Logo Dubioze Kolektiva.



Znak Armije BiH na beretki.

ABiH poginuli po narodima (%):

Bošnjaci 97.11%
Hrvati 1.42%
Srbi 1.24%
Ostali 0.23%

Mirjana Kasapović: Ovo nije ni socijalna pobuna, ni bosansko proljeće, nego bošnjačka inačica antibirokratske revolucije

Uzvici 'Ovo je Bosna!' u Mostaru isti su kao i uzvici na četničkim mitinzima u Hrvatskoj 'Ovo je Srbija!'

Zar se još jednom nije vidjelo da je Bosna i Hercegovina definitivno podijeljena!? Jer, prosvjedovali su samo Bošnjaci, ne i Hrvati i Srbi.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/uzvici- ... ija-921320

Zoran Milanović je 
državnik sa suvislom 
politikom prema BiH

Milanović je u dvije godine čak šest puta bio u BiH. A nije išao po glasove jer BiH nije niti će biti izborna baza SDP-a

Odlaskom u Mostar Zoran Milanović povukao je državnički potez. A odabirom trenutka kada je otišao, izborom institucija koje je obišao te izjavama danim u Mostaru, pokazao je da vodi najsuvisliju i za bosanskohercegovačke Hrvate najbolju politiku koja se naspram BiH krojila u Zagrebu unatrag dva desetljeća. Uputivši se u Mostar u času kada je postojala realna opasnost da planu međunacionalni sukobi te obilazeći u neredima oštećene zgrade Hercegovačko-neretvanske županije i sjedišta HDZ-a, premijer je pokazao kako je Hrvatska vrlo zainteresirana za događaje u susjedstvu, a posebice za položaj Hrvata. Time što je u Mostar otišao osobno, a nije slao ministricu vanjskih poslova iz koalicijske stranke, premijer je demonstrirao da Hrvatska nema namjeru biti promatrač, već se aktivno zauzima za zaštitu Hrvata i njihove ravnopravnosti s ostala dva konstitutivna naroda u BiH. Ne manje važno, Milanović je pritom nedvosmisleno poručio da je Hrvatska za očuvanje cjelovite BiH.

Ukratko – ponio se onako kako hrvatskom državniku dolikuje. Pritom valja spomenuti da odlazak u Mostar (koji je isprva naišao na kritike – kako iz BiH tako i iz Zagreba, koje su se stišale za nekoliko dana te je sve sjelo na mjesto), nije nikakav eksces ili slučajni pogodak.

Nakon što mu je Sabor potvrdio mandat, Milanović je za prvo putovanje u inozemstvo odabrao upravo BiH. Kao predsjednik Vlade RH najprije je službeno posjetio Sarajevo, a potom otišao u Mostar, Vitez i Široki Brijeg. Tek nakon Sarajeva, Milanović je otputovao u Bruxelles. U međuvremenu je premijer još četiri puta bio u BiH.

Milanovićev interes za BiH i tamošnje Hrvate isključivo je državnički. Za razliku od svojih prethodnika, nije išao po glasove jer SDP u Bosni i Hercegovini nikada nije niti će ikad imati svoju biračku bazu. Premijer, kao i predsjednik države Ivo Josipović, naprosto razumiju da su Hrvati u BiH u teškom položaju te da im treba podrška matične države u zadržavanju konstitutivnosti i ostvarivanju prava da sami izaberu svog predstavnika.

Milanoviću valja priznati i to da je nakon više od dvadeset godina prvi hrvatski premijer koji je doista otišao među bosanskohercegovačke Hrvate. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je provođenje pogubne politike stvaranja Herceg Bosne prepustio Mati Bobanu i Gojku Šušku, a pažnja zagrebačke politike pritom je bila fokusirana na zbrajanje glasova koji bi se s izbornih lista u BiH prelijevali u HDZ-ove zastupničke mandate. Kada je došlo do promjene vlasti i dokidanja predsjedničkog sustava, Ivica Račan kao premijer nije imao dovoljno volje ni energije za BiH. Vođenje politike prema susjednoj zemlji tako je preuzeo bivši predsjednik Stjepan Mesić. On je s Hrvatske skinuo stigmu agresora, ali je istodobno pokazao da Hrvate i njihov položaj u BiH ne razumije niti ga on previše zanima. Njegovao je odnose s Bošnjacima, a zatezao s Hrvatima. Figurativno, Mesićeva politika prema BiH temeljila se na posjetima Sarajevu i degustaciji ćevapa na Baščaršiji.

Ivo Sanader se pak u svom premijerskom mandatu uopće nije bavio BiH niti tamošnjim Hrvatima. Njega je zanimala isključivo Europska unija.

Život u BiH je u međuvremenu išao nekim svojim tijekom koji, kako se pokazuje, ni za koga u BiH nije perspektivan, a posebno ne za Hrvate.

Hrvatska se politika, kako sada stvari stoje, osvijestila u tom pogledu. Osim što je za pohvalu Milanovićev aktivan interes za BiH, valja reći i da je prvi put od kada je na vlasti, postigao konsenzus oko nekog pitanja.

Njegov odlazak u Mostar jednako su podržali Josipović, kao i šef oporbe, Tomislav Karamarko. Budući da nije imao razloga za kritiku, Karamarko je kao politički rival mogao biti suzdržan. Ali nije, ponio se odgovorno te podržao premijera.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/zoran-m ... bih-921272

Zvonimir Hodak
Uz parole "Ovo je Bosna!", poruka prosvjednika Hrvatima je očita


Kippling je napisao: "Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom smjeru!"

U Bosni kuva! A moglo bi i u Hrvatskoj! Mislim da ipak neće! Hrvati će protestirati tako da će malo više lajkati negoli inače. Protestirati preko interneta "da", ali izaći na ulice – malo sutra! Prehladno je! Možda kad zatopli. Ili kad postane vruće! Ali onda je obično već prekasno!

Novine pišu kako se, po uzoru na arapsko proljeće, događa bosansko proljeće. Meni se sve više čini kao da je to bošnjačko proljeće. Bošnjaci u Mostaru nose parole "Ovo je Bosna!" Tko će u svoj toj brzini dopisati još i "Hercegovina!" Zbogom Hercegovino, odoh u Mostar! Iako mediji bunt prikazuju isključivo kao socijalni, začudo nigdje Hrvata i Srba. Njima je valjda dobro! Svi su zaposleni, siti i zadovoljni! Recimo u sarajevskom kantonu ima 11 javnih poduzeća. Samo u jednom rade čak dva Hrvata. Hrvati smatraju da se zbog te dvojice i ne isplati po ovoj zimi izlaziti na ulicu. Sistemom domina ruše se kantonske vlade i premijeri koji su i preostali kao zadnji bosansko-berlinski zid pred bošnjačkom željom za unitarnom Bosnom. Palež, suzavci i uhićenja. Kao i u vrijeme "jogurt revolucije", majke se pitaju: "Tko sme da bije našu decu?" A naša deca pale, pljačkaju, razbijaju, ulaze u trgovine i pljačkaju robu. Jasno da je socijalna situacija očajna. Bojim se da je ona samo poslužila kao alibi za dovršetak jednog davno zamišljenog koncepta – koncepta jedne države za jedan većinski narod.

Premijer Milanović je u Mostaru. Dobar i mudar, državnički potez! Tako ne misli Komšić, ali njega ionako nisu izabrali Hrvati već neki drugi! Dobro je da Milanović vidi spaljena sjedišta oba HDZ-a. Ako Hrvati ne sudjeluju u protestu, a ne sudjeluju, tko je onda spalio hrvatske zgrade i ustanove? To će nam sigurno uspješno i logično objasniti Komšić i Franjo Topić.

Dodik otišao kući – u Beograd. On i novi vožd Vučić zaključiše kako Bošnjaci sigurno imaju nešto protiv Republike Srpske. A mi Hrvati.... Ostat ćemo vjerojatno jedini koji će uporno idalje braniti Dayton i koncept države koja je neodrživa.

Međutim, nisu ni svi ti bosanski prosvjednici potpuno izgubili glave. Vidljivo je da u Mostaru točno znaju koje zgrade treba zapaliti, a koje sačuvati. Nisu oni Englezi pa da im se teško odlučiti. Naime, stara engleska poslovica kaže kako se najteže odlučiti koji most treba prijeći, a koji zapaliti. Prosvjednici u Mostaru su najprije zapalili zgradu Vlade hercegovačko-neretvanske županije, potom gradsku vijećnicu u zapadnom Mostaru, pa zgradu HDZ-a i zgradu Vijeća ministara. Uz parole "Ovo je Bosna!", poruka prosvjednika Hrvatima je bila očita. A Hrvati su se tradicionalno držali svoje poznate "šutnje". Sad se samo od sebe nameće pitanje: što da su Hrvati prodrli u istočni Mostar i počeli paliti zgrade tamošnjih bosanskih institucija i recimo sjedište SDA? Kako bi tada reagirao Andy Mc Guffite, član izaslanstva EU u BiH.

Teška socijalna situacija sa 500.000 nezaposlenih nagnala je mnoge da iziđu na ulicu te molotovljevim koktelima i kamenjem izraze oduševljenje svojim političkim elitama. U pozadini, kroz dim, maglu i palež, lagano su se počeli nazirati političari koji već dugo sanjaju jednu Bosnu i jedan narod. Hrvata u tim vizijama sigurno nema osim kao neznatne manjine. U Sarajevu ih već sada nema, a najpoželjnije bi vjerojatno bilo da ih nigdje u BiH nema, osim naravno Komšića, Topića i fratara Bosne Srebrene koji sad imaju priliku vidjeti rezultate svoje trule politike i zamazivanja očiju frazeologijom o multietničkoj BiH. Da je BiH multietnička država onda bi doista i treći konstitutivni narod – Hrvati – dobio svoja jednaka prava kao i oslala dva. Ovako će uskoro i ona dva Hrvata koji još rade u onih 11 javnih poduzeća u Sarajevu postati samo dio šire gorke povijesti Hrvata u BiH.

http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-h ... vruce.html

Zdravko Tomac:
Socijalna revolucija odjek je muslimanskih revolucija iz arapskoga svijeta


Hrvati i Hrvatska su četiri puta spasili Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska je u tijeku rata primila stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska je za vrijeme rata liječila tisuće ranjenika Armije BiH. Hrvatska vojska je odigrala bitnu ulogu u oslobađanju Bosne i Hercegovine od agresora i sprečavanju novog genocida koji je prijetio Bihaću. Hrvati u BiH su se referendumom izjasnili za Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i branili su je i obranili s puškom u ruci.

Hrvatska je država kao članica NATO-a i Europske unije i danas bitan strateški partner Bosne i Hercegovine i iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine kao demokratske europske države tri ravnopravna naroda. Hrvatska ne samo da može nego i hoće pomoći da Bosna i Hercegovina što prije postane članica Europske unije i NATO-a te je već u prvim danima nove krize u Bosni i Hercegovini kao članica Europske unije zatražila da se ubrza i olakša put Bosne i Hercegovine u Europsku uniji.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska su spojene posude i geopolitički su u zagrljaju i čine geopolitičku cjelinu i zato sve što se događa u jednoj u država bitno utječe i na drugu državu. Dakle, strateški je interes svih naroda Bosne i Hercegovine je da budu prijatelji s hrvatskim narodom i Hrvatskom. Zato pokušaji rušenja tog prijateljstva sve do antihrvatske politike i optuživanja Hrvatske kao krivca za probleme u Bosni i Hercegovini su protiv interesa svih naroda Bosne i Hercegovine, a posebno bošnjačkoga naroda. Zato pokušaji rušenja tog prijateljstva sve do antihrvatske politike i optuživanja Hrvatske kao krivca za probleme u Bosni i Hercegovini su protiv interesa svih naroda Bosne i Hercegovine, a posebno bošnjačkoga naroda.

Sve su to razlozi zašto je hrvatski narod i hrvatska država živo zainteresirani za događanje u Bosni i Hercegovini i za mir koji može osigurati opstojnost i razvoj Bosne i Hercegovine. I u ovoj novoj krizi koja se izražava nasiljem, paljenjem i rušenjem Hrvatska se pokazala kao iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine.

Premijer Zoran Milanović je otišao u Bosnu i Hercegovinu, otišao je u Mostar koji je bio krizna točka jer oni koji ne žele dobro Bosni i Hercegovini željeli su u Mostaru paljenjem zgrade HDZ-a i županijske vlade otvoriti međunacionalne sukobe s dalekosežnim posljedicama. Zato se hrvatski premijer išao sastati sa svojim kolegom Vjekoslavom Bevandom u kriznoj žarišnoj točci u Mostaru, informirati se i podržati mirnu opciju suprotstaviti se političkim sukobima i obećati svesrdno angažiranje Hrvatske u rješavanju krize i brzom putu Bosne i Hercegovine u Europsku uniju.

Hrvatska je kao članica Europske unije odmah poduzela konkretne mjere u Bruxellesu. Zbog toga je prestrašno kada se iskrenom prijatelju cjelovite demokratske Bosne i Hercegovine hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću od istaknutih intelektualaca i medija poručuje necivilizirano i uvrjedljivo: Marš, kući. Još je strašnije i opasnije što predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić vidi najveći problem upravo u Zoranu Milanoviću i hrvatskoj politici te tvrdi da je njegov posjet opasnost za Bosnu i Hercegovinu.

Problem Komšić


Spadam u one malobrojne hrvatske intelektualce i hrvatske političare koji već godinama tvrde da je Željko Komšić jedan od najvećih problema BiH jer je on eksponent muslimanskog hegemonizma, jer je on lažni predstavnik Hrvata kojeg su izabrali Bošnjaci jer on ima ambicije biti bosanski Tito, ujedinitelj Bosne i Hercegovine u kojoj će biti ukinuta ravnopravnost hrvatskoga naroda i u kojoj će se stvarati nova bosanska nacija, a Hrvati svesti na kulturnu etničku zajednicu bez političkih prava. Da sam u pravu to pokazuje i ovo lažno bosansko proljeće u kojem se socijalni problemi zlouporabljuju u političke svrhe.

Da, točno je da se teško živi u Bosni i Hercegovini, da sustav ne funkcionira, da su ljudi nezaposleni, a mnogi i gladni. Da, točno je da su potrebne promjene, samo je pitanje kakve promjene i kako ih izvršiti, na demokratski način ili "jogurt" revolucijom ili kopiranjem Miloševićeve antibirokratske revolucije. Točno je da sva tri naroda u Bosni i Hercegovini teško žive i da su socijalni i egzistencijalni problemi isti ili vrlo slični. Zato je ključno dati odgovor na pitanje zašto revoluciju diže samo jedan narod.

Zašto hrvatski i srpski narod u Bosni i Hercegovini nisu dio toga bosanskog proljeća. U politici se ništa ne događa slučajno. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se može već danas tvrditi kako je socijalna revolucija u Bosni i Hercegovini ustvari odjek muslimanskih revolucija iz arapskih zemalja, kako je ona politički motivirana i kako se iza nje kriju jasni politički ciljevi.

Vjerojatno nije slučajno što se ona dogodila ovih dana nakon što je Europski parlament usvojio Rezoluciju o Bosni i Hercegovini u kojoj se kritizira bošnjački hegemonizam i centralizam, u kojoj se ukazuje da on ruši Bosnu i Hercegovinu te da trebaju promjene koje će omogućiti da se Bosna i Hercegovina razvija kao demokratska država ne samo ravnopravnih građana nego i ravnopravnih naroda.

Dakle, u vrijeme kada Europska unija nudi izlaz za Bosnu i Hercegovinu, kada se želi angažirati, kada želi otvoriti Bosni i Hercegovini svoja vrata da se pridruži Europskoj zajednici, u Bosni i Hercegovini se organizira socijalni bunt sa ciljem da se paljenjem zgrada, terorom i uličnom demokracijom prisile sadašnja vlast da odstupi i da prihvati ultimatume i promjene koje će Bosnu i Hercegovinu odvesti u kaos i drugim putem od europskog demokratskog puta.

S obzirom da je Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-a bitni čimbenik koji može pomoći u demokratskom i europskom putu nije slučajno što se Hrvatska od prijatelja želi proglasiti neprijateljem, što se pokušalo izazvati međunacionalni sukob u Mostaru i što su oni koji stoje iza tog pokušaja strašno razočarani što hrvatski političari i hrvatski narod ali i hrvatska država nije upala u tu zamku. Zato su strašno ljuti na Milanovića, što je došao u Mostar i javno pokazao da je Hrvatska prijatelj europske budućnosti Bosne i Hercegovine, da je prijatelj cjelovite Bosne i Hercegovine kao cjelovite države, ravnopravnih građana triju ravnopravnih naroda. Još ih je više smetalo što nakon dugo vremena po prvi puta i hrvatska vlast i hrvatska oporba zajednički nastupaju i što je Tomislav Karamarko nedavno bitno utjecao na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini da se ujedine i zajedno idu na izbore, i što je ne samo dao podršku Milanoviću nego i rekao da bi ga kritizirao i napao da to nije učinio.

Pozicija hrvatskoga naroda i hrvatske države, vlasti i oporbe je jasna. Poruke i pogledi iz Zagreba nisu s figom u džepu. Hrvatska će podržati demokratske procese u Bosni i Hercegovini, Hrvatska će utjecati koliko je god moguće na Hrvate u Bosni Hercegovini, da daju što veći doprinos tim demokratskim promjenama. Ali s druge strane, jasno je da će se Hrvatska i hrvatski narod suprotstaviti ne demokratskim procesima i pokušajima da se Hrvati u Bosni i Hercegovini pretvore od ravnopravnog naroda u nacionalnu manjinu, da će se suprotstaviti ne demokratskim nasilnim promjenama i islamizaciji Bosne i Hercegovine i nastojanjima da se Bosna i Hercegovina veže za Tursku sve do zahtjeva da se stvara neka nova nacija, neka bosanska nacija.

Dakle, pogled iz Zagreba ovaj puta je jedan i jedinstven, nakon dugo vremena po prvi puta se stvaraju bitne pretpostavke da hrvatski narod u cjelini u novim sudbinskim previranjima u Bosni i Hercegovini jedinstveno nastupa.

Opasna rješenja


Bošnjački narod ima izbor, prihvatiti Hrvatsku kao svoga iskrenog prijatelja i zajedno s Hrvatskom krenuti u Europsku uniju prema demokraciji i europezaciji Bosne i Hercegovine ili odbaciti Europsku uniju i okrenuti se prema Turskoj i lažnim muslimanskim proljećima i revolucijama nastaviti s islamizacijom Bosne i Hercegovine i pretvaranja Bošnjaka od europskog naroda u dio nekog novog imaginarnog osman(lij)skog muslimanskog carstva.

Mnogo puta sam kritizirao hrvatsku politiku i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Ukazivao sam da je važno reći u pravo vrijeme "bobu bob, a popu pop". Tražio sam da se ne prizna legimitet Željku Komšiću jer ga nije izabrao hrvatski narod, jer je on primjer ruganja demokraciji i slobodnim izborima. Jer je samo u vrijeme Miloševića bilo moguće da Rom EU BiHSejdo Bajramović, kojeg je izabrao Milošević kao lažnoga predstavnika albanskog naroda, lažno predstavlja Albance. I ovi događaji u Bosni i Hercegovini pokazuju da je glavni problem što je bošnjački hegemonizam dobio krila te da on pod firmom traženja izlaza iz krize nudi rješenja koje vode u kaos, u sukobe i katastrofe.

Borba protiv tog kaosa uvijek počinje prvim korakom. Mislim da bi taj prvi korak trebao biti da se ospori legimitet Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji svojoj politikom stoji iza ovoga lažnog muslimanskog proljeća u Bosni i Hercegovini. Treba podržati zahtjeve za novim izborima i promjenama. Ali i tu postoje dva puta. Demokratski put koji će na temelju ravnopravnosti svih građana i svih naroda otkloniti uzroke krize ili nedemokratski put u kojem će se nametnuti bošnjačka hegemonija koja će izazvati nove nacionalne sukobe te biti povod daljnjem jačanju srbijanskog separatizma s konačnim ciljem odvajanja Republike srpske od Bosne i Hercegovine.

Hrvatska politika, izuzev predsjednika Josipovića koji ponovno "petlja", koji ne razumije da se u Bosni i Hercegovini odlučuje i o budućnosti Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini, "pa se ne bi miješao", jedinstvenija je nego ikada do sada i to je ono što ohrabruje. Vjerujem u opstanak Bosne i Hercegovine, ali samo pod uvjetom ako Bosna i Hercegovina u cjelini krene prema europezaciji umjesto islamizacije jer ni srpski narod ni hrvatski narod u tom slučaju ne će htjeti živjeti u islamskoj Bosni i Hercegovini.

Dakle, poruke iz Zagreba su dosta jedinstvene i jasne, kao i poruke iz Europske unije. Narodi Bosne i Hercegovine u ovoj krizi moraju se opredijeliti za koji su put. Važno je argumentirano prokazati pokušaj manipulacije da se pod vidom socijalne revolucije ustvari želi nametnuti silom bošnjačka hegemonija koja objektivno vodi ne samo do kaosa nego i do kraja Bosne i Hercegovine. Nadam se da će to uvidjeti i većina u bošnjačkom narodu jer je to i u njihovom interesu.

http://www.hkv.hr/vijesti/bih/16971-z-t ... ijeta.html

Emir Kusturica
Prosvjedi u BiH su upereni protiv Republike Srpske

Koja je to spontana gladna masa koja u jednom danu sruši ili zapali četiri najozbiljnije institucije u jednoj državi, rekao je Emir Kusturica.

Sudjelujući u emisiji srpskog državnod radija, Emir Kusturica je reko kako su prosvjedu u BiH upereni poglavito protiv Republike Srpske i da su ih "izrežirali" oni koji su za stvaranje unitarne Bosne dodajući kako "unutar bošnjačkog ešalona vladaju razne obavještajne službe". On sumnja da je spontano došlo do prosvjeda.

- Koja je to spontana gladna masa koja u jednom danu sruši ili zapali četiri najozbiljnije institucije u jednoj državi…? Koja je to spontana gladna masa koja uspjeva zapaliti zgradu Predsjedništva koja simbolički spaja tri naroda prema Daytonu…? Spajalo ih je i u vrijeme Tita - rekao je Kusturica i upitao "koja je to gladna masa koja zapali Arhiv u kojemu izgori sve što se tiče Austrougarskog vremena.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/kusturi ... ske-921464

Radikalizam u BiH
Preko Facebooka traže rušenje križa na Humu

Istražne agencije moraju već jednom otkriti tko stoji iza stalnih prijetnji o rušenju križa na Humu.

Od huliganskog i terorističkog napada na Mostar, u kojem je zapaljeno nekoliko zgrada institucija, prosvjedi su prešli u mirnu fazu. Ali zato rat i prijetnje doživljavaju svoju kulminaciju na društvenim mrežama.

Redakciji Večernjeg lista je upućeno nekoliko poruka preko e-pošte u kojima se upozorava na prijetnje rušenja križa na brdu Hum iznad Mostara. Jedna od prijetnji je upućena preko Facebook profila osobe pod imenom Karlo Grabovac.

Prijeteća poruka

- Ovo ruglo više Mostara je politički križ i nema ni najmanje veze s nekom duhovnošću. Dapače, pogrda je napravljena da bi fašistoidni i isprani umovi pokušavali utjecati na normalne građane ovog grada. Ovo će trebati razmontirati i otjerati na otpad. I to će biti prije nego sto mislite - napisao je Grabovac na svome profilu. U kasnijoj raspravi koja je uslijedila predlaže se i stavljanje eksploziva pod križ na brdu Hum. - Pola kile trotila... bi riješilo problem... - piše izvjesni Željko Zlatarević.

Naravno, nije dugo trebao čekati na odgovor Facebook prijatelja. - To je već uznemiravanje i grehota za prirodu. Dovoljno je samo Romima dopustiti i operušat će ga za dva sata i sve će uredno završiti na otpadu za reciklažu. Ima tu željeza i aluminija koliko hoćeš - odgovorio mu je Grabovac. Ovakve dijaloge posljednjih dana na društvenim mrežama nije teško naći. U Policijskoj upravi Mostar nam je rečeno kako oni znaju za ove prijetnje, te kako slične glasine već duže vrijeme postoje. - Mi svako malo imamo informacije ili dobivamo glasine kako će križ na Humu biti srušen ili miniran. Naravno da pratimo situaciju. Radi se o jako osjetljivom pitanju - rekao nam je načelnik PU Mostar Draženko Miletić. Inače, u nekoliko navrata uništavane su postaje na Križnom putu na brdu Hum. U tim napadima lomljeni su i bacani križevi i svi ostali simboli Katoličke crkve.

Vjerska netrpeljivost

Počinitelji su ostali nepoznati, a oštre reakcije javnosti na ovakve rušilačke pohode motivirane vjerskom netrpeljivošću su izostale. Naravno, zadnje prijetnje dobivaju poseban ton kada se uzmu u obzir događaji od prije sedam dana i paljenje zgrada u Mostaru. S druge strane, brojne udruge pozivaju na smirivanje napetosti i na rješavanje problema na miran i dostojanstven način. Brojni su dali potporu prosvjednicima i borbi za prava radnika, ali su i upozorili kako sve više radikalnih skupina želi manipulirati prosvjedima u cijeloj BiH.

http://www.vecernji.hr/balkan/preko-fac ... umu-921368

Davor Ivo Stier
'Sarajevski centralizam loš je za BiH kao beogradski za bivšu SFRJ'

Stier je detektirao separatizam bosanskih Srba i unitarizam bošnjačkih stranaka kao glavne kočničare napretka BiH.

Sarajevski centralizam nije ništa bolji za BiH od onoga što je beogradski centralizam bio za bivšu Jugoslaviju – izjavio je hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier (HDZ) tijekom sinoćnje rasprave o BiH u Strasbourgu. I drugi hrvatski zastupnici iz HDZ-a, SDP-a i Hrvatskih laburista govorili su kritički o političkim elitama u BiH, koje i čitava rezolucija označava kao krivce za zaostajanje Bosne i Hercegovine na europskom putu, no Stier je bio najkritičniji.

Kao i prije na Odboru za vanjske poslove, i u raspravi na plenarnoj sjednici u Strasbourgu detektirao je separatizam bosanskih Srba i unitarizam bošnjačkih stranaka kao glavne kočničare napretka BiH.

– Glavni razlog stagnacije BiH je politička borba koja se vodi između separatističkih i centralističkih snaga koje se međusobno potenciraju i guraju zemlju sve dalje od Europe. Oni su glavni kočničari europske budućnosti BiH. U BiH su još prisutne one snage koje stalno prijete teritorijalnoj cjelovitosti zemlje i zato ova rezolucija šalje vrlo jasnu poruku da EU neće dozvoliti raspad BiH. Ali u BiH su i dalje snažne i unitarističke snage, koje očito nisu naučile lekciju od raspada Jugoslavije jer sarajevski centralizam nije ništa bolji za BiH od onoga što je beogradski centralizam bio za bivšu Jugoslaviju. Umjesto tih ekstremnih pozicija centralizma i separatizma upravo su federalna rješenja ta koja otvaraju europsku perspektivu BiH. To je glavna poruka ove rezolucije – rekao je Stier.

U raspravi o izvješću sudjelovali su i Tonino Picula (SDP), Nikola Vuljanić (Hrvatski laburisti), Zdravka Bušić (HDZ) i Andrej Plenković (HDZ), koji je naglasio da provedba presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci mora dovesti do ustavne reforme koja će učvrstiti i prava Hrvata kao konstitutivnog naroda.

– Ključ uspjeha europske politike u BiH je fokusiranje na ulogu Hrvata, koji samo kao ravnopravan narod mogu pomoći političkoj koheziji i institucionalnoj funkcionalnosti zemlje, njezinu gospodarskom razvoju i pristupanju u EU – izjavio je Plenković.

Nikola Vuljanić naglasio je da nije na Europskoj uniji da nađe rješenja za BiH, već da to trebaju učiniti sami građani BiH, no dodao je da bh. političke elite dosad nisu pokazale "ni volje ni sposobnosti".

Tonino Picula zaključio je da je BiH kronično blokirana zbog unutarnjopolitičke pat-pozicije "koja onemogućuje i neke konstitutivne narode da adekvatno biraju svoje predstavnike". U svome je govoru pozvao službeno Sarajevo da prihvati načelo zadržavanja tradicionalne trgovine s Hrvatskom koja je postojala u okviru CEFTA-e a trebala bi biti nastavljena i nakon što je Hrvatska ušla u EU. Zdravka Bušić zaključila je da se hrvatski narod osjeća ugroženim i bori se da ne izgubi svoj status konstitutivnog naroda. Opći je zaključak hrvatskih europarlamentaraca da ova rezolucija EP-a, koju je sastavila njemačka demokršćanka Doris Pack, može biti prvi korak prema promjenama u BiH jer se zalaže za europski model federalizma. – Sada je vrijeme da se Vijeće EU i zemlje članice angažiraju u većoj mjeri – rekao je Stier.

http://www.vecernji.hr/eu/stier-sarajev ... frj-919526

@doc

Pročitaj komentare ispod članka u riječkom Novom listu.
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Ladovina-Ladislava-Tomicica/Sto-smo-sve-slagali-o-Bosni-i-Hercegovini

Istrijanske vrijednosti se šire i na Rijeku i Primorje...good, good.





Jedan od dvojce bošnjačkih članova predsjedništva govori da je cilj Bošnjačkog proljeća bio državni udar.

BiH ima 14 vlada. Treba ih ukinuti 10 i ustrojiti državu s tri entiteta

Od nesređene BiH žive stotine tisuća domaćih i stranih činovnika. Što će oni raditi ako se BiH ustroji s četiri vlade

U BiH se ovih dana govori o prijevremenim izborima, ali bilo kakve izbore ima smisla održati tek onda kada se usvoje ustavne promjene. Čemu izbori dok se ne riješi funkcionalni ustroj države. Sve će ostati isto. U ovakvom zamršenom bh. sustavu svi najsposobniji svjetski političari postali bi nemoćni. Nasuprot tomu, s nacionalnim entitetima država bi profunkcionirala. Pale bi međunacionalne tenzije.

Riješilo bi se i pitanje Mostara. Svaka obala bi bila u svom entitetu. Nacionalni entiteti bi jačali multietničku državu BiH. Primjerice hrvatski entitet, u kojemu bi uz Hercegovinu bila Posavina, srednja Bosna i druge hrvatske općine, upravo zbog diskontinuiteta teritorija bile bi vezivno tkivo BiH. Slično bi bilo i s bošnjačkim područjima. Srbi bi u takvom ustroju vjerojatno prihvatili da dio Posavine (Derventu) vrate Hrvatima za, recimo, Drvar.

Ovakav ustroj bi pojeftinio državu za barem 60 posto. Međunarodna zajednica više ne bi bila potrebna. Oni bi silne milijarde koje ulažu ili troše u BiH mogli usmjeriti potrebnijima - gladnima Afrike. Ured visokog predstavnika bi odmah bio zatvoren, a takvu BiH bi brzo i EU i NATO stavili pod svoj kišobran.

http://www.vecernji.hr/balkan/bih-ima-1 ... eta-921727

Nino Raspudić, profesor sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu komentira događaje oko Bošnjačkog proljeća.

Sjajan nastup, isplati se pogledati.

Rješenje je očito preustroj BiH u državu s tri nacionalna entiteta.

A narod u BiH se s većinom od 2 naprama 1 slaže s tim.

Narod pametniji od elite očito.

Banovići, izbori za načelnika:

SDA: 94.12%
SDP: 5,88%

izlaznost: 65%

Stožerna bošnjačka stranka SDA na izborima prije 2 dana dobila 94% glasova na lokalnim izborima za načelnika.

Da je Bošnjačko proljeće zaista socijalni bunt nebi li narod kaznio vladajuću stranku?

Kako kaže Nino kaže u zemljama gdje nije riješeno nacionalno pitanje građanska opcija služi kao maska za nacionalizam većinskog naroda.

Kao što se Milošević tobože zalagao za Jugoslaviju, a ne za Veliku Srbiju tako se i Bošnjaci zalažu za građansku državu u BiH.

Govor predsjednika HSS-a BiH na konferenciji HSS-a RH.

Vukšić: Treći entitet je rješenje pitanja o Bosni i Hercegovini


Tijekom saborske rasprave postavilo se i pitanje zaštite Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH kroz treći entitet.

Boro Grubišić kazao je da je Hrvatska kao članica EU dobila povijesnu šansu da preuzme inicijativu u Uniji za konačno rješavanje ustavne i drugih kriza u BiH.

Boro Grubišić pohvalio premijera što je išao u Mostar

- Mislim da ovu povijesnu šansu ne smijemo propustiti - rekao je.

Čestitao je premijeru što je u pravi trenutak otišao u Mostar čime je pokazao i dokazao zainteresiranost Hrvatske za rješavanje stanja.

- Sada se treba uključiti i dati hrvatska stajališta u svezi Bosne i Hercegovine. S tri entiteta imamo puno manji broj administracije, jeftiniju državu i državu koju će sva tri naroda doživljavati kao svoju i to se ne treba uopće stidljivo govoriti. To treba jasno i glasno reći u Saboru - rekao je.

Branko Vukšić (Laburisti) složio se Grubišićem da ne samo da treba razmišljati o trećem entitetu u Bosni i Hercegovini, već da treba ozbiljno nametnuti razgovor o toj temi.

- Mislim da je treći entitet rješenje pitanja o Bosni i Hercegovini - ustvrdio je Vukšić.

Hodžić: To je nedopustivo

Zastupnik nacionalnih manjina Nedžad Hodžić, zbog izrečenoga, što smatra grubim narušavanjem integriteta i ustavnog rješenja susjedne BiH, zatražio je stanku.

- Smatram to nedopustivim u ovom parlamentu i želim da se o tome progovori - kazao je.

Nedžad Hodžić zamolio je zastupnike da se, kada govore o BiH, koja je međunarodno priznata zemlja, ne prelaze granice.

- Treći entitet je crtanje granica, a kada su se crtale granice BiH prije dvadesetak i više godina, to crtanje nije donijelo nikakvo dobro narodima. BiH je pretrpjela strašan rat, platila je cijenu svih političkih igara i s lijeva i s desna i ja molim da se suzdržimo od crtanja, barem u ovom Parlamentu, od crtanja nekakvih novih podjela, nekakvih novih granica - rekao je.

U raspravu se uključio i predsjedavajući Josip Leko napominjući da je traženje rješenja za ravnopravnost u BiH na demokratski način rasprave.

- Nije nikakvo uplitanje nego iznošenje političkog stava. To čak nije iznošenje političkog stava institucija kao što je Sabor nego je to stajalište pojedinih zastupnika i klubova. I sve dok je u okviru demokratskih pravila postupanja u Saboru nitko im ne može oduzeti riječ da iznose svoje politička stajališta - poručio je.

Gordan Jandroković (HDZ) prozvao je Hodžića da je zloupotrijebio institut stanke.

- Možda bih vas mogao pitati kao hrvatskog državljana, zar vas ne smetaju pozivi na ukidanje kantona? Zar vas ne smeta što hrvatski narod kao konstitutivni jednakopravni narod u BiH na papiru takav nije i u stvarnosti, u stvarnome životu? Pa da ste možda nastupili tako pa onda sve to stavili u balans onda bi vaše izlaganje bilo vjerodostojnije. Na ovaj način čini mi se da ste ipak skrenuli pozornost samo na jedan dio priče, a nedovoljno objektivno govorili o stvarnom stanju u BiH - izjavio je.

Ustvrdio je da je BiH država tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba i da će kao takva ostati ili je neće biti. Legitimnim smatra da se u Saboru raspravlja i iznose različite ideje o tome kako bi BiH trebala izgledati.

http://www.24sata.hr/politika/vuksic-tr ... ini-354676

Nakon HDZ-a, SDP-a, Saveza za Hrvatsku i Hrvatski Laburisti kao četvrta relevantna snaga u RH se izjašnjavaju za treći entitet.

Ovime svi koji nešto znače na hrvatskoj političkoj sceni prostaju uz napore hrvatskog naroda u BiH da se izbore za svoja prava i ravnopravnost sa druga dva naroda.

Nema relevantne političke snage u Hrvatskoj koja u zadnje vrijeme nije pružila podršku Hrvatima Herceg Bosne.

Time se po prvi puta nakon samostalnosti i ulaska u EU i NATO javlja konsenzus svih stranaka o nekom pitanju.

Treći!

Evolucija u razmišljanju hrvatskih političara.

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i poznata lijeva liberalka i protivnica politike prvog hrvatskog predsjednika prema BiH prva je od relevantnih političara progovorila o potrebi osnivanja trećeg entiteta kako bi se osigurala ravnopravnost Hrvata u BiH.

Treći entitet u Hrvatskoj je mainstream mišljenje u zadnje vrijeme.

Profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nino Raspudić, vjerojatno ponajbolji analitičar stanja u BiH objašnjava situaciju.

Raskrinkavanje velikobošnjačkih planova kojima bi se hrvatska općina Neum u kojem Hrvati čine preko 95% stanovništva pretvorila u "bošnjačku luku".

Zastupnik HDSSB-a Grubišić.

Neki novi vjetrovi pušu u Hrvatskoj.

I to sinkronizirano.

Jure Vujić: Anatomija prosvjeda u BiH
Uloga bosanske radikalne ljevice i islamizma u bosanskohercegovačkim neredima

Unitaristički koncept u BiH već od samog početka osuđen je na propast zbog same multinacionalne sastavnice, a budućnost će pokazati je li „bosansko mnoštvo različitih vlasti“ u obliku regionalizacije ili federalizacije model koegzistencije bez sukoba

Bosanski lonac opet vrije i otvara niz upitnika, kontroverzija i licitiranja: tko je započeo nered? Tko stoji iza nasilja diljem Bosne i Hercegovine? Je li to islamski ekstremizam na djelu? Zašto baš Tuzla, zašto na taj datum? Što je s „bosanskom rajom“? Sva su ta legitimna pitanja, nažalost, barem u Hrvatskoj, naišla na dvojbene i paušalne analize i odgovore (a tu snose veliku krivnju samoproglašeni specijalisti i „dnevni analitičari regiona“) koji su išli u potpuno krivom smjeru islamističke bošnjačke piste, koja zadovoljava islamofobske apetite određenih segmenata konzervativne desnice i djelomično liberalne ljevice. Zanimljivo je da nitko nije očekivao i prepoznao unutarnji čimbenik u dinamičnoj ulozi društvenih mreža radikalne anarho-sindikalističke i postmarksističke bosanske ljevice. Zanimljiva je i povezanost određenih krugova bosanske radikalne ljevice s dijelom Lagumdžijine Mladeži SDP-a i Antifa mreže BiH koja je ujedno i sastavni dio antiglobalističke antifašističke mreže koja u BiH okuplja alternativne struje mladih anarhista, anarhosindikalista, zatim anarhokomuniste, marksiste, jugonostalgičare i one koji se bore protiv svakog oblika nacionalizma koje oni nazivaju fašističkim, koji ne priznaju načelo pluralnosti i demokracije i koji nastupaju vrlo nasilno i agresivno u postizanju svojih ciljeva.

Država bez centra

Naravno, nitko ne osporava činjenicu da su takvi dobro koordinirani prosvjedi i neredi naišli na plodno tlo kao okidač, nitko ne osporava katastrofalnu socijalnu situaciju u zemlji u kojoj 60 posto pučanstva živi na rubu gladi, u trenutku kada osiromašeni građani i radnici osjećaju svakodnevno na svojim leđima disfunkcionalnost i neučinkovitost bosansko-hercegovačkog složenog državnog aparata i birokracije koji za svoje potrebe usisava gotovo ukupni proračun Federacije. Međutim kad smo već kod aktera, treba također prepoznati i namjere prosvjednika, a kada je riječ o raznim kanalima i povezanosti Crvene akcije i radikalne ljevice u regiji, onda je jasno da se izazivanje nereda i narušavanje ciljanih institucija Federacije, županija i kantona sustavno provodi u svrhu ideološkog remodeliranja i mobiliziranja društva oko nadnacionalnog svebosanskog postjugoslavenskog identiteta (i ideologije), koji je od 1990-ih do danas naišao na plodno tlo i iskristalizirao se putem civilnog društva na temelju (prekinute ratom ali nikada uništene) tradicije neotitoističkog bosanskog neojugoslavenskog unitarizma. U prilog toj tezi ide i reaktualizacija od istih radikalno lijevih društvenih mreža i struja frazeologije i scenarija Antibirokratske ili Jogurt revolucije iz 1980-ih, kada je Slobodan Milošević pod krinkom antibirokratske revolucije pripremao velikosrpski agresorski plan. Naravno, danas su u BiH akteri različiti, a i povijesno-društveni i međunarodni kontekst se promijenio.

Paljenje županijskih i federalnih ustanova prema tome nije samo na simboličnoj razini revolt protiv korupcije i socijalne situacije već i pozivanje na povratak ili pokušaj provođenja novoga eksperimentalnog nadnacionalnog postjugoslavenskog unitarizma na regionalnoj razini kao uvod u veću državnu centralizaciju. Samo, eto, kako bi se proveo takav model centrističke revolucije, treba prethodno izazvati nered i kaos, homogenizirati mase oko zajedničke nadnacionalne unitarne ideološke matrice koja će usput stigmatizirati etnonacionalističke politike Hrvata i Srba. Međutim ne može se, pa čak ni disfunkcionalnu državu BiH, recentralizirati ako centar ne postoji i ako se Sarajevo i bošnjačka državno-upravna jezgra želi tako prikazivati – kao čvrsti centar – jer centar je svugdje, dislociran u razne podružnice i jedinice lokalnog, kantonskog, distriktnog, općinskog i županijskog labirinta.

S vremena na vrijeme periferija postane centar a centar periferija, što govori o složenoj „bosanskoj poliarhiji“ (mnoštvo različitih “vla­sti”, centara odlučivanja). Da bi jedan politički centar bio prepoznatljiv, on treba predstavljati centripetsku političku, geopolitičku, gospodarsku moć kao i identitarni i kulturno prepoznatljiv sveobuhvatni identitet. Što opet ovdje nije slučaj, jer da je Sarajevo bilo prepoznatljivi centar, u slučaju nereda se centrifugalne ulične snage ne bi mogle tako olako prošetati kroz zapaljene državne institucije u Sarajevu i diljem zemlje. Simptomatično je da se na dan izbijanja nasilnih nereda svaki od triju entiteta i naroda okrenuo prema vlastitim centrima, prema Mostaru, Sarajevu i Palama, što pokazuje i odsutnost zajedničkog političkog centra. Paralele se mogu povući i između današnjih prosvjeda, retorike i metodologije te događaja s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, kada je Milošević slao svoje mitingaše diljem bivše Jugoslavije s ciljem prenošenja nereda i u republike u kojima je bila prisutna određena stabilnost i mir. I današnji glavni akteri društvenih mreža pozivaju na širenje prosvjeda diljem Federacije, a na solidarnost pozivaju i hrvatske društvene mreže.

Nužnost solidarnosti u BiH

U tom smislu treba i hrvatskoj javnosti prikazati pismo potpore hrvatskih organizacija civilnog društva i aktivističkih grupa koje su izrazile podršku prosvjedima u BiH kritizirajući pritom medijsku reprezentaciju „događanja naroda” (H-Alter, Podrška narodu Bosne i Hercegovine, 11. veljače 2014), u kojem stoji: „Ovim putem izražavamo solidarnost i podršku nastojanjima naroda Bosne i Hercegovine u promjeni postojeće vlasti i demokratizaciji države koja je do sada funkcionirala kao loš projekt međunarodne zajednice i domaće nacionalističke političke elite. Nadamo se da će se iz prosvjeda artikulirati zahtjevi za stvaranjem alternative postojećim oblicima vlasti i nacionalnim podjelama, čija je jedina funkcija bila bezočna pljačka vlastitog naroda, potpuna privatizacijska devastacija u socijalizmu industrijalizirane zemlje te uspostava nacije kao jedine djelatne političke kategorije.

Solidarnost naroda Bosne i Hercegovine preduvjet je svakoj progresivnoj promjeni postojećeg modela upravljanja državom i privredom.” U potpisu potpore su sljedeće udruge: ACT grupa Čakovec, ALERTA – Centar za praćenje desnog ekstremizma i protudemokratskih tendencija, Autonomna ženska kuća Zagreb – žene protiv nasilja nad ženama, B.a.B.e., Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Centar za mirovne studije, Centar za radničke studije, Centar za ženske studije Zagreb, Cenzura Plus, udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Crvena akcija, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Fališ – Festival alternative i ljevice Šibenik, Feministički front, Inicijativa Volim Pulu, Klub studenata Filozofskog fakulteta, Kuća ljudskih prava Zagreb, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, Lupiga, Mladi antifašisti i antifašistkinje Zagreba, Multimedijalni institut/MaMa, Novi sindikat, Pilula – medijska platforma za teoriju i praksu društvenih promjena, Pravo na grad, Prostor rodne i medijske kulture K-zona, Pulska grupa, Regionalni industrijski sindikat, Sindikat Akademska solidarnost, Udruga navijača NK Zagreb Bijeli anđeli, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Zadruga Praksa, Za rad spremne, Zagreb Pride, Zelena akcija, Zelena Istra.

Razvidno je kako prekogranična suradnja između nevladinog sektora NGO u BiH i u Hrvatskoj jako dobro funkcionira jer po uzoru na plenumsku praksu koja je bila klasična i razvidna u aktivizmu anarhosindikalističkim i radikalnim ljevičarskim studentskim štrajkovima u Hrvatskoj, danas se održavaju plenumi diljem BiH. Tako je održan i Prvi plenum građanskog Tuzlanskog kantona (9. veljače 2014), a sazivaju se i plenumi u Sarajevu i drugim gradovima. O prisutnosti takvog nadnacionalnog unitarističkog bosanskog neojugoslavizma i aktivizma govori i podrška prosvjednicima koju je dao Slavoj Žižek u svom zadnjem intervjuu u listu Guardian, u kojem ističe: „Ukratko, suočavamo se s pobunom protiv nacionalističkih elita: bosanski narod je konačno shvatio tko mu je istinski neprijatelj – ne druge etničke grupe, nego njihovi vlastiti vođe koji se pretvaraju da ih štite od drugih. Kao da je stari i puno puta zloupotrebljivani moto iz Titova vremena ‘bratstvo i jedinstvo’ ponovo postao stvaran.“

Dakle važno je imati na umu da uz bošnjački nacionalizam (koji može biti sekularan ili religiozan, ovisno o situaciji) i srpski pravoslavni iredentizam (RS) danas postoji i dinamični društveno-politički horizontalni čimbenik bosanske radikalne ljevice koja je snažno prisutna u društvu i zauzima antinacionalna, nereligiozna i sekularizirana stajališta i koristi se Bosnom i Hercegovinom kao poligonom za regionalni aktivizam.

Bosanski islamizam
– fantazmagorija ili realnost?

Unatoč marginalnom prodoru radikalnog vahabitskog i neosalafitskog islama na prostoru bivše Jugoslavije tijekom rata u BiH, razvidan je i nedvojbeni utjecaj turskoga nedržavnog i državnog čimbenika na zbivanja i evoluciju unutar muslimanskih zajednica u BiH, a pogotovo nakon neoosmanskog geostrateškog zaokreta turske vanjske politike iz Davutogluova govora, u kojem je prisutna ne samo geopolitička komponenta već i geocivilizacijska dimenzija širenja jedinstvene „balkanske kulture“, čija bi okosnica bio modernizirani hibridni model na tragu osmanskog sinkretizma, s dubinskom islamskom matricom. U tom smjeru stvorena je vrlo razgranata mreža islamskih kulturnih centara u balkanskim zemljama, što bi trebalo poslužiti za širenje iste neoosmanske kulture i identiteta. Iz Davutogluove Strategijske dubine razvidno je kako je BiH geostrateško značajna, ne izolirano, već šire na regionalnoj razini kao regionalno uporište za širenje turskoga utjecaja na međunarodne odnose. Kao i na rekonfiguraciju regionalne ravnoteže odnosa moći. Također, reduciranje proteklih bosansko-hercegovačkih događaja na isključivo islamistički eksplikativni ključ (a islamisti su po navodima nekih hrvatskih analitičara i organizirali nerede) još je jedna u nizu fantazmagorija dijela konzervativne struje u Hrvatskoj. Jer kada sagledavamo genezu bosanskog „islamizma“ u BiH u svojoj vahabitskoj ili salafističkoj varijanti, onda treba istaknuti da je riječ o manjinskim i podijeljenim grupama koje su danas vrlo disperzirane, a jedan dio tih grupacija je danas sastavni dio islamističkih boraca u Siriji. Bosanski salafisti podijeljeni su oko lojalnosti prema državi i islamskoj zajednici. Većina njih je domoljubna, a neznatan broj se borio kao mudžahedini u ratu od 1990. Manje grupe su se povukle u izolirana naselja, gdje prakticiraju vjeru i više su zainteresirani za islam nego za sudbinu Bosne. Posljednje izvješće Međunarodne krizne grupe (ICG), u kojem istražuje povezanost bošnjačkog nacionalizma s islamskim terorizmom, ističe kako je većina nasilnih napada djelo emigranata ili osoba s kaznenom ili psihičkom dokumentacijom. Naravno, ne treba zanemariti da Mostar predstavlja specifičnu etničko-vjersku i nacionalnu konfiguraciju u kojoj je islamska zajednica daleko radikalnija od drugih dijelova BiH te zagovara antihrvatsku „tvrđu liniju“ nastojeći homogenizirati Bošnjake u političkoj borbi protiv glavnih hrvatskih stranaka, što blokira formiranje lokalne vlasti.

U Bosni i Hercegovini opasnost od radikalnog islamizma ili eventualnog islamskog terorizma nije ništa veća nego što je bila u Zapadnoj Europi, a daleko su brojnije salafističke ili vahabističke ćelije u Francuskoj, Engleskoj ili Njemačkoj negoli u BiH. Treba napomenuti da su salafizam kao i vahabizam uvozne islamističke ideološke inačice koje nemaju korijena u BiH, a velik broj netradicionalnih salafističkih i drugih islamističkih grupa na marginama je društva i još su uvijek zanemarivi slučajevi. Dakako, opasniji je potencijal u nacionalističkom instrumentaliziranju vjere islama/katoličanstva/svetosavlja u političke svrhe i međunacionalno sukobljavanje. Kad bi se pojavio masovniji nasilni oblik islamizma u BiH, budimo sigurni da bi iza njega stajala neka strana agentura koja danas podupire širenje vahabitskog islamizma diljem Srednjeg istoka, u Iraku i u Siriji. Što se tiče SDA-a, stranka je suočena s unutarnjim raznim klijentelističkim, teološko-političkim i interesno-gospodarskim podjelama i sektaštvima.

Zrcaljenje globalnih sukoba u Bosni

O tome svjedoči i raskol unutar SDA-a oko pristaša proturskih (proerdoganskih) struja glede podupiranja islamističkih pobunjenika protiv Assadove Sirije i manjinskog dijela koji zauzimaju umjerenije ili neutralističke stavove glede Sirije. Glavna poluga širenja neosmanske Erdoganove turske struje i utjecaja u BiH je Pokret Fetulaha Gulena (s mrežom društvenih organizacija poput organizacije Hizmet), koji čini snažnu organizaciju i ima teološko-ideološko uporište u islamskoj zajednici BiH. Naravno, treba napomenuti da većinski dio SDA-a i islamske bošnjačke struje Ikvandžije (koja sliči muslimanskom bratstvu) podupire Erdoganovu politiku protiv Sirije, što se odrazilo i u govoru Bakira Izetbegovića u UN-u i ima veze sa slanjem u BiH financijske pomoći te drugih sredstva od Erdoganove Turske. SDA unutar samog vodstva također doživljava raskole pa je jedan od najutjecajnijih bošnjačkih vođa Fetulah Gulena u Hizmetu okrenuo leđa Erdoganu, zbog čega ga vodstvo optužuje za suradnju s Katoličkom crkvom, a to objašnjava i prave razloge motivacije optužbe ministra Kaplana (SDA) da Hizmet želi dati novac i osigurati utjecaj na Lagumdžijin SDP i Komšićevu DF – dvije stranke koje prema mišljenju proerdoganova SDA-a imaju zadaću da oslabe uspjeh SDA-a na izborima i tako ga postupno eliminiraju iz vlasti.

Američki stručnjak za Balkan Steven Mayer govori o mitu opstanka BiH i ističe kako je „postojalo vrijeme kada je bila istina da se BiH ‘održava zajedno’ djelovanjem stranaca“, ali to je sada mit koji počiva na percepciji unutar BiH, uključujući i Republiku Srpsku, a „stranci“ imaju snagu da održe nezavisnost i „suverenitet“ BiH. Nadalje naglašava kako u realnosti na Zapadu trenutno postoji malo interesa, uključujući i Washington, da se BiH održi kao jedna zemlja te da Zapad nema mnogo snage s kojom može utjecati na evoluciju političke zajednice u BiH jer je „geopolitička situacija sada potpuno drugačija nego tijekom devedesetih“. U tom smjeru upitna je „federalistička ideja“ Rezolucije Parlamenta EU, kojom se izražava protivljenje centrističkom odnosno unitarnom uređenju BiH, i bi li išla u prilog interesima hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga naroda BiH. Također je iluzorno i neozbiljno, kako smo mogli čuti kod ponekih hrvatskih analitičara, da treba računati na jaču ulogu SAD-a i drugih atlantskih igrača za jačanje opstanka BiH-a, pogotovo kad taj isti zapadni svijet i SAD imaju dvosmislenu ulogu i igru na Srednjem istoku, u Siriji, Iraku, gdje podupiru širenje etno-vjerske fragmentacije te podupiru radikalne islamističke skupine. Još neozbiljnija je i tragikomična usporedba nereda u BiH s Arapskim proljećem (iako prizori nereda vizualno i simbolično mogu biti slični onima u arapskim zemljama) koje godinama traje u Tunisu i Egiptu unatoč nepremostivim strukturalnim, etničko-vjerskim, geopolitičkim i mentalnim razlikama, kao da bi BiH imperativno trebala slijediti arapske a ne europske političke standarde.

Potreban višeslojni pristup

Rat 1990-ih kao i nefunkcionalni dejtonski poredak (kao tadašnje ad hoc poslijeratno rješenje) ostavio je BiH kao nesređenu i nestabilnu „crnu rupu“ na Balkanu. Treba imati na umu da je BiH trajno, i to već od kraja 19. stoljeća, izložena geopolitičkom inženjeringu, tako da će bez sumnje na tom prostoru neminovno rasti sporadični ili trajni nemiri i tenzije u funkciji preslagivanja političko-institucionalnih uloga i karata domaćih, regionalnih i međunarodnih čimbenika. Stoga mjerodavno i što objektivnije analiziranje opće geopolitičke situacije u BiH i posljednjih događaja zahtijeva daleko dublji i višeslojni, sveobuhvatni pristup koji će iznad klasičnih klišeja i predrasuda znati prepoznati dinamiku snaga/aktera, namjera/motiva, kao i utjecaj izvanjskih čimbenika kako bi se moglo izgraditi očekivane geopolitičke projekcije koje idu u prilog boljitku i opstanku hrvatskoga naroda u BiH. Unitaristički koncept je u BiH već od samog početka osuđen na propast zbog same multinacionalne sastavnice, a budućnost će pokazati je li „bosanska poliarhija“ u obliku regionalizacije ili federalizacije (ako uopće do toga dođe) model koegzistencije različitosti bez sukoba.

http://www.matica.hr/vijenac/521/Anatom ... 20u%20BiH/