I ove su teme klasika povijesnih i/ili ratnih foruma. Kako je povijest puna prekretnica i ključnih odluka, tako se može reći i da postoji bezbroj situacija (čak i ako se ograničimo na prostore EX-YU) gdje možemo špekulirati o posljedicama odluke "B" umjesto odluke "A".

Trenutno nemam inspiraciju da sam izaberem temu, evo mogućih kandidata:

1) Savezničko iskrcavanje na Jadranu 1944

2) Uspjeh puča Vokić-Lorković

3) SSSR napada Jugoslaviju 1948

3) Likvidacija Tuđmana prilikom posjete SAD-u 1987

4) Izetbegović procjenjuje da mu se isplati ostati dio krnje Jugoslavije, i ne dolazi do referenduma o nezavisnosti BiH

5) Hrvati i Muslimani uspijevaju naći zajednički jezik, i ne dolazi do sukoba 1993

6) Srbi prihvataju plan "Z-4" bez fige u džepu

7) likvidacija bravara na sutjesci

8) dozvola za proboj 6. armiji

Jedno veliko ništa (bez savezničkog iskrcavanja na Jadranu). Evo kako su Njemci elegantno riješili mađarske pokušaje da se izvuku iz rata.

Ulazak Jugoslavije u NATO 50-tih i početak višestranačja - kapitalizma...

Četnici bi ojačali brojčano i tehnički. Veliki dio partizana bi prešao u četnike. Vjerojatno bi se koristio zvanični naziv - Jugoslavenska vojska u otadžbini. Uskoro bi i Maček dao svoj doprinos i veliki dio domobrana bi stupio u tu novu Jugoslavensku vojsku. Na koncu i imali sličnu situaciju kao i u Grčkoj, - kraljevska Jugoslavenska vojskauz obilnu pomoć zapadnih saveznika bi suzbila ostatke komunističke gerile a Tito bi pobjekao u Moskvu ili uhvaćen kao Draža Mihajlović. Rusi ne bi mogli da pomognu jer bi Britanci i Ameri izbili u na istočne jugoslavenske granice prije njih... vjerojatno bi stavili i Bugarsku pod kontrolu zapada, samim tim bi i Albanija dakako bila očišćena od komunističkog utjecaja. U takvoj Jugoslaviji bi vjerojatno jedno vrijeme vladala kraljeva diktatura/ diktatura njegove đeneralske hunte (slično kao u Grčkoj) ali s vremenom, nakon par decenija bi se vjerujem država demokratizirala i doživjela gospodarski procvat, a da li bi u konačnici opstala ili bi se podijelila na više država to je veliko pitanje.







Prema procjenama Jugoslavenskog generalštaba u to vrijeme, da su Ruje udarili, bili bi u Rijeci za 3 dana. Realno, tko bi se njima suprostavio? Frontalno je bilo nemoguće. Postojao je plan da se formiraju ponovno mali partizanski odredi koji bi ratovali slično kao i protiv Nijemaca, ali mislim da bi se to brzo istopilo. Tko bi to organizirao i rukovodio kad je većina oficirskog kadra JA čak i 1956, znači i nakon svih čistki i slanja na Gole otoke i druge kazamate, simpatizirala SSSR, ali iz straha pred titovim tajnim službama to su krili. Čak 80% članova KP Crne gore se izjasnilo protiv Tita a za Staljina, Slično je bilo i u Istočnoj Hercegovini, Sandžaku... Čitavi okružni komiteti KP su se odmetali u šumu kao 1941, npr OK KP Pijevalja, Nikšića...
Sve u svemu vjerujem da bismo gledali reprizu travanjskog rata 1941.

to bi značilo s druge strane italija bez borbi, odnosno veće grupiranje njemačkih snaga na prostoru bih i hrvatske, puno bliže svojim bazama i eventualnim pojačanjima.
s druge strane to bi lako značilo i slom nob-a jer bi u tom slučaju imali još najmanje 500.000 slobodnih njemačkih vojnika na tom području s mogućnošću brzog dovođenja novih pojačanja.

nisu saveznici bili budale kad su odustali od tog plana.
čak i da su to izveli i čak i kad bi uspjeli za očekivati bi bilo veće prelaženje partizana u četnike jer srbi su odabirali partizane ne zato jer su se borili protiv nijemaca nego su im djelovali kako bolja opcija za borbu protiv ndh.
međutim , za očekivati je da bi takvi novopečeni četnici bar u početku bili zbrisani.
Njemačka obrana 1944. i 45. na području knina i mostara nije bila tolko usmjerena na odlučnu obranu koliko na usporavanje nastupanja partizana.
da su imali snage i zapeli, odnosno da su dovukli snage, a to je ono što bi zasigurno učinili da su se saveznici iskrcali, to bi bila posve druga priča.
možda bi i ndh imala priliku promijeniti dres iako im to ne bi preporučio bar još neko vrijeme.

Hehehehe, koja bajka i budalaština ... Fini četnici lijepo prime bratski domobrane u zajedničku vojsku, a onda srpski monarh, a oni poznati po demokratičnosti i ljubavi prema Hrvatima, malko uvodi diktaturu za dobro svih nas, a onda se Jugoslavija sva rascvjeta i razljepota od silne divote, i onda se naravski, Hrvatska i druge njene članice osamostale uz opću radost i razdraganost srpskog monarha i demokratiziranih četnika u Armiji.
Dečko, ajde oladi ....

Ništa od toga na što ti aludiraš ja nisam napisao. Žao mi je što nisi shvatio ili pažljivo pročitao citirani post.

Ove su mi najdraže.

Kao što je dokazano gore, ovo pod (2) bi neslavno završilo, možda i sa velikim žrtvama u mogućem sukobu sa Njemcima.

Za ovo pod (5), možda danas ne bi bilo velike razlike. Naravno, ne bi bilo poginulih u tom ratu, ne bi bilo izbjeglih, ali svejedno ne bi došlo do "kolapsa" Srba i RS, mislim da je to dokazano 1995.

A ova zla krv između Hrvata i Muslimana i nije u potpunosti rezultat rata. Ipak je prošlo 16 godina od rata, što ovu 2009 svrstava kao 1961 u smislu distance od kraja 2 s.r, kada se život u potpunosti normalizirao.

Ne, ovo su neki drugi procesi, koji bi vjerojatno nastupili i neovisno od H-M rata - buđenje i transformacija Muslimana u hegemonsku naciju koja BiH vidi kao primarno "svoju".