Ha ha ha ha ha jedino u ovome zavidim vama srbima.Bash imate smiso za humor.Strana morala i pravde!!!!!!!!!

Samo još jedan dokaz koliko je Islam određen i ograničen. Prije par mjeseci je neka srpkinja prešla iz Pravoslavlja u Islam i nigdje nisam vidio da se to nešto pretjerano prijetilo osuđivalo,a čim se nešto ovakvo desi... djevojci zagorčavaju život...

Dobro nam dosla nova Srpska sestra
Cak nema ni kockastu glavu ,znaci nema ni Albanski primesa ,znas genetika
Prste da pojedes

Imo sam prije komsinicu ,bivsu Albanku
Nije bila zgodna ko ova ,glava joj ko televizor

Genetski i fenotipski Srbi u cjelini su blizi Albancima nego Rusima.

Gospodja Vahida.

http://www.rtvbn.com/3890706/sud-upisao-vahida-je-srpkinja

E ta ce se kandidirati za srpskog clana predsjednistva i dobiti glasove muslimana

Sulejman postao Dusan.

Zar se vi to javno hvalite što ste si još malo pojačali mnogobrojnu bliskoistočnu osmanlijsku genetiku ili nam samo želite dodatno potvrditi da ste vjerska nacija poput Muslimana jer već odprije svi znamo i za jedno i za drugo, nije neka tajna u pitanju.

Mirv, zasto si iskompleksiran?

Dno tema, tko uopće komentira ovako osoban čin kao što je prelazak u drugu crkvu? Pa bolje i šizmaticima da je pristupila nego nekoj sekti od 400 ljudi u kojoj prvi čovjek vjeruje da je inkarnacija Krista. Ako se za ovo pripremala, ušla svojom voljom... neka je. Ne voli Bog ni pravoslavlje ni katolicizam, već dobra i čestita čovjeka.

Ja osobno NIKAD ne bih iskupio iz KC, ali i to je također moja osobna stvar. Velika greška na ovim prostorima koju su ipak izbjegli Mađari i Albanci, njima vjera ne kroji nacionalnost. Smatraš li se Hrvatom, govoriš li hrvatski, onda si Hrvat. A vjera je tvoja osobna stvar. Zato i imamo HPC sa 16 tisuća vjernika, koju Srbi ustrajno pljuju kao još jednu urotu protiv SPC.

Kod Srba je sve urota, nepodnošljiv narod.

Stvar je u tomu što vjera nije nije osobna stvar pojedinca, nešto intimno. To je stav koji je plod new age liberal filozofije, ali u biti to nikada nije bilo tako.

Prije svega, po svim religijskim uzusima vjera nije nešto privatno. Nitko nema pravo privatizirati tako nešto i prakticirati sukladno svojim nekakvim viđenjima i osjećanjima. To je sprdnja od religije.
I u temeljima kršćanskog nauka stoji - nema privatiziranja vjere i zasebnih tumačenja, svaki vjernik je vjernik tek u simbiozi sa drugima. Vjera se ne prakticira samostalno već kroz zajedništvo sa drugim vjernicima.
I u tom smislu vjernik si tek kada si u stalnoj vezi sa drugima, nema u vjeri mjesta za određne oblike privatnosti jer biti vjernik znači stalno preispitivanje svojih postupaka, u ovom slučaju pristupanju crkvi. To znači otvorenu komunikaciju sa drugima kao zajednicom po tom pitanju i tu nema mjesta za skrivanje pod deku.

Da i ne, nešto si krivo shvatio a za nešto se mogu složit da u biti je tako... Ne mislim naravno da se katolička vjera može prakticirati u slobodnom stilu, već ne gađaš trulim rajčicama Hrvata ako je protestant ili što već. To ti je sunarodnik, druge vjere. Na to sam mislio.

Za privatnost se ne slažem u cjelosti, na ispovijed se primjerice ide sam a svećenik je o tvojim ispovijedima obavezan šutjeti. Tako je bar zamišljeno. Pa i prvi simbol kršćanstva je životinja koja šuti.

mozda zato sto kod vas niko osim katolika rvata ne moze da dodje do posla? jesi se tu zapitao? dok vi i obrezani u srbiji dzabalebarite u drzavnoj sluzbi i drzavnim stanovima.

tek kada bvas budu počistili odatle , tiho, i pametno, okom za oko, onda biste se i vi posrbljavali brze nego sto mislis.

Pokrsti se Almedina

Prohujaše ratni dani
i vrijeme dođe mira
ali jedna strašna priča
u srce me moje dira.
Iz strašnoga prošlog rata
kad baliye i ustaše
na krst časni kao zvijeri
krvoločno kidisaše.
Da unište pravoslavlje
i ostvare želje stare
da zlobnici Alahovi
srpskom zemljom gospodare.
Pa odlučih da zapjevam
da me pusta želja mine
nego, braćo, poslušajte
ovu pjesmu od istine.
Kad se Bosna suočila
sa vihorom teškog rata
ustao je srpski narod
stanuo je brat uz brata.
Svi su spremni i odlučni
za boj ljuti što se sprema
shvatili su da života
s baliyama više nema.
Najprvo se Sarajevo
u plamenu ratnom nađe
zametnu se boj krvavi
mnogi ne zna što ga snađe.
Boj se bije na sve strane
od Goražda do Kupresa
sva se Bosna od tutnjave
i velikog jada stresa.
Na svakoj se stopi gine
širom zemlje hercegove
narod bježi ispred noža
i zbija se u zbjegove.
Ali mnogi ne uteče
ustaški ga nož dohvati
ponovo se pune jame
otvaraju kazamati.
Pod Kupresom, tvrdim gradom
danima se bitka bije
ustašama pripomažu
ljute handžar divizije.
U krvavom tome boju
na stotine mrtvih osta
velikih je vitezova
neka im je zemlja prosta.
Ranjenici pomoć traže
na vratima od Kupresa
crveni se megdan polje
svud gomile ljudskog mesa.
Jedan ranjen srpski borac
u mukama pomoć ište
nema nikog da ga spasi
sam je ost'o na bojište.
Rafal ga je pokosio
slomio mu desnu nogu
ali ruke nebu pruža
i višnjem se moli Bogu.
Da ga spasi od nesreće
ili da mu skrati muke
da ne padne u ustaške
krvoločne grešne ruke.
Već mu snaga na izmaku
po lokvi se krvi vuče
grdno žali što baliya
do kraja ga ne dotuče.
Vjetar goru razgovara
sunce klonu na zapadu
a Radmilo od Kupresa
i poslednju gubi nadu.
Da će više doma viđet
staru majku, sestru, brata
nego će mu kosti ostat
pod kupreška tvrda vrata.
Kad aveti muslimanske
napadoše iznenada
kuće pale i smrt siju
zarobiše mladog Rada.
U Viktor ga Bubanj vode
logor smrti i užasa
đe umire svaka nada
đe mnogima ne bi spasa.
Tu je muke Isusove
srpski junak podnosio
ali vjeru pravoslavnu
pogaziti nije htio.
Šest mjeseci proveo je
u Viktoru zloglasnome
đe se žive oči vade
i junačke kosti lome.
No Radmila u nesreći
bal posluži iznenada
jedne noći u logoru
pojavi se bula mlada.
Bolničarka u logoru
bješe mlada Almedina
kao da je Đulage bega
il' Atlagić Huseina.
No ni tada ne bi mogla
biti ljepša ni zgodnija
ljepoti se njenoj divi
sarajevska turadija.
Plave kose razasula
niz bijele bujne grudi
nije čudo ljudski razum
zašto često i poludi.
A tijelo božanstveno
ukrasila skupa svila
i rimski bi papa rado
sa njenoga ruč'o krila.
Lice kao u princeze
bez pudera i pomade
oka ne mo''š odvojiti
od Sarajke, bule mlade.
No i nju su jedne noći
na dežurstvu u tamnici
silovali i mučili
Alijini bojovnici.
Od tada je Almedina
tursku vjeru pogazila
i kovala plan osvete
da bi dušu umirila.
No Radmila svezanoga
Almedina kada viđe
začudi se i zamalo
sa pameti da ne siđe.
Pa ga gleda sa čuđenjem
dok suzama nema broja
a Radmilo progovori
Almedina, željo moja.
Dopao sam teških muka
moja školska drugarice
Alaha ti jedinoga
izbavi me iz tamnice.
Ili daj mi otrov neki
pa mi skrati ove muke
tada bula drugu svome
oko vrata sklopi ruke.
Na zlu mjestu nađosmo se
sad narodi naši rate
ko se ovom jadu nad'o
kada sam te zvala brate.
Učiniću sve za tebe
najbolji si drug mi bio
a to što si sada ovdje
znam da nisi zaslužio.
I mene su silovali
i mučili jedne noći
meni ovdje mjesta nema
i biću ti od pomoći.
Nepravda me mnogo boli
i moja je duša prazna
no se nadam da će i njih
zaslužena stići kazna.
Rade bulu primi sebi
kao melem nasred rane
ona mu je zadnja nada
da mu sunce opet grane.
Pa planove oni grade
kako da se od zla spase
dok Miljacka voda huči
i u krvi talasa se.
Poslije mnogo vijećanja
dogovor su učinjeli
u tamnici da ne smije
zateći ih dan bijeli.
Teškom mukom okove su
poskidali sa Radmila
ali želja za slobodom
od svega je jača bila.
U bolničko odijelo
presvuče se Rade mladi
Almedina bješe spremna
sve za ljubav da uradi.
A kad stražar zadrijema
i sanku se pustom preda
Almedina nož poteže
i kroz srce probode ga!
Krv poteče, turska vrela
a bula se smije mlada
osvetila svoj je ponos
pa za ruku zgrabi Rada.
Povede ga u noć samu
kroz prolaze sigurnije
na kapiji od logora
ustavlj'o ih niko nije.
Da su oni bolničari
mislile su turske straže
još jednom se pokazalo
da hrabrima Bog pomaže.
Noć je tamna i stravična
od boja se Igman stresa
a Turkinja privija se
uz junaka sa Kupresa.
Pritisle je misli teške
s čežnjom joj se bori duša
i odluči srce svoje
iz njedara da posluša.
Pa Radmilu bula zbori
srce ću ti svoje dati
iako smo druge vjere
to nas neće sputavati.
Odričem se ja Alaha
turske vjere i Kurana
jer odavno, moj viteže
naša krv je miješana.
A Radmilo iz njedara
vadi mali krst od zlata
pa ga pruža Almedini
ona Božji dar prihvata.
Pa na grudi krst privija
što u punom blista sjaju
poljubi ga bula mlada
po srpskome običaju.
Prekrsti se sa tri prsta
vo ime Oca i Sina
i Svjatoga Duha amin
izgovori Almedina.
Radmilo se buli divi
iz grudi mu uzdah krenu
pa poljubi u obraze
tu lijepu mladu ženu.
Zajedno su sačekali
da bijela zora svane
pa Radmilo u tom času
u dvi vatre zapretan je.
Pa kad sunce na istoku
svoje zlatne zrake prosu
sa usana Radmilovih
Almedina pije rosu.
No je vakat putovati
jer su blizu turske čete
a oružja ne imahu
osim male bajonete.
Sa kojom je Almedina
rasporila Muslimana
a do srpskih položaja
treba hoda bar dva dana.
Morali su Igman preći
da bi stigli do slobode
đeno hrabri Romanijci
za krst časni bitku vode.
Dvije noći i dva dana
pješačiše uz planinu
dok stigoše među braću
đe slobode sunce sinu.
Sa divljenjem srpski borci
mladu bulu pogleduju
ljepoti se njenoj dive
potajno joj namiguju.
Sve bi dali samo kad bi
u zagrljaj njihov pala
ali znaju da se bula
mladom Radu obećala.
Pa povede Rade bulu
svome milom zavičaju
plotunima iz pušaka
saborci ih ispraćaju.
Kad pro praga suđenoga
zakorači mlada bula
od ljepote sva zasija
Radmilova tanka kula.
Zapjeva mu stara majka
nije čudo, kako neće
sina joj je Almedina
izbavila iz nesreće.
Pa je stara blagosilja
dok suzama nema broja
poljubi je pa joj reče
ti ćeš biti snaha moja.
Svoje vjerske običaje
ako nećeš ne ostavljaj
nek' odluči volja tvoja
pokrsti se ili klanjaj.
Ali niko mog'o nije
pokolebat' volju njenu
krst poljubi, u crkvu
pokrsti se u Jelenu.
Pa se vjenča gorska vila
sa sokolom sa planina
pokloni mu dar najljepši
Jovana mu rodi sina.
Ali rat se rasplamsava
na svakoj se stopi gine
Rade ode među braću
na braniku otadžbine.
A Jelena na dom osta
da Jovana sina hrani
ne sluteći da im opet
primiču se teški dani.
Dok na selo jedno veče
Muslimani napadoše
spržiše ga do temelja
i svu čeljad odvedoše.
Radmilovu majku staru
objesiše kraj bunara
pa Jelena uzalud se
hatibima otimala.
Kada pođe da Jovana
od dušmana turskih spasi
po glavi je kundak stiže
stopošta se po terasi.
Na grudi joj krst zasija
Turčin priđe da ga skine
on zasija čudnim sjajem
i nestade u visine.
Prepade se ture mlado
stade srce u baliyi
spremaše se da utekne
dok ne začu plač dječiji.
Pa ulete u odaju
primače se kolijevci
i Jovana malog zgrabi
od nepunih šest mjeseci.
Nećeš, vlašče, kunem ti se
više gledat bijela dana
a Jelena u bunilu
ču prijetnju Muslimana.
Iznemogla, sva u krvi
pokušava da ustane
ali ljubav roditeljska
pobijedi ljute rane.
Pri ruci joj pridesi se
ona mala bajoneta
a proključa bijes u njoj
kada začu plač đeteta.
Taman ture isukalo
iz korica nož krvavi
a dijete od straha se
u sopstvene suze davi.
A Jelena primače se
iza leđa Muslimanu
i u vrat mu nož zabode
on k'o trula klada panu.
Pa u jadu velikome
ona ščepa svog Jovana
ali dolje ispod kuće
čuje graju Muslimana.
Kad u jadu velikome
sa prozora skoči dolje
viđe kako jedan Turčin
Radmilovu sestru kolje.
Al' ne moga da je spasi
jer je odveć bilo kasno
a da i njih isto čeka
bilo joj je dobro jasno.
Noć je tamna od nesreće
i turskoga noža spasi
da svijeća njihova se
zanavijek ne ugasi.
No je rane grdne bole
ali neće da se preda
zbog voljenog svog Radmila
i njihovog mladog čeda.
Bješe svesna da prolazi
kroz stradanja i golgotu
ali moto njezin bješe
sve izdržat u životu.
Sjetila se kume svoje
Muslimanke sa Mokljena
k'o rođenu sestru svoju
prihvatila ta je žena.
No Jelena nije smjela
da istinu kaže pravu
morala je da se snađe
da izvuče živu glavu.
Pa Jovana, sina svoga
Almirom je ona zvala
tri godine uspješno je
tajnu svoju prikrivala.
Svom Radmilu Jelena je
uistinu vjerna bila
pa je nije sve vrijeme
muška ruka dohvatila.
S vojnicima UNPROFOR-a
potajno je jednog dana
napustila dom kumovski
i krenula put Igmana.
Tu Radmila svoga nađe
jedva ga je prepoznala
brada mu je nečešljana
do pojasa dohvatala.
Kosa pala na ramena
pogled vučji ispod vjeđa
pogledati strašan bješe
kao Srđa Zlopogleđa.
Automat u desnicu
stari ratnik čvrsto stega
dokle Jovan i Jelena
nađoše se ispred njega.
Kad ih viđe ne mogaše
on očima da vjeruje
prekrsti se i Gospodu
velikom se zahvaljuje.
Bože dragi sa nebesa
na svemu ti danas hvala
a Jelena već bijaše
u zagrljaj njemu pala.
Među vojskom nasta slavlje
šenluk čine iz busija
Rade sina prigrlio
Jelena srećom sija.
Dan slobode svima sinu
na gubitku svako bješe
a Radmilo i Jelena
novi život započeše.

"Pokrsti se Almedina

Prohujaše ratni dani
i vrijeme dođe mira
ali jedna strašna priča
u srce me moje dira..." (kraj citata)

Pjesma je bujno maštovita, što je vrlina, koju Srbi imaju, razvijaju i cijene!
Tako su poznati po mitovima i legendama, kao i lažima u koje se vrlo lako užive i sami u njih vjeruju.
Tako je i rekao srpski akademik, Dobrica Ćosić:
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

Alal joj vera, odjebala pedofilsku sektu hahahahhaha
Bez imalo blama kraljica

Kako muslimanka ljubi krst



Akobogda svaka ce tako. Amen

Znam da nase migice boli stomak kad vide ovo, neka boli tek ce hahahaha