanje "zašto nisu imali poljoprivredu" jednako je pitanju "zašto je 99% ljudi bilo nepismeno do 20. stoljeća, a pismo je izumljeno prije 5000 godina"?

2. Zašto je do industrijske revolucije došlo tek krajem 18. stoljeća, a parni stroj bio je poznat već u Staroj Grčkoj (http://en.wikipedia.org/wiki/Aeolipile)?

Pa zato što im je sve to bilo beskorisno. Pismo velikoj većini ljudi, a ove ostale stvari su bile beskorisne svima.

Odgovor je u tome da je svaki izum u početnom obliku beskoristan, ne donosi ama baš nikakvu korist i predstavlja samo trošak.
Isključivo znatiželja je natjerala pojedince da se igraju primitivnim oblicima elektriciteta u 19. stoljeću, jer čak i Stari Grci su znali da jantar (grčki naziv za jantar je: electron) kada se trlja sa tkaninom privlači male komadiće drveta (što je prva električna pojava ikad otkrivena).
Kako su bile kratkoročno beskorisne, sve novotarije i izume se odbacivalo.
Tek kada se izum dovoljno razvije (nađu se primjene za elektricitet, uspije se kultivizirat divlja vinova loza koja ti sigurno neće uspjet u vrtu (kojem vrtu? ima samo šuma.) da ju nabereš negdje na livadi i pokušaš zasadit), tada postaje koristan.
Grci su imali robove i nije im trebao parni stroj, iako su napravili mali model za igru i da zadive hodočasnike u hramu.

Lovac koji je odlučio odstati doma kada su svi ostali otišli na lov ili berbu plodova, i umjesto toga išao se zabavljati sa divljim biljkama, završio bi sa ženom i djecom koja bi brzo crkli od gladi.


Znači "kratkoročni trošak, dugoročna korist". To je uvijek sprječavalo da se uradi civilizacijski korak naprijed. Kao što ovaj gore kaže, Aboridžini nisu nikad ni došli do pisma, poljoprivrede, itd. dok im Europljani nisu pokazali.
U kemiji se ovo zove "energija aktivacije". Ako imaš smjesu vodika i kisika u omjeru 2:1, stabilna konfiguracija ovog sustava je kada su atomi vodika i kisika udruženi u molekule vode. Dokaz stabilnosti je to što je reakcija egzotermalna, oslobađa energiju.
Međutim ako samo pomiješaš taj vodik i kisik ništa se neće desit, iako ova dva plina teže da tvore molekule vode.
Moraš malo pogurat da potakneš reakciju, jer između molekuka H2 i O2 postoji potencijalna barijera, koju ovi ne mogu sami prijeć.
Znači, početni korak ovdje je trošak (paljenje iskre), i tek onda dobijaš mnogo energije (gorenje) koja onda i sama zagrijava plin i lančano daje kinetičku energiju molekulama dovoljnu da probiju odbijanje između molekula H2 i O2.

Zasto bi tvom umu bilo nelogicno vjecno postojanje jednog svemoguceg entiteta, a nije ti nelogicno postojanje jednog vjecnog, ali impotentnog entiteta, konkretno materije. Nemoj podcjenjivati vlastiti razum, kako bi isti mogao udovoljiti tvojoj nelogicnoj ideologiji.

Logikom nije moguce objasniti da je nesto nastalo iz nista slucajno i akauzalno, ali, ako se u pricu uvede kauzalnost onda to vise nije nelogicno, jer mi svi znamo, da se nista ne dogadja u nasem relativnom svijetu, a da to isto nebi imalo svoj izvor. Dakle, Bog nije nelogican, nego supralogican entitet, koji cijelu kontingenciju univerzuma svodi na svoj izvor omnipotencije, omniscijencije i omnibenevolencije, jer bez toga nebi bilo nicega. Zato je logicno i razumljivo, jer je racionalno, da sve sto ima svoj pocetak u relativnom svijetu, u njemu ce imati i svoj kraj u maksimalnoj entropiji i toplinskoj ravnotezi. A ono sto je vjecno ostaje nepromjenjivo, jer je savrseno. Ako to nebi bilo, onda bi bilo dio kauzalnih procesa i nebi bilo vjecno. Sve sto je ikada doslo u egzistenciju ima svoj kauzalni izvor, i principijelnu kauzalnost u vjecnosti, dakle u BOGU.
Bez Boga mi nismo u stanju apsolutno nista objasniti sto pogadja svemir i zivot u njemu, jer se radi o "creatio continua".

Možeš li mi racionalno ponuditi promjer Mliječne Staze u km?

Još uvijek duguješ odgovor što je prije nastalo/stvoreno: paradajz ili Sunce?

Evo ti izvrsne prilike da nas uvjeriš u točnost kretencionizma.

Ima religioznih ljudi koji su umereni, normalni u svojim stavovima, obracaju se drugim sa odredjenim postovanjem iako ne misle isto... ima takvih i ateista, uopste, nije ni vazno dal covek veruje ili ne veruje u nesto, vec koliko je spreman da uvazi drugog koji ne misli kao on...

Kad dodje deklarisani hriscanin gde su jedne od najvaznijih poruka umerenost, suzdrzavanje, ljubav... gde je smrtni greh gordost, pohlepa...pa pocne da ti kenja kako si inferioran zato sto nisi kao on... negde je tu zapelo gadno...

Ja sam pricao sa monasima po manastirima, nema besa, nema ironije, nema dignutog glasa... u miru su sa sobom i okolinom...i takve ljude postujem iako se razilazimo po mnogim pitanjima, samim svojim ponasanjem zasluzuju paznju.