Ovo ili ono Meni uvijek. I bas me zivcira.

Evo npr., neki dan crkle slusalice i nesto razmisljam (pitaj boga sta) i tek sto ih razvalim (a ne znam ni sto sam to ucinio) sjetim se da im garancija jos nije istekla.
Kupio jednom majicu i poslije vidim po njoj sitne rupice. Odem ja da reklamiram al nemam racun, i kokos u radnji ne da bez racuna, kaze ovo ono, procedure tamo vamo i tako to. Odrezem ja rukave da napravim nesto i nedugo zatim se sjetim da sam majicu kupio karticom te da sam mogao otici u banku i traziti izvod iz banke sto bi trebalo posluziti umjesto racuna, al opet kasno, majica unistena.
Sl. mi se dogodilo s playerom jednom. Crkao, otisao ja u radnju da ga reklamiram i tamo mi bacaju fore kako je istekla garancija u trgovini koju oni daju blablabla i ja bacim racune. Tek sto ih baci sjetim se da je garancija proizvodjaca na player 3 godine, te da nije istekla, al naravno, opet bi kasno jer sam sad bacio racune itd...

Zene da i ne spominjem.

Sto bi se reklo, kasno Marko (ili je Janko) na Kosovo (i Metohiju ) stize.

Imate li vi takOvih problema?

Takvih ili sličnih situacija nisam imao, ali u globalu i kod mene često je prisutan "sindrom" naknadne pameti. Često mi se desi da kasnije primjetim neke stvari i to u momentu kada npr. sjednem na kauč i analiziram današnji dan šta sam sve radio pa često se sjetim neke situacije koja mi je promakla, a o kojoj u tom trenutku nisam razmišljao. Zna mi se desiti da kad odem u kupovinu zaboravim šta sam trebao kupiti i kupim nešto sasvim drugo i sjetim se šta sam trebao kad dođem nazad kući.

Ja često kupujem u napadima šopingholičarstva stvari koje mi ne trebaju.
Srecom soba mi je uredjena tako da imam neovisno o prostoru za spavanje dovoljno mjesta za odlaganje stvari. Stvari uvijek zatrebaju ako ne meni, a onda drugima, i rijetko ih uništavam.
Mislim nikako. Poklonim ili iskoristim kasnije ako već ne mogu zamijeniti.

Račune obično čuvam i imam kojekakve rabat kartice koje rabim prilikom kupovina a plaćam isto tako rijetko u kesu.
Pa je račun dakako moguće i dodatno provjeriti.

Nikad ništa nisam uništila čak i pri dodatnom probanju kući, jer ako se meni ne svidja ili mi ne stoji neki komad odjeće, postoji uvijek neko za pokloniti a koga ću razveseliti

Tehničke stvari uvijek uzimam uz savjet nekih strucnih osoba koje se kuze u to, tako da nemam problema sa tezim kvarovima.

Nijesam imao takvih situacija. S druge strane, ovo što Vlado spominje se i meni događa. Ali bar nemam napade šopingholičarstva.

Ma nije samo soping, nego opcenito. Recimo i kad nekakav test radim, sjedim i na nekom pitanju se lomim 20 minuta, je li a ili je b i gotovo uvijek uspijem zaokruziti krivo kad je sansa 50/50 i tek sto izadjem kroz vrata sjetim se itd... Ne znam je li u pitanju brzopletost, zivci ili koji djavo. Mozda sam jednostavno ogranicen, uvijek je tu i ta mogucnost. Ali sto je cudno da se sjetim tocno onda kad se vise nista ne moze.

Većinom kad se nešto pokvari ostavim po strani i truhne mi 2-3 godine dok skontam da nema fajde da se popravi. Ali kad neštoi kupim dešavalo mi se da pokvarim eto jedan primjer sa ručnom bušilicom.
Ovako glava /chuck je bio zaglavljen ali trebalo je da radi kao /gedora (Tr, tr prazan hod pa odvrneš/ izbušiš) pošto sam kupio na "vehtižu" (buvljaku) to je zablokiralo. E onda sam se ja našo frajer i udaro čekićem i šarafcigerom i tako se to rasulo i ostalo je ovo
Tako sam dohako 2 ubodne pile i jednu bušilicu električnu i ova ručna to su 2 bušilice.
Ali uvijek je većinom polovno ono što shebem.

Idu 2 Cigana ulicom i ugledaju Ciganku,bez gaća, kako se presamitila preko kontejnera od smeća i kopa po njemu...
Ovaj jedan Cigo se zaleti i "bubne" Ciganku...

Pita ga kolega:"E,bre budalo,šta uradi to!?"

Veli ovaj:"Ma bre neka budala bacila pi**u u kontejner,a još valja!"

nikad. ako već nešto mislim razvaljivati, onda prvo odlučim šta ću napraviti od toga. i pomirim se da možda neće uspjeti.
ono što je pokvareno ili neupotrebljivo bacam. borim se protiv gena.