Hrvoje Vukčić Hrvatinić, hrvatski ban, ban vrbaske banovine i herceg splitski - Audio zapis.

http://www.esnips.com/doc/acdf1ee4-a089-4662-a7a5-e4bc7cb3020c/HRVOJE_VUKCIC-HRVATINIC

Zanimljivo da ga muslimani uglavnom po svojim medijima oslovljavaju samo sa Hrvoje Vukčić izostavljajući ono Hrvatinić. Valjda im je muka što moraju mu moraju izustiti ime pa da još i prezime...
Inače mu je prezime bilo Hrvatinić a ono Vukčić je, kako bi Rusi rekli, otčestvo, tj ime oca, jer mu je ocu bilo ime Vukac.
Znači ime i prezime mu je -Hrvoje Hrvatinić.

Musleman.

Em rvoje, em rvatinić,...tu mora doć' cenzura

Herceg Hrvoje je važniji kao osoba nego cijela dinastija Kotromanić. Iza njega je ostalo praktički jedino vrijedno od predturske kulture u Bosni:

*Hrvojev misal
*Hvalov zbornik
*portal u Jajcu

Od svih banova do Tvrtkove krunidbe praktički ništa (jedino kao kulturnopovijesni unicum povelja Kulina bana i par pisama), od Kotromanića bilo je nekoliko samostana, no uglavnom su srušeni, a pisanih djela- ništa.

Hrvoje je bez premca kao mecena najvažnija ličnost Bosne od spomena do 1463.

Hrobi, do kuda je na istoku išlo područje vladavine Hrvoja?

Hrvoje Vukčić Hrvatinić je najbolji primjer da je srednjovjekovno bosansko plemstvo činilo jednu jedinstvenu cjelinu s ostalim hrvatskim plemstvom.

Pobuna hrvatskog plemstva (nakon smrti kralja Ludovika Velikog) protiv kraljice Marije i Elizabete, dokazuje to jedinstvo od Drave do Jadrana - zagrebački biskup Pavao Horvat, njegov brat mačvanski ban Ivan Horvat, u Dalmaciji Ivan Paližna, u Bosni Hrvoje Vukčić Hrvatinić, kralj Tvrtko itd. - svi u jednom pokretu.

Mislio sam da ću naći, ali nisam. Usput- stvarno je jadno prebačen stari dio.

Evo primjera.

Prije:
http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/p_zrelosr.html

Sada
http://www.hercegbosna.org/povijest/pov ... 463-3.html

Evo, isprika sto se uplicem, ali bih da ponudim neki odgovor..

Hvala.. a što je s onom poveljom gdje se daruje župa Vrbanja od granice do granice?

Obiteljski grb Hrvatinića



Ulaz u Hrvojevu tvrđavu u Jajcu



Hrvoje Vukčić Hrvatinić

U Donjim Krajevima od Kotor- V aroša preko Jajca do Glamoča vlada moćna hrvatska obitelj Stipanića, koja se kasnije prozva Hrvatinićima. Iz nje potječe najsilniji bosanski velikaš Hrvoje Vukčić-Hrvatinić, »veliki vojvoda bo­sanskog rusaga i herceg splitski«.

Kad je kraj oko gornjeg Vrbasa pa dalje na Ko­tor Varoš i ušće Ukrine bio od vajkada hrvatski, ne bismo zapravo trebali dalje ni govoriti o dijelovima današnje Bosne, koji ostaše na sjever i sjeverozapad Donjih Krajeva. Radi slijepaca tipa jednog prote Da­vidovića i njemu sličnih, koji nalaze granicu stare kraljevine Hrvatske čak na rijeci Uni, spomenut ćemo nekoliko stvarčica, koje samo šišmiš u po bijela dana može da ne opazi.



Svi ti krajevi, oko Bihaća, Krupe, Cazina, San­skog Mosta, Dubice, Petravca, Gradiške, Prijedora i Banje Luke, ili nisu nikada Bosni pripadali prije njezina pada (1463.) ili su pripadali pojedinim bosan­skim velikaškim porodicama tako kratko vrijeme, da se za njih s pravom može reći, da nikad nisu bili definitivnim sastavnim dijelom sredovječne Bosne. Oni su uvijek bili hrvatski. Zar se napr. Dubica pre­stala brojati hrvatskom župom radi toga, što ju je ve­liki vojvoda Hrvoje oteo 1398. i vladao njom četiri godine?

Zapadni dio ovih krajeva pripadao je Hrvatskoj, a istočni Slavoniji. Hrvatskoj su spadale ove plemen­ske župe: gorička, drežnička, psetska, lapačka sa sje­dištem u Konobi (danas Rmanj), humska (oko Ripča) i unačka. Tu su danas mjesta: Unac, Drvar, Petrovac, Krupa (Pset), Cazin, Vrnograč i prije svega Bihać. Kad je pao Bihać u turske ruke (1592.), zove ga mle­tački poslanik u izvješću duždu »glavnim gradom (me­tropolitana) Hrvatske«, jer je tu više puta zasijedao hrvatski sabor i stolovao hrv. podban (Ljubit, Ogled. knjiž. pov., II., 167). Unu tada smatraju najvažnijom hrvatskom rijekom (Theiner, Mon. slavo mer., II., 75). Sredovječnoj Slavoniji spadale su medu ostalim i župe dubička, sanska (oko Prijedora ), mrenska (oko San­skog Mosta), vrbaska (oko Banje Luke i Gradiške) i glaška (oko Prnjavora). U crkvenom pogledu spadale su one zagrebačkoj biskupiji.



Iz navedenih krajeva potječu glasoviti hrvatski velikaški rodovi: Babonići Blagajski iz Blagaja na Sa­ni, Kolonići iz istoimenog mjesta kod Petrovca (jedan je Kolonić postao bečkim kardinalom-nadbiskupom), Kobasići od Brekovice, Sturlići, Jelačići, Farkašići, Alapići, Križanići, Kopčići, Korići, Nemčići (od Je­zerskog) i drugi. Svoje posjede imaju tu Frankopani (Tržac), Keglevići (Bužim), Šubići Zrinjski (Ostrovi­cu), Karlovići i Kružići, sve sama velika imena u hrvatskoj povijesti. Od katoličkih hrvatskih plemića potječu među ostalim begovska obitelj Poprženovića, Beširevića, Badnjevića, Grošića i Evlijića.

Pripominjemo i to, da je sačuvan veći broj gla­golskih listina, pisanih u Bihaću, Krupi i drugdje (vidi kod Lopašića). U tim krajevima nađen je veći broj latinskih natpisa s grobova i gradina hrvatskih ple­mića. Za utjehu Dr. Glušcu i drugovima nađen je u Slatini kraj Banje Luke i jedan glagolski natpis na kamenu (Glasnik Zem. Muz., 1937.,31-35), a slično tako i kod Gradiške, da i kamenje progovori, da je to od starine hrvatska zemlja.

Kulturna bastina je obogacena knjigama lijepo ukrasenim ornamentima i minijaturama. Banjaluka, ili bolje receno podrucje sadasnje Banjaluke, zivjelo je svoj zivot pod vlascu Hrvatinica u podrucju Donji kraji u Zupi Zemljanik. Na domak sadasnje Banjaluke, u njezinoj neposrednoj blizini nalazili su se, jedan do drugog, stari bosanski gradovi. Vrbaski grad (Vrbas), Zvecaj i Greben na lijevoj obali Vrbasa, malo dalje Bocac, a nasuprot Grebenu, Zemljanik na desnoj obali Vrbasa. Najstariji medju njima, koliko je do sada poznato, je stari grad Greben kod Krupe na Vrbasu, koji se po prvi put spominje 1192 godine. Ovom utvrdom su vladali plemici iz obitelji Hrvatinica, a povelje iz 1374 i 1375. godine kazuju da je u gradu Grebenu postojao franjevacki samostan i da su iz njega vodjene prepiske s rimskim Papom Pijom II, sto se zakljucuje iz istorijskih spisa "Acta Bosnae" od Fermendzina. Nesto kasnije spominje se Vrbaski grad, cija lokacija nije tacno utvrdjena. Vrbaski grad, po nekim izvorima po prvi put se spominje kao tvrdjava 1295.godine, a bio je svojina nekok bana Radoslava, dok se po drugim spominje 1244.godine. Medjutim, sacuvane su dvije povelje sacinjene u Vrbaskom gradu: jedna 26.XI 1320. godine, a druga oko pola godine poslije - 12. V 1321. godine. Ipak vojvoda Hrvoje Vukcic-Hrvatinic nije svoj dvorac imao ni u Vrbaskom gradu, ni u Grebenu, niti u utvrdjenom gradu Zemljaniku (koji se spominje 1287.godine, a nalazio se na desnoj obali Vrbasa, nizvodno od Grebena), vec u Zvecaju. Ostalo je nepoznato da li je Dijak Butko bas u Zvecaju napisao cuveni Hrvojev missal i ukrasio ga sa 12 lijepih kompozicija.

O postojanju Vrbaskog grada, pored spomenutih povelja, objavljenih u Codex diplomaticus kazuje i pismo Hrvoja Vuckcica upucune kraljici Brbari, supruzi kralja Sigismunda. U njemu Hrvoje Vukcic, kao dokaz svoje vjernosti kralju, nudi Vrbaski grad, ali i grad Kozaru (Sv.Martin), osnovanu 1344.koji se nalazio u Zupi Sana.

Inače, Hrvoje Vukčić Hrvatinić je jedan od zaslužnijih što je Bosna samo tako pala u turske ruke. On je u Bosnu doveo Turke kano svoje saveznike u borbi protiv mađarskog kralja Sigismunda. Inače, nakon smrti kralja Tvrdka, Hrvoje Vukčić Hrvatinić je bio najjači čovjek u Bosni.
Prije Hrvoja, Vukac Hrvatinić je bio također moćan, koji se proslavio u obrani Bosne od cara Dušana.

Hrvoje je je kao i svaki velikas sklapao sporazume sa svima koji su u datom trenu odgovarali. Tako je to bilo.. Niko se nije nadao da ce Turci biti tako dugo vazan cimbenik na Balkanu..

http://emilcic.exactpages.com/Hrvoje_Vukcic.html

Emil Čić:"Stoga hrvatski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić u hrvatskoj povijesti ne zaslužuje nikakvo veličajno mjesto već naziv izdajice: s Mlečanima je šurovao, katarsku herezu podupirao, a s Turcima nam je posljedično doveo selidbene valove pravoslavnog stanovništva - buduće posrbice - i sve povijesne posljedice koje osjećamo do danas."

Ovo je, naravno, besmislica.


Hrvojeva politika pokazuje samo jednu činjenicu:
NE POSTOJE "PRIRODNI SAVEZNICI" I "PRIRODNI NEPRIJATELJI", VEĆ SAMO INTERESI.

Malo edukativnog sadržaja, ovako je zanimljivije na YT ;)

Kakve su šanse da se Hrvojev Misal vrati natrag iz Turske u Hrvatsku gdje i pripada? Šta mislite,hoće li se nać neka inicijativa da se to učini ,i kolike su šanse da Turci to dopuste?

Zanimljivo je što u pojedinim dijelovima Turske Hrvatske kod katolika uopće nije ni postojala ikakva tradicija vezano za Bosnu osim Hrvatinića, a ostalo sve o nekakvoj davnoj pripadnosti samoj Hrvatskoj. No tokom 19.stoljeća propagirale su se i legende o povezanosti sa Bosnom kao državom, jer je tada u hrvatskoj modi bilo svojatanje čitave Bosne. Tako da je ironija sudbine da smo mi sami u jednom našem kraju stvorili umjetno tradicijsku vezanost za Bosnu, što iz sadašnjeg pogleda izgleda nepovoljno, iako ta povezanost sve do vremena nacionalnih preporoda uopće nije postojala.

Ako se osjecao Hrvatom, Hrvoje Vukčić Hrvatinić je bio jedan od najvecih Hrvata pravoslavaca u istoriji.

Ma bio je Srbin od glave do pete, a došo ga krstit avionom pop iz Smedereva

To nikada nije o sebi izjavio a da je bio pravoslavac nema nikakve dileme.
Procitaj Hvalov zbornik.

Bio je krstjanin - pripadnik Crkve bosanske. Crkva bosanska ima neke karateristtike pravoslavlja u organizaciji crkve, ali nije bila pravoslavna.