Nikako mi nije jasno, što ne uvedu 200 elektorskih glasova za Hrvate (isto tako za Muslimane).

48 daje HNŽ
38 daje ŽZH
38 daje SBŽ
25 daje HBŽ
20 daje PŽ
15 Ze-Do
8 Tuzlanska
5 Sarajevska
2 USK
1 Goraždanska


Odnosno neki slični omjeri. Ako su u HNŽ razdijeljeni glasovi 50:50 između dva hrvatska kandidata, dobiju po 24 elektorskih glasova.

To znači da Sarajlije mogu svi glasovati za Komšića, ali ne mogu puno utjecati na izbor, kao što i nije fer.

Ovo ne zadovoljava Sejdić-Finci.

Elektorski sistem – mirenje etničkog i građanskog

Prvo pitanje koje se ovdje postavlja jeste - zašto je elektorski model uopće predložen? Pa, vjerovatno zato jer su svi ostali prijedlozi daleko od bilo kakve mogućnosti da budu prihvaćeni. Ukoliko bi bila birana tri člana Predsjedništva bez etničkog predznaka, onda bismo ponovo imali situaciju da se konstitutivni narodi boje jedni drugih ili pak, što je mnogo opravdaniji strah, tzv. "Ostalih". Četvrti član očito nije čak ni u mislima trenutnih političkih elita. Sa druge strane, rješenje kojim bi se stavio neki "etnički" predznak pred glas građanina/ke, jednostavno ne prolazi dobro u javnosti i zna uzdrmati čak i vrhove partija (kao što smo vidjeli u slučaju HDZ-SDP sporazuma). Elektorski model se stoga nameće kao solomonsko rješenje, koje bi omogućilo i da odluka u predmetu "Sejdić i Finci" bude ispoštovana, ali i da stranke podijele biračko tijelo na njima zadovoljavajući način, bez utjecaja na vrijednost glasa pojedinaca/ki.

Prema elektorskom modelu, član Predsjedništva se ne bi birao direktno glasovima građana/ki, nego bi glasovi iz određene teritorijalne jedinice donosili određeni broj elektora, koji bi na kraju "birali" članove Predsjedništva. Elektorski model je postojao još u Rimskom carstvu, kada su tzv. "princeps elektori" birali kralja Rimskog carstva. Danas je, među desetak država koje ga imaju, elektorski sistem izbora predsjednika i potpredsjednika SAD-a zasigurno najpoznatiji.

Do sada se u javnosti pojavilo više različitih interpretacija ovog prijedloga, uključujući i one koje se jednostavno ne mogu shvatiti ozbiljno. Jedna od njih, recimo, najavljuje da će kantoni biti elektori sa po jednim elektorskim glasom. To bi uspostavilo potpunu nejednakost glasa (u Kantonu Sarajevo je 2010. glasalo 200 hiljada ljudi, a u Posavskom kantonu manje od 20, što znači da bi jedan glas iz Kantona Sarajevo vrijedio bar 10 puta manje nego glas iz Posavskog kantona), a ne bi bilo osigurano simetrično rješenje za provođenje izbora u Republici Srpskoj.

Nasuprot tome, rješenje koje djeluje najvjerovatnije oslonilo bi se na postojeće izborne jedinice za izbor državnog ili entitetskih parlamenata, koje bi postale osnov za biranje elektora. Ove jedinice već imaju jasnu strukturu unutar izbornog procesa, kao i broj direktnih mandata koje daju u parlamente. Ovi mandati bi trebali imati jednaku vrijednost glasa za svakog poslanika i kao takvi bi mogli biti baza za određivanje broja elektora iz svake pojedinačne jedinice.

Ko bi pobijedio na prošlim izborima

Iz izbornih jedinica za državni nivo, kojih je 5 u Federaciji i 3 u Republici Srpskoj, direktno se bira ukupno 30 poslanika u Parlament BiH (21 iz FBiH i 9 iz RS). Međutim, ove jedinice su prevelike da bi se zadovoljili svi partijski interesi, prije svega što preciznije "dijeljenje glasa" prema etničkim kriterijima. Zato je najvjerovatnija pretpostavka da će se ovaj model graditi na izbornim jedinicama za entitetske parlamente.

Na entitetskom nivou postoji 12 izbornih jedinica u Federaciji BiH i 6 u Republici Srpskoj. Ove izborne jedinice daju ukupno 135 direktnih mandata, od čega 73 u Federaciji BiH i 62 u Republici Srpskoj. U Republici Srpskoj ovakav model vjerovatno neće naći protivnike, jer suštinski ne mijenja izborne mogućnosti partija, budući da će skoro sigurno osoba sa najvećim brojem glasova biti izabrana. U Federaciji, pak, ovo otvara različite mogućnosti za spekulaciju.

Da bi se procijenili mogući rezultati izbora u Federaciji, mora se poći od dvije pretpostavke o konačnom rješenju. U prvoj opciji, članovi Predsjedništva postale bi dvije osobe koje bi osvojile najviše elektorskih glasova, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. U drugoj opciji, dva člana Predsjedništva ne bi mogla biti iz istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda "Ostalih". Ukoliko bi broj elektora bio isti kao broj direktnih mandata koji se sada biraju iz ovih jedinica, a pobjednik nosio sve elektorske glasove, pogledajmo kakva je perspektiva osvajanja elektorskih glasova iz "etničke" perspektive. Kandidati koji bi očekivali podršku iz "većinskih hvatskih područja" bi to mogli tražiti u izbornim jedinicama 410 i 412, koje bi davale po 3 elektora, te potencijalno iz jedinice 409 koja bi davala 8 elektora. Ove jedinice odgovaraju teritoriji Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Livanjskog kantona. Mješovite jedinice bi bile 408 sa 9 elektora i 402 sa 5 elektora. Ostatak bi nosio 45 elektora. Ovakav raspored otvara mogućnosti za različite rezultate, predizborne koalicije i teritorijalno usmjeravanje predizbornih kampanja.

Ako ovaj princip primijenimo na protekle izbore dobit ćemo zanimljive rezultate. Na izborima 2012. godine Željko Komšić bi pobijedio u svim izbornim jedinicama, osim u tri jedinice u kojima bi pobijedila Borjana Krišto. Željko Komšić bi u tom slučaju imao glasove 59, a Borjana Krišto glasove 14 elektora. No, s obzirom na to da su se oboje izjasnili kao kandidati/kinje iz reda hrvatskog naroda, postavlja se pitanje kako bi, u ovom slučaju, bio izabran drugi član Predsjedništva iz Federacije BiH, koji bi morao biti iz reda nekog drugog naroda, ili "Ostalih". Bakir Izetbegović bi imao najviše pojedinačnih glasova, ali i dalje ne bi imao nijedan elektorski. To znači da ovakav sistem ne bi mogao promijeniti izborni rezultat Željka Komšića, ali se postavlja pitanje da li bi drugi član Predsjedništva bio Bakir Izetbegović - ovo je situacija koja bi se morala riješiti dodatnom razradom elektorskog modela. S druge strane, da je Željko Komšić imao mogućnost da se izjasni kao "Ostali", Predsjedništvo BiH bi možda dobilo prvu ženu u historiji - Borjanu Krišto. Ako bi se elektorski model primijenio na izbore iz 2006., u Predsjedništvo bi bili izabrani Haris Silajdžić i Ivo Miro Jović, iako je bio tek četvrti po broju osvojenih glasova na izborima. Ovo pokazuje kako bi rezultati izbora, koji bi izlazili iz ovakvog modela, veoma zavisili od trenutne političke dinamike u pojedinim regijama, broja kandidata, njihove etničke deklaracije i drugih faktora te bi zapravo izborna trka bila mnogo neizvjesnija.

Bliže Americi

Ali ono što i dalje zabrinjava jeste mogućnost da ovakav sistem bude manipulisan dodavanjem određenog broja elektora na svaku izbornu jedinicu, kako bi se povećala "vrijednost glasa" u izbornim jedinicama koje imaju manje stanovnika. Nejednakost glasa postoji i u ovom trenutku - na izborima 2010. godine je za jedno poslaničko mjesto iz jedinice 412 (Kanton 10) trebalo 9.700 glasova, iz jedinice 410 (Zapadno-hercegovački kanton) 11.600 glasova, dok je poslaničko mjesto iz jedinice 404 (Tuzla i okolne općine) ili 407 (dio Sarajeva i Goražde) vrijedilo preko 18.500 glasova. No, u ovom slučaju je to rezultat nepoštivanja odrebi Izbornog zakona od Parlamenta FBiH, a u slučaju ovakvog elektorskog sistema radilo bi se o uvođenju nejednakosti kao zakonskog principa.

Ovakav bi se model eventualno mogao argumentirati time da sličan princip postoji i u SAD-u, gdje svaka država dobija po dva dodatna elektora, koji joj pripadaju na osnovu toga što ima dva senatora u Senatu. No, države u SAD-u predstavljaju sastavne administrativno-teritorijalne jedinice i kao takve su nosioci dijela državnog suvereniteta, što kod izbornih jedinica u BiH nije slučaj, te bi ovakav pristup bilo teško opravdati bilo kakvim demokratskim argumentima.

Ostaje da se vidi da li je elektorski sistem to što će konačno pomiriti građanski i etnički koncept u BiH, bar na neko vrijeme, kao i da li su partije na vlasti spremne da nađu rješenje koje će poštovati principe demokratije i nediskriminacije. Uglavnom, može se desiti da u narednom periodu budemo malo "bliže" Americi, bar po izbornom sistemu. Da li će to probuditi i nekog Obamu među nama, to već ne spada u domen objektivne analize.

Član 1. Bosnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i gradjani Republike Bosne i Hercegovine,
ostvarujuci svoja suverena prava, preoblikuju unutrasnju strukturu teritorija sa vecinskim bosnjackim i
hrvatskim stanovnistvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine koja se sastoji od
federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.

Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od federalnih jedinica (kantona).

Kantoni su federalne jedinice, po Ustavu, i čine Federaciju.




Koliko sam skužio na stolu EU su dva prijedloga: dvije izborne jedinice u Federaciji, ili elektorski sustav po federalnim jedinicama.

I nijedna ne odgovara Bošnjacima.

Drug sa Klitorixa već mulja. Ne sviđa mu se prijedlog 10 kantona kao 10 izbornih jedinica, jer kaže da imaju neujednačen broj glasača, što je glupost jer su kantoni, a ne građani nositelji Federacije BiH.
Zalaže se za trenutne izborne jedinice na razini FBiH, što ne začuđuje, jer su Hrvati većina u 3 od 12. Trenutno ove Federalne izborne jedinice daju 73 mandata za ZDP FBiH, od kojih su 14 iz većinski hrvatskih izbornih jedinica. Pobjednik svake izborne jedinice nosi elektorske glasove ove jedinice. Izgleda da se pri prošlim izborima potrefilo da je Borjana završila na 2 mjestu, zbog dominantne pobjede Komšića, ali sa ovako koncipiranim jedinicama, hrvatskog člana predsjedništva bi mogli dočekati možda svakog trećeg ili četvrtog izbornog ciklusa.



Kretenu, kantoni FBiH su ekvivalent američkim saveznim državama. Prvo si odlučio da kantoni (administrativno-teritorijalne jedinice) ne smiju biti izborne jedinice, a pri mogućem dodavanju elektora ovim postojećim izbornim jedinicama kako Hrvati ne bi izvisili (argument pozitivne diskriminacije federalnih država u SAD), si iskoristio argument da ove izborne jedinice nisu administrativno-teritorijalne jedinice kao u Americi.

Prijedlog HDZ-a: Uvođenje elektorskog modela

SARAJEVO - Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović iznio je danas direktoru Generalnog direktora za proširenje pri Europskom povjerenstvu Stefanu Sanninu prijedloge HDZ-a za provođenje odluke u predmetu "Sejdić-Finci". Čović nakon sastanka nije dao izjavu medijima, ali je danas najavio da će iznijeti vrlo jednostavan prijedlog, čija je suština da predstavnici jednog naroda ne mogu na izborima u BiH da biraju predstavnike drugog naroda.

"Više je mogućnosti da to ostvarimo, ključno načelo koje su usuglasile političke stranke je da predstavnici jednog ne biraju predstavnike drugog naroda, prvenstveno u Predsjedništvu BiH, kao i u Domu naroda parlamenta BiH. Imamo više modaliteta za to, danas ćemo ponuditi dva ili tri, a jedan će biti na tragu razgovora s posljednjeg sastanka "šestorke", rekao je Čović ranije novinarima.

On je pojasnio da je riječ o, uvjetno govoreći, elektorskom modelu.

"Danas pravimo dvije-tri tehničke mogućnosti, a da nitko na kraju ne bude nezadovoljan, da konačno spriječimo mogućnost da netko organizirano, ustavno bira drugom predstavnike člana Predsjedništva BiH iz reda konstitutivnih naroda", pojasnio je Čović.

Prema njegovim riječima, jedan od modela mogu biti dvije izborne jedinice u elektorskom modelu, ili uređene na neki drugačiji način, što je sada pitanje tehnike i usuglašavanja parlamentarne većine u FBiH, koja će taj model predstaviti, i vlasti Republike Srpske, što bi dalo šansu da do kraja ožujka model bude završen, a u travnju upućen u parlamentarnu proceduru.

"Tu je i problem mogućnosti glasovanja na izborima koji je već otvoren u Brčko distriktu, čiji su se birači do sada opredjeljivali hoće li glasovati u FBiH ili u Republici Srpskoj. Sigurno je da nitko neće biti uskraćen za pravo da na izborima glasuje za ono što želi", zaključio je Čović.

Čemu elektorski sistem?

Pa ne znam, možda da bude više pravde a manje lopovluka sa Bošnjačke strane!!!!

Mi smo danas vrlo ozbiljno pregovarali i razjasnili ono što nećemo - rekao je novinarima predsjednik SBB-a BiH Fahrudin Radončić.

Pojasnio je da dva HDZ-a ne žele prihvatiti koncept 12 izbornih jedinica, a SDP-e i SBB-e ne žele koncept dvije izborne jedinice. - Sve između ovoga je prostor za dogovor - kazao je Radončić.