TOMISLAV KOVAČ STRUKIĆ - POKOLJ U VUKOVARU I NA OVČARI

Ej otkad Sunce sa istoka sviće i otkad se mrtvim pale sviće otkad planet naokolo kruži i otkad se čovjek s Bogom druži otkada se na Petrovoj Gori Boga moli i hrvatski zbori otkad voda ljudsko lice mije o Ovčari nitko pjev'o nije. Čuj me gorska sa planine vilo sjećaš li se nije davno bilo kad je zemlja suzam' zalivena i hrvatskom krvlju natopljena. Kad su rekle vlasti partizanske da će nestat' glave vukovarske kad se kolo bezvjernika vije da Hrvatsku u crno zavije. Moj sokole tvojega ti pera neki nagon u duši me tjera opjevati suznijeh očiju i spomenut' ovu tragediju sva stradanja vukovarske braće Bog veliki sa nebesa dat će poviknuti bolje da me čuje nek' im duša u raju miruje. Poslušaj me vukovarski brate crnu pjesmu ispjevat' ću za te tvojih ću se rana dotaknuti i krvavi zločin spomenuti ratni zločin što su počinili jugovojska i srpski civili Crnogorci i drugi vojnici dobrovoljci i stari četnici. Treća sila što je u Europi domovinu hoće da poklopi Stipe Mesić što se mučki smije predsjednik je od Jugoslavije Milošević šef je srpske vlade naređenje za napade dade Kadijević i ostala klika predvodiše vojsku od krvnika mislila je ta jugoarmada za tri dana dočepat' se grada ali su se grdno prevarili i Hrvatsku vojsku potcijenili. Na tisuću devete stotine devedeset i prve godine kolovoz je mjesec neka znate na Vukovar bacaju granate crkve pale i grobnice ruše kada umru kuda će im duše nit' prezaju za miloga Boga od znakova križa Crvenoga ej Vukovare na Dunavu grade što od tebe ti zločinci rade ti najveća riječna si ruka i gradova svjetskih desna ruka. Zar nažao činio se kome da nestaneš u plamenu tome baš na tebi Hrvatska oživi i obrani tvojoj sva'k' se divi. Ej krvavo se kolo zavijuga na Ovčari žalost je i tuga kakvu neki doživiše muku ... pod nokte kada im zavuku ... biju kundacima lica razbijali zube iz vilica kroz vilice jezike vadili sve neljudsko krvnici radili a četnici krvavijeh ruku nožem kolju sjekirama tuku na svake ih nagonili muke ranjenima odsijecali ruke žive ljude gaze kao mrave razbijaju maljevima glave još im uši sijeku i lice svašta rade opake ubice pa ih čizmam' po glavama gaze krv zalijeva drhtave obraze i slijeva se niz njihove kose mrtvi leže zločinu prkose. Ej srpske majke zar ste poludile pa sinovim' svojim dopustile otići u tuđu državu izgubiti svoju rosnu glavu. Nemojte se na Hrvatsku žalit' što morate djeci svijeće palit' Hrvatska vam ništa nije kriva što vam djeca više nisu živa to su vam krivi vrhovnici vašeg srpskog roda izdajnici što vikaše sa visokih gora da Hrvatsku hoće sve do mora oni žele i ništa ne kriju kroz Hrvatsku Veliku Srbiju mi Srbijo ne želimo tvoje već granice branili smo svoje a vi Srbi u Hrvatskoj što ste dobro znate otklen ste i tko ste pa nemojte nametati prava neka Hrvat ovdje mirno spava ako vam se piše ćirilica na istoku Drina je granica vi slobodno u Srbiju ajte ej pišite ju tamo i čitajte.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - POZDRAV ROMANIJI

Pozdravljam te Romanijo božanstvena goro dična od svih gora po ljepoti nijedna ti nije slična. S Radivojem i Grujicom Novak te je proslavio i slobodu srpskom rodu u amanet ostavio s vrhova se tvojih vide u daljini dvori moji je li kula poharana i da li joj temelj stoji ko li bere šljive moje da l' rakiju zna da peče da li u mom zavičaju u domove gusle ječe ko livade kosi rosne ko otkida moju kosu da l' se kosi poćeraju k'o nekada davno što su da li radi krčma stara čuje li se u njoj vriska da l' okolo odliježe glasna pjesma romanijska i da li se nađe neko da kafanu časti cijelu to se često dešavalo u kafani u mom selu ima l' prela i posijela i momačke pjesme čile i đevojke da l' đevuju ili su se udomile. Na kraj sela oko škole da l' se čuje dječja graja da li uče ćirilicu i Njegoša, Vuka, Zmaja da l' šatorske pjesme ječe pod šatorom o jeseni da l' se skupi trista svata kada otac sina ženi. Sa čekićem zakićenim da li čajo zamašala da l' svatovi mladu zlate kao ono davno vala da l' na svetog Panteliju sto janjaca glavom plati da l' se gosti dočekaju volio bih i to znati. Da l' kroz selo u ponoći propjevaju pijane lole da l' prozore svi otvore da se pjesma čuje bolje. Sad od ovog nema ništa to je moja pusta mašta zlo donese u mom kraju da se radi danas svašta nema gusle da zaječe od šljiva se pekmez peče neki ljudi čudna kova naseliše brda ova škola ima deset đaka ćirilica posta strana nema Vuka ni Njegoša niti drugih velikana a na svetog Panteliju baš na njivi borovica nema huke nema buke ni sviraca ni igrača okićenih nema svata da kroz selo pjesmu dignu da rakiju svoju nude kom ga sretnu koga stignu nema đece da s vrljikom stave na put barikadu i svatovi kad naiđu da za prolaz pare dadu a i ptice ne pjevaju kao što su nekad prije došli neki novi ljudi pa im jasno ništa nije mojim krajem pjesme nema nit' po danu nit' po noći umrijeću a prežalit' taj običaj neću moći ostade mi bistro vrelo na kojem sam lice mio eh što sam se hladne vode s tog izvora zaželio il k'o često preko dola da poigram ... il' u hladu da počinem kod jelovih vitih grana divni srpski običaji ostali su da se pamte u mom domu Badnje veče i badnjaci kad zaplamte sad se tamo ne unose niti vinom zalivaju došli neki drugi ljudi što Božića ne poznaju ni svijeće slavske nema nit' ikone nit' kandila niti puške đeda moga tamo đe je vazda bila no i oni što su tamo ne čekaju mirno noći jer se boje dana kad će svak' u svoju kuću doći đe zametnu zrno klicu tu počinak plodu želi zlo nijedno dovijeka tako srpski narod veli. Doće vakat i vrijeme Bog je dobar pa će dati đe su kosti đeda moga i unuk će da se vrati opet će se akobogda dizat' čaša i uzdravlje proslavljati krsna slava i veličat' pravoslavlje.

Nepravedno zanemarena.

Kao i list kad zažuti da bi drugi zalistao
iz pepela tvoje smrti nov je prkos izrastao
Srblje pamti što si dao
nisi zalud Đorđe pao...

evo i ovoga sto je oko Gospica ubijao Hrvate trebamo slavit na forumu.
Pa stvarno