Dokle smo ono došli? Zadnje je bilo izvješće Paška Ljubičića o sigurnosnoj situaciji u OZSB od 30. ožujka do 11. travnja 1993. U tom izvješću možemo vidjeti da su se dogodile slijedeće stvari:
-Ubojstvo Slavka Puđe, bojovnika zeničkog HVO-a od strane počinitelja u maskirnim odorama koje su se povukle u pravcu Preočice, koju je držala A BiH
-bacanje bombe na hotel Orijent u Travniku gdje je bio stožer vojne policije HVO-a u Travniku
- zaustavljanje i maltretiranje Vlade Lešića od strane osoba koje su ga tjerale da kleči i izgovara arapske riječi, i na kojeg je pucano iz vatrenog oružja
- Provociranje po Travniku od strane mudžahedina i MOS-a, vrijeđanje HVO-a
- uhićenje tri naoružana mudžahedina 7. travnja nakon čega dan kasnije kombi pun pripadnika MOS-a tutnji Zenicom i prijeti oružjem
-9. travnja uhićenje i zadržavanje oko 70 uglednih Hrvata iz Travnika i okolice od strane A BiH
-7. travnja, pucanje na vojnike HVO-a u Travniku koji su izvjesili hrvatsku zastavu.
- Zatim je 9. travnja ponovo pokušano skidanje zastave od strane A BiH. Treba reći da se ta zastava nalazila uz zastavu s ljiljanima koja je tamo bila još od Bajrama, a ova hrvatska je stavljena uoči Uskrsa, koji je bio 11. travnja 1993. godine.
Čitav incident sa zastavom detaljno i kronološki opisan je u izvješću poslanom od HVO-aiz Travnika predsjedniku HZHB Mati Bobanu i predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu:
http://i.solidfiles.net/8275882413.pnghttp://i.solidfiles.net/cd5dc343b4.pnghttp://i.solidfiles.net/d5ca2234e1.pngI ima toga još. Znači, sustavno provociranje, maltretiranje, uhićenja, otimanja, prijetnje, bacanje bombi, pucanje, ubojstva, razbojstva... a sve s ciljem da se usije atmosfera za oružani sukob.
Intenzitet ovih operacija specijalnog rata intenzivira se 14. travnja 1993. Tog dana naime mudžahedini na prilazu Novom Travniku oteli četvoricu pripadnika brigade Stjepan Tomašević i to: Zamjenika Zapovjednika brigade Vladu Sliškovića, obavještajne časnike Ivicu Kambića i Zdravka Kovača te vozača Mira Jurčevića. Znaju se i imena otmičara: Abu Zafo i Abu Hamzed iz Tunisa, Abu Mina iz Egipta i Abu Muaz iz Saudijske Arabije. Prema iskazima zatočenih, isti su imali pomoć od lokalnih Muslimana, a po njihovim rječima, imenovani suu zasjedi čekali dva dana, dobro su se pripremili i hvalili se "plijenom" kojeg su namjenili za razmjenu s nekim od njihovih uhićenih mudžahedina.
Blaškić je raspisao potragu:
http://oi46.tinypic.com/5bb2pt.jpg15. travnja oko 8 satu ujutro, u zasjedi je otet Živko Totić, zapovjednik zeničke brigade HVO-a Jure Francetić. Tom prilikom likvidirana su četvorica priopadnika Totićevog osiguranja i jedan prolaznik.
Dakle, situacija u kojoj se priprema napad, i onda u svojstvu toga otmica ovih visokih časnika, zapojvednika zeničke i dozapovjednika travničke brigade HVO-a, učinjeno je s ciljem obezglavljivanja HVO-a na tom području, a što u ratu i ratovanju nije ništa novo (sjetimo se samo bombardiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. s ciljem da se ubije predsjednika Tuđmana kako bi se pred odlučujuće bitke obezglavilo Hrvatsku vojsku).
I onda nakon svega toga, imamo napad na Kuber. U presudi Blaškiću piše kako je Blaškić smatrao da je Kuber izrazito važna pozicija jer je riječ o brdu, o uzvisini koja je dominantna na tom djelu Lašvanske doline Vitez-Busovača. Ne znam zašto je sud rekao da tako misli Blaškić, jer i ja tako mislim, ali i Enver Hadžihasanović tako misli, i da sad dođe neki vojni ekspert iz Papue Nove Gvineje koji nikad nije čuo za BiH, ali da u date kartu tog područja, on bi odmah rekao da Kuber dominira tim područjem.
I sad, notorna je stvar da je Zenica glavni centar odakle kreću svi napadi Armije BiH na HVO. Zenica je glavni generator tog napada. Kad vidite ovu gore sliku, a s obzirom na sve što je dosad ovdje izneseno, gdje bi vi očekivali Armijku BiH nakon što prijeđe Kuber? Ja bi ih očekivao na dva pravca, a to su pravac Putiš-Lončari s osloncem na Putiš i pravac Nadioci-Sivrino selo, s osloncem na Ahmiće.
Oni su dakle u Ahmićima već imali zabijen klin, što pokazuju dokumenti i sva svjedočenja iz prve ruke (a pobijaju samo prepričavanja iz druge ili treće ruke), kao što su svoj klin imali zapadno-sjeverozapadno od Viteza na pravcu Stari Vitez-Donja Večeriska -Gačice - Kruščica, odnosno kao što su svoj klin imali južnije od Busovače, u trokutu Lašva-Dusina-Merdani o kjojem smo pričali i iz kojeg su se spojili s punktom koji su postavili kod Kaćuna na cesti Busovača-Kiseljak, čime su Kiseljak odvojili i pretvorili u enklavu.
Dakle, ako su oni krenuli na Kuber, men nije ništa čudno da ih je zapovjedništvo, a pogotovo u svezi s onim obavještajnim podacima i procjenama po kojima se i planira vojna aktivnost, očekivao bih njihovo izbijanje u ovim točkama:
Pogledajte na slici gdje je Kaonik. Kraj njega se nalazi raskrižje koje odvaja od ceste koja ida iz VIteza i koja se spaja na komunikaciju Zenica-Sarajevo, i od njega odvaja desno za Busovaču i Kiseljak. Također, na cesti između Busovače i Kiseljaka u blizini Gomionice nalazi se raskrižje koje odvaja za Fojnicu. Oni, mudžosi, su uz ovldavanje ovim raskrižjima htjeli jednostavno odvojiti veće djelove na manje enklave koje bi kasnije lakše likvidirali. To isto nije ništa novo u vojnoj taktici, a to se ne odnosi samo na vojnu taktiku. Recimo, kad imaš neki veći kamen, koji ne možeš stući macom, ti češ u njega pozabijati klinove koje češ kasnije udarati da bi kamen popustio i razlomio se u manje komade. Nakon toga, manje komade možeš stući macom lakše nego jedan veliki komad u cjelini.
A ako mi imamo ovdje činjenice da je HVO u Nadiocima, a klin koji je po svemu sudeći sastavljen od jedne jedinice TO kojoj je pridodana jedna ojača destina iz 325. brigade Armije BiH u Ahmićima, onda je notorno da su Ahmići legalan i legitman vojni cilj.
U presudi Blaškiću također se kaže kako ne stoje argumenti obrane da se iz Ahmića može prekinuti komunikacija Vitez-Busovača jer da su samo Šantići na cesti a Ahmići da nisu na cesti. Za ovakav zaključak u normalnoj državi sudac koji je došao do takve besmislice bio bi smjesta zavezan u luđačku košulju.
Evo opet karte, ovaj put s mjerilom, pa prosudite sami:
Ove gore lijevo vam je mjerilo od 5 kilometara. Od 0 do 1 to vam je jedan kilometar. Koliko onda ima zračnom crtom od Ahmića do ceste, to je ovo gdje sam povukao crtu i stavio upitnik? Nema niti kilometar, ali eto recimo da ima kilometar.
NATO standard po kojem jedna vojska treba u komando-maršu (dakle to je nešto slično što se u JNA zvalo "usiljeni marš") je 7 i po minuta, odnosno 8 kilometara za sat vremena. Dakle, jednoj manjoj, diverzantskoj, bolje obučenoj i fizički pripremljenoj postrojbi trebalo bi 3-4 minute do ceste na kojoj bi mogla vršiti diverzije kako joj se digne.
Osim toga, Ahmići su uzdignuti nad cijelim tim djelom. Od Viteza se nalaze na nekih 3-4 km zračnom crtom. A da ne govorimo u kakvom bi se položaju našli Nadioci kad bi bili pod napadom s obje strane i iz pravca Putiša i iz pravca Ahmića. U tom slučaju, što bi ostalo između postrojbi A BiH i raskrižja kod Kaonika?
Isto tako, omogućavanje pojačavanja klina u Ahmićima, dovelo bi u puno teži položaj ne samo Vitez, nego možda još više i Busovaču.
I zato je Blaškić nakon svih onih obavještajnih procjena, incidenata, otmica zapovjednika i pokušaja obezglavljivanja HVO-a, te napada na Kuber s pravom donio odluku da se Ahmići neutraliziraju. A da je napad počeo na Kuberu, imamo najmanje tri svjedoka koji su to potvrdili. U presudi Kordić-Čerkez u paragrafu 624 stoji slijedeće:
Citat:
Odbrana tvrdi da su otvorene borbe u Lašvanskoj dolini započele 15. aprila 1993. kad je ABiH napala položaje HVO-a na Kuberu.1185 Vlado Ramljak posvjedočio je da je prije napadaABiH vidio četiri autobusa puna vojnika ABiH koji se okupljaju u blizini Kubera.1186
G. Ramljak je posvjedočio da su ti vojnici imali brade, nosili turbane i arapske zastave.
1187
Brigadir Duško Grubešić posvjedočio je da je dobio izvještaj od svog komandira na Kuberu da je ABiH tamo
izvršila napad.
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... 010226.pdfDakle, već iz ovog se vidi da su Ramljak i Grubešić o tome posvjedočili, a mene opet zanima zašto sud ovom zaključku nije prisnažio i navodim iz svjedočenja Slavka Jukića pripadnika civlne zaštite HVO-a koji je svjedočeći na suđenju Kordiću rekao isto, a što se lijep vidi na stranici 23151 slijedećeg transkripta:
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... 0725it.htmDakle, pokušajmo zbrojiti:
1. U siječnju imamo napad Armije BiH na Uskoplje kojim se ćeli odsjeći SB od Hercegovine. Zatim imamo napad na Kaćune prilikom kojeg je u Dusini počinjen prvi ratni zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH. Zatim, prekidanje komunikacije Busovača-Kiseljak. Pa zatim stalne i nesmiljene napada ne Busovaču, posebice onaj od 25. ožujka 1993. Jednim okom vidimo naravno i što se u tom ožujku 1993, događa na području Konjica i Jablanice.
Zatim imamo obavještajne procjene koje su poptuno utemeljene. Pa onda imamo čitav niz incidenata koje uglavnom potiču Muslimani kako bi zaoštrili situaciju. Pa onda imamo otmice zapovjednika, i nakon svega toga 15. travnja imamo napad na Kuber.
Blaškića nikad nisam vidio u živo. Za vrijeme rata viđao sam pripadnike HVO-a. Vidio sam dosta pripadnika HVO.a na televiziji, isto kao i Blaškića. I sad se može na niz klipova na you tube vidjeti i Blaškića i još puno drugih pripadnika HVO-a. Ali ja nikad, ali nikad ni na jednom od njih, na ničijem čelu nisam vidio da mu piše da je pizda. A da u ovakvoj situaciji kakva je bila, i kakva je opisana Blaškić i HVO nisu učinili ništa, tek onda bi s pravom mogli taj pogrdni naziv sebi upisati na čelo, i ne brisati ga više nikako.
Ako neki suci haškog suda misle da su se Blaškić i HVO u svemu tome trebali ponašati kao pizde, i to kao glupe i ćorave pizde koje ne vide što se događa, onda ti suci i takav sud imaju problem.
Ja vjerujem da je hrvatski narod iz Lašvanske doline očekivao od svojih branitelja i njihovih zapovjednika da se ne ponašaju kao pizde i da ih zaštite, vojničkim djelovanjem, od mudžahedinskog noža.
I zato Blaškić nije činio ništa nevojnički, ništa zločinački, ništa UZP-ovski kad je 15. i 16 lipnja izdao tri, po sudu sporne, zapovjedi.
Prva, 15. travnja u 10. oo h
http://i.solidfiles.net/848bac97e4.pnghttp://i.solidfiles.net/94f851ab0d.pngDruga, 15. travnja u 15.45 h
http://i.solidfiles.net/8fc5bd5c76.pnghttp://i.solidfiles.net/1ba44e90b4.pngTreća, 16. travnja 1.30 h
http://oi47.tinypic.com/334uv7l.jpgDakle, kao što se vidi na ovoj zadnjoj, riječ je o zapovjedima za spriječavanje napadajnog vojnog djelovanja A BiH. Problem je u tome što se ovakva reakcija na sve navedene događaje, i postupanje po vrlo dobro odrađenim obavještajnim procjenama, prezentira kao napad, odnosno zapovjed za napad, odnosno dokaz da je HVO bio taj koji je napao. Kao da se sve ono ranije nije niti dogodilo. A stvar je jednostavna: Armija BiH u područja pod kontrolom HVO-a zabada klinove koji joj pomažu da ojačaju svoju napadačku poziciju. Dotle, HVO čupa te klinove da bi ojačao svoju obrambenu poziciju. Naravno, da bi iščupao klin poput onog u Ahmićima ili i Starom Vitez moraš napasti. I onda se ti napadi, preventivni napadi u sklopu aktivne obrane progašavaju strateškim napadom HVO-a, Potpuno krivo.
Blaškić je ustvari, zahvaljujući dobrim obavještajnim procjenama s ove tri zapovjedi samo preduhitrio Hadžihasnovićevu zapovjed za napad od 16. travnja:
http://i.solidfiles.net/ea66b3b23b.pnghttp://i.solidfiles.net/075404aab7.pnghttp://i.solidfiles.net/57547d4b74.pngDakle, Charles R. Shrader potpuno je u pravu kad u svojoj knjizi kaže:
Citat:
Združeni stožer američke vojske Joint Pub definira aktivnu obranu kao "poduzimanje ograničene ofenzivne akcije i protuakcije da se neprijatelju spriječi ulazak u prijeporni prostor ili da se spriječi zauzimanje položaja."
Neočekivani napad je "taktički manevar koji se primjenjuje da se ozbiljno omete neprijateljski napad dok je protivnik još u procesu formiranja i pripremanja za napad"
Preventivni napad je "napad koji se pokreće na temelju neospornih dokaza da neposredno predstoji neprijateljski napad."
Oba su napada posve legitimne vojne operacije , ali promatraču neupućenom u opće stanje na bojištu svaki se od tih napada po svojoj naravi može doista učiniti ofenzivnim. No, premda se definiraju kao napadi, oni su u osnovi defanzivne operacije, zamišljene da spriječe uspješnu provedbu protivnikova napada i sačuvaju neoštećenima obrambene položaje.
Tu je dakle sve manje-više jasno, iako s ovom temom još nismo gotovi.