Naziv projekta: Pristan i gradska marina i Lučka kapetanija u Neumu

Lokacija: Neum
Investitor: Federalno ministarstvo prometa i komunikacija
Godina projektiranja: 2008
Vrijeme izgradnje:
Površina parcele:
Bruto površina objekta:
Vrijednost uk. investicije:
Mjerilo:
Datoteka: izvod iz projekta
Kratki opis projekta: Na temelju Ugovora i dobivenog projektnog zadatka od strane Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, poduzeće Eco – plan iz Mostara izradilo je projektnu dokumentaciju za uređenje obale u Neumu.

Kako je neumska afera kompromitirala partijsko vodstvo u BiH

Autor/izvor: Ivo Lučić

Datum objave: 06.04.2013. - 21:37:53

ZAGREB - Jedna od afera koje su potresale BiH krajem 80-ih godina prošlog stoljeća bila je "afera Neum" a o njoj piše Ivo Lučić u svojoj knjizi "Uzroci rata" koja je predstavljena ovoga tjedna i već se nalazi u prodaji na kioscima.

Partijsko vodstvo SK BiH sustavno je “disciplinirano” upotrebom “neumske afere” u koju je bio umiješan velik broj državno-partijskih kadrova. Oni su na nezakonit način, uz povlaštene kredite izgradili vile (vikendice) u hercegovačkom primorskom mjestu Neumu, što je njihovim političkim protivnicima, u novim uvjetima, poslužilo kao argument za kompromitaciju.

Izgrađeno je 288 vila od kojih je samo 19 pripadalo Neumljanima. Lokacije su dodjeljivane najvišim partijskim dužnosnicima čak i bez formalnih zahtjeva, a nekima godinu prije nego su podnijeli zahtjev. Tako su lokacije dobili: Duško Zgonjanin, Uglješa Uzelac, Rajka i Planinka Mikulić i drugi. Dodijeljeno je i 557 kredita od pet banaka iz BiH, a koji su dijeljeni „potpuno neopravdano“ i nisu korišteni u skladu s namjenom. Rekordan iznos dobio je Todo Kurtović, koji je podigao sedam kredita; tri stambena, dva za „posebne namjene“ i dva za koja nije bilo moguće dobiti dosje ili objašnjenje. Takve privilegirane kredite dobili su Neđo Parežanin, Ante Budimir, Alija Latić i drugi. Savez komunista Bosne i Hercegovine, opterećen brojnim aferama i pritiscima institucionaliziranog srpskog nacionalizma, održao je od 7. do 9. prosinca 1989. svoj Deseti kongres na kojem se raspravljalo o demokratizaciji društva, reformi političkog sustava, promjeni razvojne orijentacije i slično. Javnost su pak najviše zanimale rasprave o “neumskoj aferi”, međunacionalnim odnosima i političkom pluralizmu.

Neumska afera poslužila je za isključenje iz Saveza komunista i političko umirovljenje Hrvoja Ištuka, Mate Andrića, Milanka Renovice, Munira Mesihovića, Nikole Stojanovića, Kažimira Jelčića, Alije Latića, Jerke Bradvice, Nedeljka Mandića, Izeta Brkovića, Save Čečura, Avde Čampare i nekih drugih, manje istaknutih bosansko-hercegovačkih komunista. Bila je to čistka koja je otvorila prostor bitnim promjenama u politici republičke Partije, ali i čistka koja je znatno oslabila bosansko-hercegovačko vodstvo pred navalom srpskog nacionalizma koji je već temeljito zahvatio strukture sustava.

Afera s vilama u Neumu u potpunosti je kompromitirala komunističko vodstvo, ali je pridonijela moralnom urušavanju i same Partije.

SENZACIJA IZ NEUMA : DORIS JE PRESKOČILA ŽICE

TOPNIČKI DNEVNIK HERCEGOVKE DORIS BAČIĆ

Prije nekoliko dana DORIS BAČIĆ (18) iz Neuma potpisala je četverogodišnji ugovor sa londonskim ARSENALOM; za SB Doris priča o svom životnom putu, borbi s bolešću, ponudama evrospkih klubova i razlozima odlaska u London



Postojala je nekada rubrika, i još uvijek postoji, u kultnom Politikinom zabavniku, nazvana Život piše drame. Osamnaestogodišnja Hercegovka Doris Pinčić, da je neko drugo vrijeme, bez interneta i facebooka, jednoga bi dana možda mogla u njoj naći svoje mjesto. Prije dvije-tri godine bolovala je Doris mjesecima od mononukleoze, razmišljala da se zauvijek prestane baviti sportom i okrene se školi. No, roditelji joj to nisu dopuštali, bodrili su je i tjerali da se vrati na nogometni teren. Tetka je bila najupornija, hrabrila je, tjerala da ne popušta. Nakon šest mjeseci borbe s bolešću, Doris je ozdravila i vratila se lopti. Nagrada - krajem prošle nedjelje dogovorila je četverogodišnju vjernost londonskom Arsenalu, jednom od pet najvažnijih ženskih nogometnih klubova Evrope. Najtalentiranija golmanica Evrope još petnaest dana ja igračica pod ugovorom sa hrvatskim Osijekom, nakon toga ide u London potpisati profesionalni ugovor i igrati u, uz njemačku i francusku, jednoj od tri najjače lige Evrope. „Još uvijek nisam baš svjesna šta mi se dešava“, priča nam Doris u poznatom sarajevskom restoranu Libertas, čiji je vlasnik Davor Bačić, njezin otac. „Bila sam ravnodušna sve dok nisam sletjela u London. Kada sam došla, vidjela sam da me čeka limuzina i pet ljudi iz kluba, onda me je malo počela hvatati trema. Ali sve bude lakše kada sjedneš i počneš razgovarati sa njima. Mislim da su roditelji uzbuđeniji od mene. Svima je šok, kćerka jedinica im ide igrati u London.“

SNOVI NA EMIRATESU

Da priča bude još veća i slađa, cura iz Neuma prva je igračica u historiji londonskog kluba koja nije sa Otoka. U Arsenalu su igrale igračice iz Škotske, obje Irske, ali nikada niti jedna Evropljanka. Doris je prva i ponosna je što je Arsenal izabrao baš nju, iako ju je htjelo „pola Evrope“. Već sa 14 godina bila je pozvana u kamp minhenskog Bayerna. Prošla je probu, no roditelji je nisu pustili da ostane. Imala je jedva 14 godina, išla u školu i smatrali su kako je za nju prerano da se otisne sama u inozemstvo. „Želio me je Chelsea, zatim opet Bayern Munchen. Glasgow Rangers je bio gotovo riješen, ali smo ih odbili kada se javio Arsenal. Tražili su me i Bayer Leverkusen, zatim Twente, Standard Liege... Ipak, mislim da je igrati za Arsenal ostvarenje snova za svakog sportaša“, kaže Doris. Doris se prvo počela baviti džudom, kada je imala osam godina. No, ostavile se tatamija zbog problema sa kičmom. „Željela sam se baviti neki aktivnijim sportom, a u Neumu i nije bilo ničega drugog osim nogometa. Igraš na ulici sa dječacima, a svi naši prijatelji su ionako bili ljudi iz nogometa.“ Na porodičnim druženjima često su se pojavljivali poznati nogometaši pa je tako i Doris zavoljela taj sport. „Kum mi je Goran Jurić, nekadašnji igrač Veleža, Zvezde, zagrebačkog Dinama... Moj otac je njegov vjenčani kum. Družili smo se puno sa Predragom Jurićem, sa Markom Vidukom, nekako su stalno oko mene bili nogometaši i ljudi iz tog sporta. Tako sam i počela...“ Kao i svaki pravi golman, i Doris je prvo igrala u napadu, često protiv starijih i vuišestruko snažnijih dječaka. Kada je počela trenirati u lokalnom neumskom klubu, Neretvancu, na jednom treningu nije bilo golmana, pa se javila... I ostala među stativama i danas. „Ispočetka je bilo potcjenjivanja, tjerali su me sa terena, nije im bilo baš jasno da žensko želi trenirati nogomet. Kasnije, kada smo igrali utakmice, podsmjehivali su nam se, vide da je žensko na golu i odmah misle da će nas razbiti. Kasnije su se čudili kada bi izgubili utakmicu, ali ljudi iz kluba su me uvijek čuvali, niko nije dao na mene.“ Onda je krenulo ozbiljno. U Dubrovniku je počela igrati za tamošnji Libertas i odmah postala najbolja golmanica prvenstva. Međutim, klub je imao samo juniorski pogon pa je prešla u drugi tim, u Omblu. „Klub je bio dobar, ali nije bilo kvalitetnih treninga za golmane. Pa sam prije dvije godine prešla u Sarajevo, u SFK. Jednu sezonu sam bila tu, osvojili smo prvenstvo i Kup, igrali Ligu prvaka. Tada sam najvise napredovala, kada sam počela raditi sa Esom Ibrahimovićem. To mi je bio najveći preokret u životu, jer me je on svemu naučio.“ Kaže kako je troje ljudi među najzaslužnjima što je danas u londonskom Arsenalu. Pored Esada Ibrahimovića, dugogodišnjeg golmana i trenera Željezničara, tu je još i Samira Hurem, ključna osoba u SFK i ženskoj reprezentaciji BiH, zatim Džemal Šerbo, nekadašnji igrač Željezničara te menadžer Nermin Čengić. „Nermin je napravio kontakt s predsjednikom Arsenala, on je sve organizirao, čim smo saznali da se Arsenal raspituje za Doris. Sve je uradio besplatno, jer smo prijatelji, nije tražio nikakvu naknadu ili proviziju“, dodaje tata Davor.

HVALA, TETKA

Zbog škole je Doris iz Sarajeva otišla igrati u Osijek i postala prvakinja Hrvatske. Za desetak dana igra finalnu utakmicu Kupa i kada i to osvoji, onda ide za London, potpisati ugovor. Iznos koji će zarađivati još uvijek nije definiran, no već sada zna da će od kluba dobiti dvije avionske karte, plaćen stan i hranu te plaćeni fakultet koji košta 20 hiljada funti. „Studirat ću sportski menadžment. Prve dvije godine koledža studira se menadžment, a onda idem na Univerzitet specijalizirati se.“ A kako je uopće dobila priliku braniti u Arsenalu? Ključna je bila utakmica kvalifikacija koju je sa Hrvatskom igrala protiv Engleske. Otočanke su ih razbile sa 3-0 a Doris je i pored toga bila najbolja igračica utakmice. Što, valjda, dovoljno govori kako je branila. Nakon tog meča dobila je na desetine upita, no javio se Arsenal i nije bilo dileme. „Arsenal je među četiri najjače ekipe u Evropi. Ispali su polufinalu Lige prvaka od Wolfsburga, koji ju je osvojio pobjedom nad Lyonom“, u dahu će Doris. „Golmanica je legenda Arsenala, ona je za njih ono što Interu znači Javier Zanetti, ali je već u poznim godinama. Ne očekujem da ću odmah stati na gol, otvoreno mi je rečeno na prvom sastanku, ko bude bolji, braniće. Daću sve od sebe da budem bolja. Rečeno mi je da grade ekipu od golmana i zato su me i kupili.“ Njen je novi klub prošle sedmice osvojio FA Cup, brane naslov prvaka Engleske. Sezona je već počela, utakmicama prva dva kola prvenstva i nastavlja se sredinom mjeseca. Doris u Londonu treba biti najdalje do 15. jula kada se mora javiti u kamp u kojem je već upoznala Arsenea Wengera i Mikaela Artetu. Javio se, naravno, i Boro Primorac. Mostarac iz Wengerovog stručnog štaba je odmoru ali je već poručio da će pomoći koliko god treba. „Engleska je čudo, kada sam igrala sa reprezentacijom, svi ti traže autogram, a nemaju pojma ko si. Ako igraš nogomet, odmah si popularan, na svakoj utakmici je 20-30 tisuća ljudi“, priča Doris spremajući se za Englesku u kojoj je Everton najveći rival njenog novog kluba i u kojoj iz prikrajka vrebaju Chelsea i Liverpool. A malo je nedostajalo da ono što najviše voli u svom životu, otočki nogomet, ostane samo san. „Bili smo u kampu reprezentacije, igrali smo sa Srbijom i Nizozemskom kvalifikacije. Nisam branila protiv Srbije. Trener golmana Tomo Butina je rekao izborniku da mene stavi na gol nakon što je prva golmanica primila četiri gola, ali on to nije htio. Bila sam ljuta, htjela sam sve napustiti i igrati za BiH, jer sam bila razočarana odnosom, međutim, on me je protiv Nizozemske ubacio u igru u 90. minuti, samo da ne mogu ići iz Hrvatske. Vratila sam su kući, osjećala sam se loše, oteklo mi je grlo, visoka temperatura. Doktor je kazao da već mjesec dana imam mononukleozu. Šest mjeseci nisam trenirala i povratak je bio zaista težak. Nemaš snage, nemaš volje da igraš, da treniraš. Htjela sam odustati, ali mama i tata mi nisu dali. Tetka me je tjerala i sad ubirem plodove tog strpljenja“, kaže Doris, zaključujući: „Nadam se da će mojim stopama brzo krenuti i Amela Kršo, koja je sa mnom igrala u SFK. Ona je najbolja na ovim prostorma, čudo od igrača. Igra sa obje noge i ima mjesto u svakoj ekipi svijeta.“

Načelnik Neuma Živko Matuško zatražio odgovor od Bevande, Dumančića i Džakule

Kako će se liječiti ljudi iz Neuma, prelaziti granicu s RH...?!

Neumu prijeti prava izolacija nakon što Hrvatska za dva tjedna postane članica Europske unije. Neumljani bez ikakva odgovora

Načelnik općine Neum Živko Matuško izrazio je zabrinutost i uputio je novi zahtjev najvišim vlastima BiH s desecima upita i upozorenjima o mogućim posljedicama s kojima će se suočiti stanovnici ovog jedinog primorskog gradića u BiH nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, što će se dogoditi za petnaestak dana.

Prijelaz granice

U dopisu koji je upućen predsjedatelju Vijeća ministara BiH Vjekoslavu Bevandi, ravnatelju Uprave za neizravno oporezivanje Miri Džakuli i ravnatelju Granične policije BiH Vinku Dumančiću upozorava se kako bi ovaj gradić mogao ostati potpuno izoliran, bilo da se radi o prijelazu državne granice, carinjenju određenih roba u Neumu i iz Neuma nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, odlasku na liječenje, školovanje, svakodnevni posao. 
“Tražimo da nas izvijestite kakav je dogovoren režim prelaska preko državne granice na graničnim prijelazima za građane Neuma koji prelaze državnu granicu više puta u pojedinim danima. Moraju li se svaki put podrediti režimu kontrole, kao i oni koji prelaze jednom u nekoliko dana, ili oni koji dolaze ili prolaze kroz Neum jednom mjesečno ili godišnje”, navodi u pismu načelnik općine Živko Matuško.

Šutnja svugdje

On tvrdi da do sada nije dobio nikakve odgovore od vlasti BiH. Dodao je da ostaje nejasno hoće li građani Neuma imati olakšavajući model prijelaza granice kao što je posebni prometni trak. 
“Što je s vozilima hitne pomoći i odvozom bolesnika do mostarskih bolnica, kakav će biti njihov status pri nadzoru prigodom prijelaza preko granice. Što je s djecom koja svakodnevno idu u školu u Metković autobusnom linijom, je li za njih dogovoren neki olakšavajući način prijelaza državne granice”, pita Matuško i dodaje kako je nejasno što će biti s pograničnim propusnicama za žitelje Neuma.