Kako ću imati nisko mišljenje o nekom,ako ga ne poznajem?Interesovanje za ljude i njihove emocije ima za cilj valjda upoznati te iste ljude-poslovno,emocionalno,prijateljski?

Svojom djelatnošću na Wikipediji, raspravnicima i YouTubeu se ostvarujem. Napisao sam 1 958 članaka na Wikipediji na hrvatskom jeziku te postavio mnoštvo slika na Wikimedia Commons. Znam da će to ostati zauvijek sačuvano i sigurno nekome koristiti. Ono što sam ja danas napisao na Wikipediji stajat će tamo i za 200 godina, to je neuništivo. Zapališ papir i sav trud nestane. Zapališ računalo ali građa na Wikipediji ne nestaje, nego se može u cijelosti pogledati na bilo kojem drugom računalu na svijetu. Korisno je što vadim zanimljive navode iz knjiga postavljajući ih na svemrežu i čineći ih besplatno dostupnim svima. Na YouTubeu mi je djelatnost širiti hrvatsku nacionalnu svijest među muslimanima i pravoslavnim kršćanima šaljući im dokaze da je sve do Drine hrvatska zemlja i da postoji samo hrvatski jezik. Svoje zaključke postavljam i na raspravnike da građa bude maksimalno zaštićena i u nemogućnosti da je itko uništi. Dosada moje buđenje nacionalne svijesti u odnarođenih Hrvata nije urodilo plodom. Uglavnom mi ili ispsuju mater ili ponude neke lažne dokaze kako smo svi mi zapravo Bošnjaci ili Srbi. Međutim, istina mora pobijediti. Budem li uporan kad-tad ću nekoga uvjeriti (dokazati mu) da je Hrvat. Onda nitko sretniji od mene. Povećao sam broj Hrvata, a nisam pravio djecu. Omiljene znanosti su mi povijest i hrvatsko jezikoslovlje. Kad sam imao 16 godina radio sam posredni test inteligencije. Rečeno mi je da mi je verbalni dio (logičke pitalice i sl.) iznadprosječan (oko 120), a neverbalni (slaganje kockica, geometrijski likovi, brojevni nizovi) katastrofalan (manje od 80). Nedavno sam radio test hrvatske MENSA-e na svemreži koji je posve neverbalni (upotpunjavanje slika s geometrijskim likovima, brojevni nizovi) i ispalo mi je 111. Ne znam je li se moja inteligencija razvila u dvije godine (16-18) ili jedan od testova nije bio mjerodavan. U svakom slučaju ti su mi testovi vrlo kontroverzni.

Kako misliš ne poznaješ? Nisam to napisala.

Evo primjer :

Dakle nezanimljivoj zenskoj osobi davati lazne nade ili bilo kakve naznake da bi se recimo tvoje emocije prema njoj mogle promijeniti.
Ustvari toleriraš je iz pristojnosti, jer ti je susjeda ili zbog zgodne prijateljice koja ti se dopada.

Nadam se da sam pojasnila.

Ebote, kad budeš na intervjuu za posao to će izgledati ovako...

Ateist, ti se takodje po tvrdnjama ljudi koji te osobno poznaju u R.L ovdje na forumu lazno prestavljaš kao bezazlena osoba. No daleko si od toga i tvoji problemi su psihičke prirode.

Dobronamjerno sam ti savjetovala da potrazis mišljenje stručne osobe jer iskorištavaš ljude na neki način uvlačeći ih u svoje izmišljotine.

Glupo je povlačiti nečiji zivot po forumu, no dosadan postaješ sa tom zeljom da izazoveš paznju, umanjiš svoje probleme i prestaviš se pomalo usamljen i izoliran no neshvaćen od okoline i društva.

Ta slika ne odgovara istini ..

Pa ako zeliš već paznju napiši opširno o svojim problemima pa da pošteno " sudimo" mi kao forumaši.

No budi krajnje iskren bez uljepšavanja, lazi i izmišljotina o nekim zaslugama i tvom IQ-u.

Ispričaj priču recimo o tom kakav stav imaš prema prakticiranju religije i to kako se ponašaš kad to čine bliski srodnici tvoji.

Jebo Wiki i tekstove.

Jadno!!!
Da je osoba koja ti je to poslala htjela da to dođe u javnost, sama bi to postala, stavila na forum.

Zašto je jadno? Lijepo sam mu rekla da potrazi pomoć i to PET puta. Sto sam ja to konkretno objavila osim pitanja o njegovom stavu prema religiji? Ako je već dovoljno mudar da forume koristi za izazivanje paznje i hranjenje svoje sujete ja odbijam učestovovati u njegovoj bolesnoj igri. A ti izvoli. Tko ti brani?

I to i jeste javno bilo.

A tebi volvoks ako zao imaš PP pa razmjenjuj s njim ili što znam komuniciraj privatno ..

Jadnije i bolesnije mu je dozvoljavati da nastavlja " manipulirati" lazima.

No ti si ograničen očigledno i zeljan senzacije i trača pa neka ti prislijedi novinske članke.

Uzivaj.

Trebam ja zarad tebe i tvoje nadripsiholigije čitati i opterećivati se prikrivenim stavovima potencijalnih manijaka?

Pa nije Forum za takve stvari.

I nije mi ćejf jednostavno van radnog vremena i opisa posla:)

Ja razvidno kažem da sam sretan. Nije mi krivo što sam čudan. Živim mirno i ni oko čega se ne živciram, uvijek sam sam i nikada usamljen, još nisam prisiljen ništa raditi ni zarađivati. Wikipedija je najveći izum 21. stoljeća, slobodna svima pristupačna uvijek aktualna enciklopedija koju svatko može uređivati. Ponosan sam na svoju iznimnu pismenost i rječitost. Nemam nikakvih poteškoća s pravopisom, pravogovorom, slovnicom i rječnikom. Teško možete naći ovako pismenog osamnaestogodišnjaka, a uvelike je zato zaslužna naša najveća riznica znanja kojoj sam podario 1 958 članaka.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Suradnik:August_Dominus

Ja nikada ne lažem niti bježim od svoje čudnovatosti. Aspergerov sindrom čak neki psiholozi i ne smatraju poremećajem, nego drukčijim kognitivnim stilom. Imali su ga mnogi znanstvenici i izumitelji. Nemam potrebu za religijom i teško mogu povjerovati u nedokazane nebulozne tvrdnje. Djevica je rodila sina nekog nadnaravnog bića koji je ujedno i to biće sam, to se jedno biće sastoji od tri bića, a rečeni sin ima biološkog oca na zemlji iako mu je majka djevica. Ne znam kako netko može u to vjerovati. Kao ljubitelj kulturno-povijesnih spomenika držim sakralne objekte dijelom naše baštine. Puno sam ih slikao i slike postavio na Wikimedia Commons. Držim da Boga nema. Nema nijednog jedinog dokaza, Bog je jednako stvaran kao i Štrumpfovi. Međutim, ostavljam neku malu mogućnost da Bog postoji. Nema dokaza za, ali nema ni dokaza protiv. Nemoguće je dokazati da krigla krastavaca ne lebdi oko Siriusa, ali nemoguće je i dokazati suprotno. Postoji mala mogućnost. U okupljanju ljudi povodom vjerskih blagdana, druženju i gozbama ne vidim ništa loše. Tko voli nek' izvoli, to normalnim (društvenim) ljudima nešto znači. Vjeroispovijest je stvar osobnog izbora. Do prije koju godinu resio sam božićno drvce znajući da to nije nikakav kršćanski običaj nego prastara tradicija. Svi kršćanski običaji postojali su stoljećima prije kršćanstva, a mitovi su preuzeti iz ranijih religija i kultova i dorađeni. Molitve opet ne znače ništa loše. Na ljude djeluju autosugestivno i daju im nadu i imaginarnu sigurnost (zaštitu) da će sve biti dobro. Religiju ne treba nasilno potiskivati. Ona će prirodno razvojem znanosti nestati. Kao što su prije dvije tisuće godine ljudi vjerovali (molili se, dizali spomenike i hramove) u bogove u koje danas nitko ne vjeruje, tako za tisuću godina nitko ne će vjerovati ni u kakvog boga. Ne znam zašto bi netko želio vječno živjeti. Ja sam radostan što postoje starenje i smrt koja je prestanak svih životnih funkcija i prestanak postojanja u bilo kakvom obliku. Besmrtnost bi bila gora od najgore vremenitosti. Ništa nije koncipirano da bude vječno. Život je zanimljiv jer je ograničen i jer se sve mijenja i nestaje. Kamo sreće da ne postoji ništa iza smrti, bilo bi užasno dosadno kad bi živio beskrajne milijarde godina. Vječni život nešto je što ne treba sanjati, nego treba zazirati od te mogućnosti.

Pa nije to manipulacija, osim ako ne misliš na spuštanje na nivo poglupe djevojke kako bi je odveo u krevet ili inače upotrijebio svoju nadmoć da onog manje pametnog prevariš na bilo koji način.
Ja sam spomenula dvije nene. Silom prilika smo se zatekle u istoj sobi i šta je sad trebalo, da ih ignorišem zato što s njima nisam mogla pričati o odjeći, filmovima, knjigama? Jock. Nađeš zajedničke teme i opleteš.
Ili npr radiš s osobom koja je vidno gluplja od tebe. Hoćeš li je ignorisati samo zato što je Bog nije obdario nekom aman pameću? Ne trebate ni na silu postajati prijatelji van radnog mjesta, ali dok si s njim fino se potrudiš da normalno komuniciraš. Ili popričaš malo sa starijom komšinicom, a ne bježiš od nje samo zato što je totalno drugi tip.

A što se tiče tih s IQ-om od 150, pa ako su normalne osobe onda gledam da šta korisno od njih naučim. Ako su snobovi onda ih ignorišem. Znači sa svima mogu pričati i naći teme za razgovor jer volim šarenilo, volim se kretati u različitom društvu. Tako posmatram druge i učim o ljudima. Bitno je da u svemu tome ostaneš kakav jesi, a ne kameleon kako ti kažeš. Znači crpiš pozitivno od ljudi, odbijaš negativno.

Znam masu tih ulizica koji se svim silama trude da se kreću u nekakvoj eliti. To su obično poltroni koji sami nisu dovoljno inteligentni i zanimljivi pa se uzdaju valjda u onu "s kim si takav si". Ti, većinom prosječni ljudi, obično pikiraju osobe koje imaju moć (a tu moć daje ili novac ili status u društvu ili izrazita fizička ljepota ili porodica s pedigreom) pa se guraju uz njih očajnički.
To sam isto primijetila i na forumima. Trude se da održe dobre odnose s forumskom elitom, odnosno forumašima koji na forumu imaju ugled, koji se smatraju jakima (mogu to biti forumaši sa statusom moderatora ali i ne moraju). Njima su spremni lizati dupe samo da bi stekli njihovu blagonaklonost, a ove obične forumaše kojih je više od pola ignorišu jer nemaju nikakvog interesa od njiih. Tako da u slučaju da na forumu izbije neki problem iza sebe će imati najmoćnije forumaše.
E tako je isto i u reali. Jako proračunati tipovi i takvi nikad ne mogu biti pravi prijatelji.

Joj, mrzim taj tip ljudi... mislim na te ljude koji se krecu u tudjoj sjeni. Uvijek se sjetim srednje i kako neki ljudi ljube guzice, zapravo to cine mnogi i to su ugl. slabici. i ne pretjerano pametne osobe.

Ja nemam teškoće, meni nije krivo što sam samotnjak. Štoviše drago mi je i sretan sam kad sam sam. U društvu bih bio nezadovoljan. Ja sam prezadovoljan i nitko mi ne treba, ja sam središte svog svijeta. Čudan sam utoliko što mi drugi ništa ne znače. Oni koji su išli sa mnom u razred znače mi koliko i oni koje nisam u životu vidio. Nemam se potrebu identificirati kao član neke skupine (osim na najširoj razini - Dubrovčanin, Hrvat). Na kraju osnovne i srednje škole tako nisam nosio one prigodne majice koje cijeli razred obuče. Uopće me ne zanima plesanje ni napijanje, uopće ne znam što bi tu trebalo biti zabavno. Ne volim se složeno oblačiti, uvijek samo dres. Nikad u životu nisam rebatinke obukao, a kamoli odijelo. U prvom srednje je školska psihologica prvi put zamijetila nešto neobično kad je jedna mala iz razreda pala u nesvijest. Svi su se uznemirili, a mene to uopće nije dirnulo. Ja sam samotnjak i drugi mi ljudi ne znače ništa, mogu slobodno svi poginuti. Nemam empatije (osjećaja za druge) osim za članove obitelji bez kojih ne bi bilo ni mene. Uopće se ne ravnam prema drugima tako da mi je potpuno nevažno tuđe mišljenje i hoće li mi se tko rugati. Mišljenje drugih važno mi je kao vremenska prognoza u Zambiji. Ja znam da imam Aspergerov sindrom (sve simptome), ali ne idem u psihologa/psihijatra. Bio sam primoran ići samo tijekom drugog srednje zbog teškoća zbog hitanja one ženske za stražnjicu. Nisam bio od 18. lipnja 2012. niti ću više ikada jer ja mogu funkcionirati sretno u samoći. Da nisam hitao tu žensku ne bih ni znao da postoji taj sindrom. Većina ljudi vjerojatno ni ne zna za to. Ja formalno-pravno nemam nikakvu dijagnozu jer sam tih par mjeseci drugog srednje bio maloljetan. Nigdje mi nije zapisana nikakva bolest, one sve nalaze sam isparao i odnio na smeće. Jedino je možda ostalo u računalu na psihijatriji, ali to je više zastarjelo. Ne pravim ni sebi ni drugima nikakve teškoće, ja odlično funkcioniram kao čudak i samotnjak, ne treba mi nikakva pomoć. Uostalom često se mišljenja liječnika razilaze. Ona školska psihologica iz prvog srednje rekla je mojoj majci da duševno nisam u redu nakon što sam rekao da rešenje bora nema veze s kršćanstvom nego da je poganski običaj, a to je istina. Ovi s psihijatrije su ustvrdili da sam ja potpuno bezosjećajan, a neka već mrtva psihoterapeutkinja je govorila mojim roditeljima kako sam preosjećajan. Profesorica iz hrvatskog u osnovnoj me hvalila što poznajem ćirilicu (jedini u školi), a u srednjoj mi je rečeno kako nije normalno da netko rođen nakon rata tko ne spada u manjine tko nije učio u školi ćirilicu zna ju pisati. Nisam Srbin ako poznajem ćirilicu ili slušam srpske pjesme. To je isto kao da kažeš nekome tko sluša rock da je Amerikanac, tko jede kivi da je Novozelanđanin, a tko rabi korejski klimatski uređaj da je Korejac. Zanima me spolni odnos kao čin, ne zanimaju me druženje i izlasci.

Pa ako hoces moje misljenje, na osnovu tvog teksta, da, zvucis bezosjecajno. Ti sam kazes da nemas empatiju, na kraju krajeva. Ali ja uvijek kazem, zivi kako zelis, dok god pri tom drugom ne cinis stetu. A sto se tice te profesorice i oko tog za bor, to je glupost, ni prva ni zadnja tuka od profesorice.

Ima nekih dodirnih točki sa Ateistom, jer mislim da obadvojica imaju Aspergerov sindrom, ali Ateist uživa u svom društvu, dok je ovaj lik bio frustriran jer su mu sve djevojke lansirane odjeb. Žalio se jer mu i BMW ne pomaže, ali sa obzirom da je živio u najelitnijem dijelu LA, i ne čudi.

Pa i Ateist je po forumu kukao za rodnicom. Ja sam uvjeren da Ateist laže kako uživa u samoći. Svi smo u svojoj srži socijalna bića, i ja mu dobronamjerno savjetujem da potraži pomoć da ne bi došlo do sličnih tragedija.

"Life is unfair" Elliot Rodger

Da je došo u Bosnu ne bi osto sam neke se i na traktor lijepe.

Ja nisam društveno biće niti su to nužno svi ljudi. Aspergerov sindrom još je najblaži oblik autizma, a ja ga službeno nemam (formalno-pravno nemam nikakvu dijagnozu, ali osjećam da imam sve simptome AS-a. Potreba za rodnicom nema veze s društvom. Ja imati spolni odnos doživljavam kao pojesti ručak. To je za mene puko zadovoljavanje fizičkih potreba, ne vidim u tome ništa više. Ja se ni ne trudim naći djevojku jer znam da nemam nikakvih izgleda, svaka iziskuje izvjesno se vrijeme s njom gnjaviti dok ne raširi noge.

Je li samotnjaštvo urođeno ili stečeno? Rekao bih da je to urođeno, a kod mene su razvitku ljubavi prema samoći pogodovale još neke vanjske okolnosti. Za razliku od dviju starijih sestara nisam imao u neposrednom susjedstvu nijednog vršnjaka svoga spola, bio sam uvjerljivo najmlađi. Jedna mi je sestra kad sam imao jednu godinu pošla studirati u Zagreb i tamo ostala, druga je živjela sa mnom do 2012. Otac je pomorac pa je stalno po morima, nije puno bio sa mnom. Sjećam se da je 2007. 9.5 mjeseci bio na brodu, a samo 2.5 mjeseca doma. Majka je radila do 2005., a inače je ovisna o telefonu što je u meni stvorilo averziju prema zvonjavi i razgovorima.

Pa dobro i internet se računa pod vid komunikacije a samim time i druženja. Pogotovo danas.

Možda ti samo ne paše fizička blizina ljudi.

A imati Asperger je isto tako legitimno. Ljudi su različiti.

Je li ti ikad palo na pamet pisati za neke humorističke magazine, upisi su ti za odvaliti, a identični stand-up komičarima koji su cijeli opus zasnovali na "brutalno istinitim" opservacijama o životu i ljudskim odnosima.

Ova je još bolja.





Što se tiče razmnožavanja, vjerujem da ćeš u dogledno vrijeme negdje u Kini moći klonirati samog sebe, te odgojiti samog sebe od malih nogu.

zašto se sprdate s dečkom? nismo svi isti.
za razliku od većine ovdje, on ne krije svoje nedostatke.

Ja se ne šprdam s njime, mislim da je OK lik, i nadam se da će naći neko zanimanje koje mu odgovara, čovjek je očito detaljan i vrijedan, a ovo što piše (opservacije o životu) bi bilo dobro čitano u humorističkom magazinu - da budem jasan, ljudi bi se smijali sa njim, a ne njemu.