U svakom(ili skoro svakom mjestu) ste imali logore i niste se nešto trudili da ih sakrijete. Moguće da smo i mi hvatali Srbe prije rata pa su oni tako misteriozno nestajali a onda ih dijelili muslimanskim porodicama na čuvanje. Svaka famelija jednog Srbina da drži u podrumu.

Evo npr navedi mi par mjesta u kojima su Srbi, sv redom postrojavani, dijeljeni u grupe, gdje su im se kuće palile, ljudi ubijali samo zato što su Srbi. Možda i nađeš ali ja ću naći 50 puta više za vas. Treba spomenuti da ste i prvi počeli.

ne kenjaj
ono što ti spočitavaš Bošnjacima jeste isto ono što se može pripisati i vama u Oluji
pa se onda malo presaberi

eventualni poneki ratni zločini ARBH i Bošnjaka su na nivou INCIDENTA pojedinaca, kriminalnih grupa ili nekontolisanih vojnih jedinica
ni blizu ORGANIZOVANOG, PLANIRANOG, kako Hag i definiše, udruženo zločinačkog poduhvata političko, vojnog partijskog vrha četničke kvazidržave, sa ciljem etničkog čišćenja nesrba, ubijanja, zatvaranja u logoru pa na prostoru četniteta krajem 95 nije bilo ni 1% nesrba
degenerici spominju nasera...pakad su oni pobili i protjerali sve okolne opštine oko Srebrenice i stjerali u geto ljudena taj mali prostor, zarnije očekivano da čisto iz osveteti ljudi jebu mamu maminu i nekom četničkom selu,ako se ukazala prilika,

A šta ćemo za one logore u koje ste trpali ljudi samo zato što su Srbi, lafo ovaj je snajperista a ovaj ima tonu municije u podrumu, pa ovome je tetak četnički vojvoda a ovome mater SDS-ovka, pa ovaj je snajperista a ova ga je navodila gdje će pucati. Pa im malo polomite kičmu pa ih malo pošaljete na kopanje rovova, pa ih malo ubijete i malo zatrpate u kakvu deponiju. Sve znamo i svega se sjećamo, a samo toga ne, jelde gospodine Lebowski.

Inače, Markale će vam gadno prisjesti a i priče o đenosajdu, samo polako gospodine Lebowski.

To nigdje ne sporim (što su Srbi nama napravili u Posavini, Kotor Varošu, Banja Luci i Prijedoru, to smo mi njima donekle vratili u RH i DGG-u), svatko je negdje nešto čistio, no... samo se vi dan danas pravite čistima i finima, mada su vam ruke debelo okaljane krvlju (a vi to evo i dan danas u postovima pripisujete slučajnosti, što je smiješno)... i samo se vi dan danas osjećate kao da vam je netko i dalje nešto dužan, mada je istina daleko od toga... i samo vi i dan danas politički ugnjetavate drugi narod na prostoru BiH, Hrvate u zajednici FBiH.

Koji logori, navodno smo imali 500 logora za Srbe, u svakom par Srba da budu rahat dok se gužvaju po podovima.

Čime se vi hranite...cccc

HRVATI i Bošnjaci formirali su jedinstveni Nogometni klub Novi Travnik. Tako su suživot, "nogomet i fudbal" zajedno, nakon krvavog rata, pobijedili mržnju i podjele među ljudima u danas siromašnom gradu srednje Bosne. Ovo je ekskluzivna priča Anadolije

"Poslije 18 godina uspjeli smo formirati jedinstveni nogometni klub i zajedničkim snagama krenuti dalje“, istakao je Esher Ljubunčić, član novoizabrane Uprave Nogometnog kluba Novi Travnik, koju čini 10 osoba, pet hrvatske i pet bošnjačke nacionalnosti.

Nogometni klub Novi Travnik osnovan je kada i grad Novi Travnik. Poslije Drugog svjetskog rata 1949. godine za radnike tadašnje novoosnovane tvornice MMK "Bratstvo", izgrađen je gradić nazvan Novi Travnik (prema obližnjem Travniku), a Fudbalski klub dobio je ime Metalac. S vremenom klub mijenja ime u Bratstvo, kako se zvao do raspada i početka posljednjeg rata 1992. godine.

"Ovdje se zaista živjelo dobro. Nije bilo ni najmanjih međunacionalnih nesporazuma do zadnjeg rata. Onda je sve krenulo po zlu. Rat je počeo i FK Bratstvo prestaje s aktivnostima“, rekao je Edin Neslanović, potpredsjednik NK Novi Travnik, koji će prema usvojenom klupskom statutu za dvije godine postati predsjednik, nakon što u četverogodišnjem mandatu aktualne Uprave zarotira funkcije sa sadašnjim predsjednikom Antom Bilješkom.

Rat između Hrvata i Bošnjaka u Novom Travniku zaustavljen je 1994. godine. Ipak, grad ostaje podijeljen nevidljivim, ali jasnim zidom po nekadašnjoj liniji fronta. Kako su godine prolazile tenzije su padale, nevidljivi zid se polako brisao. Međutim, posljedice podjela i danas su osjetne u brojnim sferama života, jer djeca različitih nacionalnosti još idu u odvojene osnovne i srednje škole, gdje jedni uče po bosanskom, a drugi po hrvatskom nastavnom programu.

"Kada je rat zaustavljen 1994. godine mi smo obnovili rad FK Bratstvo, a Hrvati su formirali HNK Novi Travnik. Igrali smo pored tvornice 'Bratstvo' na improviziranom stadionu, a oni na prijeratnom stadionu FK Bratstvo, koji je u ratu bio pod kontrolom Hrvata. FK Bratstvo raspada se 2002. godine zbog besparice. Kriza je utjecala na to da s natjecanjem posljednjih godina prestane i HNK Novi Travnik. Dakle, fudbal ili nogomet gotovo se prestao igrati u našem gradu", pričao je Neslanović.

Ipak, najvažniju sporednu stvar na svijetu od smrti u Novom Travniku u kakvom-takvom životu održali su prijeratni igrači FK Bratstvo Miroslav Raguž i Luka Ilinković. Oni su i pored prestanka s natjecanjem zadnjih godina okupljali djecu u HNK Novi Travnik i trenirali s njima.

"Nekako smo okupljali djecu i trenirali. Tek toliko da ih sklonimo s ulice. Na treninge su nekada dolazila i bošnjačka djeca i tada se vidjelo da je moguće formirati jedinstveni klub“, tvrdio je trener Raguž.

Ipak, stvar ujedinjenja kluba nije se mogla dogoditi bez "miga“ lokalnih političkih moćnika. Na inicijativu načelnika Općine Novi Travnik Refika Lende i predsjednika Općinskog vijeća Marina Slavka održana je Osnivačka skupština koju je sačinjavalo 20 delegata, po deset Hrvata i Bošnjaka, te je formiran jedinstveni NK Novi Travnik. Na stadion u Novom Travniku u klupske prostorije 20. kolovoza tako je stigla i kuverta zlata vrijedna, u kojoj se nalazio dokument o pravno registriranom jedinstvenom klubu s ovjerenim novim klupskim Statutom.

"Ujedinjenje kluba je fantazija. Projekt kao projekt zamišljen je savršeno još početkom godine. Dakle, došlo je do zvaničnog ujedinjenja kluba, u kojem su i djeca zajedno, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, kao i ostali, kojih je negdje oko 10 posto u klubu. Dogodilo se sve na moje i zadovoljstvo svih nas koji smo tu. Sport sve zbližava, ne rastavlja", kazao je Raguž, jedan od šest trenera NK Novi Travnik.

I trenerski kadar ujedinjenog NK Novi Travnik je multietničkog karaktera. Svih pet trenera dugogodišnji su stanovnici grada koji je u svojoj povijesti mijenjao i ime (Novi Travnik se od 1981. do 1990. godine zvao Pucarevo, po Đuri Pucaru, partizanskom heroju iz Drugog svjetskog rata).

Šef stručnog štaba seniora je Miodrag Tešić, Novotravničanin srpske nacionalnosti koji je prije rata bio kapetan NK Čelik iz Zenice, ali i napravio internacionalnu karijeru. Mustafa Palalić, trener je golmana u svim selekcijama i Tešićev asistent u seniorskom timu. Koordinator svih mlađih selekcija i trener kadeta i juniora je Senad Kablan, prijeratni igrač i trener Bratstva, inače, u svoj grad povratnik iz izbjeglištva iz Australije. Za rad s najmlađima zaduženi su Luka Ilinković i Miroslav Raguž, te Armin Helvida. Stoper Helvida prošle sezone nastupao je za tadašnjeg bh. premijerligaša GOŠK, ali ranije u bh. eliti i za Travnik, glavna je igračka uzdanica seniora Novog Travnika u nastojanjima da osiguraju ulazak u viši rang u prvoj natjecateljskoj godini.

Ukupno u svim selekcijama novoformiranog jedinstvenog kluba registrirano je oko 250 igrača svih nacionalnosti i svi su s teritorija Općine Novi Travnik, naglašavaju u klubu. Na treningu dječaka na oskudnom stadionu NK Novi Travnik zaista vlada atmosfera za poželjeti, za istinsku bolju budućnosti svih stanovnika BiH, u što se na licu mjesta uvjerila reporterska ekipa agencije Anadolija.

"Svi se dobro slažemo. Sve nam je dobro. Lijepo nam je. Nogomet će mi uvijek biti najdraži sport", govorio je Josip Bilobrk, igrač iz pionirskog pogona NK Novi Travnik.

I njegov suigrač Kemal Lendo oduševljen je klubom. S Josipom se ne slaže samo u dvije stvari. Kemal navija za Barcelonu, a Josip za Chelsea. Josipu je najbolji igrač Gareth Bale, a Kemalu Lionel Messi.

"Nacionalnost nije bitna. Meni je svejedno. Fino se družimo i slažemo. Ovdje imam mnogo prijatelja, Josipa, Silvija, Ivana… Nemam nikakvih primjedbi za svoje drugove“, istaknuo je Kemal, koji će sa Josipom i ostalim suigračima krajem kolovoza krenuti u borbu za bodove u Ligi Srednjobosanskog kantona za mlade nogometaše.

Da u gradu vlada istinska "fudbalsko - nogometna" euforija govori i podatak da je prijateljsku utakmicu Novog Travnika i Travnika prije neki dan gledalo oko 1.000 gledalaca.

"Očekujemo veliku podršku navijača na startu sezone u Prvoj ligi Srednjobosanskog kantona, koja počinje 1. septembra. Cilj ove Uprave je da do konca našeg četverogodišnjeg mandata seniori ostvare ulazak u Prvu ligu Federacije BiH. To znači da ćemo i u prvoj sezoni jurišati na prvo mjesto i plasman u viši rang takmičenja“, govorio je potpredsjednik Neslanović.

"Želimo obnoviti i stadion s kojeg smo odnijeli 50 kamiona smeća i rastinja proteklih mjeseci, prije nego što su počeli treninzi jedinstvenog kluba. Vjerujem da će nam osim Općine Novi Travnik pomoći i drugi. Ovaj projekt zaslužuje podršku. Dobili smo donaciju od 1.000 stolica iz Sarajeva, onih koje su ranije bila postavljenje na Olimpijskom stadionu "Asim Ferhatović Hase - Koševo". Iz Splita će nam iz arhive jedne firme, koja više ne postoji, dostaviti idejni projekt rekonstrukcije stadiona izrađen pred sami rat. Puno je posla pred nama i nadam se da ćemo uspjeti u ovoj veoma bitnoj utakmici za našu budućnost. Ovo što smo mi napravili je revolucija", smatra Neslanović.

U Srednjoj Bosni, u kojoj su počinjeni brojnih zločina u minulom ratu u BiH, i drugi sportski kolektivi krenuli su stopama ljudi iz Novog Travnika. Kako je agencija Anadolija javila još prije tri mjeseca, želju za ujedinjenjem izrazila su rukovodstva dva nogometna kluba iz Viteza, istog imena od kojih se hrvatska momčad natječe u Premijer ligi BiH. U NK Novi Travnik rekli su da sugeriraju da se NK i FK Vitez što prije spoje. U obavljanju poslu, kažu, spremni su im ustupiti i Statut NK Novi Travnik "kako bi isti prepisali i primijenili u svom slučaju"…

Je, klinci. Trajat će dok vas prsti ne zasvrbe da tražite "Komšiće" u nogometnom upravnom odboru.

Travnik,
etničko starosna struktura opštine i grada link

Good job.

Dokle su oni došli kad se na Tvrtka moraju pozivati.

zajebana/velika opština, ima 40tak vangradskih naselja
etnička struktura vangradskih naselja link

Uh kakvo iznenađenje očekuje jedan narod u Zvorniku, ustvari bolje reći, zvanično Sarajevo kada je Podrinje u pitanju,a i glavni centar Podrinja Zvornik... Ne radi se o neprijatnom iznenađenju,već o ekstramega neprijatnom... (ne govorim ovo onako reda radi, došao sam do vrlo interesantnih podataka za Zvornik, koje ću tokom dana prezentovati)

Jebe se njima za Zvornik. To su samo još priče za pokoji politički bod. Njih interesira Kiseljak, Jajce, Vitez, Novi Travnik, Vareš, Žepče...

I ja mislim da crkoše od muke dok žive na Ilidži ili Bjelavama što u Zvorniku su Srbi većina... E jeste ih zajebali. Pa da ste im ponudili mirnim putem zamjene za Sarajevo, otišli bi svi, i jamačno bi Srbi Zvornika odnijeli migracijsko-demografsku pobjedu.

Bošnjacima je u glavi da će Podrinje biti njihovo, da će u Zvorniku,Bratuncu uraditi isto što i u Srebrenici,da Srbi izumiru, da se oni masovno rađaju i naseljavaju... Sačekajte podatke, pa ćete skontati o čemu pričam.

I Srbi sanjaju isto tako o Raškoj. Bit ćete vi u Podrinju zamijenjeni za Sandžaklije kad-tad...

Kada budeš objavljivao te ekskluzivne podatke samo pazi na cifre, provjeri par puta.

Momci (leb i bošnjo) dok još uvijek baratam ciframa i vršim završne cifre, šta mislite koliko Bošnjaka živi u opštini Zvornik, samoj gradskoj zoni, gradskoj zoni? Koliko ima ukupno stanovnika sama opština Zvornik?

Pa ja sam ti još odmah nakon zadnjih izbora rekao da ih ni u jednoj opštini Srpske nema iznad 10.000.
U Doboju i Prijedoru po 9.000.

Zvornik 7.500
Bratunac 2.500
Srebrenica 2.000
Milići 1.000
Vlasenica 1.000

Vujadine, ja moram priznati da sam prijatno iznenađen ciframa za Zvornik (naravno još uvijek nezvaničnim i još uvijek djelimično upitnim). Moram priznati imao sam konstrukciju u glavi od nekih 15-18k Bošnjaka,kad.... uskoro podaci.

Pa ajde da čujemo te cifre