Nino Raspudić:
Još nije kasno za lustraciju, bez nje nema istinske demokracije

Potrebno je provesti kvalitetnu javnu raspravu o modelu lustracije, donijeti zakon, utvrditi procedure kako 
bi se izbjegla krivotvorenja.

"Trakavica u vezi s izručenjem Josipa Perkovića Njemačkoj u završnoj je epizodi poprimila elemente farse, od DORH-a koji bi sudio sudovima, preko Nobilove polušale kako žali što mu klijent nije prijavio prebivalište u Velikoj Gorici pa do zadnjeg izmotavanja tobožnjim strahom od letenja. Perković je mogao na put i 1. srpnja prošle godine, bez teškog sramoćenja zemlje kao (post)totalitarnog rezervata, ali dobro je što se konačno razotkrila prava struktura moći.

Pokazalo se ne samo kako nije kasno za lustraciju, već kako će, ako se s tim procesom ubrzo ne započne, biti kasno za stvaranje istinskog demokratskog društva. Trulo srce hrvatskog društva su strukture unutar institucija koje razaraju samu njihovu bit i smisao, DORH prije svega. Da nije došlo do sloma komunizma, da su ostali jednopartijski sustav, verbalni delikt i štafeta, doslovno bismo gledali iste likove na čelu društva, od čelnika javne Radiotelevizije preko glavnih novinskih moćnika, vrha pravosuđa pa sve do bizarnih tipova koji su prije trideset godina bili čelnici partijske omladine, a danas se nude kao djevičanski nova lica, treći put između prvog i drugog partijskog puta.

Da se provela lustracija ne bi bilo tog kontinuiteta, a Hrvatska bi bila puno bliže Poljskoj i Češkoj nego Bjelorusiji po funkcioniranju institucija i demokratskim standardima. Priču o preživjelim strukturama totalitarnog režima, nekoj vrsti državne mafije bez ikakve ideologije osim pukog održavanja moći, smatrao sam kao paranoju tipičnu za hrvatske žrtvoslove, ukopane u prošlost i okamenjene u svojim ožiljcima i frustracijama. Lustracija mi se činila poželjnom kao simbolička potreba raščišćavanja i s drugim, trajnijim totalitarnim naslijeđem hrvatskog društva koje ne haje za rezolucije Europskog parlamenta o osudi komunističkih režima, u kojem su svi demokratski izabrani predsjednici nakon Mačeka bili članovi Partije i gdje najljepši trg u glavnom gradu nosi ime diktatora po kojem su za života nazivali gradove, a nakon smrti mu štitili lik i djelo posebnim zakonom. No sve što se događalo oko slučaja Perković pokazalo je kako potreba nije simbolična, nego i te kako stvarna. Lustracija trenutačno nije primarni, ali je, dugoročno gledano, vjerojatno najdublji problem hrvatskog društva.

Prvi argument protivnika lustracije jest da taj režim nije bio poput onog u npr. Poljskoj ili Slovačkoj, tj. “uvezen na sovjetskim tenkovima”, već da je samonikao. Riječ je o povijesnoj neistini, dovoljno je pročitati Đilasov Revolucionarni rat da bi se vidjelo kako je Kominterna cijelo vrijeme vodila i kontrolirala uspostavu tog režima, koji joj se kasnije oteo. Valjalo bi iz povijesnog zaborava izvući i Staljinova generala Ždanova, zapovjednika Trećeg ukrajinskog fronta, koji je vodio akcije za oslobađanje Beograda, nakon kojeg je Crvena armija prisvojila sav ratni beogradski plijen, a J. B. Tito se žalio kako su njegovoj vojsci dali samo pet kamiona. No sve i da je jugoslavenski komunistički režim doista bio samonikao, dakle da nije bilo kao onaj u Češkoj, već kao u Sovjetskom Savezu, znači li to da je zbog toga bio dobar? Ako je zlo izvorno, tj. samoniklo, je li onda manje zlo? Je li režim sustavno kršio ljudska prava? Je li po partijskim odlukama ubijao ljude do samoga kraja? Ako je taj režim bio samonikao i plod duboke narodne želje, zašto nisu provjeravali taj legitimitet, dopustili izbore, slobodu misli i govora?

U obrani režima danas se sve intenzivnije pokušava šminkati mrtvaca. Spominje se kako je J. B. Tito izgradio prugu i tvornice, ali ne i da je opljačkao i zatro staru građansku klasu i nepovratno uništio selo. Da je vratio neke nacionalne teritorije, ali ne i da je druge izgubio, ili da je etnički očistio čitave narode. Neki ga nesvjesno brkaju s vlastitom mladošću te s općim pozitivnim učincima modernizacije i razvoja tehnologije. Pa valjda hladnjaci, rokenrol i auti ne bi do nas došli da nije bilo Tita i Jovanke. To bi bilo kao reći da ne bi bilo mobitela i interneta da nije bilo HDZ-a. Kao da vrhunski rezultati ne bi nastali i u drugačijem okviru, da Vojin Bakić ne bi i u demokratskoj parlamentarnoj demokraciji stasao u velikog kipara ili Štulić u rokera i pjesnika. HTV nas u udarnim terminima zasipa propagandnim jugoslavenskim socijalističkim trešom. U vremenu sveopće krize reže honorare, ali obilno financira nostalgičarske projekte koji trebaju pokazati kako je bilo divno početkom osamdesetih. Misle valjda privući mlade gledatelje koji će se diviti kako je njima bilo super između Kavkaza i Zvečke.

Dovođenje u pitanje dogmi titoizma i danas automatski vuče optužbu za revizionizam. To opet govori o totalitarnoj svijesti jer svaka ozbiljna historiografija je revizionistička u smislu da preispituje, u svjetlu novih dokumenata i teorija, dotadašnje spoznaje, pogotovo kad su ih proizvele Komisije za (h)istoriju pri komitetima Saveza komunista, a metodološki branio argument pendreka.

Argument kako je kasno za lustraciju pobijaju događaji oko Perkovića. Lustracija ne znači da je svatko tko je predavao estetiku, igrao lijevog beka, vozio tramvaj, projektirao zgrade ili radio vrhunske kipove po narudžbi režima problematičan. Ali jest onaj tko je bio u vrhu nomenklature, bio partijski cenzor i komesar na televiziji i novinama, tko je surađivao s partijskom tajnom policijom, bio svjedok tužiteljstva na montiranim političkim procesima ili bdio nad ideološkim i kadrovskim pravovjerjem na politički osjetljivim studijima i institutima.

Hrvatska je, u smislu neprovedene promjene političke i društvene elite, sličnija Bjelorusiji i Rusiji nego Estoniji, Poljskoj ili Češkoj. Očito je da su te strukture kočnica bilo kakvih društvenih promjena. Da isijavaju totalitarni mentalitet koji vidimo u svim strankama. Znanac iz Makedonije, jedine zemlje bivše Jugoslavije koja je započela s lustracijom, lani mi je govorio kako nije prekasno i da su u tijeku procesa otkrili vrlo zanimljive stvari, da su suradnici službe bili i neki ministri i predsjednički kandidati, a što je posebno zanimljivo i čelnik Soroševa Otvorenog društva za Makedoniju Vladimir Milčin. Makedonski lustratori provjeravaju i tajkune koji su se obogatili u privatizaciji devedesetih. Nastoji se utvrditi jesu li došli do kapitala poduzetništvom ili zahvaljujući tome što su kao suradnici službe bili dio strukture. Uvjet EU Beogradu o omogućavanju pristupa arhivima Udbe već je postavljen. Sad je sve do nas, potrebno je provesti kvalitetnu javnu raspravu o modelu lustracije, donijeti zakon, utvrditi procedure kako bi se izbjegla krivotvorenja, i u demokratskoj atmosferi provjere po jasnim procedurama, a ne lova na vještice, konačno započeti demontažu totalitarnog naslijeđa u Hrvatskoj."

http://www.vecernji.hr/hrvatska/lustrac ... amo-916855

Perković bi da je pametan, trebao ić na nagodbu. Sve lijepo priznati i odati i dobit 2-3 godine zatvora. U tom slučaju bi vjerojatno služio kaznu u Hrvatskoj, te oprao savjest, što je najbitnije.

bumo vidli...

Dr. Sepp-Jörg Zoglmann
'Branit ću Perkovića, cilj mi je brzi proces'

– Brzina suđenja ovisi o brzini kojom će pristizati svjedoci i davati iskaz, ali radit ćemo na tome da tempo bude brz – istaknuo je Zoglmann.

Brzina suđenja ovisi o brzini kojom će pristizati svjedoci i davati iskaz, ali radit ćemo na tome da tempo bude brz – istaknuo je Zoglmann. Tog je odvjetnika prije desetak godina bio angažirao i biznismen Zvonko Zubak, u vrijeme Domovinskog rata trgovac oružjem, uz čiju su pomoć u Hrvatsku iz Rusije prebačene dvije eskadrile (24) MiG-ova 21 te nekoliko desetaka borbenih (Mi-24) i transportnih (Mi-8) helikoptera. Zubak je više od desetljeća u sporu s hrvatskom državom zato što njemu i njegovim partnerima nije plaćena ni kuna za nabavu tada a i sada najboljeg svjetskog protuzrakoplovnog raketnog sustava S300. Sustav je 2004. nestao iz RH, a Zubak traži odštetu od 200 milijuna američkih dolara.

O tome što ga je motiviralo da Perkoviću pomogne u angažiranju odvjetnika iz Njemačke, Zubak je za Večernji izjavio: – Josipa Perkovića poznajem od 1991., kada smo nabavljali oružje kojim je spašena suverena Hrvatska, i tada sam dobro upoznao karakter i vrijednosti gospodina Perkovića.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/branit- ... ces-917128

Deutsche Welle
Njemački mediji: Izručenje bivšeg nedodirljivog

Mediji s njemačkog govornog područja povodom izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj između ostalog govore i o kraju jedne neslavne afere kojoj je kumovao Milanović i Vlada Hrvatske.

Neslavna uloga Milanovića

"Kraj jedne afere". Tako švicarski dnevnik "Neue Züricher Zeitung" (NZZ) naslovljava svoj opširan tekst o izručenju Perkovića Njemačkoj. NZZ pravno natezanje između Hrvatske i Njemačke doživljava kao spor Hrvatske i Europske unije. "Višemjesečno natezanje između EU-a i njezine najmlađe članice Hrvatske je okončano", piše NZZ koji za zahlađenje odnosa između Zagreba i Bruxellesa direktno optužuje Hrvatsku vladu.

"Afera oko Perkovića je posljednje pola godine prilično naškodila Hrvatskoj vladi. Neslavnu ulogu u tomu je odigrao premijer Milanović. Šef vlade je zapravo od samog početka morao znati da Bruxelles nikada neće tolerirati da jedna članica jedno, prethodno ugovorom zajamčeno obećanje, jednostrano poništi. Usprkos tomu je Milanović 'Lex Perković' mjesecima nepopustljivo i tvrdoglavo branio. Time nije samo okrenuo vrh EU-a protiv sebe. On je time istodobno potkrijepio sumnje da njegova Socijaldemokratska partija, kao nasljednica komunističke partije, nema nikakvog interesa rasvijetliti zločine iz doba Jugoslavije", zaključuje NZZ.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/njemack ... vog-917173

Milanović bi rekao " Ma ne briga zapadne medije ta tema, dajte nam ćiriličnih natpisa i "antifašističkih" proslava".

Vrlo mi je sumnjivo što zapadni mediji upotrebljavaju isti riječnik kao hrvatska oporba. Vrlo sumnjivo!

Jeste primjetili da se faraon nad "antifašistima" Mesić ne javlja odavno u vezi ovoga ?

Odlično.

A vid' ovih što se zajebavaju:



http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -dana.html

Za ovaj triler je samo nedostajala sexy afera ili afere. Sad kad se pojavila Slavica mi je još zanimljivije

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovica.html

Slavica se otprije spominjala kao suradnica službe, posebno njezinog riječkog ogranka.

Sjećam se da je davno bilo govora o tome, njenim vezama i vezicama....
Ali mislila sam da je samo razočarani ljubavnik koga je šupnula jer nema dovoljno dubok džep

Ima to svoje uporište.

Ivo Banac, povjesničar i političar
Živimo u verbalnom građanskom ratu

Jesu li uzrok mržnji i polarizaciji našega društva i oslobađajuće presude generalima u Haagu? Jesu li presude razgoropadile ljevicu?

Za onu ljevicu koja nije odustala od jugoslavenskog projekta, kriminaliziranje Oluje politički je obvezatno. Jugoslavija se legitimirala na ustaškim zločinima i to s tezom da bi odustajanje od Jugoslavije značilo obnovu NDH, dakle zločinačke države. Naime, Stipe Mesić i drugovi u pravu su kad kažu da je Europa zasnovana na pobjedi nad fašizmom, ali su zaboravili dodati da je riječ o Europi iz 1945. s obnovljenom Jugoslavijom i dogovorom između saveznika da se ne dopusti obnova njemačkoga fašizma. Europa u kojoj mi živimo dograđena je 1989. pobjedom nad komunizmom, ujedinjenjem Njemačke te raspadom Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.

Ljevica koja nije odustala od Jugoslavije i zavjetovana je povijesnom jugokomunističkom pokretu, oslobođenje okupiranih hrvatskim prostora u operaciji Oluja nužno vidi kao svoj poraz. Zato je vrlo važno odvojiti Oluju od zločina koji su je pratili i shvatiti kako su svi hrvatski propusti uvijek u službi jugoslavenskoga projekta, jer služe kao dokaz da je hrvatska neovisnost opasna za europsku sigurnost. U tom je smislu oslobođenje Gotovine i Markača poraz za jugoslavensku ljevicu. Ono je neke stvari razjasnilo. Ponavljam, uzrok mržnje je strah.

Rekli ste jednom da postoji opasnost obnove komunizma u svim bivšim komunističkim državama, s tim da je u Hrvatskoj veća nego, primjerice, u Poljskoj ili Mađarskoj. Mislite li to još?

Ako govorimo o partijskoj državi lenjinskoga tipa, mislim da takva mogućnost srećom nije izgledna, čak ni kod nas. No kad je riječ o obnovi komunističkog mentaliteta, on je u Hrvatskoj već na djelu i vezan je uz relativiziranje Jugoslavije, u apologiji o prednostima jugoslavenske „socijalne države“.

Zar nije bilo bolje?

Uskoro ću dati izraditi bedž s natpisom „Nije bilo bolje!“ Dosadilo mi je slušati notorne gluposti – i to ne samo mlađih ljudi, koji se mogu pravdati neiskustvom – o nepostojećim socijalnim prednostima komunističkoga sustava.

Je li se u nas komunizam revitalizirao i uz pomoć „kape partizanke, kape ljubavi“, kako joj tepa predsjednik Josipović?

Takav stav, koji sigurno nije štetio komunističkoj stvari, diskvalificira Josipovića za ulogu nepristrana predsjednika, kojemu se svi Hrvati mogu obratiti. Da ne bi bilo nesporazuma: nisam za osudu partizanskoga pokreta kao takva, niti na hrvatsku situaciju za Drugoga svjetskog rata gledam izvan vremenskog konteksta ili bez suosjećanja za hrabrost i žrtvu naših očeva i djedova, koji su zbog nedostatka stvarnih političkih alternativa bili u partizanima. No kad gledamo na partizane, pa i na kapu s crvenom komunističkom zvijezdom, nikad ne smijemo zaboraviti tko je partizane držao prikovanima za svoje posebne ciljeve, tko je s njima došao na vlast i kakva je bila ta vlast. Ni ovdje se dobre namjere ne računaju.

Hoćemo li uskoro dočekati da se u nas izjednače nacifašizam i komunizam? Da naši nasljednici komunizma prihvate da su komunistički i ustaški zločini zapravo zločini dvaju ne identičnih, ali u mnogočemu istih totalitarizama?

Ta dva ideološka i partijsko-državna sustava nisu istovjetna, po mnogočemu se razlikuju, ne nužno uvijek u korist komunista. Ali kad kažemo da ta dva totalitarizma nisu ista, to još ne znači da su njihovi zločini bitno različiti. I jedni i drugi otvarali su logore, koristili se robovskom radnom snagom, protjerivali čitave narode, zapravo utjecali jedni na druge. Sve je to prilično jasno, ali borba za bolju prošlost stoji na putu prihvaćanja očiglednih sličnosti.

Najavljuje se mogućnost da EU zabrani komunističke insignije. Bi li to koristilo nama?

Protiv sam toga. Mislim da je lakše otrpjeti posve omrznute znakove poput srpa i čekića sa ili bez kalašnjikova te kukastoga križa i četničkih ocila, nego upuštati se u zabrane, koje mogu biti samo parcijalne. Nisam za to da komunističke ili fašističke insignije, pa i imena povezana s totalitarnim pokretima, uživaju javnu počast. Vjerujem da ljudi imaju pravo na privatnost u svojim domovima i na svom posjedu i nikakvo „ispravno mišljenje“, makar bilo u službi demokratskoga poretka, nema pravo nametati gotova rješenja onima koji ih ne žele prihvatiti u svom privatnom prostoru.

Znači li to da treba promijeniti imena svih ulica i trgova koji nose Titovo ime, a to se ne radi i zato što je, kako se govori, Tito bio mason?

Komunistička ideologija ne tolerira nikakva tajna društva, a posebno ne masone, koji su po svojoj formaciji dio elitnoga segmenta društva. Nije mi poznato da je među masonima bilo mnogo bravara ili nadničara. Prije bih rekao da je riječ o građanskom potpornom društvu s elementima opsjenarstva. U svakom slučaju, posve je jasno da nam ne trebaju Titove ulice i trgovi.

Je li Tito i danas opterećenje za Hrvatsku? Srbijanska političarka i povjesničarka Latinka Perović u razgovoru mi je rekla i: „Tito je bio opterećenje ljudima koji su u partiji i državi mislili“.

O tome nema nikakve sumnje. S Titom ste u sukobu s demokratskim vrijednostima, vladavinom prava, da ne nabrajam. Ako želite misliti svojom glavom, ne treba vam Tito.

Dakle, sazrelo je vrijeme da „umre“ i Udba?

Koliko se zna, Udba formalno ne postoji, ali postoje bivši udbaši koji dokazuju da nisu radili ono što su radili niti bili ono što su bili. Recimo, jedan predsjednik Vlade neovisne RH bio je dugogodišnji šef svih kaznenih ustanova u vrijeme diktature koja je u zatvor slala sve one koji su za hrvatsku neovisnost. Ispada da su svi bili protiv režima koji su opsluživali, svi su tražili načina da pomognu svojim žrtvama, da ih upozore na propuste i ubrzaju dolazak neovisne Hrvatske. Ukoliko su naši udbaši nekoga i priklali, to je bila neka druga udbaška vrsta – udbaši izvanzemaljci. Kako vidite, živjeli smo u zabludi. Teško je naći bivšeg udbaša koji se kaje zbog svoje prošlosti.

Znači, i dalje ćemo biti zaštićeni njihovim „dobročinstvom“, medijskim i političkim?

Nažalost, u nas je još normalno da se udbaše štiti od međunarodnih uhidbenih naloga, da se izmišljaju razlozi kako bi ih se zaštitilo. U tim okolnostima ne može biti ni govora o lustraciji Udbinih kadrova iz javnog života. Oni će djelovati dok ih se ne zaustavi.

Cenzuriraju li udbaši naš medijski prostor?

Da. Mnoštvo je primjera cenzure i trgovine u doziranju činjenica. Najnoviji je primjer bunkeriranje HTV-ova serijala Zločini komunizma u Hrvatskoj, redatelja Krešimira Čokolića. Ovdje sam i osobno pogođen, jer sam jedan od komentatora u tom nedvojbeno iznimnom analitičkom djelu o toj temi. Zamislite mentalitet sadašnje HTV-ove nomenklature, koja doista misli da može cenzurirati tridesetak sudionika, među kojima je čak dvanaest iz inozemstva, a među njima i tako poznate ličnosti kao što su Stéphane Coutois, Alain de Benoist i Louise Lambrichs, da spomenem samo one iz Francuske. Zbog toga nema prosvjeda naših novinarskih i književnih udruženja. To nije tema.

Živimo li opet u dobu proletkulta? Ulazak u EU kao da je osnažio ne samo kulturnu ljevicu nego i komunistički mentalitet Hrvatske.

U vremenu proletkulta zacijelo ne, za to je potrebno angažiranje ljevice koja traži politiku tamo gdje su mase. Naša kulturna ljevica ne traži nadahnuće u masama. Ona golica pomodnu zlatnu mladež, koja osjeća potrebu da otkupi vlastito podrijetlo, često primitivno i provincijalno. Upravo je umro Amiri Baraka (Leroi Jones). Sjećam se kako sam 1964. u New Yorku gledao njegovu dramu Dutchman. To je bilo autentično svjedočanstvo pobunjena čovjeka, koji nije želio državna priznanja, pažnju ili novac. U Hrvatskoj bi kulturna ljevica pripremila revoluciju na državnim kunama. Sad možda i na EU-projektima.

http://www.matica.hr/vijenac/519/%C5%BD ... om%20ratu/

ono od Ramba što rado ponavljam : kao *** kroz kanalizaciju plutaju komunisti kroz demokraciju.

Pa vrijeme bi bilo da ih malo poguramo da stignu konačno na odredište, septičku jamu.

To zatvorit i onda smo mirni.

decenijama uvježbavana tehnika "mijenjanja dresa" i "konspirativnog delovanja", a o serijalima tipa Otpisani, Neretva, Sutjeska i slično da ne govorim, to je onako za sitnu boraniju dok su profesionalni konvertiti tipa Perković i ostala komunistička kamarila to pomno pripremali jer su osjetili da im se urušava Juga i da moraju iznaći plan za preživljavanje. Našli su ga i sproveli, ne svi, ali ih se dosta provuklo i uvuklo u novi politički sustav i onda su po planiranom receptu preuzeli vlast uz pomoć "stranih saveznika" i obnavljajući svoju partijsku mrežu. Svi redom su bili suradnici haškog suda, oficiri za vezu i slično, jednostavnije cinkatori, jer to im je prvotno zanimanje.

Ovo što su dobili apsolutnu vlast na demokratskim izborima ih je zbunilo, jer ni sami nisu vjerovali u to da će doći u šansu i realnu mogućnost da zakonski izmijene sve što žele, a žele sve...
Odmah su udarili po ideologiji, svjetonazoru, reviziji svega, no malo je kasno za to jer je Hrvatska izmakla kandžama i projektu "Zapadnog Balkana", nije još posve, ali je osujećen prvotni plan. Sada će lijepo plutati kako Rambo reče...

Samo potpuna lustracija i gola istina ovim spodobama može stati u kraj.
Svu udbašku arhivu istresti na svijetlo dana, ali baš svu, od ubica, suradnika, cinkatora, potkazivača do nalogodavaca i gospodara života i smrti, najopskurnijih likova kakav malo koji horor može opisati, a svi redom uhljebljeni u državnom aparatu onda Centralnog Komiteta, danas nema gdje ih nema.
Kao što je gosn. Mesić istresao svu arhivu iz Domovinskog rata,...

Oni su otrov i zlo koje se mora odstraniti iz javnih ustanova i institucija, a doma nek pjevaju i partizanske ako hoće..., a hoće.

Zavaljalo se.

Sad treba zagristi i ne puštati.

Ionako nam dosta toga ide na ruku. Međunarodne istrage koje se opet otvaraju, EP koji traži kao uvijet od Srbije da otvori arhive...

Zeitgeist je potpuno protiv njih...mislim da su se preračunali...

Oni su potučeni za sva vremena. Mora da to užasno boli.

Tko bi prije nekoliko desetljeća pomislio da će se suditi komunistima koji su ubijali "neprijateljske elemente" i "ustašku emigraciju".

Ne bi ja rekao da su potučeni. Ali imaju sve predispozicije da budu potučeni.



Najpametniji od njih imaju vile na jezeru u Švicarskoj. Ovi što su ostali su daleko gluplji...

Sad su junaci za njih,lošeg tajminga
Ničija nije do zore...

Ne izgledaju mi nešto posebno pametni, nego su bili bliže vatri pa su bili u mogućnosti dobro se ugrijati sa devizama koje su kupovali za Inu, u vrijeme kad se nije uopće smjelo imati ili mijenjati devize

Podcjenjujete likove koji su u svakom sustavu nakon potopa/rata/prevrata isplutali i koji imaju skoro urođeni instinkt da svakom upadnu u bulju i opstanu u vlasti unatoč zločinima koje rade,... to nas je kao društvo koštalo i još uvijek nam se to naplaćuje.

Sposobnost da kao zagriženi i fanatični komunista doživi "prosvijetljenje" i bude hiper demorata je odlika samo onih najboljih konvertita i prodavača magle.