http://grahovo.net/joomla/index.php?opt ... iew&id=283

Pročitajte ovaj zanimljiv tekst o najpoznatijem srpskom ratnom pjevaču. Izvornik je na ćirilici dao sam vam poveznicu. Poslužio sam se Googleovim prevoditeljem. Zanimljivo je da Baja Mali Knindža nije izravno sudjelovao u ratu, a Marko Perković Thompson jest. Dokaz je registar branitelja. Čudi me (sramotno je) koliko malo mi imamo ratnih pjesama u usporedbi sa Srbima i bosanskim muslimanima. Na YouTubeu kanal PatriotskePesmeSRB sadrži 4 060 pjesama, kanal Plbih Spotovi 308, a kanal BH Patriotske pjesme 54. Slijed Pjesme iz Domovinskog rata sadrži samo 19 pjesama! Zašto su oni opjevali rat, a mi nismo?

Baja Mali Knindža : Njegovo pravo ime je Mirko Pajčin i on je srpski narodni kantautor i pjevač . Baja je rođen 13 oktobra 1966 u selu Gubina .

Rođen je kao prvo djete u obitelji ima mlađeg brata Novu . Selo se nalazi oko 45 km od Grahova na graničnom dijelu općine Bosanskog Grahova i Livna . Za vrijeme rata selo je bilo u satavu opstine Grahovo . Može se reći da je poslje rata najslušaniji pjevač u samom Livnu iako tamo većinu stanovništava čine Hrvati , ali izgleda što je bilo bilo je počeo narod da zaboravlja živjeti se mora al rane su neprebolne . Osnovnu školu završio u Gubina poslije čega je završio školu za prometnog tehničara u Beogradu , pored maternjeg govori ruski i engleski jezik . Prva ljubav iz 7 razreda osnovne škole zvala se Željka . U četvrtom razredu osnovne škole je dobio boginje i to je jedina njegova ozbiljnija bolest ! U Srbiju se doselio 1980- e god , zatim je zapjevao 1984 u Surčinu , prvi ozbiljniji snimani nastup imao je 1989. U Livnu na nadjačanju mladih pjevača amatera . Već tada su ga susjedi Hrvati svrstavali pod srpskom profesionalce .

Rodni kraj nakon rata nikad nije posjetio i ne želi čak ni da gleda slike i snimke koje su nastale poslije rata . Tri dana prije pada Krajine Baja je zauvijek odlazio iz svog kraja i sve snimao kamerom , kada je odlazio , spustila se magla i počela je kiša i onda je metaforički rekao : Tužno Troglav u maglama ćuti . Bio je to posljednji put da je bio u svom zavičaju .
 

Neki neupućeni ljudi , svrstavaju ga pod turbo - folk umjetnike , mada on je veliki kritičar takve vrste glazbe .. Ne želi snimiti cd za Grand produkciju zato sto tad ne bi bio onaj isti Baja na koga smo mi navikli .

Prvu svoju pjesmu napisao je kada je bio pokraj kuće Momčila Đujića na Krcić . Pjesma je postala jako popularna . Zove se " Nema raja , bez rodnoga kraja "

Postao pjevač sl. učajno od malih nogu pjevo po selu s ostalim momcima Ogijem Mirkom Jovom Buckom s Carem i Bratom Novom . Da bi poslije osnovne škole počeo pisati pjesme za narodne pjevače . Prve pjevačke korake učio uz Nikolu Tintora i Lazu Pajčina u kafani Giovanni . Njegovi roditelji su imali želju da Mirko postane doktor , ali su mu ambicije više bile okrenute ka glazbi !

Karijeru je započeo svojim prvim albumom : Nedam Krajine ( 1991. ) Omiljena grupa Riblja Čorba s kojom je snimio par pjesama na albumu kunska baraba i još se nista nezna . Do sada je službeno izdao 26 glazbenih albuma solo s grupom Braća s Dinare Ogijem Vukovljak Slaja Benodm . Najveći tiraž je imao od albuma " Živjet će ovaj narod " 700,000 prodanih kazeta .

Baju Malog Knindžu neupućeni često mješaju sa Nedeljkom Bajićem Bajom , koji je poznat turbo - folk pjevač . Nadimak : Baja Mali Knindža , dobio je na sljedeći način : Đed Perus ga je još davno nazvao BAJA , baba Smilja ga je zvala MALI , a neka druga baba tijekom rata u Golubiću kod Knina mu je dala nadimak KNINDŽA . Baja je bio u društvu nekih grmalja , tada je naišla baba s magaricu i kazala : " Viđe ovog malog ? Taj je pravi Knindža ! " I tako postade BAJA MALI KNINDŽA . Želeći da ga zezne a ustvari mu je napravila uslugu .

Baja Mali Knindža izvodi patriotske pjesme , pjesme o alkoholu , ženama , ljubavi i šaljive i zabavne pjesme , kao " Duni , vjetre , malo preko jetre " Baja je naširoko poznat po svojim patriotskim i nacionalnim pjesmama koje su podizale moral srpskim vojnicima tijekom rata 90 - ih godina na prostorima bivše Jugoslavije . Baja se s pravom može nazvati srpskim - patriotskim pjevačem jer gaji veliku ljubav prema srpskom narodu . Jedan od njegovih prvih hitova bila je pjesma Brati se Vojvodo . U toj pjesmi poziva veliku srpsku legendu i heroja Vojvodu Momčila Đujića da se vrati u Krajinu i zaštiti Srpski narod . A bila je i ostala pjesma " Mala barka " i ujedno njegov najveći hit .

Baja nikad ne planira zapjevati u Hrvatskoj zato što su mu ustaše spalile kuću i porušile spomenike njegovih predaka . Baja je najpopularniji pjevač u Republici Srpskoj , Sloveniji , a također dobru poziciju ima iu Vojvodini . Njegovi albumi do sada prodali su se u više milijuna primjeraka u Srbiji , Republici Srpskoj , dalje dijaspore od Amerike do Australije ,

Veseljak i patriota u duši o čemu svjedoče njegove pjesme , u ratu izravno nije sudjelovao zato što ima jedan bubreg ali brat Novo je čitavo vrjeme proveo na ratištima na početku kao tenkista a kasnije u vojnoj policiji . Omiljene pjesme : Vratit ću se ponovno u Bosansko Grahovo , moj mjeseče , od Glamoča do Gubina , Božić je 0,7 Siječanj , Ne volim te Alija , Kad sam bio mali itd. ...

Baju ćete najsigurnije naći na Manjači iznad Banja Luke na Kočićevom zboru zadnju nedjelju u Avgustu svake godine . Tada preko 30 000 ljudi dolazi na zbor nebi li uživali u Bajine pjesmama i pjesmama ostalih Krajiških grupa i pjevača . Od pada Krajine , Baja Mali Knindža je napisao dosta pjesama o želji za povratkom Srpske naroda na svoja ognjišta koja su sada nažalost pod Hrvatskom vlašću . Njegove poslije ratne pjesme izražavaju duboku tugu i žaljenje za svojim zavičajem . Mnoge od tih pjesama postale su veliki hit , kao " Ne rodila ni njivo ni šljivo " , " I kad budem umirao sine "

Napisao je nesebično mnogo pjesama pjevačima i grupama poput Jandrinog Jata , sinova Manjače , Zvuka Tromeđe , Srpski Talibani , Gordana Krajišnika ( koji mu je Kum ) , Jovana Perišića , Bore Drljače , Nade Obrić , Nine , Bože Vorotovića , Cakane i mnogih drugih . Većinu svojih pjesama piše u kafani , sa popularnim rok pjevačem Borom Đorđevićem , svaki dan se družio s njim i njihove najpoznatije pjesme su napisali u kafani , jedan period od nekih 4 godine u alkoholnoj fazi ! Ima običaj da svaku napravljenu pjesmu prvo isproba na nastupu da vidi kako će publika primiti pjesmu , pa je onda pokloni ili proda ! Mada ima običaj da svaku treću pjesmu pokloni nekom od kolega .

Baja je pristalica Srpske Radikalne Stranke kojoj je i odpjevao himnu , nije ih zastupao na promoviranju kampanji na posljednjim izborima . Zanimljivo je da je BAJA omiljeni pjevač Dr.Vojislav Šešelja koji iu Hagu ima sve njegove kasete . Jednom je vjerovatno u šali izjavio da bi bio prisutan u formirnju vlade SRS . Također je izjavio da je apolitičan i da nikad nebi želio bit političar .

Njegova rođakinja je popularna srpska pjevačica Ksenija Pajčin .

Osim što se bavi pjevanjem , Baja se bavi i pisanjem poezije . Ima toliko pisanog materijala da bi mogao izdati preko 7 knjiga poezije .

Nikad nije bio miljenik medija I televizija , Baja je ostao prirodan i dosljedan sebi samome . Jedna od njegovih vrlina je što ga često možete sresti pred prodavnicom ili zadrugom đe s narodom voli popiti piće .

Još jedna od zanimljivosti iz Bajinog života je ona iz Amerike kada mu je prišao čovjek , dao bianco ček i rekao da sam napiše sumu ! Baja je tada napisao 50 dolara na što su se svi iznenadili njegovom skromnošću . Baja jednostavno uživa pjeva i puni srce svome narodu i ne želi biti profiter iz toga .

Trenutno živi sretno sa svojom ženom Mary , i kćerkama Smiljanom , Ljiljanom , Anđelom i sinom Nenadom u Zemunu .

 Skoro sve njegove albume možete pronaći na sajtu koji su osnovali njegovo obožavatelji

http://www.knindza.info pro broju članova mogumu zaviditi i Ceca i Dragana Mirković

Moji bliski rođaci. Ksenija je pokojna, nažalost.

Nego, viđu da gospodin Ateist baš prati ovu političko/ratno/nacionalističku muzičku scenu. Ako ako, gospodine Ateist

Slijedi tekst jednog hrvatskog guslarskog spjeva Željka Šimića koji opisuje operaciju Oluju. Spjev je nastao neposredno nakon događaja 1995. godine. Doma imam kasetu. Pošto je teško kemijskom olovkom pratiti glas moguće su male pogrješke. Gdje nisam pohitao riječ(i) stoje tri točkice.

Željko Šimić - Bjež Srbine dolazi "Oluja" (1995)

Eeeeeej u tisuću devete stotine devedeset i pete godine na četvrtog kolovoza biše nek hrvatska povijest to zapiše. Ej još žarko sunce ne izađe, njen predsjednik Banskim dvorim sađe. Pa doziva doktor Tuđman Frane Gojka Šuška ministra obrane. Ej Gojko Šušak ruko desna moja znaš kakva je obaveza tvoja. Takozvana Martića Krajina mora hitno bit oslobođena. Evo četuri godine me pati po cilu noć ne mogu zaspati. Da mi šaka hrvatskih Srbalja domovinom mojom sad upravlja. Vijest prenesi stožeru glavnome o postupku veoma hitnome, neka hitno dođe starešine i stožerske vođe. Ej nema pogovora izvršit se mora. Još ni zora a kamoli dana, sav je stožer stigo do Tuđmana. Sijedi starac naočale skine, mrki pogled da mu bolje vide, te postroji svoje generale, nema mrdat svakom oči stale. Ej što poče govoriti ništa od vas ja nemam sakriti. Draga braćo hrvatski vojnici čas je kucno domovini majci. Ili ćemo izginut u boju ili spasit domovinu svoju. Sami znate četiri godine otkako je zločinac Srbine jedan dio domovine naše s ljutom vojskom kad okupiraše. Sad moramo ovo pokušati da se majci domovini vrati. Ej mirnim putem nikako ne ide, to cijeli svijet i Hrvatska vide. Sad smo jači neg smo ikad bili srpskoj treba oduprit se sili. Takozvana Martića Krajina mora biti u našim rukama. Sedam dana za ovo imate ništa više zapovid primajte. Onaj Srbin ostat ovdje smije koji ruke krvavio nije s ovim ću ih upoznati hitno il će ostat il ić nije bitno. Tko ostane nek se u nj ne dira, tako naša zapovid... Al u grobu nek mu znade nana taj će priznat kunu i Tuđmana nek mu znade i otac i keva Hej, Slaveni više se ne pjeva. dajem riječ u ve teške dane Gojku Šušku ministru obrane. Ej mili Bože da je kome čuti kakve riječi ministar uputi. Draga braćo hrvatski vojnici s vama je Bog i mi vrhovnici. Ja sam lani u Sinju drevnome obećao rodu hrvatskome. Ej zakleo se i Bogom i majkom i sa našim državnim barjakom dogodine kada bude slava Sinjska alka kad se održava. Tolko ćemo Srbe otjerati njihov top nas ne će moć gađati. Oko Sinja grada viteškoga niti ima topa srpskoga. A i to vam još moram kazati otkada me porodila mati nit sam znao ni smio lagati. Jerbo tako Hercegovke naše svoju dicu uvik odgajaše. Momci moji to trebate znati da ja ovo ne smijem slagati. Zato spremno sada su prilike udarite hitno na četnike. Srpskih gladnih ne boj se vukova ima Tuđman praha i olova. Ima Frano elitne satnije ne boje se čitave Srbije, a kamoli šake ušljivaca što nam prite s Knina i Plitvica. Ljuta zmija nazvana Krajina glava joj je usred grada Knina. A kada se zmiji glava stuče ni rep više za njom se ne vuče. Ej vi svi znate šta vam ovo znači sad udrimo kada smo najjači. Još Pašalić Ivić mi poruči juče ništa da se ne odluči. Sa Srbima u Ženevi gradu za svaki mir izgubismo nadu. Ne treba nam s njima tražit prava ljutoj rani treba ljuta trava. Govoriti više nemam kada povijest naša započinje sada. Sve je spremno odluka je pala Hrvatska nas majka je pozvala od sjevernog do južnog sektora Krajina se oslobodit mora. A čitava ta operacija ne zove se Bljesak već Oluja. Ej glavni stožer izda naređenje poče borba za oslobođenje. Mili Bože kakva je to rađa kad se svoja kuća oslobađa. Kakav moral svaki čovik ima kad ognjište svoje zauzima. Ej domovina svakom svoja draga naročito kod kućnoga praga. Ej četnik Martić usred grada Knina izvadio srčanih durbina te pogleda sa zapada bila gdje hrvatska primiče se sila. Zatim baci durbin i dilicu osta momče pade na stražnjicu. Svekoliki srpski narod zove i riječi im progovara ove. Ej bižmo jadni iz Krajine naše Tuđmanove dolaze ustaše. Pa ga pita Milan Babić paša kolko ima u Frane ustaša. Srpski narod triba spašavati otpor triba ustašama dati. Ej Martić veli Bože oslobodi kolko danas ustaša on vodi. Da smo se svi u sol pretvorili ne bi ustašama ručak posolili. Kolko ima u Krajini hrane još je više ustaša u Frane. Popili su i kamen i travu ne ćeš živu iznijeti glavu. Opet pita Martiću Milane daj vidiš li tehniku u Frane. Vidio sam jadna li ti nana ta tehnika ustaše Tuđmana kako su se za ovo spremili Velebit bi u more turili. Srušila bi svu Srbiju sine kamol ne bi to malo Krajine. Jer topova teške haubice više ima neg Krajina dice. Spremiše se brate za ovoga ni NATO im ne bi ništa moga. Zato ništa ne pitaj me sada nego bježi dok još imaš kada jer je vojsku Tuđman izvježbao ej Hrvatskoj je svaki priseg dao. A ništa im poginuti nije sad su jači od nas i Srbije. Ostavljajmo tehniku i blago nek svak bježi kuda mu je drago. Otpor dati koliko tko može nek svak bježi dok je zdrave kože. Kaži Risti, Savi, bratu Jovu domovinu da napušta ovu. Jer tako mi slave i sreće Krajina nas više vidjet ne će, od nas niko ne će da je vrati, sada hitno ja moram bježati.

Eeeeeej u to vrime hrvatske satnije na četničke udriše delije. Zavladaše puške i strojnice zaurlaše teške haubice, zrakoplovi po nebu paraju, smrtonosne ... bacaju. U Krajini ... se digao nasta jauk kaos i pakao. Artiljerijska kad otpoče bitka stade lelek Martića četnika stade lelek stoke i živine stade lelek čitave Krajine. ...stoji rika jer Krajina osta bez četnika na trideset mista u Krajini... Biži četnik kao bez uzglavlja a ustašam Krajinu ostavlja. Ne prođoše ni dva dana borbe Tuđmanove elitne postrojbe usred grada Knina uniđoše i hrvatski barjak tu staviše. Eto vraže ni blizu kod Knina nigdje živa pronaći Srbina. Samo neki živi su ostali što se vojsci hrvatskoj predali a i njih će Tuđman prigledati i viditi jesu l za ostati. Ej Bože mili ko bi reka lani da će ovaj kraj okupirani kod onlike Martićeve buke biti vraćen u hrvatske ruke. Ali braćo sve što ti je tuđe teško može čuvati oruđe. A Hrvatska vojska ne sustaje već polako stalno napreduje ide dalje ciljeve pogađa zauzeta mjesta oslobađa. Preko Knina, hrvatskog Gračaca, Korenice te Slunja i Lapca preko Dvora, Petrinje i Gline ovdje mjesta nema ti Srbine. E još Kijevo, Drniš i Vrlika tu četnika ne ćeš nać za lika. Preko Slunja sve do Rakovice Franine se čuju jedinice te se vojska Tuđmanova srela kod mjesta Tržačkih Raštela sa Mujagom, Alijom i Husom i sa petim bosanskim korpusom. A Benkovac i sav sektor južni napustiše martićevci tužni. Osamdeset i četiri sata trajao je napad u Hrvata za to vrime sva SAO Krajina bez četnika ostade Srbina. Ej kako četnik ima brzu nogu reportiri uhtit ga ne mogu, tko je htio moga je ostati i ne bi ga dirali Hrvati. A tko nije nek ga srića prati ne će za njim plakati Hrvati. Ne znam šta će sa Tuđmanom biti hoće li i on... Ako bude slučajno plakati pomoć ću mu suze obrisati. E tako dana kolovoz šestoga u povijesti našoj pisanoga kad general vojnik Tuđmane obavijesti novinare strane a i naše što prisutni biše da Krajina ne postoji više. Nit Krajine niti li Martića, Zelembabe niti li Babića. Samo čuješ di kojeg slavuja poštedi ga Franina Oluja. Ej u Krajini taka je prilika mrtav leži četnik do četnika. Šajkača je na njem kapa zvana ćirilicom sva je ispisana. Još kokarda na njoj prišivena kralja Pere to je uspomena. Ej kralju Pero migni se u grobu pa pogledaj četničku seobu. U Krajini nema ti ih više ćirilicom ovdje se ne piše. Karadžiću ti Radetu javi pozdravi ga... Još poruči Milošević Slobi kako Frano četnike... Napasmo vam bijednu naciju da potpiše i kapitulaciju. Dvadest prvi korpus u Krajini što je bio ostao jedini devetoga kolovoza biše kad sramotno al korisno biše. Tošo Pejić, Bulat Čedomire, obojica pravoslavne vire, naš general zvani Stipetiću te ministrov pomoćnik Moriću, neka Srbi i Hrvati znaju srpska vojska potpisa predaju. Ej da Krajina ne postoji više istog dana i sprovod joj biše. Sad Hrvati od mora do Drave po selima i gradovim slave još ostade taj istočni dio što mu Gojko Šušak zapritio. S pomoć Boga i sa malo sreće Srbin u njem božićati ne će. Dan poslije kada je Knin pao Franjo Tuđman u njeg je stigao popeo se gradu na tvrđavu da bi u njem uveliča slavu. Posle toga u Zagreb se vrati gdje mu slavlje spremiše Hrvati. U Zagrebu usred Lijepe naše Tuđman Frani pjesmu zapivaše oj Tuđmane dragi poglavare, kad ćeš stići u Ravne kotare? Kad ćeš stići do Splita lipoga priko Knina grada kraljevskoga. Odgovor je stigao od Frana u Split stižem za desetak dana. Tako rujna dvadeset i šestoga iz Zagreba grada hrvatskoga vlak polazi strojovođa goni zaklapaše na pruzi vagoni. Tuđman ide s Ankicom suprugom popravljenom preko Knina prugom. Preko Knina sve do grada Splita gdje ga mase dočekaše svita. S njime idu u zagrljaj bratski vrhovnici najviši hrvatski. Gdje god stanu tu se pjesma ori trobojnica hrvatska vihori. A u Splitu di uveče stiže čitavi grad na noge se diže. Dočeka ga staro i nejako svak mu piva di si naša majko. Ej zahvali se Tuđman Dalmaciji i čitavoj hrvatskoj naciji. Draga braćo Dalmatinci moji Dalmacija hrabre vas odgoji vaši borci nek me sada čuju što činiše Bljesak i Oluju. Blago majci koja ih rodila i hrvatskoj zemlji poklonila plavi Jadran slobodan je sada prijetnje nema od Krajine vazda. Svaki četnik iz nje je uteka nigdje više nema ga za lijeka. Dok je mene i dragoga Boga kroz Knin ne će proć četnička noga. Tražite me kad bude potreba zbogom moram hitno do Zagreba. A istočni dio zemlje naše što četnici nam okupiraše s vama skupa i sa milim Bogom ja sam u njem već sa jednom nogom. A nadam se za Novu godinu imat ćemo cijelu domovinu.

Gusle su čarobno glazbalo kojim povijesne događaje i osobe opjevavaju Hrvati, Srbi, tzv. Crnogorci pa čak i tzv. Bošnjaci.

S JEDNOG RASPRAVNIKA

Ovo vrlo malo ljudi zna.
Saz je u osnovi muzički instrument gradskih Bošnjačkih sredina, uz kojih se uglavnom izvodi sevdalnika ili ta neka "urbana" ljubavna pjesma.
Gusle su glavni instrument naših epova, na begovskim dvorovima i čardacima su uvijek gostovali guslari i upravo uz gusle su se izvodile Bošnjačke junačke pjesme o Mustaj-begu Ličkom, Hrnjicama, Banjalučkom boju, Aliji Džerzelezu, četovanju u Lici, boju pod Ozijom, opsadi Kandije itd. (ima recimo nešto o tome u "Ponornici" Skendera Kulenovića).
Ipak mislim da je sada kasno za ispravljanje, osim u smislu historijske istine. Danas su gusle u Bošnjačkom shvatanju i mentalitetu čvrsto vezane uz primitivno četništvo i moram priznati da se i meni od njih diže kosa na glavi, kad ih čujem kako zavijaju olupao bi ih o'glavu prvom četosu kojeg ugledam.

Može li se osim po tekstu nekako razlikovati srpske i hrvatske gusle? Zvuče posve isto.

Poslušajte guslarske spjevove o hrvatskom pitanju u BiH, Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Mati Bobanu, ustašama itd. Previše je odličnih spjevova pa pođite na kanal Hrvatske Gusle na YouTubeu, ovdje ću postaviti tek djelić.

http://www.youtube.com/user/Smrtenjaca?feature=watch (kanal Hrvatske Gusle, 205 videozapisa)

HRVATSKI GUSLAR ŽELJKO KEŽA - HRVATSKO PITANJE U BIH

San usnila krasotica fina u snu vidi nekog gospodina za njim ljudi iz susjednog sela isti oni što je prije srela. Dok se u snu dosjetila nije da su bili kod njene kapije da tu nju za ruku uzeše krasoticu od njega oteše. Što to čine moja Gospe draga uzeše je sa rođena praga tuđu joj silu namjestiše natjeraše oca da potpiše. Još uz njega dvojicu susjeda s nevjericom tata ih je gleda. Onda pogled zabaci u stranu ispod cvika gorka suza kanu. Umrijeti će ne će imat mira najvjernijeg izgubi pastira. Navijeke sjećat će se rado da mu ona okupila stado zatvorila u tvrdu ogradu ali ona ne osta u stadu. Pa će jadna dočekati zoru zatočena u tuđemu toru i tako će mlada krasotica pored oca biti sirotica. Tragediju mlada dočekala bez rođene majke je ostala kćeri koju odvode iz dvora silom majka odreći se mora. Sad će drugog imat gospodara sad u selu zadruga se stvara za nju mladu tu života nema ruho joj se za ukopa sprema. Od najvećeg svjetskoga šnajdera što je silom u zadrugu tjera a da živi gdje joj mjesto nije a sa neke posestrine dvije. Onda kuću na dvoje podijele i biti će kako one vele. A nju uze mlađa posestrina i reče joj koja prava ima sada pričaj kol'ko možeš više al' se tvoja nijedna ne piše. Kad to začu mlada krasotica hladan znoj joj poteče sa lica pa zakuka kao kukavica čudna li sam i ja sirotica. A zar selo da se brine za me pored živa i oca i mame. Iz sna je se probudila mlada ne znajući kamo sad pripada a tko ne zna rastumačit snove nek u pomoć astrologa zove. Da vam kažem moja braćo mila da to nije sirotica bila nego zemlja časna i ponosna domovina moja Herceg-Bosna. Zar uopće treba kazivati u toj zemlji da žive Hrvati da je ona hrvatska regija kao Lika ili Dalmacija. Istu želju i prisegu svetu svi Hrvati imaše na svijetu na žrtvenik spremni dati glavu za hrvatsku slobodnu državu. Čujte braćo sa gusala sada komunizam kada je propada i kad ne bi više drug do druga tada umri i Titova Juga. Tad narodi samostalnost hoće svakom drago zabranjeno voće. Slovenci su prvi se rastali žrtava su za to malo dali hrabro vodstvo imaše na čelu i stvoriše voljenu Deželu. Hrvatski se korpus tada diže ali cijena stravična je stiže dok se naša rodi domovina biše braćo krvi do kolina. Ali opet cjelovita nije kao da se sretan bit ne smije, nas Hrvate hoće da utješi opet svjetska politika griješi. Te umjetnu tvorevinu stvara na području bosanskih kotara s njima gura zemlju Hercegovu praveć neku Jugovinu novu. Ne će momak niti hoće cura al' na silu svijet ih u brak gura. Kad dijalog nije iša više međusobno oni zaratiše svak ciljeve da ostvari svoje teško biše ratovat u troje. Da bi došli nekako do mira rat da ne bi dalje eskalira da mir bude i upravo zato UN dođe i dovede NATO. Mira bude ali pravde nema u Daytonu tad se summit sprema. Kraj savezom trnova je kruna nepravedna i propusta puna. Što je nama na silu nam biše natjeraše Franju da potpiše. Mora pisat jer mu druge nije a anekse donijet će kasnije. I stvoriti tako ustav pravi tri naroda u jednoj državi. Tim ustavom bit će Bosna cijela tri naroda bit će u dva dijela. Pola Bosne Mladić puškom skova a Dayton je samo amenova dugotrajni biše pregovori al se Srpska Republika stvori. Konstruktivan temelj za buduće neželjene zajedničke kuće. A za onu drugu polovicu federalnu stvore jedinicu Bošnjaci se i Hrvati združe to je naše oko vrata uže. Mi ne znamo što smo udružili što je naše na čemu smo bili ako treba sutra razdružiti ja se pitam što će naše biti. Računicu sračunajte onu tri put jedan dva je u Daytonu. Ej Hrvati bez svog entiteta što hoćete što vam Dayton smeta bez matere dobili ste brata i Alija ne će bit loš tata. On će vama pravdu garantirat i nitko vas ne će nikad dirat. Sjetite se i povijesti stare opet će vam vodit janjičare opet danak biti će u krvi beg će opet s mladom spavat prvi. A mračnije skupljat će harače Herceg-Bosna gorko će da plače. Svanut će nam jutro naopako ne će valjda crno biti tako. Doktor Tuđman otac domovine čestito će o nama da brine Hrvatska će vojsku da nam plaća sigurnost je primarna zadaća. Vošingtonski sporazum otprije još namjeru poljulja unije politički zadatak je stalni sa Hrvatskom bit konfederalni. Onda ćemo mi na svoju ruku donijeti povijesnu odluku što na ruku Hrvatima ide u hrvatske ući zemljovide. Plan strateški bosanskih Hrvata progurati tad na mala vrata. Al Bošnjaci vrata zatvoriše oj Hrvati loše nam se piše doktor Tuđman viziju je ima i kroz svjetsku politiku štima da Hrvati budu konstruktivni politički ne budu naivni. U tom cilju dalje da ustraju i jedinstvo svoje sačuvaju. U burnome političkom svijetu da svi skupa budu u pokretu dok se želja jednom ne ostvari da na svoje dođu neke stvari. I svjetski moćnici da vide silom nešto gurat da ne ide. Glede pravde i straha od neba neke međe prikrajati treba. Onda reći stari savezniče kad ja orem što se tebe tiče. E tako neka se razdijeli hrvatski će onda korpus cijeli od pokreta stvoriti ogranke kao svoje političke stranke. Onda braćo demokratski ajte na izbore pa sami birajte. Trebalo je u tom ustrajati dugoročnu viziju imati draga braćo lako bilo nije balansirat među vatre dvije. Zadovoljiti svjetsku gospodu i dom stvorit hrvatskom narodu. Priznat Bosnu protiv svoje volje možda i to tad je bilo bolje neg Hrvatsku dovest u pitanje teško biše političko stanje. Dugoročno gledajući brate Bosna nije sreća za Hrvate zato treba krutu klicu začet demokratski iznutra je načet. Referendum kroz narod da prođe pa da svijet do zaključka dođe doktor Tuđman bio je u pravu kad je takvu negira državu. Rekao je to je nemoguće o državi iza svake kuće. Kada-tada opet bit će svađa sila sreću nikada ne rađa. Politiku da bi mu slomili pojedinci u stanju su bili da od sebe naprave budalu sami podleć Haškom tribunalu. I još lažne iznijeti čine reći da smo činili zločine dok se mene izdajništvo sprema doktor Tuđman dobrog zdravlja nema. U bolnici našeg glavnog grada naš predsjednik našao se tada medicinski tretman imat mora konzilij vrhunskih doktora. Bolest teška pobijedit će njega a za život ne biše izgleda sa dušom se predsjednik odijeli puk hrvatski tužno plače cijeli. Ne znajući tugu sakrit svoju predsjednika prate Mirogoju zbogom ostaj naša nado mila hrvatska ti zemlja laka bila. Neka ti je laka zemlja sveta predsjedniče svih Hrvata svijeta. Tvoje ćemo djelo poštovati nema korist sada tugovati. Jer okrutan život dalje kreće i nespremne on čekati ne će al' nespremni mi tada bismo i izbore tada izgubismo što je čelnik Titova režima vlast u ruke ponovno uzima. S njim hrvatski idu izdajnici vlast učine sad u petorici pokvareni vežu ih ciljevi vjenčaše se i desni i lijevi. Samo da se dokopaju vlasti a onda će zemlju skupa krasti. Što doživi hrvatski narode tvoje jude da te opet vode a trebate žaliti i više predsjednički izbori kad biše.

Dođe vrime da moraš birati nisi ima koga izabrati od dva loša goreg izabraše koji sruši tada snove naše. Ej Hrvati tragedije vaše kažu ljudi koga izabraše grom izabra poglavar Hrvata i Hrvatska zatvori nam vrata. Dragi Bože život mi se smuči kad Hrvatim u BiH poruči nije sada kao što je prije potražite sreću kod Alije. Više ne će ni vojsku da plaća tako ti je otkad umri ćaća. Tada Mesić dade nam na znanje sirotinjo pokojnoga Franje Sarajevo vaša je centrala Hrvatska je dosad dosta dala. S Bošnjacima vi morate ići naša pomoć više ne će stići. I nastavlja dalje u tom tonu daje svoju potporu Daytonu u Sarajevo kao kući dođe Baš-čaršijom ushićeno prođe te vihor se zeleni zaputi i hrvatsku himnu ne htje čuti. A hrvatski barjak ne pozdravi k'o da nema pameti u glavi Hanka Paldum feredžu podiže i rođaku primače se bliž pa Romkinja onda stara zijeva na uho mu sevdalinku pjeva. Pa popiše kavu iz fildžana e Hrvati crna vašeg dana. Tad nas poče Mesić da proziva prava naša dejtonska kaziva što hoćete sva prava imate samo što ih koristit ne znate. I još poče derati se jače vi hoćete kruha s vrh pogače. U Alije je znate tvrda vira vaše pravo on vam garantira pa nastavi u ciničnom tonu to vam jasno piše u Daytonu. Nisam moga slušati ga više, oj Mesiću u njem svašta piše. U njemu je naslovljeno znate da Hrvati biraju Hrvate narod bira predstavnike svoje a tuđi se glasovi ne broje. Zar hrvatski narod tako ne bi ali tko će dokazati tebi. E moj Stipe i budala znade u beznađu da ne ima nade ti Hrvate zavadi i vladaš uz to stariš i čemu se nadaš. Znaš da nemaš povjerenje naše radiš ono što Aliji paše. Ne ćeš zato nekažnjeno proći izbori će opet drugi doći nisi više izbore dobio sada jer se narod osvistio. A šamar je u hrvatsko lice tvoje laži i druga Ivice sad drugovi kao što i znate zavađaju u BiH Hrvate. To Bošnjacim svijetla zora sviće tražite im vi Bajramoviće znane sede iz hrvatskog puka sto nam sada zadadoše muka. Postizborna formira se vlada pa nekako po izborim sada za Hrvate ne će biti sreće Petrić pravdu čudesnu nameće. Draga braćo kao što i znate takozvane on bira Hrvate videć da je vrag odnio šalu sad su druge karte na vastalu. Sastanak se utemelji dvora hrvatskoga narodnog sabora sabor svoje donosi odluke i Petriću dostavlja na ruke te mu zato predvidi termine da izborne prestupe ne čine HDZ-u da vrati mandate Petrić ne htje kao što i znate. Alijansu on za Bosnu stvara i nekakvo bratstvo zagovara ali narod alijansu ne će lažno bratstvo ne će donijet sreće. Neke svjetske odluke nas čude što dovode nebirane jude bez potpore biračkoga tijela za te stvari sad zna zemlja cijela. Pa doziva one samozvane takvih Bosna hitno da se hane jer za novac i dušu je proda protiv dobra svojega naroda. Ajte kući u tome pogledu treba ih prozvati po redu. Ej Župače, Aniću, Komšiću, Lozančiću i Križanoviću ti Prliću i Ivankovići te Brigići, Banci, Jergovići i ostali što šuruju s njima svom narodu nož su u leđima. U Sarajevu malom Teheranu na tuđu se pristrojiše stranu a dok drugi sebe žrtvovaše da zaštite interese naše. S tim se crkva katolička slaže da na ovu nepravdu ukaže naš kardinal uz biskupe naše ovoj borbi i svoj obol daše. Baš u ovom trusnome vremenu da ukrute crkvu na kamenu. Papa mirno ne može da spava što hrvatska crkva proživljava neke šalju i paklena vrata da zavade Crkvu u Hrvata. Samozvani sad se biskup pozva ugled crkve hrvatske da sroza kako bi je prikazali goru da saboru umanje potporu. A potpora još je jača sada i ne će se povući nikada čini mi se najjača je tada kad je Petrić žestoko napada. Istodobno podiže džamije što Hrvatim niti žao nije već naprotiv našim vođam prijeti kako će im ovlast oduzeti. Možda opet po Daytonu radi kada novce iz banaka vadi da uloge naše osigura gdje ne treba svoje prste gura. Oj Petriću ne brani nas više jer inače loše nam se piše i ne diraj ti u naše ljude jer sa njima bolje će da bude. Oni sebe svjesno žrtvovaše da ostvare sve ciljeve naše tom cilju kad su bili bliže Petrića da prekriže pusta želja ostala je za nje svehrvatsko samoupravljanje. Naši grešku nikako da shvate kad odoše što se onda vrate zašto vojsku svoju raspuštati Ganiću opet nazad slati. Te odluke tako brzo plete samovoljno Hrvatim da štete ako nisu čist saborske volje tad je možda mirovati bolje pa da dušman da se nama ruga ne raditi na račun zasluga. Zato naši mladi generali nije sporno da ste dosta dali ispoštujte volju svog sabora ta odluka slušati se mora. Olakšicu politici dajte vi nam krizu olakšajte. Da nam bolje jednom kreni ajte braćo svi ujedinjeni da guramo odluke sabora pitanje se naše riješit mora. Pomozite više ili manje da se riješi hrvatsko pitanje neki ljudi sad su istrošeni čovjek novi sve će da pokreni. Stvar u svoje da preuzme ruke i sprovede saborske odluke demokratskoj Europi da kaže sa Daytonom Hrvat se ne slaže. Demokrati mi hoćemo biti demokratski Dayton promijeniti ne ovakvu tihu reviziju koja ništi hrvatsku naciju. Zakoni nas izborni gutaju opet će nas pretvorit u raju ne želimo ni svađe ni krvi mi smo uvijek za dijalog prvi. A što loše imade u tome svatko neka ide domu svome. Svaki čovjek neka mirno spava poštujući sva njegova prava. Zaštitimo manjinske narode da rat vječno u zaborav ode mi njihove a i oni naše neka svatko živi gdje mu paše. Reviziju Daytona želimo da se onda ljudski podijelimo čimbenici svjetski da učine trodiobu uz iste aršine. Jer bogatstvo to nikakvo nije što imamo domovine dvije a istinu reći ćemo pravu mi hrvatsku želimo državu. Zapjevat ću ono što mi paše i susjede pozdraviti naše ćao tebi bošnjačka državo Republici Srpskoj isto ćao oj Hrvatska mirisna i rosna na pohod ti stiže Herceg-Bosna.

Evo jedna sto mi posla Meto, pa kazen da podilin.

Malo srpskih guslara...

Veselin Dacić - Đeneral Ratko Mladić

Hej nema munje bez mutna oblaka, nema rata bez dobrih junaka, nema groma bez munje nebeske nit azbuke bez Vukove sveske. Bogomolje bez časnoga krsta nit poraza kad je vojska čvrsta, nema carstva kao nebeskoga niti tvrđe vjere no u Boga. Bez Isusa nema Božjeg sina niti hrabrosti kao u Srbina. Ta je hrabrost odavno poznata na Olimpu bogovima rata od onoga kobnog Vidovdana kada Miloš pogubi sultana il Sinđelić na čelu krvavu kada žrtvova i vojsku i glavu. I o njemu i o Ćele-kuli bogovi su na Olimpu čuli još Aresu bogu sa Olimpa desna ruka Gavrila Principa posla amber nasred Sarajeva Ferdinandu kada prosu crijeva. A na kraju 20. vijeka opet dična srpska kolijevka rađa takve ljude i junake iz povoja Jugovića majke što su kadri uteći i stići i nazvat se novi Obilići. Što imahu zašto da se rode i da stanu pod barjak slobode. Je li iko u boju krvavu zaradio neumrlu slavu i ko ratnik za vrijeme kratko ej bljesnuo kao Mladić Ratko. Sa obala rijeke Miljacke u vrtlogu deobe nebratske kad je mutnu pregazio Drinu i u srpsku stigao Krajinu za 24 sata da otvori besmrtnosti vrata. Pa mu ime ostade i slika u registar srpskih besmrtnika. Jer je ovog mudrog pukovnika srpska vila sa Dinare zvala lovorove grane generala prišila mu na dio od bluze i u srpske zaklela ga suze. I u muke starog Vujadina da odbrani slobodu Srbina a Mladić je nagorkinju vilu poslušao kao sestru milu i shvatio da se srpska koža mora branit od ustaškog noža. A kad Mladić preuze komandu upozori razvraćenu bandu nije bilo pošto prjeđe bješe al ga oni slušati ne htješe nego žure da jame dopune od Zvornika pa do rijeke Une. I da Srbe kolju kao ovce i da prave nove Jasenovce. Dželat glavni sa Kaptola hita Franjo Tuđman zvjerka manita za odbranu vještog komandanta iz ureda Pavelića Anta. Pa je hrabro kod Borova sela srpska garda Tuđmanovu srela pa vidješe ustaške bijede ej čija majka crnu vunu prede. Onda Mladić posla jedinice da zaštiti pravac na Plitvice i opkoli okruženje Zadra kao Blažo Bošković kod Skadra ratnu stazu Đujića slijedi i Dinarom snage rasporedi. Odsiječe gnijezdo bandita od Prevlake pa do grada Splita jer zna pravac da presjeći treba Dalmaciju od grada Zagreba. Pa sa srpskim snagama pohita vrhovima gore Velebita s mornaricom isplovi iz Boke odsiječe jadranske otoke da nemaju prekomorskog puta do okrilja hrvatskoga skuta. Srpski obruč sve se jače stiska od Karlovca pa do grada Siska a slavonskim Srbima je reka da zatvore pravac Osijeka. Republiku proglasi Krajinu sa sjedištem u srpskome Kninu da bi lakše pratio iz njega ej ponašanje hrvatskog hercega. Na sve tačke važne i strateške stizao je Ratko Mladić pješke jedinice izviđačke bodri kao Župko na rijeci Odri, Hrvatske je više nego pola otrgao kontroli Kaptola. Onda Tuđman izvijesti papu prekroji nam Ratko Mladić mapu pa nam biskup zapomagat poče pomozi nam sada sveti oče i pozovi zemlje katoličke da pošalju pomoći vojničke. Istorijsku imamo potrebu banuće nam Srbi u Zagrebu i zajahat Mladić jednog dana u stolicu Jelačića bana. Pred najavom hrvatskog potopa probudi se zapadna Evropa od Bijele kuće do Brisela zapadna se alijansa sprema a priznade moćna Amerika da je Mladić čudo od vojnika. Upozori vladu iz Pariza da se mora zaustavit kriza tajne službe zapadne Satane nahuškaše Bosnom muslimane. Jer da ova čuvena tromeđa ej da Mladiću udari sa leđa. Pa vojničku ofanzivu kreće muslimansko ustaško cvijeće a kad puška kraj Miljacke panu proširi se požar na Balkanu kada lonac bosanski proključa da iz njega crni đavo ruča. Slave vlada zapadnoga svijeta kada Alija... da se glasnu Medina i Meka da se jednom zavazda protjera ej sa Balkana pravoslavna vjera. Al su nade u vodu im pale Ratko Mladić kad stiže na Pale sa iskustvom iz krajiškog rata za spas časti i Srbina brata raport primi čim na Pale dođe od srpskoga Karadžića vođe. Ustale su snage Alijine od Bihaća do rijeke Drine došao je vakat ko će prije pa vremena za čekanje nije. Srpska vojska željno tebe čeka jer se Drina talasa rijeka pa Mladić je toga istog dana načinio skicu ratnog plana da se krene vojska iz Mostara da dolinu Neretve zatvara i vrhove brda Leotara Sarajevu zakuca na vrata ej za 24 sata. Neka znaju kod bega Alije srpska vojska treba istog dana da ovlada prostorom Ozrena a linija sačuvat se mora od Brčkoga pa do Prijedora. Dolinama Vrbasa i Kupe da se srpske koncentrišu trupe da bi mudra njegova taktika zadivila vojvodu Putnika i stručnjake sa vojnih nauka ej strategija ovog srpskog vuka. Mladić lično ofanzivu poče od Čajniča, Rudoga i Foče da bi mogo držati u džepu Srebrenicu, Goražde i Žepu. Bijeljinske posla jedinice u predgrađa Tuzle i Zenice ofanzivom od samo dva dana sa durbinom gleda sa Igmana. Baš-čaršiji bane u kulu i krvničke snage u rasulu. Tad se nađe Bosna u plamenu zapadna se alijansa prenu Beogradu ultimatum šalju da spriječi ofanzivu dalju i da ratne odbaci ciljeve poručuju iz grada Ženeve. Pa je tako nekoliko puta Mladić vraćan s pobjedničkog puta pa linija donese poraze radi jalove politike prazne. Pa je ime Mladića sokola ej predmet svakog okrugloga stola. Kažu njegova je sila prekršila ženevska pravila pa pritisak stiže sa svih strana na Mladića i na Radovana. Čak i Rusi od istine bježe da pomognu kada je najteže ponizno se klanjaju Zapadu o svome se zabavili jadu. Kupi Zapad zvaničnike njine pa glasa se ne čuje od Kine i grčka je vlada iz Atine na sjednici evropskoj glasala da uvedu kazne protiv Pala. Zbog masakra sa pijace Markala đe Alija lukavo kopile masakrira sopstvene civile po viđenju svjetske komisije Ratko Mladić učinio nije. Pa odluči Savjet bezbjednosti da nam dođu neželjeni gosti pa u Bosnu zemlju ukorača vojna sila svjetskih posmatrača. S izgovorom kako štite pravdu a da Srbe zabave o jadu da ih vješto pod prijetnjom metka ej gurnu u tok novog poretka. Pokušava Japanac Akaši planinskoga vuka da uplaši pa ne znaju kod gorskoga lava sloboda je skuplja nego glava. Tad Hrvati prebrodiše Savu da povrate potonulu slavu da zauzmu ravnu Posavinu i odsječu ponosnu Krajinu. Napreduje sila bojovnika uz blagoslov svjetskih pomoćnika kad nastupa njihova lijepa zajednica svjetska je slijepa. Viđe Mladić da je prijevara i da svijet mutljavinu stvara pa u kontraofanzivu krenu ej ko Živojin Mišić na Valjevu. Kad junački srete i dočeka čvrstu silu slavnog Poćoreka pa sad Mladić neodložno mora u odbranu srpskog koridora Srbima je iz Krajine bila ko jedina kucavica žila. Pa hrvatska oklopna brigada preko Save koridor napada. Moćna sila koridor napade svih rodova kopnene armade dok izvadi Mladić sablju britku i zagazi u odlučnu bitku. Pa Martiću preko veze javi da s Knindžama hita prema Savi pa linije hrvatske zatvara od Petrovca, Dvora i Drvara. Pa on bratsku pružiće mu ruku od Brčkoga pa u Banja Luku, boraca je trideset hiljada za koridor uključeno tada. Od Brčkoga do Drvara grada Mladić stiže na prve linije smrt prezire niđe se ne krije. S Mladićem je tada braćo mila i smrt crna bitku izgubila veliki je Njegoš davno reka ej takvi ljudi žive dovijeka. Srpska vojska lavovski se bori Posavina u plamenu gori ustaška je oklopna brigada u cjelini uništena tada. Kad krvnike razbi s koridora reče Mladić kako odmah mora da povede svoje jedinice na vrhove snježne Bjelašnice. Od Bihaća krenu ovih dana Dudaković munja muslimana uz podršku snaga iz svijeta sad se kaje što je odmah kreta jer mu slomi jedinice tada Mladićeva čelična armada. A svijet se sprema i prijeti da će Bosnu zemlju nadlećeti no Mladića prijetnje ne plaše odgovori mi branimo naše. Republika Srpska je država za slobodu i za svoja prava za buduće svoje naraštaje ej spremna ginut dok jednoga traje. Tad je NATO komanda priznala da nemaju takvog generala Ratko Mladić ne zna za gubitke niti ima izgubljene bitke. Nije bilo boljeg komandanta od vojvoda Prvog svjetskog rata. Nadlijeću NATO avioni pa se Mladić biljega ne kloni nego stao u vihoru rata kao David protiv Golijata srpske snage taj napad osnaži kada padoše francuski miraži. Cio svijet prijeti i laje ali Mladić zato se ne kaje Zapad poče da pritiska tada poletljivu vladu Beograda. Da dodatne pritiske izvrši i Mladića salomi i skrši da ga uzmu sa kućnoga praga ej prijete mu tužioci Haga. I ratne mu tovare zločine što je kosti branio očinje branio je srpstvo od junaka i čuvao grobove predaka. Branio je obraz i poštenje ej da ga slavi srpsko pokoljenje. I zakletvu otadžbini datu branio je u pravednom ratu al mu ratna pobjeda potonu ugovorom u gradu Dejtonu. Tad poništi jedna kap mastila sve pobjede ovog Termopila. Primio je sa velikim bolom podli poraz za zelenim stolom još se mora sklanjati sa Pala pred zvjerkama Haškog tribunala. Pred nepravdom okrenuo pleći dični Srbin i vojnik najveći ispred hajke svjetskije dželata taj pobjednik otadžbinskog rata. Bez imalo ljudskog poštovanja od prodatih duša da se sklanja ali ko je Srbin u grudima i ko obraz i savjesti ima ko je pravog nemanjićkog roda nikad ne sme Mladića da proda. Jer bi Srbi prodali sa njime ej nezavisnost, slobodu i ime. Zar prodati radi lažnog mira najvećega srpskog oficira za krvničke tuđe interese da se mrlja na obraz unese. A zbog jedne vlasti kratkovide ej pokoljenja srpska da se stide. Il je ovo trgovina možda ko sa glavom besmrtnoga vožda. Ako damo najčasnije glave Tribunalu užasa i strave po nalogu evropskih krvnika i Satane preko Atlantika prokleće nas kosti velikana iz najtežih istorijskih dana što živote položiše muške od Epira sve do Koruške. Prokleće nas potonule glave Jonskim morem iz grobnice plave sa nebesa Lazareve sjeni i viteški naši korijeni. A Mladića na nebesa s vojvodama Lazar čeka da ga sjedne međ besmrtne koji žive dovijeka.

Takozvani? E srećo moja vidi se koje si pameti.

Inače evo jedna :

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=GHhVJoOGuso[/youtube]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=OIpnmaU5HBk[/youtube]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=zqLNZSraX28[/youtube]
[youtubehttps://www.youtube.com/watch?v=-0RmzYGStq4][/youtube]

Ima jedn jednom vozu upućena

Guslar Veselin Dacić - Fatimino krštenje

Hej kakav bješe Šemović Đulaga bez crnoga nije mogo vraga goni četu turskih zlikovaca da ubija čuvare ovaca čekalice pravi i gusije stid ga ništa uraditi nije ne bi srpskog uva ostavio ej samo da bi ovce odjavio. A kćerka mu u haremu stoji mnoge ovce odbija i broji ne pomaže srebro niti zlato ni bogatstvo tursko obećato. Tada viđe Ivana Rabljena ljubav joj se probudila njena pa doziva Kuštrim harambašu ja ću vjeru mijenjati našu neću postit posta Ramazana a slaviću svetoga Jovana. Sve što rečem tako mora biti ako ćeš me mladu zaprositi i voditi u Vasojeviće da mi zora sa istoka sviće da ne čamim u turske hareme da mi srce za tobom ne vene da sa tobom živim u slobodi zaklinjem te sa sobom me vodi što će mene paše i sultani ej što da živim u haremskoj tami. Prosio me Mahmut Dedoviću njega ne htjeh ali tvoja biću vidim ovce goniš na pasišta vidim Turci ne mogu ti ništa vidim konja za megdana jašeš vidim dvije trubujlije pašeš. Nosiš toke od srebra i zlata pod nogama struka opasata na glavi ti kapa od kurjaka vidim da si junak od junaka da si lijep i stasita rasta da ti ljudsko pripada i basta pa mi reci obraza ti tvoga ej bili mene pokrstiti moga u manastir sveti Šudikovo da ja uzmem ime Srbinovo tamo će mi srpsko ime dati ej Fatima se više neću zvati. Kad je Ivan bulu razumio ni tren jedan nije se mislio njena ga je opila ljepota pa u trenu razmisli i skonta. Bula bi se rado pokrstila kad je harem sama napustila uz Budimlje došla je do Ćuka ej đe je rizik od srpskih hajduka. Pa joj reče bićeš moja žena kaži majci da si isprošena u neđelju da me čekaš ođe jer će Ivan za tebe da dođe. Tad Fatima svojoj majci kaza ljepote mi mojeg obraza ja sam danas vjeru pogazila ja sam danas sa hajdukom bila pa se njemu i prirodi divim neću više u harem da živim hoću majko sa obadva oka gledat jarko sunce sa istoka gledat oblak kad donosi kiše ej neću harem ni minuta više. A majka je poče sjetovati nemoj kćeri Alaha pljuvati nemoj skidat feredžu sa lica radi deset vlaških perjanica opremi se našega ti dima ej što da tražiš Vlaha kod Turčina. Znaš li Vlasi to je divlja rasa nećeš jednog odmarati časa već kopati, plakati i presti bićeš žedna suva hljeba jesti. Pa razmisli te se urazumi ej kad te majka preklinje i kumi. Kada molba ništa ne pomaga reče majka čuješ kćeri draga s ove stope današnjega dana moraš stići Rabljena Ivana jer Đulaga ako bi saznao žive bi nas na vatru pekao. Fatima je majku razumila uz Budim je odmah požurila preko šuma i besputnih strana pa kada je pristigla Ivana ispriča mu sve kako je bilo Fatimu je Ivan zagrlio i preko nje preturio struku pa joj dade od zlata jabuku i nađe joj odijelo novo u manastir sveti Šudikovo. Tu Milica Fati ime daše tu Ivana s Milicom vjenčaše pa pođoše Ivanovoj majci sretoše ga braća i rođaci tu veselje porodično vlada al da vidiš jada iznenada. Kada zato Đulaga saznade Šudikovo manastir napade da pohara, spali i poruši svještenike srpske da uguši pravoslavno zdanje da očisti ej da se više u njega ne krsti. Al svještenstvo za napad saznade pa svještenik jedan predlog dade poniješe hrišćanske svetinje u tivranske skloniše pećine pa Đulaga kliče Azijate ej da mu Vlasi za krštenje plate. Saznadoše za napad hajduci pa hitaju kao mrki vuci sa plotunom dolazak javiše Šudikov manastir spaziše pobjegoše Turci bez obzira a hrišćani ispred manastira vesele se, igraju, pjevaju i ženidbu Ivu čestitaju.

https://www.youtube.com/watch?v=Wt4rRSla3aQ

Ej gusle moje drvo javorovo na vijencu se dogodi Kosovo u hiljadu devetoj stotini devedeset četvrtoj godini sa svih strana dušmani nam mrski udariše na vijenac srpski s jedne strane brojni Pakistanci pa Iranci i Afganistanci s druge strane udariše Turci i sa njima mnogobrojni crnci s treće strane ljuti janjičari i UNPROFOR nam dušmani stari. Tenk do tenka junak do junaka to je vojska Alijinih Bošnjaka kad topovska sasu kanonada ode jeka do Doboja grada. Crni dim se do neba izvija ne bi bolje ni sveti Ilija kad se dvije vojske sudariše puška puca a barut miriše. Neko viče moja mila majko nekuđen si Kraljeviću Marko crni oblak prekrio je nebo oj Srbine opet si najebo. Grmi sijeva trese se planeta rekao bi da je smak svijeta sve za srpstvo i sve srpske slave na sve strane lete srpske glave rika stoji teških haubica lete srpske glave do Poljica. Što propusti iz Bikodža Musto to dočeka iz Gnojnice Rusto od Kosova tako ne bi gusto. Što propusti iz Mahale Musa to dočeka iz Poljica Jusa dreka stoji Rumuna i Rusa. Nije prošlo dana ni dva sata kad evo ti silnoga Kuvajta mrka brka širokije leđa baš ko da je Srđa Zlopogleđa. Drži barjak u desnici ruci a za njime Alijini Turci pravi haos nastao je tada sva makljinska izgine brigada. Svi junaci ovjenčani slavom srpski vijenac platili su glavom. Jadan Srbin kad slobodu stvara sa zaštitom Sač-nam-jara jadan Srbin i cijela Srbija sa pomoći Butrosa Galija jadna ti je svaka zemlja ona koja ima gosta Moriona. Evo rata evo udesa politikom od Sajrusa Vensa. Oj Krajino majko moja slavna za zaštitu eto ti dušmana eto tebi Vensa i Ovana jadan čoban kojeg čuva ovan. Kakva braća dočekasmo čuda da nas štiti Vens i Ovan luda na zaštiti prevelikog vala i pomoći senilnih budala. Ali sve to tako neće biti, svu će ološ Srbin pobijediti.

MILOMIR MILJANIĆ - A OD HAGA NE OSTALO NI TRAGA

Ej zapjevaću pjesmu iz inata i spomenut svog Srbina brata koji bitku sa nepravdom bije radi srpstva i radi Srbije rad' istine i potomstva radi da saznaju naraštaji mladi kako treba i kako se mora otadžbina branit od zlotvora zato pjevat imam jaku želju o srpskome vojvodi Šešelju. Slobodarskom idejom predvođen, uman, hrabar i od Boga vođen rođen tamo u ljutom kamenu đe su znali slobode cijenu Hercegovci tvrđi od kamena kroz sumorna i strašna vremena Vasilije svetac đe se rodi tu đe narod sa strahom vodi da posjeti ovo sveto mjesto tu je Vojo dolazio često ko dijete dušu napojio i duhovnu hranu okusio. Bog mu dao dara svakojaka pametnijeg i boljega đaka nije bilo to je Božja volja otkako je Popovoga polja. A najbolje pokazo je znanje kroz sve dalje svoje školovanje i najbolji do kraja ostade dok najmlađi doktor ne postade te profesor univerziteta posta prije dvadest sedmog ljeta. U nedoba Brozovog vladanja i velikog srpskog postradanja mladi doktor da prećuti neće u misiju nemoguću kreće protiv strašnog Brozovog režima hrabrost, umnost i pregnuće ima protiv sile da se pravdom bori ej za ideju spreman da se bori. Posle svega Brozova je želja da osude doktora Šešelja na robiju od osam godina kao primjer ostalim Srbima da ne smiju podignuti glave u zla doba Brozove države. Mirno Vojo presudu prihvati u Zenicu ode robovati u zloglasnu i strašnu aksanu najmudrija srpska glava panu. I to Šešelj izdrža stojeći nema toga ko je mogo reći da se doktor na šta požalio ili da je za milost molio ili da je dirnuo nekoga za vremena tamnovanja svoga. Kad pri kraju dvadestog vijeka nad Srbijom vila zaleleka rat krvavi preko Drine planu doktor Šešelj među prve stanu hrabri Srbe i šalje poruke da se brane od ustaške ruke da ne pušte da se ne ponovi logor smrti Jasenovac novi. Dobrovoljci hrabri radikali u odbranu otadžbine stali brane svoju svetu đedovinu brane srpsku Bosnu i Krajinu i svetinje srpske hrabro brane Obilić im ne bi našo mane. Obilazi Vojo svoje borce radikale hrabre dobrovoljce i ostale srpstva branioce govori im da svi dobro čuju da njegove riječi poštuju ne smijete s uma smetnuti i nek vam je stalno na pameti Srbin zločin činiti ne smije ej to u srpskoj tradiciji nije. Jer to nikad nijesmo činili grešni bi onda pred Gospodom bili rat prestade a Krajina pade u njoj srpskog uva ne ostade mirotvorci nesreću smisliše da Srbinu tamo nikad više ne osvane dan slobode drage jer sam Srbin ne imade snage da se bori protiv Zapada uzalud mu u pravdu se nadat. Ej Vojo Šešelj sad se oglašava davno je srpska ostala država u kandžama prokletih ustaša da je sveta obaveza naša da vodimo borbu neprestanu za sve Srbe što su na Balkanu da državu veliku odbrane da dušman dođe u teške dane. Srpska muka i srpska nevolja od Lazara i Kosova polja prati Srbe kao anatema nikada sloge ni jedinstva nema najbolji su založili glavu ej za krst časni i svoju državu. Ej pa Vojislav tijem putem krenu da sa Srba strašnu anatemu skine i svojom glavom plati istorija mora zapisati neviđenu hrabrost ovog džina i velikog srpskog roda sina. Ej mislili su brate Vojislave da ti dođu glave i smišljaju na svake načine da to sramno djelo i učine ne htjedoše vlastodršci mali jer su dobro viđeli i znali da bi mnogo majka zakukala od hrabrije srpskih radikala. Onda nove planove skovaše ne bi gore radile ustaše da novome gazdi se privole pa haškog tužioca mole da Šešelja s političke scene skloni odmah i u zatvor stavi da mu odmah poradi o glavi. Novi je režim od njega se bojo jer u javnost iznio bi Vojo sva nedjela, pljačke i prevare što činiše bezbožne fukare sve pod plaštom demokratskih prava postadoše narod i država zaštitnici nemorala. Ne htje Vojo pred njima uzmaći nego srpskoj poručuje braći idem u Hag da Srbiju branim i tribunal haški da sahranim. Radi boraca palih za državu i rad' onih što dadoše glavu za ideal srpstva i slobode i rad' onih što kosti nalaze svoje đece bosanskim brdima a neznanih i znanijeh ima. Zbog hiljada izgubljene sreće zato Šešelj odustati neće dok svijetu ne kaže istinu da im duše na nebu počinu. Kreće u Hag ponosno i smjelo da zastupa srpstvo vascijelo masa ljudi isprati Šešelja svima ista na usnama želja da se zdravo vrati što prije iz proklete zemlje Holandije. A supruga sa četiri sina ispraćaše svoga domaćina gleda suznih hiljade očiju gleda Vojo svoju familiju jer je tešku donio odluku ide pravo u čeljusti vuku. Da mu sude oni što ga tuže teško im se spuštiti na uže rođen da se do poslednjeg bori zna ničija do zore ne gori možda Gospod ovako je htio pa je Vojo mirno prihvatio taj izazov golemi i teški pa odluku donese viteški da državu davno posustalu u haškome brani tribunalu. Reče Šešelj prije nego krene braćo, sestre poslušajte mene dok se vratim ja iz Tribunala Tomislav je vođa radikala. Slušajte ga kao oca svoga jer napretka ne ima bez toga on je glava kuće i nek vam je vazda ubuduće na pameti samo jedna miso nije Njegoš uzalud piso njemu sada čitav svijet se divi blago tomu ko dovijeka živi. Braćo Srbi čuvajte živote otjerajte lažne patriote i tobožnje nove demokrate da se nikad na vlast ne povrate. Izdali su i srpstvo i Boga pa moraju platiti zbog toga a mi ćemo to je Božja volja odvojiti žito od kukolja. Ode Šešelj a ostade nada da će pravda silu da nadvlada da će pamet nadvladat ludilo svakome je vrijeme sudilo drugačije nikad bilo nije vidjećemo ko se zadnji smije. Vojislave u Hristu Srbine Bog veliki s nebeske visine nek te štiti i neka te čuva od ludoga vjetra koji duva sa Zapada put tvoje Srbije. Pozdravljam te moj Srbine brate sa guslama koje mnogo pamte guslar koji srpskom rodu služi blago tome ko pjesmu zna da složi.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - TEČE KRVAVA DRINA 2

Kad pedeset minu ljeta od Drugoga svjetskog rata sva se Bosna uznemiri zakuca joj zlo na vrata treći put se u vijeku sa krvavim kolom kreće nastavlja se istorija tragedije i nesreće. Jedna zemlja tri naroda a nesloga strašna hara te u ognju i u krvi traži Bosna gospodara. Stara mržnja ujedini Muslimane i Hrvate kobni naum da ostvare sa Srbima da zarate. Otpadnici srpskog roda poturice što se zovu svoju vjeru izdadoše a uzeše Alahovu zalud Turci bit ne mogu a ni Srbi da se kaže Alija ih stari vodi suverenu Bosnu traže. Nesrećni im plan napravi kako do tog cilja doći s tom namjerom Muslimani krvavim će putem poći. Slave Kuran i Alaha na vjernost se njima kunu okupljaju džihadije i spremaju za pobunu te Alija prvi krenu u pakosti i u jadu da vaskrsne mržnju staru u nemirnom Višegradu. Pa zastane ispred grada na ćupriji Mehmed-paše i turskoga janjičara u mislima proklinjaše što se sjeti zavičaja kao silnik carevine i na poklon ostavi mu most krvavi preko Drine. Psovao je i Andrića koji svjetsku slavu steče te o Drini i o paši u romanu svome reče ubrzo se Muslimani višegradski okupiše i potajno sa Alijom dogovore napraviše sa terorom da se krene i oružje podijeli a u gradu srpski narod sav pobije il iseli. Prvi Murat Šabanović u mržnji se dokaziva ispred svojih poturica ruši bistu Andrić Iva ječe zurle i bubnjevi dok u glavu macom bije Alahu ekber, džihad, džihad u glas viču džihadije kad mermernu parčad biste drinski vali progutaše u dženet te Alah prima svi Muratu povikaše. Od tog dana strah zavlada uz obale mutne Drine nad Srbima teror čine poturice Alijine zgradu gradske policije u bijesu opkoliše đe se srpski policajci ispred bande izdvojiše ko zna što bi dalje bilo da im pomoć stigla nije i u strahu iz grada ih propustiše džihadije. Po selima oko Drine zaveli su teror pravi takmiče se ko će više zla Srbima da napravi mnogi Srbi odlučiše da zločinu na put stanu formiraju ratne čete i spremaju za odbranu s podivljalim zlikovcima mira moglo biti nije kolju narod i siluju a nevina krv se lije. No u gradu Sarajevu kad ubiše srpskog svata krv se proli Baš-čaršijom i raspiri plamen rata pa počeše pristizati dobrovoljci preko Drine da u mržnji obuzdaju lude horde Alijine. A Alija džihadija što ga Turci babom zovu opet ide Višegradu traži pomoć Muratovu da sa četom Muslimana pod komandu branu stavi dokle može sve niz Drinu da uništi i poplavi. I ubrzo posle toga bješe brana zauzeta tad je srpska ofanziva k Višegradu započeta tu dvanaest bješe Srba ko taoca na toj brani dok iz grada pored Drine bježali su Muslimani. Više hidroelektrane u tunelu da se skriju Murat zove u panici Sarajevo i Aliju Alija ga često moli da se brana ne otvara traži da se neodložno sa Srbima pregovara Murat viče nestrpljivo da Višegrad vojska bije ali vojni komandanti to istina kažu nije. U tom mučnom razgovoru jedno strašno doba minu babo moli, Murat viče dok se veza ne prekinu posle toga i Murat se u velikom jadu nađe sve okupi i preplašen pripremi se da izađe i ne viđe jedan ratnik u centrali da sam osta pa Fikretu Cocaliću krenu brzo preko mosta. Pa ga pita da li smije da ustavu diže brani diži, diži Fikret viče vidiš bježe Muslimani Murat skoči u bunilu do komandnog mosta stiže puče Drina istog trena kad se teška brana diže. A onda se nazad vrati slušajući strašnu jeku gleda kuće, ljudi, stoka valjaju se niz rijeku divlja voda nabujala sve u ljute guta vale dok inženjer muslimanski ne istrča iz centrale te kasarni uzamnici hitao je da što prije pomoć traži i Višegrad spasi strašne tragedije. I ubrzo s dva vojnika komandnom je mostu hito pokrenuše ploče te se Drina vrati u korito a sa srpskim vojnicima i narod se u grad vrati dok zločine Bosnom prave Muslimani i Hrvati. Sarajevom zlo zavlada a tih će se Srbi dana okupiti oko vođe Karadžića Radovana ubrzo su i na njega džihadije kidisale al se spasi i izbježe u slobodni gradić Pale. Pa okupi srpske vođe i komandu ratnu stvori da povede srpski narod za slobodu da se bori a Alija ne miruje već ponovo zlo napravi na pijaci u Markale ispred tezgi bombe stavi te kada su Muslimani u tom paklu pobijeni pred svijetom bjehu Srbi za taj zločin okrivljeni zagrajaše vele sile da se krše ljudska prava a Bosna se mimo pravde tada prizna ko država. A prokleta Amerika i evropske saveznice bombarduju neprestano hrabre srpske jedinice u plamenu ljutom gore srpska sela i gradovi udaraju moćne sile i vojnici Alahovi ubrzo su srpske snage i Aliju zarobile predaju su povlačenjem srpske vojske uslovile. Obećaše svjetske sile da slobodno vojska krene al ulice sarajevske bjehu krvlju zalivene pucali su u vojnike koji mirno prolaziše ko i vazda poturice riječ svoju pogaziše. Prevara ih skupo košta jer se Srbi osvetiše i ubrzo Sarajevo sa svih strana opkoliše bježe Turci ali mnogi srpskoj ruci pobjeć neće zovu svoje komandante da za mrtve šalju vreće. Ratko Mladić gorski soko motri okom s Romanije đe njegova vojska prođe razbježe se džihadije a sa bijelim vukovima i Knežević Srđan leti na zločine i pokolje da uzvrati i osveti kako Željko Ražnatović prelijeće Semberiju i u gradu Bijeljini slomi Handžar diviziju. I u Janji Muslimani u podrume pobjegoše kad sa gardom Arkan banu bez metka se predadoše dok Zvornikom Muslimani terorišu i strah siju Srbe straše i govore bjež'te Vlasi za Srbiju. No Srbiji predložiše da se Zvornik podijeli Muslimani ucjenjuju prvo da se vojska seli u tom trenu Arkan banu i povika među njima e neće se Zvornik nikad dijeliti sa Turcima pa rašćera djelovođe što taj prijedlog doniješe malo zatim srpske snage i grad ovaj zauzeše. U tuzlanskom garnizonu savezne su snage bile povlačenje ka Srbiji već odavno pripremile predstavnici gradskih vlasti odobriše garnizonu da odstupa i vojska se krenu gradom u kolonu. Ali riječ pogaziše krvožedne poturice i osuše strašnu paljbu na savezne jedinice četiristo muških glava ubijeno je toga dana Tuzla bješe od zločina srpskom krvlju okupana. A okolo srpska sela u nevolji teškoj biše te se narod pred terorom okupio u smoluće tri mjeseca tamo biše okruženi sa svih strana pružajući stalno otpor nadiranju Muslimana pa je onda po naredbi Radovana Karadžića stigla vojska i rašćera džihadije sa smoluća. Širom zemlje hercegove strašne borbe započinju kidisale džihadije ka Mostaru i Trebinju no srpske se jedinice sa ustaškom bandom bore što nevini narod muči i odvodi u logore i ta avet koja staše zlo ustaško da oživi napadnuće Nevesinje u velikoj ofanzivi. Mitrovdan je sveti bio odvajkada srpska slava koja dođe ustašama zla, nesrećna i krvava svuda mrtvi i ranjeni na sve strane bule pište a Alija Foči ide traži novo uporište. Od tog grada mislio je da islamski centar pravi al mu Srbi ne dadoše da ostvari plan krvavi Ratko Mladić komanduje za njim stupa vojska jaka kraj Goražda obruč kida od ustaša i Turaka i ruski se dobrovoljci u njegove čete bore uz junake sokolove Srbije i Crne Gore. Kod Brodara đe u Drinu Lim uvire kroz doline nadirahu srpskoj vojsci poturice Alijine u tunelu koji vodi ka ulazu drinskog mosta jedanaest Srba tada u blokadi turskoj osta. Na predaju Turci zovu no se Srbi ne predaju plamte zrna i rafali mlade borce ranjavaju i bombe se kotrljaju sa ulaza od tunela grme strašne eksplozije hara banda pobješnjela. Petog dana da im pjeva dovedoše hodžu s njima šestog tunel ispuniše sa bojevim otrovima a starice srpske majke dovedoše sedmog dana da pjevaju pred tunelom sve za merak Muslimana. Jedan borac žeđi rane nije mogo izdržati uze pištolj i odlučno samom sebi život skrati već deveti dan i jesu teške rane previjene kad odluči Slađan Simić iz tunela da se krene kroz stotine teških muka izađoše sedmorica i prođoše položaje do srpskije jedinica jedan osta u tunelu ne izađe tada s njima nije htio ostaviti svoga mrtvog pobratima i tursko ga zrno nađe dokle svoga brata pazi pade mrtav ali svoju čvrstu riječ ne pogazi. Svuda pokolj i stradanje a nevina krv se lije no najviše Srebrenicu terorišu džihadije a zlikovac Naser Orić vodi trupe Alijine ka Srbiji narod bježi u panici preko Drine na Petrovdan ka Srbima ofanzivu strašnu krenu gine narod a sva dobra nestaju mu u plamenu. Bratunac je u to doba tugovao u crnini zbog pokolja koji prave krvoloci Alijini pa Kravicu napadoše baš na Božić godec sveti i mnoge će porodice oštrom kamom zatrijeti. Ratko Mladić srpski soko posle ove kasapnice Srebrenici i Turcima krenu svoje jedinice vukovi su drinski s njima i gardista dosta ima pa četnici iz Srbije sa bijelim orlovima pusta sela Srbi gaze džihadije što spališe pored Žepe strašni prizor zla njihovog opaziše. Đe đevojka s dvadest ljeta na ražnju je nabijena sva joj koža ispucala ljutim ognjem zapaljena Naser bježi a Alija američku pomoć ište uzalud Ratko Mladić već stupio na bojište. NATO traži da to bude zaštićena neka zona zato šalje sa trupama generala Moriona ali Ratko to ne sluša nego hita k Srebrenici za njim biju džihadije hrabri srpski osvetnici od pravedne srpske ruke tu ginuše poturice dok je jednog Muslimana sjećaće se Srebrenice. A nek Srpska Republika istoriju slavnu piše s Karadžićem i Mladićem što joj ime proslaviše.

RADOVAN ŠOJIĆ - O RATKU MLADIĆU

Veseli se srpski rode veseli se Obiliću veseli se Boško brate barjaktare Jugoviću počni pjesmu Strahinjiću pjevat nam je danas dika dobili smo novog gvožda srpskog zmaja i vojnika. Car se Dušan Srbi, braćo iz grobnice danas diže da novome Obiliću kao bratu priđe bliže gledam kako car Dušane desnicu mu ruku steže zdravo bio srpski sine, srpska nado i viteže. Počast ti si zaslužio jer si srpstvo zadužio tako Dušan Ratku kaza kad evo ti cara Laza u lice ga Lazar ljubi da si zdravo srpski sine da mi bješe na Kosovo ne bi srpstvo da izgine Srbima te Gospod spremi a doveo Sveti Savo iz njegove đedovine srpska diko, srpska slavo. Tako Lazar Ratku kaza sa Kosova slavni vođa samo malo vreme prođe kad evo ti Karađorđa u lica se braća ljube govori mu slavni Đoko svud se priča po svijetu rodio se srpski soko koji neda da se Drina opet srpskom krvlju muti zato Srbin pored Drine može sada počinuti. A onda se Crna Gora iznenada zatalasa jer odavno ne bijaše milijega konju glasa jer se slavni Njegoš diga da pozdravi srpskog tića kao Šuja i Novicu i viteza Aleksića. Zdravo da si srpski sine pozdravlja te Crna Gora pozdravljam te ko Danila Kalamarka Miljanova to je braćo vitez srpski ime mu je Mladić Ratko Hercegovka što ga rodi i Bog sami htjede tako. Sjećaš li se srpski sine devedeset druga bješe kada Turci i ustaše svi na Srbe poletješe želja im je ista bila mora srpstvo da pogine tad zavika vitez Ratko stani malo nič'ji sine. Od Bihaća do Goražda, od Trebinja pa do Drine slavom si se ovjenčao o Mladiću srpski sine Alija te zapamtio imena se tvoga boji kad mu kažu ide Ratko strah ga smrtni tad osvoji. Jer grijehe svoje mora on platiti jednog dana gdje se đede turska zemlja od Careva do Irana papa će ti misliš pomoć da državu svoju stvoriš ne vredi ti poturice što ga dvoriš, što ga moliš. Al možda ćeš dočekati iznenada i te dane kada papa počne s tobom postit turske Ramazane to će biti onog dana kad nestane turskog roda tad će papa progovorit srećna Turci sad sloboda. Tako Mladić srpska dika brani srpstvo od krvnika, od ustaša i balija, od Tuđmana i Alija od fašista evropskije, krokodila azijskije, američke zle nemani, od zla junak srpstvo brani. Nek se zatre crno sjeme neka umre turski džihad srpskom zemljom više neće turska noga kročit nikad nek se srpski barjak vije nasred gore Romanije nek zazvone zvona divna u čast našeg srpskog sina Republiko Srpska naša odbrani se od ustaša odbrani te srpska dika srpski vitez s Kalinovika. I njegovi vitezovi što padoše za slobodu Bog neka im dušu prosti jer su ponos srpskom rodu Banja Luka i Krajina slave Ratka srpskog sina izgubiše div junaka slavnog Veljka s Vučjaka Ratko mu je orden dao mrtvog ga je milovao ne umireš slavni zmaju jer ti Srbi to ne daju. Jer junaci ne umiru slavni Veljko srpski brate Srbi će te osvetiti ustaše će platit za te onda vitez poručuje Ozren gora da ga čuje oj Ozrenci vjero stara braćo naša pravoslavna. Sačuvajte manastire Nemanjića mile naše nek zazvone zvona jače nek od muke dušman plače neka srpski sveštenici liturgiju svetu služe nek se krsti i vjenčaje to Srbima snagu daje. Nek se srpski Božić slavi nek badnjaci srpski gore nek se srpska pjesma čuje nek veselo gusle zbore i ustaše pamte Ratka još od Knina i Krajine krvnicima kad poruči ovo vaša zemlja nije. I Janković Stojan će se iz grobnice dići sade da se bori protiv tebe o Tuđmane ljudski jade kulu si mu porušio i manastir Svetog Đorđa zato će te dušmanine objesiti o zidine a Krajino srpska diko i Tepić je za te pao ustašama živ u ruke on oružje nije dao da sa njime ubijaju sve što srpskom dušom diše ali Tepić ko Sinđelić istoriju novu piše. Umrijeti ime neće oj Tepiću Sinđeliću naš sokole srpska slavo i sveti te voli Savo Hercegovci braća mila slave Ratka srpskog sina jer zaduži Hercegovce kao Njegoš Crnogorce sjećate se Hercegovci kad je vitez komandovo kad povede srpsku vojsku i udari na Trnovo tad Trnovo prekri tama svuda vriska i galama viču puste haubice pobjegoše poturice. Tad pred vojskom u Trnovo prvi Ratko vitez siđe srce mu je zaplakalo zapaljenu crkvu viđe pa se časnim krstom krsti bićeš ljepša nego prije Srbi će te uljepšati neka znaju to balije. A vremena mlogo nema Goraždu se junak sprema Turci tamo rade jade, Srbe muče, oči vade na Goraždu krv se lije velika se bitka bije navalile turske horde misle proći tu balije fašistički avioni tad pomažu Muslimane ista im je želja bila Srbe redom da sahrane džaba NATO avioni jači srpski bataljoni pobjegoše poturice niz vrleti Glavice. Onda Turci kume, mole da ih Srbi ne dotuku ljubićemo Alaha nam i Ratkovu desnu ruku slavićemo krsnu slavu i svetoga oca Savu i za Božić prase klati nemoj Ratko udarati al naivnost srpska pusta iznenada dođe tada onda Turci navališe iz Bihaća crnog grada pale, muče, oči vade i na ražnju Srbe peku to je braćo nepojmljivo ljudskom umu i čoveku. Tad junački Krajišnici pred Turčina hrabro staše srpski sine i viteže nedaj brate što je naše onda Ratko komanduje Krajina ga cijela čuje gonićemo mi dušmana do Stambola i Irana srpska nado i mladosti pred Bogom smo braćo čisti mi branimo svoju zemlju i Bog će nam pomoć isti tad se vojske sudariše lije krvca na sve strane opet papa potpomaže protiv Srba Muslimane. Džaba papa ruku pružaš da prekrstiš sa njom Srbe neda Srbin Svetog Savu niti krsta od tri prsta opet sramni avioni, sramne štuke i miraži zašto Srbe tako mrziš bezdušniče papa kaži bombarduju Srbe redom da ih satru ovih dana do jada je mili brate da su pošli na Japana malo su im avioni no rakete svoje šalju to su zemlje demokratske neka srpska djeca znaju srpsku nejač ubijate da oružje isprobate kaži meni mili brate da l to rade demokrate. Džaba sile od svijeta opet Srbin pobijedi srpska slava i oružje nikad braćo ne blijedi slava nek je herojima što su pali za slobodu jer su ponos srpskoj braći i čitavom svome rodu Hercegovac Mladić Ratko Srpkinja te majka rodi jer povede srpski narod prema slavi i slobodi vječno ćeš se spominjati i u vječnost otić pravo srpska diko i ponose uvijek nama bio zdravo.