Ovdje je to možda najbolje predstavljeno, ima dosta karti, skeniranih dijelova knjiga

http://tonidecuba.jimdo.com/bitke-i-operacije/operacija-jesen-94

----------------------------------------------------------------------------

"Operacija jesen '94." naziv je knjige novinara lista "Oslobođenje" Šefke Hodžića koja će sarajevskoj publici biti predstavljena u nedjelju 11. novembra u Domu Oružanih snaga BiH.
O knjizi će govoriti prof. dr. Ismet Dizdarević, prof.dr. Mirko Pejanović, prof.dr. Šemso Tucaković te generali Vahid Karavelić i Mustafa Polutak.

Autor Šefko Hodžić izjavio je za Agenciju Fena da ovim radom
navidjelo iznosi jednu od najkontroverznijih ratnih operacija Armije RBiH, koja je doživjela veliki fijasko.

Riječ je o operaciji "Jesen" koju je izveo 4. korpus Armije RBiH. Ona je počela 11. novembra 1994. godine, a cilj joj je bio oslobađanje Podveležja i Veleža.

On navodi da je tada komanda 4. korpusa u pozadinu iza srpskih položaja ubacila oko 1.000 boraca Armije RBiH, ali se dogodilo da linije nisu bile probijene te su se tako svi ti borci našli u okruženju.

"Nakon Srebrenice i Žepe, to je bila operacija u kojoj se najveći broj boraca našao u okruženju. Organizirano je njihovo izvlačenje, ali je u toj operaciji poginulo više boraca iz Podveležja i Veleža nego što je poginulo Žepljaka u julu 1995. godine, tokom njene odbrane. Pričao sam i o tome kako su izginuli najpoznatiji i najhrabriji hercegovački borci, a mnogi su bili ranjeni i zarobljeni", kazao je Hodžić.

Knjiga ne donosi samo podatke o operaciji "Jesen", iako je njoj posvećeno oko 80 posto knjige. Tu je i cjelovita priča o Pofalićkoj bici, zatim o tome zašto nije napadnuta Banja Luka 1995., gdje autor predočava informacije i dokumente o raznim domaćim i međunarodnim političkim igrama. Prezentirani su i određeni dokumenti o Srebrenici koje je posjedovao samo autor.

"Ovdje prvi put otkrivam i određena dokumenta o saradnji vojnog i političkog rukovodstva Armije iz istočnog Mostara i srpske vojske, u okviru koje je dolazilo do susreta između Ratka Mladića i Safeta Oručevića te drugih komandanata, što je jedan od fenomena našeg rata", ističe Hodžić.

Knjiga obiluje mnoštvom podataka i napisana je isključivo na osnovu arhivske građe, detaljnih zvaničnih izvještaja te razgovora s ljudima. Riječ je o ogromnoj građi koju čini oko 5.000 dokumenata posvećenih operaciji "Jesen". Pojedine dokumente koristio je i iz srpskih izvora, a djelo je praćeno i izborom od oko 70 ratnih fotografija.

Knjigu je izdao DES Sarajevo, a njena promocija u 13.00 sati zakazana je na sam dan akcije "Jesen" iz 1994. godine.


---------------------------------------------------------------------------------------------


Vojne usluge za novac ili uz bizarno objašnjenje - kuća časti

Ono što je počelo razmjenom zarobljenika i tijela poginulih, završilo je otvorenom vojnom koalicijom u kojoj su Srbi Bošnjacima prodavali i iznajmljivali topničko oružje veoma povoljno, a Vojska Republike Srpske bi s vremena na vrijeme ispaljivala na položaje HVO-a čak i više od plaćenoga i dogovorenog broja granata

SARAJEVO – Gotovo je posve nezapaženo u najvećem dijelu hrvatske i bosanskohercegovačke javnosti prošlo objavljivanje dosad relativno nepoznatih podataka o vojnoj suradnji Armije BiH s Vojskom Republike Srpske na području Mostara i ostatka Hercegovine tijekom 1993. i 1994.

To je pomalo čudno s obzirom na to da informacije o zajedničkoj borbi Izetbegovićevih i Mladićevih vojnika protiv Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) bacaju sasvim novo svjetlo na ratna zbivanja u tvom dijelu BiH, ali i na ukupni kontekst rata između Hrvata i Bošnjaka muslimana.

Kako mnogi i danas misle, rat između HVO-a i Armije BiH zapravo je posljedica dogovora Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu o podjeli Bosne te »razrade« toga sporazuma na sastanku Mate Bobana i Radovana Karadžića u Gracu.

Ondje je navodno dogovoreno primirje između Hrvata i Srba u BiH i zajedničke aktivnosti protiv Muslimana »u sredini«. Tobože su se Boban i Karadžić, uz Tuđmanov i Miloševićev blagoslov, dogovorili da muslimane »bace« u Neretvu.

O dogovoru o podjeli Bosne kao »istočnome grijehu« hrvatske politike prema BiH čak i danas postoji mnogo prijepora, no to što su Srbi pomagali Bošnjacima u ratu protiv Hrvata baca određenu sumnju na cijelu stvar.

A podaci o suradnji Armije BiH i Mladićeve Vojske RS u Hercegovini, i to u razdoblju kada se događaju neki od najstrašnijih srpskih zločina u ostalim dijelovima zemlje, objavljeni su na marginama jednoga novinskoga feljtona što ga je objavilo sarajevsko Oslobođenje.

Riječ je o zapisima Šefke Hodžića o operaciji »Jesen 94.«, akciji Armije BiH protiv srpskih položaja u istočnoj Hercegovini. Hodžić je u ratu uživao status »poluslužbenoga novinara« Izetbegovićeve vojske i tako je svjedočio je o njenim akcijama iz prve ruke.

Naravno, neke »delikatne pojedinosti«, na primjer informacije o pokoljima nad hrvatskih civilima, nisu u ratno vrijeme mogle naći mjesto na stranicama sarajevskoga tiska, ali su zato nakon rata dragocjeno štivo za razumijevanje pojedinih ratnih zbivanja.

To vrijedi i za spomenutu operaciju »Jesen 94.«, u kojoj je, kako autor tvrdi, jedan od najvećih problema bio motivirati bošnjačke vojnike da napadnu Srbe.

Na sastanku 20. listopada 1994. zapovjednik 42. brigade Armije BiH Esad Šejtanić predložio je da se početak operacije odgodi »jer je smatrao da je potrebno više vremena za psihološke pripreme boraca da krenu u napad na srpske snage koje su im u najtežim trenutcima pomagale da Mostar obrane od HVO-a i od Hrvatske vojske.« No borbu sa Srbima i vojničke uspjehe priželjkivao je tadašnji zapovjednik 4. korpusa Armije BiH Ramiz Dreković, navodno zavidan slavi svojeg kolege Atifa Dudakovića, koju je stekao braneći Bihaćku enklavu. Dreković koji je poslije došao u Mostar, nije imao pojma o stupnju suradnje sa Srbima, no uskoro će doznati istinu i biti prisiljen malo odgoditi svoje planove…

Uostalom, i Safet Oručević, tadašnji politički vođa u Mostaru, navodno je upozorio Drekovića da ne napada Srbe: »Ja sam bio jedan od onih koji su 1993. pregovarali sa srpskim snagama u Podveležju, i odnosi koji su tada uspostavljeni s njima, spasili su Mostar. A sad je trebalo da napadamo srpske crte koje su nas čuvale godinu dana. Uvjeravao sam Drekovića da odustane od operacije, jer Tuđman i Šušak još nisu završili započeti posao u Hercegovini«.

»U dvije godine, koliko je mirovala bojišnica prema srpskim snagama, čelni ljudi Mostara i 4. korpusa uspostavili su dobru tajnu suradnju s generalom Mladićem i njegovim zapovjednicima, pa su srpske snage pomagale u obrani istočnog Mostara. Doduše, za novac. Ilegalnu suradnju uspostavili su i mnogi mostarski borci sa srpskim borcima u Podveležju«, piše u feljtonu Oslobođenja.

Ključni je dokument koji potvrđuje tu suradnju jedna depeša od 8. kolovoza 1993., koja je iz zapovjedništva 4. korpusa poslana Glavnom stožeru Armije BiH. U njoj se preciziraju pojedinosti pregovora između mostarskoga vojnoga i političkog vodstva (Arif Pašalić, Fatima Leho, Šefkija Džiho, Safet Oručević) sa srpskim vojnim liderima u području, uključujući zapovjednika Nevesinjske brigade Novicu Gušića, čovjeka koji je za sve svoje poteze imao ovlasti generala Ratka Mladića.

Ono što je počelo razmjenom zarobljenika i tijela poginulih, završilo je otvorenom vojnom koalicijom u kojoj su Srbi Bošnjacima prodavali i iznajmljivali topničko oružje veoma povoljno, a Vojska RS bi s vremena na vrijeme ispaljivala na položaje HVO-a čak i više od plaćenoga i dogovorenog broja granata uz bizarno objašnjenje – »kuća časti«.

Dogovori su se vodili na crti razgraničenja, u području Buska i Gostine šume. Srbi, ohrabreni suradnjom, željeli su otići i korak dalje te mostarsko područje pretvoriti u neku vrstu druge »Abdićeve autonomije«, što se ipak nije dogodilo.

Bošnjački su sudionici pregovora tu suradnju poslije predstavljali »formulom opstanka Mostara« i »sredstvom pritiska na ustaše«. Nažalost, o stupnju licemjerja govori podatak da je slična suradnja, koju je HVO ostvario s Vojskom RS tamo gdje su Hrvati bili u obruču (Kiseljak, Žepče i dr.), nazivana »izdajom Bosne«.

Čuo sam da se Oručević sastao sa Mladićem. I još tih priča o suradnju muslimana Mostara sa Srbima, i to prilično kriju ovima u Sarajevu.

Inače što se tiče akcije, to je bio potpuni fijasko zar ne?

Jap, ništa od ciljeva nije postignuto a izgubili su 82 borca. Srbi su to iskoristili u propagandne svrhe, sve ih poredali po onom kršu pa snimali za TV.

jel ima nastavak priče s tog linka..

Izgleda da nema. A nema ni Dreković u svojoj knjizi. Koja budala...bio ljubomoran na uspjehe Dudakovića par tjedana prije (osvajanje Kulen Vakufa), pa i on odlučio postat heroj. Atif oslobodio 300 četvornih km, a i Dreković pita ove Mostarce "A jel ima 300 četvornih km u Podveležju?". Bože sačuvaj.

VIŠNJA ZOVE JABUKU

Vojna saradnja 4. korupsa Armije BiH i srpske Vojske, Nevesinjske brigade formalno je zapoceta 8. augusta 1993. godine o cemu svjedoci i tajna vojna depeša koju je zapovjednik 4. korpusa Arif Pašalic uputio sarajevskoj Komandi. U depeši se iznose pojedinosti srpsko-bošnjackih pregovora u koje su osim vojnih zapovjednika 4. korpusa bili ukljuceni i tadašnji politicki prvaci Mostara - Fatima Leho i Safet Orucevic.

Mada se dugo smatralo da je srpsko-bošnjacka vojna saradnja u Mostaru bila potaknuta vrecama deviza, brojne cinjenice govore suprotno. Kako doznaje Slobodna Bosna, u toj operaciji 4. korpus Armije BiH potrošio je neznatna sredstva - samo stotinjak hiljada DM - što je suviše sitan novac da bi se njime opravdala tako krupna vojno-politicka usluga srpske vojske.

Naime, pregovore u ime srpske vojske u pocetku je vodio major Novica Gušic, zapovjednik lokalne brigade iz Nevesinja, no kako se uskoro u pregovore ukljucio i general Ratko Mladic, postalo je sasvim jasno da se srpska pomoc Armiji BiH u Mostaru odvija uz puno znanje i saglasnost zvanicnog Beograda - stvarnog planera vojnih operacija u BiH. To je postalo osobito jasno nakon Mladicevog prijedloga o sveobuhvatnim vojnim operacijama koje bi zajednicki realizirale dvije armije.

«Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu a mi cemo uzeti sve lijevo od Neuma do Ploca. I tada cemo zajednicki pregovarati sa Hrvatima», predlagao je Mladic svojim mostarskim sagovornicima s kojima se nekoliko puta sastajao u Podveležju - na lokalitetu Buska i Gostina šuma.

Krajem augusta 93. godine izmedu srpske i bošnjacke strane bila je uspostavljena stalna telefonska veza pod kodnim nazivom «Višnja-Jabuka». Vojna saradnja odvijala se dvostruko: pripadnici 4. korpusa Armije BiH redovno su opskrbljivani municijom za pješacko naoruženje, no haubicke i minobacacke projektile na položaje HVO-a ispaljivala je srpska vojska prema ciljevima koje je dobivala kodiranom telefonskom vezom «Višnja-Jabuka».

Vojna srpsko-bošnjacka saradnja na mostarskom ratištu trajala je skoro punih 15 mjeseci - sve do vojne operacije Armije BiH «Jesen 94» usmjerene na Istocnu Hercegovinu kako bi se oslabio srpski pritisak na Sarajevo.

Što se tiče te akcije, dosta sam upoznat, jer je i naša Stolačka brigada učestvovala u napadu prema Nevesinju.

Ono što Srbi kriju jesu i njihovi mrtvi kojih je bilo mnogo više nego što oni tvrde.
Srbi su znali za akciju, al su bili iznenađeni kako duboko su naši diverzanti ušli iza njihovih linija.

Naši su uspjeli čak i uzeti neka sela gdje su naišli na zaprepašteno stanovništvo, dosta srpskih boraca je ubijeno...

Međutim, sve to džaba jer oni koji su trebali uzeti Velež nisu izvršili svoj dio zadatka tako da su ovi naši ostali iza linija i platili cijenu...morali su se izvlačiti čak i preko Stoca prema našim linijama...

Inače, ta akcija je primjer gluposti našeg vojnog rukovodstva na čelu sa hajvanom Drekovićem...

Koliko je ljudstva imala ta vaša brigada "Bregava"? Koliko se vašeg muškog življa izvuklo sa prostora Stoca a koliko ih je završilo u Dretelju pa pušteni kasnije prema Mostaru? I kako su Srbi znali za akciju....jedan je vaš lumen optužio HVO za cinkarenje.

Ta akcija je stvarno bila nepotrebna s vojnog stanovišta. Srbi su tu mirovali od hrv-musl rata, ne da su mirovali nego su seirili i duvanili muslimane dok je trajao rat s HVO-om.

Zato je stari prosrbin Oručević bio toliko protiv toga. Kako će posle pajdi Mladiću na oči.

To je ionako pust teritorij, izuzimajuć Velež kao dominantnu kotu, bolje da su te jednice poslali prema Srebrenici.

sjećam se izvještaja RTS sa Pala nakon te bitke, sasvim slučajno sam na to nabasao, o akciji se nije pričalo. Odjednom Srbi se hvale, poredali mrtve muslimanske vojnike, fakat ih je bilo neviđeno puno. Izgledalo je na stotine, po snimku, u širokom kadru. Puno je više izgledalo od 82 koliko je službeno.

Prošlog novembra su im podigli spomenik, tu su spomenuli 82 poginulih. Dreković, još jedan Sandžaklija...samo je ovaj bio raspoložen za fajt sa Srbima, a izgleda da mu je smetao Dudakovićev uspjeh (mislim da je Dreković bio prvi komandant 5 korpusa u Bihaću). Egomanijaci su najgora stvar.

Naša brigada je imala oko 30 mrtvih, neki su ubijeni u borbi a neki su živi zarobljeni i kasnije ubijeni...
Moj dajdža je učestvovao u akciji, njegova grupa od 15 diverzanata je čak i razvalila srbe u tome selu, po njegovoj priči srbi su imali tada 10-15 mrtvih.I kada su pomislili da je sve gotovo, tadea se pojavljuje jedan srpski tenk i gotovo...javljaju naši da je operacija propala...parola:SPAŠAVAJ SE KO MOŽE...

Dosta je tada izginulo naših najboljih vojnika...bili su to momci koji su obišli skoro sva bh ratišta, od Igmana, Treskavice...
Jebiga,najhrabriji su ti koji rat ne dočekaju živi...

I dan danas kada Dreković dođe u Stolac psuju mu mater...

Inače prvi potez ABiH nakon zauzimanja SR topničkih položaja je ispaljivanje granate pred katedralu u ZM gdje su krizmanici čekali vjeronauk.

U vrijeme ove operacije, ja sam bas to jutro bio na Rotimlji, na polozaju zvanom "tromedja", i skoro pa uzivo promatrao ove "daidje" i ostale labudove kako napadaju. Iz "prve ruke" smo dobili informacije o napadu te smo imali neke uzbune i sl., ali poslije akcije smo isto tako dobili "provjereni" info o razbijanju svih tih formacija u dubini srpske teritorije.
Ne znam da su se ovi Kmeri bas proslavili, ali eto...

Pozdrav svi!

Ja to ne znam na žalost kako je potrebno da priložite slike,
ako bih znati o manevar da bi bilo staviti jednu dvije karte.

Otkud 30 mrtvih?

Pa i Muslimani govore da je bilo 70 ?

Toliko tipično za Muslimane.

Kartu ili sliku stavi na Imageshack. Zatim http adresu kopiraj u post, zaplavi i klikni na Img ili URL gumb na vrhu prozora.

1.) Put the map or the picture on the Imageshack.
2.) Then copy the http address of the map/picture into the post you are writing.
3.) Mark the address with your mouse and then click on one of the buttons - Img or URL.
4.) Then test what did you get by pushing the "Prikaz" button under the post.
5.) Finally send it by pushing "Pošalji" button.

Hvala što sam napraviti pokus.

dobio samo zajedno :-)

Outlaw, you can also change your profile to "British English" if it helps, then all the forum buttons, options etc appear in English, not Croatian.

sve u redu, iako sam malo govoriti na hrvatskom, ali svibanj biti engleski bolje da se ide

Ove karte su bolje.

Otkuda ti ?

Ja se bave vojna povijest (historija) u Mađarskoj u vojne ustanove. Uglavnom ex-Jugo rata (DR) interese mene. U vezi s ovim vojni manevarski karte studija -perijoda 1991-1995-. Jedna od forum pogodak te na strani. Ako se sjećam dobro "forum.bih".

Prijatelju, ove karte su mi jako zanimljive ali ovako su beskorisne !

Možeš li malo uvježbati kako se stavljaju slike na imageshack.us ?