HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: ned ruj 15, 2019 10:34 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 225 post(ov)a ] 
Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sljedeća

U čiju kulturnu baštinu izvorno spadaju guslanje i ojkanje?
hrvatsku 63%  63%  [ 55 ]
srpsku 18%  18%  [ 16 ]
obje 18%  18%  [ 16 ]
Ukupno glasova : 87
Autor/ica Poruka
 Naslov: Čije su gusle?
PostPostano: sub pro 28, 2013 7:42 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Ne znam je li ovo povijesna ili glazbena tema. Općenito me zanima tumačenje pojave istih narodnih nošnji, glazbala i drugih etnografskih znamenja (i bećarce dijele Hrvati i Srbi) u različitih zavađenih balkanskih naroda. Gusle su čarobno glazbalo kojim povijesne događaje i osobe opjevavaju Hrvati, Srbi, Crnogorci pa čak i Bošnjaci. Ja čisto sumnjam u povijesnu utemeljenost crnogorske i bošnjačke nacionalnosti, no tema nije o tome. Može li se osim po tekstu nekako razlikovati srpske i hrvatske gusle? Zvuče posve isto, i glazba i stil pjevanja. Znam da ne može biti velike razlike, pošto su gusle jednostavno glazbalo na kojem se ne mogu odsvirati više od četiri različita tona, no čije su one izvorno i kako to da su se njima služile zaraćene strane? Kad je UNESCO proglasio ojkalicu (gangu, raru) hrvatskom svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom, Srbi su se pobunili da je to njihovo. Gusle su iznimno bitne jer su guslari srednjovjekovni historiografi i profesori povijesti koji su prenosili priče novim naraštajima.

Većina suvremenih urbanih ljudi ne podnosi guslanje i ganganje i smatra to primitivnim i uhoparajućim. Meni je to baš odlično. Slušanje gusala usporedivo je s gledanjem dokumentarnog filma. Prepričavaju ti se povijesni događaji, spjevovi traju po 45 minuta. Zabavnije je učiti o povijesti iz pjesama nego iz knjiga. Mnogi smatraju gusle isključivo srpskima i crnogorskima. U Domovinskom ratu su srpski vojnici na dubrovačkom području i uz gusle pjevali "sa Lovćena vila kliče da si srpski Dubrovniče". Malo tko zna da postoje i hrvatski guslari, a najviše ih je u Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini. Dva tipa gusala su dubrovački i hercegovački, a i Dubrovnik i Hercegovina su povijesno hrvatske zemlje. Međutim ne postoje čakavske ni kajkavske gusle. Velikosrpski povjesničari navode da je očuvanje gusala u zapadnoj Hercegovini dokaz da su tamošnji Hrvati potomci pokatoličenih i odnarođenih Srba, pošto su gusle navodno isključivo srpsko glazbalo. Oj u ojkanju navodno je ustvari izraz tuge za kosovskim porazom.

IZ OPĆE ENCIKLOPEDIJE JLZ

GUSLARI, nar. svirači koji guslama prate pjevanje junačkih nar. pjesama. Oni su nekad bili kroničari nepisane povijesti svoga naroda i njegovih davnih zgoda. Posebnu vrstu guslara čine guslari-slijepci, koji su često od guslanja i živjeli. Postojale su i posebne "sljepačke akademije" (posljednja je zatvorena potkraj XVIII. st. u Irigu). Prvi podaci o guslarima iz naših krajeva susreću se od poč. XV st. Kasnije su znameniti guslari bili A. Kačić-Miošić ("Starac Milovan"), Petar Preradović, Njegoš i dr. Među poznatim guslarima od kojih je Vuk Karadžić sabirao nar. pjesme ističu se Filip Višnjić, Tešan Podrugović, Stari Raško i Stojan Hajduk. U novije vrijeme istakao se crnogorski guslar Tanasije Vučić. Danas guslara naglo nestaje; ima ih još npr. oko Dinare, Prologa i Svilaje; oni pjevaju ponajviše hajdučke nar. pjesme (o Mijatu Tomiću, Iliji Smiljaniću i sl.).

GUSLE, nar. gudački instrument raširen među narodima Balkana kamo je dopro možda iz zap. Azije preko Bizanta oko VIII-IX st. Grade se ponajviše od jednog komada orahova, hrastova, borova ili javorova (g. javorove) drva. Sastoje se od donjeg izdubljenog dijela u obliku uzduž razrezane kruške, u nas nazvanog varjača (vagan, korito itd.) i vrata koji završava glavom s izrezbarenim likom životinje i sl. Na varjači je razapeta tanka štavljena koža u koju je užeženo 5-10 rupica, glasica. Radi bolje rezonancije urezane su rupice u obliku križa (krsta) i na poleđini varjače. Žica, obično jedna rjeđe dvije, načinjena od strune konjskog repa, napeta je preko konjića i na donjem dijelu varjače pričvršćena o zapinjaču (uvo) a na gornjem kraju vrata o ključ (zavijač). Na gudalu od tanka pruta napeta je tetiva obično konjske strune. Zvuk gusala je mekan i elegičan poput zvuka viole. Na guslama s jednom žicom mogu se proizvesti 4 do 5 tonova. G. sa dvije žice javljaju se vrlo rijetko u sjev. Dalmaciji, Lici i sjeverozap. Bosni. G. služe samo za pratnju pjevanja.

S JEDNOG RASPRAVNIKA (BOŠNJAČKE GUSLE?!)
Ovo vrlo malo ljudi zna.
Saz je u osnovi muzički instrument gradskih Bošnjačkih sredina, uz kojih se uglavnom izvodi sevdalnika ili ta neka "urbana" ljubavna pjesma.
Gusle su glavni instrument naših epova, na begovskim dvorovima i čardacima su uvijek gostovali guslari i upravo uz gusle su se izvodile Bošnjačke junačke pjesme o Mustaj-begu Ličkom, Hrnjicama, Banjalučkom boju, Aliji Džerzelezu, četovanju u Lici, boju pod Ozijom, opsadi Kandije itd. (ima recimo nešto o tome u "Ponornici" Skendera Kulenovića).
Ipak mislim da je sada kasno za ispravljanje, osim u smislu historijske istine. Danas su gusle u Bošnjačkom shvatanju i mentalitetu čvrsto vezane uz primitivno četništvo i moram priznati da se i meni od njih diže kosa na glavi, kad ih čujem kako zavijaju olupao bi ih o'glavu prvom četosu kojeg ugledam.

HRVATSKE GUSLE

Poslušajte guslarske spjevove o hrvatskom pitanju u BiH, Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Mati Bobanu, ustašama itd. Previše je odličnih spjevova pa pođite na kanal Hrvatske Gusle na YouTubeu, ovdje ću postaviti tek djelić.

http://www.youtube.com/user/Smrtenjaca?feature=watch (kanal Hrvatske Gusle, 205 videozapisa)












Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub pro 28, 2013 8:14 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet ruj 07, 2012 9:35 pm
Postovi: 12713
Lokacija: Zagreb
Gusle su jedan od brojnih potomaka bizantinske lire kod koje je zbog načina uporabe(pratnja epskih pjesama) došlo do redukcije broja žica. To što se pojavljuju u više kultura nije ništa čudno, ista stvar je i s tamburicom.

_________________
Summum ius, summa iniuria.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub pro 28, 2013 8:16 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon ruj 14, 2009 5:26 pm
Postovi: 12811
Lokacija: HRVCON eFP
volvoks je napisao/la:
Gusle su jedan od brojnih potomaka bizantinske lire


Možda je obrnuto, možda su gusle kao primitivno glazbalo izvorni ilirski instrument iz kojega su evoluirali ostali gudački instrumenti?

_________________
Sanjam da pripojim RH BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned pro 29, 2013 10:16 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
HRVATSKI GUSLAR ŽELJKO KEŽA - HRVATSKO PITANJE U BIH

San usnila krasotica fina u snu vidi nekog gospodina za njim ljudi iz susjednog sela isti oni što je prije srela. Dok se u snu dosjetila nije da su bili kod njene kapije da tu nju za ruku uzeše krasoticu od njega oteše. Što to čine moja Gospe draga uzeše je sa rođena praga tuđu joj silu namjestiše natjeraše oca da potpiše. Još uz njega dvojicu susjeda s nevjericom tata ih je gleda. Onda pogled zabaci u stranu ispod cvika gorka suza kanu. Umrijeti će ne će imat mira najvjernijeg izgubi pastira. Navijeke sjećat će se rado da mu ona okupila stado zatvorila u tvrdu ogradu ali ona ne osta u stadu. Pa će jadna dočekati zoru zatočena u tuđemu toru i tako će mlada krasotica pored oca biti sirotica. Tragediju mlada dočekala bez rođene majke je ostala kćeri koju odvode iz dvora silom majka odreći se mora. Sad će drugog imat gospodara sad u selu zadruga se stvara za nju mladu tu života nema ruho joj se za ukopa sprema. Od najvećeg svjetskoga šnajdera što je silom u zadrugu tjera a da živi gdje joj mjesto nije a sa neke posestrine dvije. Onda kuću na dvoje podijele i biti će kako one vele. A nju uze mlađa posestrina i reče joj koja prava ima sada pričaj kol'ko možeš više al' se tvoja nijedna ne piše. Kad to začu mlada krasotica hladan znoj joj poteče sa lica pa zakuka kao kukavica čudna li sam i ja sirotica. A zar selo da se brine za me pored živa i oca i mame. Iz sna je se probudila mlada ne znajući kamo sad pripada a tko ne zna rastumačit snove nek u pomoć astrologa zove. Da vam kažem moja braćo mila da to nije sirotica bila nego zemlja časna i ponosna domovina moja Herceg-Bosna. Zar uopće treba kazivati u toj zemlji da žive Hrvati da je ona hrvatska regija kao Lika ili Dalmacija. Istu želju i prisegu svetu svi Hrvati imaše na svijetu na žrtvenik spremni dati glavu za hrvatsku slobodnu državu. Čujte braćo sa gusala sada komunizam kada je propada i kad ne bi više drug do druga tada umri i Titova Juga. Tad narodi samostalnost hoće svakom drago zabranjeno voće. Slovenci su prvi se rastali žrtava su za to malo dali hrabro vodstvo imaše na čelu i stvoriše voljenu Deželu. Hrvatski se korpus tada diže ali cijena stravična je stiže dok se naša rodi domovina biše braćo krvi do kolina. Ali opet cjelovita nije kao da se sretan bit ne smije, nas Hrvate hoće da utješi opet svjetska politika griješi. Te umjetnu tvorevinu stvara na području bosanskih kotara s njima gura zemlju Hercegovu praveć neku Jugovinu novu. Ne će momak niti hoće cura al' na silu svijet ih u brak gura. Kad dijalog nije iša više međusobno oni zaratiše svak ciljeve da ostvari svoje teško biše ratovat u troje. Da bi došli nekako do mira rat da ne bi dalje eskalira da mir bude i upravo zato UN dođe i dovede NATO. Mira bude ali pravde nema u Daytonu tad se summit sprema. Kraj savezom trnova je kruna nepravedna i propusta puna. Što je nama na silu nam biše natjeraše Franju da potpiše. Mora pisat jer mu druge nije a anekse donijet će kasnije. I stvoriti tako ustav pravi tri naroda u jednoj državi. Tim ustavom bit će Bosna cijela tri naroda bit će u dva dijela. Pola Bosne Mladić puškom skova a Dayton je samo amenova dugotrajni biše pregovori al se Srpska Republika stvori. Konstruktivan temelj za buduće neželjene zajedničke kuće. A za onu drugu polovicu federalnu stvore jedinicu Bošnjaci se i Hrvati združe to je naše oko vrata uže. Mi ne znamo što smo udružili što je naše na čemu smo bili ako treba sutra razdružiti ja se pitam što će naše biti. Računicu sračunajte onu tri put jedan dva je u Daytonu. Ej Hrvati bez svog entiteta što hoćete što vam Dayton smeta bez matere dobili ste brata i Alija ne će bit loš tata. On će vama pravdu garantirat i nitko vas ne će nikad dirat. Sjetite se i povijesti stare opet će vam vodit janjičare opet danak biti će u krvi beg će opet s mladom spavat prvi. A mračnije skupljat će harače Herceg-Bosna gorko će da plače. Svanut će nam jutro naopako ne će valjda crno biti tako. Doktor Tuđman otac domovine čestito će o nama da brine Hrvatska će vojsku da nam plaća sigurnost je primarna zadaća. Vošingtonski sporazum otprije još namjeru poljulja unije politički zadatak je stalni sa Hrvatskom bit konfederalni. Onda ćemo mi na svoju ruku donijeti povijesnu odluku što na ruku Hrvatima ide u hrvatske ući zemljovide. Plan strateški bosanskih Hrvata progurati tad na mala vrata. Al Bošnjaci vrata zatvoriše oj Hrvati loše nam se piše doktor Tuđman viziju je ima i kroz svjetsku politiku štima da Hrvati budu konstruktivni politički ne budu naivni. U tom cilju dalje da ustraju i jedinstvo svoje sačuvaju. U burnome političkom svijetu da svi skupa budu u pokretu dok se želja jednom ne ostvari da na svoje dođu neke stvari. I svjetski moćnici da vide silom nešto gurat da ne ide. Glede pravde i straha od neba neke međe prikrajati treba. Onda reći stari savezniče kad ja orem što se tebe tiče. E tako neka se razdijeli hrvatski će onda korpus cijeli od pokreta stvoriti ogranke kao svoje političke stranke. Onda braćo demokratski ajte na izbore pa sami birajte. Trebalo je u tom ustrajati dugoročnu viziju imati draga braćo lako bilo nije balansirat među vatre dvije. Zadovoljiti svjetsku gospodu i dom stvorit hrvatskom narodu. Priznat Bosnu protiv svoje volje možda i to tad je bilo bolje neg Hrvatsku dovest u pitanje teško biše političko stanje. Dugoročno gledajući brate Bosna nije sreća za Hrvate zato treba krutu klicu začet demokratski iznutra je načet. Referendum kroz narod da prođe pa da svijet do zaključka dođe doktor Tuđman bio je u pravu kad je takvu negira državu. Rekao je to je nemoguće o državi iza svake kuće. Kada-tada opet bit će svađa sila sreću nikada ne rađa. Politiku da bi mu slomili pojedinci u stanju su bili da od sebe naprave budalu sami podleć Haškom tribunalu. I još lažne iznijeti čine reći da smo činili zločine dok se mene izdajništvo sprema doktor Tuđman dobrog zdravlja nema. U bolnici našeg glavnog grada naš predsjednik našao se tada medicinski tretman imat mora konzilij vrhunskih doktora. Bolest teška pobijedit će njega a za život ne biše izgleda sa dušom se predsjednik odijeli puk hrvatski tužno plače cijeli. Ne znajući tugu sakrit svoju predsjednika prate Mirogoju zbogom ostaj naša nado mila hrvatska ti zemlja laka bila. Neka ti je laka zemlja sveta predsjedniče svih Hrvata svijeta. Tvoje ćemo djelo poštovati nema korist sada tugovati. Jer okrutan život dalje kreće i nespremne on čekati ne će al' nespremni mi tada bismo i izbore tada izgubismo što je čelnik Titova režima vlast u ruke ponovno uzima. S njim hrvatski idu izdajnici vlast učine sad u petorici pokvareni vežu ih ciljevi vjenčaše se i desni i lijevi. Samo da se dokopaju vlasti a onda će zemlju skupa krasti. Što doživi hrvatski narode tvoje jude da te opet vode a trebate žaliti i više predsjednički izbori kad biše.

Dođe vrime da moraš birati nisi ima koga izabrati od dva loša goreg izabraše koji sruši tada snove naše. Ej Hrvati tragedije vaše kažu ljudi koga izabraše grom izabra poglavar Hrvata i Hrvatska zatvori nam vrata. Dragi Bože život mi se smuči kad Hrvatim u BiH poruči nije sada kao što je prije potražite sreću kod Alije. Više ne će ni vojsku da plaća tako ti je otkad umri ćaća. Tada Mesić dade nam na znanje sirotinjo pokojnoga Franje Sarajevo vaša je centrala Hrvatska je dosad dosta dala. S Bošnjacima vi morate ići naša pomoć više ne će stići. I nastavlja dalje u tom tonu daje svoju potporu Daytonu u Sarajevo kao kući dođe Baš-čaršijom ushićeno prođe te vihor se zeleni zaputi i hrvatsku himnu ne htje čuti. A hrvatski barjak ne pozdravi k'o da nema pameti u glavi Hanka Paldum feredžu podiže i rođaku primače se bliž pa Romkinja onda stara zijeva na uho mu sevdalinku pjeva. Pa popiše kavu iz fildžana e Hrvati crna vašeg dana. Tad nas poče Mesić da proziva prava naša dejtonska kaziva što hoćete sva prava imate samo što ih koristit ne znate. I još poče derati se jače vi hoćete kruha s vrh pogače. U Alije je znate tvrda vira vaše pravo on vam garantira pa nastavi u ciničnom tonu to vam jasno piše u Daytonu. Nisam moga slušati ga više, oj Mesiću u njem svašta piše. U njemu je naslovljeno znate da Hrvati biraju Hrvate narod bira predstavnike svoje a tuđi se glasovi ne broje. Zar hrvatski narod tako ne bi ali tko će dokazati tebi. E moj Stipe i budala znade u beznađu da ne ima nade ti Hrvate zavadi i vladaš uz to stariš i čemu se nadaš. Znaš da nemaš povjerenje naše radiš ono što Aliji paše. Ne ćeš zato nekažnjeno proći izbori će opet drugi doći nisi više izbore dobio sada jer se narod osvistio. A šamar je u hrvatsko lice tvoje laži i druga Ivice sad drugovi kao što i znate zavađaju u BiH Hrvate. To Bošnjacim svijetla zora sviće tražite im vi Bajramoviće znane sede iz hrvatskog puka sto nam sada zadadoše muka. Postizborna formira se vlada pa nekako po izborim sada za Hrvate ne će biti sreće Petrić pravdu čudesnu nameće. Draga braćo kao što i znate takozvane on bira Hrvate videć da je vrag odnio šalu sad su druge karte na vastalu. Sastanak se utemelji dvora hrvatskoga narodnog sabora sabor svoje donosi odluke i Petriću dostavlja na ruke te mu zato predvidi termine da izborne prestupe ne čine HDZ-u da vrati mandate Petrić ne htje kao što i znate. Alijansu on za Bosnu stvara i nekakvo bratstvo zagovara ali narod alijansu ne će lažno bratstvo ne će donijet sreće. Neke svjetske odluke nas čude što dovode nebirane jude bez potpore biračkoga tijela za te stvari sad zna zemlja cijela. Pa doziva one samozvane takvih Bosna hitno da se hane jer za novac i dušu je proda protiv dobra svojega naroda. Ajte kući u tome pogledu treba ih prozvati po redu. Ej Župače, Aniću, Komšiću, Lozančiću i Križanoviću ti Prliću i Ivankovići te Brigići, Banci, Jergovići i ostali što šuruju s njima svom narodu nož su u leđima. U Sarajevu malom Teheranu na tuđu se pristrojiše stranu a dok drugi sebe žrtvovaše da zaštite interese naše. S tim se crkva katolička slaže da na ovu nepravdu ukaže naš kardinal uz biskupe naše ovoj borbi i svoj obol daše. Baš u ovom trusnome vremenu da ukrute crkvu na kamenu. Papa mirno ne može da spava što hrvatska crkva proživljava neke šalju i paklena vrata da zavade Crkvu u Hrvata. Samozvani sad se biskup pozva ugled crkve hrvatske da sroza kako bi je prikazali goru da saboru umanje potporu. A potpora još je jača sada i ne će se povući nikada čini mi se najjača je tada kad je Petrić žestoko napada. Istodobno podiže džamije što Hrvatim niti žao nije već naprotiv našim vođam prijeti kako će im ovlast oduzeti. Možda opet po Daytonu radi kada novce iz banaka vadi da uloge naše osigura gdje ne treba svoje prste gura. Oj Petriću ne brani nas više jer inače loše nam se piše i ne diraj ti u naše ljude jer sa njima bolje će da bude. Oni sebe svjesno žrtvovaše da ostvare sve ciljeve naše tom cilju kad su bili bliže Petrića da prekriže pusta želja ostala je za nje svehrvatsko samoupravljanje. Naši grešku nikako da shvate kad odoše što se onda vrate zašto vojsku svoju raspuštati Ganiću opet nazad slati. Te odluke tako brzo plete samovoljno Hrvatim da štete ako nisu čist saborske volje tad je možda mirovati bolje pa da dušman da se nama ruga ne raditi na račun zasluga. Zato naši mladi generali nije sporno da ste dosta dali ispoštujte volju svog sabora ta odluka slušati se mora. Olakšicu politici dajte vi nam krizu olakšajte. Da nam bolje jednom kreni ajte braćo svi ujedinjeni da guramo odluke sabora pitanje se naše riješit mora. Pomozite više ili manje da se riješi hrvatsko pitanje neki ljudi sad su istrošeni čovjek novi sve će da pokreni. Stvar u svoje da preuzme ruke i sprovede saborske odluke demokratskoj Europi da kaže sa Daytonom Hrvat se ne slaže. Demokrati mi hoćemo biti demokratski Dayton promijeniti ne ovakvu tihu reviziju koja ništi hrvatsku naciju. Zakoni nas izborni gutaju opet će nas pretvorit u raju ne želimo ni svađe ni krvi mi smo uvijek za dijalog prvi. A što loše imade u tome svatko neka ide domu svome. Svaki čovjek neka mirno spava poštujući sva njegova prava. Zaštitimo manjinske narode da rat vječno u zaborav ode mi njihove a i oni naše neka svatko živi gdje mu paše. Reviziju Daytona želimo da se onda ljudski podijelimo čimbenici svjetski da učine trodiobu uz iste aršine. Jer bogatstvo to nikakvo nije što imamo domovine dvije a istinu reći ćemo pravu mi hrvatsku želimo državu. Zapjevat ću ono što mi paše i susjede pozdraviti naše ćao tebi bošnjačka državo Republici Srpskoj isto ćao oj Hrvatska mirisna i rosna na pohod ti stiže Herceg-Bosna.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto pro 31, 2013 11:19 pm 
Online
Avatar

Pridružen/a: pon tra 02, 2012 7:37 pm
Postovi: 3683
Lokacija: Τριβαλλοί
Ateist je napisao/la:
Kad je UNESCO proglasio ojkalicu (gangu, raru) hrvatskom svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom, Srbi su se pobunili da je to njihovo.


Srbi ne gangaju , iako sam vidio neku grupu iz Nevesinja koja ganga. U principu ganga (alb. "kanga") je nešto što je ipak vezano za hrvatske dinarce.

Iako ovo je jedan od onih slučaja poput jezičnog "pitanja" , jaaaaaako slično ali ima razlike , neko Hrvati štite ojkalicu i Srbi ojkaču i izvik (to je tip "ojkanja" iz Srbije). I mirna Bosna.

_________________
U Prizrenu zelena jabuka


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon vel 10, 2014 6:46 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet ruj 24, 2010 11:57 pm
Postovi: 2432
srpski instrument naravno

_________________
...naši zadržavaju po koju usamljenu zgradu, kao: "Hrvatski dom", hotel "Kalin", jedna zgrada u Gaju... Sva vojska u potpunom okruženju. Takvo nešto ne bih ni ja baba rasporedila.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon vel 24, 2014 4:03 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Ovo su neke epske pjesme koje je moja baba (r. 1929.) u šestogodišnjoj osnovnoj školi (1937.-1942.) naučila napamet.

ANTE STARČEVIĆ

Starčeviću krilo moje đe radilo pero tvoje neumrli rodoljube Hrvat slavi tvoje trude sve do groba svoje brani o tuđinu ne divani. O Hrvati dragi mili budite vazda protiv sili ko što biše vaši stari Hrvati junaci pravi.

ZMIJA

U Sahari zmija leži na gorućem pijesku i blaži se otrovnica na sunčanom bljesku nit joj prevruć ozdo pijesak nit sunašce zgara valja da se otrov skuha dvostrukoga žara. Po pijesku joj nema staze nema po njoj puta po pijesku joj bestražice svi putnici gaze ali zmija ipak sluti kud će proći koji i zasjedno tu mjestance ona ti prisvoji. Eto čete beduina na brzim konjima prah ko magla smeđožuta vije se oko njih lete kako žive strijele ko strijele prolete ali jedan zaostane nesreća ga sretne. Ovila se oko noge konju zmija žuta i u bedru ujela ga otrovnica ljuta posrnuo konj i pao griza prebolnoga i podase povalio beduina svoga. Gleda ovaj da se otme položaju hudu al ujede i njeg zmija trudnja mu zaludu. Na oazi nedalekom zakukala žena svi putnici vratili se bez supruga njena. Skoči jadna k onoj strani otkud došli oni korake joj ljubav vodi a bojazak goni. Ide tražit nesretnica i nađe ti muža đe se uza svoga konja umirući pruža. Cikne kao pomamljena nice k njemu pane zagrli ga i na noge podizat ga stane. Al pomoći nije njemu al ni njome više od zmijina jerbo jeda i ona izdiše. Sa oaze za materom plače dijete malo ne naviklo biti samo za njom dotrčalo dotrčalo i materi na grudi se svilo a mati je zagrlila svoje čedo milo. Oh grli ga majko zadnjeg ti je puta i njega je već ujela otrovnica ljuta. Četiri se tu mrtvaca pokraj zmije slože što na svijetu jedna zmija zla učinit može. A mogili savila se zmija na vrhuncu i blaži se ko i prije na žarkome suncu.

ČVORAK

Nijesam dijete nijesam đak al sam ipak veseljak viđeste me mnogo puta ali nikad zabrinuta ne znam šta su brige bolje ja sam uvijek dobre volje radostan kod ljudi vesele sam ćudi ne znam pjevat baš na note da se topiš od milote ali pjevam brzo lako čas ovako čas onako. Skoro ćete berbu brati bi li mene htjeli zvati evo riječ bi svoju zado da bi došo vrlo rado. Da pokažem sve što znam zovnite me dijete, dijete ako me ne zovnete doći ću i sam.

DUŠAN CAR SILNI

U ponoća jednog doba Dušan car se riješi groba strese sebe prah umrli i poprimi duh svoj vrli i doziva k sebi vilu posestrinu negda milu posestrino mila moja nemam mira ni pokoja željan sam ti živjet opet na prijesto svoj se popet. Kažider mi što je moje što od carstva propalo je. Razumije ga posestrina za desnu ga ruku uze i obiđe raku s njime pa mu veli pobratime negda mili obišli smo carstvo tvoje a ostalo propalo je. Kad to začu car Dušane od žalosti u grob pane nit ga želja više sjeti da bi htio oživjeti.

PJESMA O CAVTATU

O Cavtate malo mjesto svegdjer gizdavo u tebi se dobro žive mirno i zdravo. Nasred tebe bunar vode ljeti studene tu dolaze sve djevojke mlade vjerene. Među njima jedna vila sjajna uresa što ljepotom pridobiva zvijezde s nebesa. Na vodu je dolazila i govorila voljela bih grliti se sa ljutim zmijama neg nemio da me ljubi svojim usnama usta mi se izranila trnjem i dračom neg nemio da me ljubi jedom i plačom.

SVETI SAVA

Sava nam je ruža izabrana od koljena Nemanjić Stjepana slovenskoga kralja i cesara kruna, dika, poštenje i slava. Pustinjaka kreposti vojvoda koji počne ljubiti Gospoda malo dijete od malo godina pokazuje pokorno znamenje tlači biser i drago kamenje. Svlači Sava sa zlatom haljine kaluđerske oblači mantije i ostavlja starca babu svoga rad ljubavi Boga velikoga i on bježi u luge zelene neka njemu bijelo lice vene. Zemlja Savi prostirač bijaše a vedrim se nebom pokrivaše Boga moli nikad ne prestaje svome tijelu pokoja ne daje. Raduje se tiha sveta gora na dogledu plavetnoga mora gledajući Savu pokornika Nemanjića Božjeg svećenika koji svoje tijelo predilpaše i žestoke pokore činjaše svetac Božji od Kalcidonije, Palestine i od Sidonije ogledalo misnika i đaka slava dika svetih pustinjaka. Al prokleti nevjernici Turci smamiše se gore nego vuci svetogrđe teško učiniše sveto tijelo u vatru baciše. Svetac Božji u vatri se vari ali zato ništa i ne mari muku podnije propovijedajući neznabošce Bogu okrećući. Antanarig kralj nevjerni biše kada teško Savu izmučiše...

MORNAR

Španjske lađe po moru ja u gradu sam a građani u očaju očekuju spas. Pitaju se među sobom koji ima moć da prepliva sinje more donese pomoć. Javiše se dva mornara koji plivat zna jedan bješe moj kolega a drugi sam ja. Moj kolega kapu skida pismo napisa i u sinje more skoči da ga prepliva. Kad je došo nasred mora njemu nema spas on podigne glavu gore vikne u sav glas. Zbogom oče zbogom majko zbogom sestro ti zbogom ostaj drugarice zbogom drugovi. Klela si se žarkim suncem da me voliš ti al to sunce ne sja više jer se utopi.

CIGANSKE

Cigančica vodu gazi noge joj se bijele Ciganin je s brda gleda pa se na nju smjeje. Gazi vodu Cigančice da bi moja bila pregazit ću vodu veću tvoja biti ne ću.

Čergo moja čergice od čađava platna ti si moja kućica srebrena i zlatna gospodski su dvorovi nepomične stijene a ti pratiš Cigana kudgod se okrene. Gudi gudi gudalo povrh tankih žica usta su mi prepuna slatkije pjesmica moja živa vatrica što mi kuću krasi svjetlucari veselo nikad se ne gasi. A plamkasti dimovi u modrome zraku motaju se kupe se aveti po mraku. Vijenac slave ciganski porodica čila na najvećoj studeni kočoperna bila kad zaviju snijegovi ja po njemu gacam a kad sine proljeće ja se razbacam.

Kad se Cigo zaželi pečenih kolača on pošalje Ciganku da po selu gata kad se Cigo zaželi pečenoga mesa on pošalje Ciganku da po selu plesa. Grmi sijeva vrijeme se sprema a Ciganke varošanke još iz sela nema.

UNUKA

Bako stara bakuščice mila jesi li ti bako kadgod mlada bila jesi l kadgod mogla ispraviti leđa je li tvoja bako kosa kadgod bila smeđa. Je li tvoja suknja kadgod bila kratka je li tebe itko zvao dušo moja slatka.

SVATOVSKA

Kad Čengići sestru udavaše preko gore u Milića dvore visok kuban braća učiniše sto volova i trista ovnova da im seka zdravo goru prođe zdravo prođe zdravo dvoru dođe. Kad su bili kroz goru zelenu a udari kiša sužnjičica i pokisne devet kavadova i deseta svilena košulja. Kad su došli dvoru bijelome sve svatove u vruće odaje a djevojku na visoku kulu eto ti joj stare svekrvice ne pita je jes ozebla nevo neg joj gleda šava na košulji. Lijepa šava ako si ga šila. Dolazi joj mlada zaovica ne pita je jes ozebla nevo neg joj gleda veza na košulji. Lijepa veza ako si ga vezla i mene ćeš mladu naučiti. Dolazi joj mlada jetrvica jednog sina u naručju nosi a drugoga za ručicu vodi. Pita sine jel t ozebla strina jesi li ozebla draga strino moja jesam sine i srce umrlo pa se maši rukom u džepove. Ona vadi svilenu maramu u marami stotinu dukata troši sine a spominji strinu. Dolazi joj kićen đuveglija jes ozebla draga dušo moja jesam dragi i srce umrlo to izusti i dušu ispusti.

DVIJE CURE

Dvije cure pod jablanom stale one stale pomalo pjevale Bože mili nikad bolje noći doveče će moje drago doći. Moj dragane nemoj ići sada rijet će mi da sam znala mlada protivno će to svakomu biti i svašta će na nas govoriti.

DJEVOJAČKA KLETVA

Moj dragane moj golube bijeli duša mi se od života dijeli kad te vidim da se s drugom šećeš meni mozak iz glave okrećeš. Venem mlada ko jelova grana što sam takvih dočekala dana. Druga ti je omiljela sada mladost moja u grobnicu pada znaš li dragi kako si se kleo kad si sa mnom čokoladu jeo. Čokolada jeste bila slatka zašto nam je dragi ljubav kratka. Pa iz neba udrile strijele i odbile tvoje ruke bijele koje no su zagrlile mene ispod gore hrastove zelene pa se tvoja osušila usta ko i moja ostala ti pusta.

RAZBOLJE SE LIJEPA DJEVOJKA

Razbolje se vjerena djevojka blizu dvora vjerenika svoga ne pohodi nitko odnikle je neg iz dvora dva svoja djevera ponude joj svake donosili slatke dunje u medu kuhane u škatulam cukar i zahare. Svojoj su nevi govorili na to uzmi mila naša nevo da bi bogdo da bi ozdravila i da bi se naša neve zvala. Oholo im mlada progovara ja se ne bi vaša neve zvala pa makar se nikad ne udala. Vaša me je prekorila majka da sam vašeg brata manđijala ja ga nijesam ni viđela nego jednom u gori zelenom na bunaru na vodi studenom. Udrio me uvelom jabukom a ja njega vezenom maramom i srce mu uvelo dabogda ko i ona uvela jabuka koliko je na marami grana toliko mu oko srca rana.

ZALJUBLJENI PAR

Bože mili što se ovo radi kako živi ovi narod mladi kako momak za djevojkom žudi od ljubavi hoće da poludi za ženidbu ne pita nikoga niti majku niti oca svoga niti seju niti mila brata u ponoći tumara na vrata. Zagrljenu djevojčicu vodi pa što ćemo kad je to u modi. Tata pita gdje si bio sine evo tata djevojčice fine čuješ sine što ti tata kaza nosi li ti đevojka miraza ja je nijesam za miraz ni pito mili tata jer sam dosta skito. Mili sine što tako učini znaš li da si u oca jedini zašto uze đevojku sirotu zašto ocu nanese sramotu. A sin ocu ovako odgovara samo šuti kukavico stara ja sam tebi govorio juče da ja volim ovo moje luče. Dobro sine kad se tako braniš hoćeš moći kruhom da je hraniš. Mili tata ne brini se za to trošit ćemo ono tvoje zlato. Ne ćeš trošit ono moje zlato kad ti nije još u ruke dato tvoj je otac mnogo se borio da je ovo bogatstvo stvorio. Hvala Bogu svrši se na miru ja miraza ne dobi ni liru.

KRALJEVIĆ MARKO

Uranio Kraljeviću Marko prije zore i bijela dana uranio u neđelju svetu nit se umio ni Bogu molio ni svetu crkvu pohodio neg otišo u lov u planinu. Da bi dobra lova ulovio ili srnu ili bijelu košutu a kad je bio visu na planini njemu oganj vatra gori nešto Marku iz te vatre viče oj junače Kraljeviću Marko izbavi me iz vatre ognjene na to Marko srca junačkoga od bedrice sablju otpasao i turi je u vatru ognjenu a iz vatre zmija izlazila uza sablju Kraljevića Marka. Ne će zmija uz zelenu travu već se mota Marku oko pasa kako ga je lako pritisnula gotov mu je srce iščupala. Viče Marko iza svega glasa pa dozivlje vjernu ljubu svoju ljubo moja ako Boga znadeš kako me je zmija pritisnula gotov mi je srce iščupala. Klekne ljuba na gola koljena vruće moli Boga po zakonu odmota se zmija šarovita i odlazi u zelenu travu. Iz travice Marku progovara ja nijesam zmija šarovita neg ja jesam nedjeljica mlada ti si jutros rano uranio nisi se umio ni Boga molio niti svetu crkvu pohodio. Znaš junače Kraljeviću Marko da ti ne bi tvoje vjerne ljube ja bih tebe danas pritisnula ne bi više kršio neđelje hodajući gorom bez molitve.

SVETI JURAJ

Veseli se Bosna zemljo ravna koja no si na glasu odavna eto tebi kitno premaljeće s premaljećem Jurjevdanak ide kojeg slaviš otkad si postala i kršćansku vjeru upoznala tebi nosi ugodne darove tihe rosne zelene dubrave. Žarko će te sunce ogrijati po planinam snijezi okopniti i još će ti veća radost biti koju će ti Jurjevdan doniti. Budući Juru vojevodu štuje koji no je od Kapadoćije jer je Jure roda viteškoga on pogubi zmaja ognjenoga. U Libinju kod Širena grada grad izbavi od velika jada tu maleno jezero bijaše zmaj nemili u njem prebivaše i junake ždere oružane i još dobre konje osedlane. Strahovita ta aždaha biše iz jezera glavu iznosiše strahovito pram gradu zviždaše svemu gradu straha zadavaše radi muke i nevolje ove grad mu daje mita i darove. Na dan ovcu i mladu djevojku ne gledajuć ucviljenu majku ako mu mita ne dadoše aždaha ga sama uzimaše jer skakaše gradu na bedeme čini pada mrtve na stotine. Vas se Širen redom izredio pa je redak kralja dohodio da on dade kćerku jedinicu koja ima biti za kraljicu. A da ti je brate poslušati širenskoga kralja pogledati kako plače i suze prolijeva svoju kćerku grli i cjeliva. Ajme kćeri sve ufanje moje gdje mi ode bijelo lice tvoje mislio sam tebe okruniti i na moje mjesto postaviti sad te dajem aždahi nemilom da te ždere u vodi studenoj. Kada se je kralju naplakao lijepo svoju kćerku obukao sve u biser i drago kamenje kako da je za kralja udaje sjaji joj se devet prstenova svaki valja po devet gradova al na pasu od zlata suhoga dragi kamen jedan do drugoga prolijeva se svila na djevojci i vijaju se zlatni burundžoci. On joj daje vjerne sluge svoje nek te prate drago dijete moje a tu dođe Jure vojevoda a govori mu lijepa djevojka bjež delijo glavom bez obzira ovdi nama nije razgovora sad će doći zmaje od proždera pa će s mene progutat i tebe. Bježi jadan pa sahrani sebe hoćeš li se krstom prekrstiti hoćeš moju vjeru vjerovati ljuta ću te zmaja izbaviti. Još delija riječ ne izusti zmaj nemili jezero zamuti supro njemu Jure vojevoda junačkoga ne uzmiče hoda sobom reče Isus i Marijo bojnim kopljem zmaja udario. Pa je svilen pojas otpasao i nemilu aždahu vezao pojas daje gizdavoj đevojci ljuta zmaja da vodi u ruci preko svega grada bijeloga sve do dvora kralja širenskoga. Pokrsti se kralju od Širene i ostavi bogove himbene pokrsti se od Širena kralju pokrsti se nasred bijela grada i s njim vojske trideset hiljada. Evo tebi kolana od zlata što junaci nose oko vrata i evo ti mila kćerka moja neka bude zaručnica tvoja. I evo ti po kraljevstva moga mala plata dostojanstva tvoga. Ja ti dara ne ću nijednoga samo hvali Boga velikoga zatim Jure u pustinje ode i on mnoge obrati narode.

GUSLE

Gusle moje moja davorijo jesam li vam sinoć govorio da ću malo uz vas popjevati ako bih mogo i ako bih umio ako bi me grlo poslužilo čini mi se poslužit me ne će grlo zeblo a gusle čađave. A po tomu moja braćo draga da vam jednu lakrdiju kažem teško dolu đe se voda sliva i djevojci koja momka sniva teško travi koju pali slana i djevojci koja spava sama. Teško brku na slabu junaku i đerdanu na kaljavu vratu teško čizmam na krivim nogama i jačermi na grbavom škinji. Piše knjigu Borić kapetane i šalje je na ravnu Kladušu kad će Merli Mujaginoj kuli. Eto Mujo bijela knjiga moja čuo jesam a vidio nijesam da ti raste cvjetak u avliji utrgni mi cvjetak iz avlije pokloni ga Marijanu mome. Ako li ga pokloniti ne ćeš evo ti je vjera od meneka hranit hoću ždrala od megdana hranit ću ga tamo do Božića dok potiju voli hranjenici i debele krave jalovice ja ću saći na ravnu Kladušu Kladušu ću listom porobiti vatrom zapaliti odgonit vam ovne i volove i debele krave jalovice i odvodit žene od muževa nemoj reći da ti kazo nijesam. Kada Muju bijela knjiga stiže knjigu štije a suze prolije pa pita ga brate Halile otkud knjiga ognjem izgorjela. Ona bijela ruka usahnila koja ti je tako nakitila tebe Mujo teško zamislila ova knjiga iz Ravnih kotara od onoga Borić kapetana. Ište Borić našu sestru Hajku za njegova sina Marijana muka dati a muka ne dati a još teže Vlaha dočekati...

KONAVOSKA

Oj Konavle divne od starine iza vas su visoke planine a ispod vas Jadran sinje more prostire se Konavosko polje. Konavljani radnici su ljudi sve visoke plemenite ćudi rusu glavu crven-kapom kriju lozu goju rujno vino piju. Oko struka pasaju se pasom svuda dobrim ponose se glasom. Konavoke ko bijele vile tko ih gleda svakomu su mile one nose bijele haljine kad govore vazda su vesele. Na glavi im crvena kapica oko struka svilena tkanica vez svileni svakoj prsa resi ima njega tri kite objesi po tri kite sve od žute svile sve su cure ko bijele vile. Rad momaka i rad djevojaka dogodi se nesreća ovaka od ljubavi koja nije prava kako cura od momka nastrada. Više Grude usred Konavala gojila se jedna cura mala ta curica kano ljepotica po imenu Vidaka Nikica koliko je cura odgojena od majke je lijepo odgojena majka kćeri lijepo odgoj daje po naredbi u crkvu ju šalje. Kćerku svoju dobro pazi majka da slobodno ne izlazi vanka i ta cura svakoga poštuje a za ljubav ne će ni da čuje. Ona ni s kim ljubav vodit ne će ali momče za njome se kreće po imenu Macanović Vido koji bio curu zavolio a djevojka za njega ne haje nit mladiću igdje riječi daje. Ide Vido u kraljevu vojsku bez promjene za dvije godine mirna srca u vojsci ne biše neg Nikici bijelu knjigu piše svaku knjigu Vido nakitio i Nikicu bio pozdravio da se Vido u nju zaljubio. Mjeseci su Vidu prolazili ali knjige nisu dolazile od Nikice Vida miljenice. Tad je Vido tužan postanuo i u teške misli udario i da bi se curi osvetio na dva dana prije Male Gospe bježi Vido iz kraljeve vojske iz Bileće taj momak bez sreće pa se Vido svojoj kući kreće. Ukrca se u brzu mašinu i pobjegne kući uistinu a kad dođe kući u Konavle on potraži odmah cure male a Nikica toga dana bila u polju se mlada nalazila vez vezući pjesme pjevajući drugaricam ovce čuvajući. Ide Vido kroz polje široko na djevojku stalno meće oko i nađe ju vesela mu majka đe u društvu drugih djevojaka ovce pase vesela joj majka. Tada Vido kraj djevojke stade i djevojci tihi pozdrav dade tihi pozdrav a djevojku kori zašto ona s njime ne govori. Zašto ga se otkanjuje mlada ona njega zašto ne bi rada. Još joj Vido vako progovara najvišega dao bih ti dara pa i živo srce iz njedara ja i život za tobom ću dati al za tobom ne ću tugovati. A ni tebi ne će lako biti ne ćeš ni ti drugoga ljubiti. Djevojka mu odgovara mlada hajde otolen delijo nedraga ne vole te moji roditelji ni u selu moji prijatelji ne vole te moje drugarice pa ti nedam ni ja svoje lice. Meni nema neg osamnaest ljeta mladost moju ne volim da smetaš majka moja još me vjerat ne će sreća moja daleko se kreće. Pa ti hajde kud je tebi drago curu gledaj koju ti je drago kako znadeš tako se i vladaj a meni se nikada ne nadaj. Ode Vido uzme pušku dvocijevku da ubije ljubavnicu Niku sakri pušku kraj druma puta đe se drama dogodila ljuta a djevojka tuda prije prođe svojoj majci zdravo doma dođe. Majka kćerku šalje na konjicu da dočeka studenu vodicu ide mlada konju s lijeve strane ne sluteći ni puške ni rane ali Vido od Boga mu bilo na djevojku nišan sastavio puška puče djevojka pokleče da joj Vido ni riječi ne reče. Djevojku puška pogodi u bijele ruke i teške ju dopanule muke pa je drama uhvatila ljuta pade cura nasred druma puta i zakriknu kako guja ljuta. Misli Vido da je poginula i da mu se želja ispunila tad je Vido gore učinio sam je sebe na smrt osudio. Dugu pušku na srce sebi naslonio i štapićem nišan oborio mrtav pade više ne ustade i tako ga sa zemlje nestade. A djevojka sile pokupila i plačući kući dolazila pa djevojku vode u bolnicu a Vidoša nose u grobnicu. Ne gore mu voštanice svijeće za sprovodom mladići mu ne će mladi momci prođite se toga ne ubijte sebe i drugoga. Ako tebe jedna cura ne će drugoj curi sreća se okreće. Curu gledaj koja tebe voli rad ljubavi cura se ne moli.

PRODAJA

Kućo moja bagremove grede sve sam prodo prodat ću i tebe ja sam svoje riješio stanje prodo kuću popio imanje. Kućo moja zavezana žicom zašto mene zovu propalicom. Mala digla noge u oblake ko da traži u Boga opanke. Bježi mala avioni lete lez podame bombardovat će te. Sinoć me je plašilo u strani moje male gaćice na grani. Mala moja frižideru stari moje meso u tebi se kvari.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ožu 01, 2014 3:55 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
ODA VISOČANSKOM KAMENU

Prvo oruđe od tebe pravili kamenom o kamen, ognjište palili prve bunje, s tobom zidali imenom tvojim, kameno doba krstili. Kamenom iz praćke, Golijat pogine što ga David, usred čela pukne kamenom se zrnje u žrvnju mlilo za ljudsku prehranu i nove kalorije. Kamenu hvala za dječje igrarije za skok s hridi u morske dubine za bacanje kamena s ramena u daljine kamenjem smo ponekad gađali i ptice. Faraoni iz prošlosti daleke sebi, od kamena grobnice pravili da bi tako smrtni, besmrtni ostali i svoje hladno srce u kamenoj komori ostavili. Čovjek je u kamen lik svoj urezivo monumente razne od njega gradio u kamenu tvrdom vječni spomen ostavio da bi tako svoju taštinu zadovoljio. Kamen je raznih oblika i boja vulkanskog, taložnog podrijetla, geolozi kažu od bijelog najdražeg, isklesah lik mi dragi u njem izrazih svu ljepotu i moje drage čari.

MEDITERANSKI MOZAIK

Smokve su šareni vrtuljci cvijeća pune crvenih i crnih ljudi, vrabaca, pčela, mrava crnokruka. Smokve su noću smokve noću. Smokve na suncu su plaža i more i grad od kamena. Najljepše su smokve okružene lalama narcisima šljivama u cvatu i jabukama. Žene. Njihovi bokovi. Njihovi uzdasi. Vesele se zvona Kročimo uz rijeku. Na misu. Veseli se nebo. Iz vrabaca raste sunce po granama borova. Grozd je sličan oguljenoj naranči na suncu. Grozd je zbroj dječjih prstića na vrelom kamenu. grozd druguje s bumbarovom obitelji na njemu su mačji brkovi pčelinji žalci trepavice ljubavnika zvonjava podneva kad se bude mačke i sirene usnule zbog vreline mirisnih jorgovana i narančina, grozd je grožđe zamišljeno kad liju izvori s brda potoke u rijeku kad je put pust kad nitko ne uspinje se uz stepenice k zvoniku kad lavanda miriše u ormaru.

PJESMA O KRAĐI KOKOŠI U SELU STUPI

Poslušajte oj narode mili, kakva banda među vama živi. Koji kaos diže do nebesa, kapunare seoske pretresa. Četvorica njih na spisku stoji, što su hobi odabrali ovi. Zar u doba dvadesetog vijeka, obnavljaju vremena daleka. Od dosade ne znaju što čine, pa pljačkaju koke i pjevčine. Prvi od njih to već svatko znade, Nikan Gara on je vođa bande. Onaj drugi visokoga stasa, Zambatom nazvala ga masa. Treći od njih nikad nije trčo, po nadimku svi ga znaju Prčo. A četvrti materino zlato, po imenu Vidojević Mato. Vrijeme lijepo odmah iza kiše, toga dana ništa ne radiše. Vrijeme takvo veljačom podsjeća, al to biješe osamnaestog siječnja. Kratkog dana, ali noći duge, u godini Sedamdeset druge. To popodne oko četiri sata, na ulici sastala se banda. Pa prijedloge raznovrsne daše, što da oni večeraše. Svi prijedlozi na jedno se svedu, da večeras operu izvedu. Pade prijedlog ko iz vedra neba, staru Gigu ukloniti treba. Ko iz puške kad prosiju zrna, sastala se četvorica crna. Nikan kaže: "Ti Zambata kreni, sada nitko ne izlazi vani. " Sijalice večeras ne gore, prve noći od Godine nove. Stara koka počela da drijema, ne sluteći što li joj se sprema. Slavna dvojka vidi po mraku, pa se probi i tom kokošarku. Desna ruka polijeće u mraku, staru Gigu dohvati u zraku. Desnica je šćepa oko vrata, staroj Gigi nestalo je zraka. Odmah zatim krvca se prolila, prva runda gotova je bila. Vrela voda u loncu se puši, staroj Gigi i perje se ruši. Dobra Giga ali svaki šuti, pusta koža od sala se žuti. Brzom rukom kad je očistiše, u tepsiju tada je spremiše. Pa da bude što od bolje slasti, staviše patata i masti. Električnu pećicu upališe, od kuhinje vrata zatvoriše. Pa da skriju tragom i to djelo, svo četvero pođoše u selo. Po selu se raziđoše vješto, a u deset svi na zborno mjesto. Ove pjesme neka bude dosta, nek još jedna uspomena osta.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned ožu 02, 2014 10:17 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
U pećini pod liticom tvrdom pod goletnim kamenitim brdom, u osjeni visokijeh bora nad obalom Jadranskoga mora nešto bliže maloga Vratnika gdje ne ima puta utrenika jer tu ne bje nikom nekad stane od iskona sve do zadnjeg dana oliš čaglju i crnom gavranu divljem čaglju po bijelu danu a gavranu i noći i danu. Prvim mrakom i u jutru ranom tu se čagalj odmarao dnevno ašikovo sa čagljicom nevom u društvu je štenad izvodio a noću bi šićar šićario nebil nekud bravće zalutalo i u gladne čeljusti mu palo. Uhodio čak daleke tore na seoske vrebao obore nebil gdjegod lova ulovio i na sami bravče zaspićio a da mu se baci na ramena kao junak na konja vilena, te mu raje u šiju zabije sprednje noge oko vrata svije ostražnjem podbije tanćine a repom ga ko kangjijom šine te ga goni kroz šikarje pusto il zaćera u šumarje gusto il ga gjisa po ledine ravne na pustoši preko noći tamne sve očajna dok snaga izdade bravče žrtvom na ledinu pade. Tad ga se tvrdim zubom hvata i živa ga koje preko vrata dok mu grkljan rajama prestriže krvca suklja a čago je liže. Onda ti je vidjet goreg bjesa zubi mu se dohvatio mesa na njem stoji neumorno radi polog svoje krvoločne gladi još bravčetu kao iz prkosi stegne diže u zubima nosi prave, zdrave na onu pećinu štenadi mu nek je za užinu. Gavran se je nad pećinom vio u procjepu gnijezdo pravio i legao tiće gavraniće strvinske im donosio piće što bi čaglju preostalo zubu karaulu stražio u dubu tako vamje odvajkada bilo mirnim tokom vrijeme prolazilo al eto im jada iznenada pod liticu ljudski stvor dopada plamak plami u debeloj tami u osjeni borova na sami u pećini pod liticom tvrdom a pod onim kamenitim brdom pada svjetlost na borove grane vigjet možeš i truplo i panje škilje luči kroz borovje gusto jedna svjetlost dijeli se u sto. Korišskoga, sela il okrajka mladog Benka zakašnjela majka povidati šušu i mrkušu bjelorepu, štrbu i cvjetušu, i donijet svome sinu mlijeka mladom Benku životnog lijeka što no mu ga naredila Vica stara baka vješta bahorica pod prijetnjom da ne pije vina ako želi Benka ženit sina pit kadulju, med i maslo jesti, šetat bos i u hlad posjesti. Teško posla kanit se navike ne napit se vina crvenike to se mora, bahorica kaže mladi Benko svemu se podlaže. Kad povika Benkovica stara nosi krčak pun božjega dara ali joj se pogledati dalo pa protivno spram sebe igralo Bože dragi, što se ono krijesi jesul duše, ili su bijesi? Prekrsti se i opet se krsti dršće život a oslabe prsti krčak pada, krhotine zveče i mlijeko proliveno teče. Prepade se i skoro od jada jedva ide i po putu pada dogje kući ta starica sijeda suze roni niz lice blijeda sin je gleda zapanjen u čudu i pomisli na nesreću hudu majka kaže čela mog mi čista dušta vigjeh čistilišnih trista tako bar se spram sela krijesi nijesu l duše a ono su bijesi šteta! sine a krčak sam razbila i mlijeko na putu prolila. Benka nešto u grudima stište ko sunutu ribu katarište vas ošinut i jadan u strahu progovara dubokim uzdahom na kući su otvorena vrata osluškuje susjedica Mrata. Njojzi nema na jeziku uzla brže mrakom u selo otpuza večer tiha, možeščuti svugdi zamor žena skupljenih i ljudi i premda je njeka noći hora zaputiše tamo put Prijevora. Tu se čudom deveterim čude i pojavu praznovjerno sude neko veli vragovi se stali da vijećaju vijeće na obali. Neko reče ubilo te zvono kakvi vrazi? vještice su ono ja sam čuo od pokojnog strica na Pelješcu mnogo je vještica valjda su se ongdje sakupile i večeru krvnu sastavile prije neg će lećeti u Pulju da napune orasima kulju. Na te riječi otrese se zdodo Jogunica Paskojević Trojo: "Što bajete kojekakve trice ono su vam sve pustolovice vatru siplju i ozdo i ozgara a gdje pada ništa ne izgara. " "Prosti djede", odgovori na to, mlado momče Petrov Šulemato prosti djede i pošteni starče našeg sela izabrani parče ne valja ti ako rijet se smije što ti kažeš ništa tako nije već ono su sve dušice svete na svijet ovaj podbrusile pete da se mi njih bijednih sjetimo i za njih se Bogu pomolimo. Dum Ilija tu dogazi a da ga nitko ne opazi sluša riječi u sebi ih peče pa napokon prtno im reče brojalice ostavite bajne, doće vrijeme otkrit će se tajne postide se naglas Dum Ilije i kući se povrnu što prije. Dok se tako u Koritim radi tko se dimom u pećini kadi Boga moli, na koljena kleče i kosmeča na žeravi peče Bože mio ko je ono bio ko li bi nam junaka otkrio? Dedte, kažte čaglji i gavrani kad iz legla izljegoste vani vi bar znate koje ono bio što no vas je dalje preturio čagalj kazat nezna ne umije a gavran se na daleko vije kvar-kvar kaže i samo o kvaru započinje svoju pjesmu staru. Der pomozi, krilatice bijela ti s junaka znala i vidjela sa Lovćena ili Durmitora jal s ponosnog primorskoga Tmora a tako ti djevovanja tvoga djevovanja i tvoga i moga vini mi se na gudalo krivo srce bije u prsima živo. Za te, vilo, svukud mi te bilo odojčeto u ljubezno krilo sjekne vatragorje u oblaku i duga se pojavi u zraku bijela vila lahka krila svila kod gusala stade i gudila a da vidiš, moj sokole sivi takvom stvoru ko da se ne divi kakva ti je krasotica bijela oblake bi sa neba zanijela kamoli nebi onog koje štuje za nju ljubav u prsim njeguje. Divna ti je krilatica pusta suho zlato duga kosa gusta spustila se niz pleći viline ko pad zvijezde s nebeske vedrine prolijeva se i kad sunca nije žarko sunce samo iz nje sije uzvisilo njeno vedro čelo otsjeva smjelo i veselo obrvice perca lastavice zakružila čelo u djevice trepavice, drenilove boje dva joj oka ko dragulja stoje. Ruža, mlijeko ujedno se slilo i vilino lice začinilo nos pristao, damu nije mana biljur zubi, usta od merdžana čemin, ljer narančovo cvijeće vitkim vratom skladno proljeće glatke puti, odojene ruke ne možeš im opaziti kuke a tako je sve vilino tijelo snijeg bijeli njeno odijelo tkanica joj o boku zvjezdana sva biserom i zlatom protkana. Kad se k meni pojavila doli krila slegne ruhom zatrhori od miline kliknuh Bogu hvala dobro došla kod mojih gusala nato vila osnice otvori pjevat stade i pjesma se ori što me pitaš moj mileni pobro kazat ću ti, ali pamti dobro o junaku što znam i umijem svekoliko kazat ti nesmjem ime će mu svegj tajno ostati kako što ćeš nešto dalje znati od kada je pod liticom tvrdom u pećini pod kamenim brdom sbog življenja pokorna i sveta narod ga je prozvao REMETA. A pećina koja ga je krila prozvala se Remetina Spila što ne pitaš o njegovu rodu o krajini i slavnom narodu treba nešto iz daleka zaći da mi ti se na pitanje naći znadeš, pobro kad je ono bilo nebo se grozno smrgodilo sbog jezera svakojakih leti, te bog htjede da im se osveti. Bugari su Grku dodijali kavalama često napadali uz bedeme grada Carigrada i trista su zadavali jada on pozove od istočne strane Turadiju goste neuprane Turčin dogje oštri sablje britke sa Bugarim započimlje bitke gvožgje sije a krvce se lije po poljanam ravne Bugarije Alah! Turci iza glasa kliču a Bugari pred njima uzmiču. Glave sječe krivajlija britka kad Bugarsku Turci podčiniše u jedreni prijesto uzvišiše u gradove u sela zalaze bijedni narod i gnječe i gaze plijen se nosi nameću harači tursko igo kršten narod tlači. I vodi ga u svoje ordije da krv lije i za nj se bije po svoj zemlji bugarskih strana sakuplja se hrana i džebana pobjedama jure nezasitno silnu vojsku kupit stade hitno i tek što je na prestoje sio kod Jedrena logor namjesti nezahvalan grčkome pozivu sam padišah čordu paše krivu diže logor, razvija stjegove pod Carigrad penje čadorove Turci gradu neprestano biju a Grci ih junački odbiju. Mnogi junak tu usije glavu i krv toplu prolije u travu al se juriš za jurišem pravi ne će dušman da se odustavi od lešina napravio skele i penje se gradu na bedeme Grci tada upoznadu živi sa raskoljem da su Bogu krivi. S Rimom bi se izmirili časno al to za njih bješe prekasno kršćanskoj se nadaju pomoći hoće li im odnekuda doći navala je zadrmala gradom zaprijetile gorostasnim padom car Konstantin sam čudesa pravi sa bedema Turke strmoglavi amo, tamo, ko lav oblijeće al se jadan obraniti neće već u boju onome očajnom pade žrtvom junačina sjajnom vjekovi će njega spominjati kad pad grada krvlju zapečati. Oj! neslogo, prokleta od Boga propast grada i naroda toga nenadivna hitno pospješi hoćeš da te strašnog grijeha riješi na tebi je ostalo prokletstvo to zloduho pokljeno nasljedstvo Carigrade! ljepoto od svijeta jes l pozno božja je osveta tvoj patrijarh nizoko se skuči ljubac dade poganskoj papuči što ti gerdost, što raskoš donijela tvoje slave i samog te nije. U glasu si svjeckome prestao odmah kad si izgubio prijesto gdje ti dika velebne Sofije mjesto krsta na njoj mjesec sije lik ko snoplje tvoju djecu veže i Ture ih iz grada poteže i goni ih pod kandžijom stare raskolnike predat na pazare kako munja kada od istoka gromom tresne pro neba široka tako i glas Carigradskog pada odjeknuo bono do zapada narodi se bližnji prepadoše al se ipak složit neznadoše bracku ljubav izgubiše svetu put utiru dušmaninu kletu. Turčin pozna, pa on ne miruje već pobjede nad kršćanim snuje već sunašce premaljetno grije turska vojska ide put Srbije. Slegnu vojska, penju čadorove u to polje, što s Kosovo zove mučno Srbu, al nije kud kamo diže vojsku i on ide tamo ali zavist ta srda prokleta tako Srbe truje i ometa nasto juriš, megj vojskama polja ponastane strašnoga pokolja oba smrću zaglavila cara Srb propade s turskoga udara slavni narod turski jaram prima podlaže se svojim dušmanima od kandžije, koca, buzdovana glas odjekne po slovjenskih strana. Kuku lele svukuda se čuje propast srpstva svukud odjekuje dobro bilo narodu srpskome dok svoj bio na ognjištu svome al odkada postanuo raja tuzi nema ni konca ni kraja krasno ime zatrnulo time nevolja je jedna miso svima od kad Turčin i plijeni i dere ne slave se gospodske večere djevojke se ne kupe u kolo slijepci idu zemljom naokolo te pričaju pjesme žalobnice i spominju narodne grobnice na Kosovu, što se iskopale kad su prve srbske glave pale. Kobno polje Kosovo nemilo da Bog da ti se ne zelenilo šenica se na tebi ne žela magla pala crna i debela i na tebi ostala za vjeka krv junačka gdje se proli na rijeke: gdje štit poče Boška Jugovića mač posječe Pavla Orlovića a prokleta baba Urisava izdajnički svjet dušmanu dala da bi sreća dopanula loša Vojvodu Kobilić Miloša pod šatorom kada se usudi Car Muratu rastvoriti grudi gdje car Lazo sve Srbije glava sa Muratom vječni sanak spava opjelo pjesme jadikovke pjevaju iz djevojke Kosovke. Dok iz trlih kostiju ustane novi narod i junačtvom planu osvetnici svojih pradjedova i Srbiju dok uskrsne nova pa ko neće da turačko igo na vrat stavi, makar smrt dostigo selit mu je štogod može prije iz bijedne propale Srbije da iznese naramenu glavu i očuva svoju vjeru pravu. Dvadeset taka kosovskih junaka zaploviše brodom do Mletaka i sa sobom svoju čeljad vode iz Bojane izljegoše vode prvog dana kad je sunce bilo na zalazu svoj put dokrajčilo za korabljom ostadoše gore a pred njima puče Sinje more vješta vlada za kormilom ruka Sjedobrče Kostošeće Luka vješt pomorac da takvoga nije sa obale cijele Dalmacije ti putnici bjegunci nevoljni bijegom su tijem zadovoljni oni bježe, bježati je nužda tražit zaklon u mletačkog dužda za nj vojevat i stecati slavu gramzljivom krilatome lavu sunce zagje mjesec ne izagje korablja se u tamnilu nagje jer mjeseca i na nebu nije samo zvijezde i danica sije vjetar stiša, more se umiri neki mornar u duduk zasviri kad glas svirke na brodu se začu dječica se i kupe i skaču i tuga se tim nešto razbije Starog Luku uhvatio smijeh. Kad ugleda kako dječad trlja i tako se neki zakotrlja kako tačić na palubu svali a rukama zapleštu ostali svi veseli koda su u raju bučno graju skladno hihištaju mala djeca ne sjećaju one teški uzrok svojega izgona. Kad bje doma večerica dogje a po tome svaki spavat pogje još neode Kostopeča Luka još kormilom upravlja mu ruka al kada ga izmjene kornari po palubi prošetaju stari mjehir-kesu van je izvadio i tutunom luku napunio priložio ognja ukresana mir se širi žućana duhana Luka šeće i gladi brkove i odbija od sebe dimove kad popuši veseo u licu spremi lulu, staru drugaricu Lahku noć vi! odapeo stari Bog vi dao odvrate mornari. Sjutra rano pjevac kukuriče svjem na brodu dobro jutro viče baš zlo jutro ni bilo im nije svi su zdravi, lagja juri prije osvanulo, jugovina puše na korablji jedra se naduše mnogi sjetni a mnogi i tuže a mornar će Kostopeče druže odskočiti na noge se tala i hvata se tananih gusala kad odsedla koće na jaretu i nategne strune na drvetu podvi noge na palubu sjedne skupio se i u gutku glede oči zaže, kako da ih nema diže čelo, pamet dalje sprema naherio glavom u lijevu pa udari grlom u pjevu. Fala Bogu, fala velikome da smo zdravo u brodu ovomu stante, braćo dosta vaših suza mirno legja površinom puza bjegunci ste, iždene vas nužda a kad vidi glava od Mletaka lijepu kitu takvijeh junaka bit će njemu i milo i drago primit će vas u službu za zanago da s borite stječete mu slavu a i svoju ovjenčate glavu što je bilo osta na Kosovu sad tražite domovinu novu Otadžbinu zaboravit, pleme svemu tome doskočit će vrijeme. Nevolja je svaka zatri dana mrski zulum poganskog Isana obiknut će sirotinja pusta plač će nestat, smirit će se usta vami, braćo, dobrasreće bila kud god hudili svuda vas pratila rukabožja nek svama upravlja a svjema nam Bože dani zdravlja tijelu zdravlja, a duši veselja ovo vi je moja čedna želja. Jaki vjetar sve jače požiže suklja lagja unaprije stiže kormilaru dopalo se uha natrag gleda piskavica puha ko tu ribu još vidio nije okupi se da je očim zrije i čudi se kako brzo more repom mahat i ploviti morem nakon toga upade u oči Starom Luki, gdje lasta iskoči nehote mu zaškripnuli zubi popostane u mislim se gubi. Mornar kaže: Od primorske strane leti put nas crni molobrane i sam ga je ugledao Luka pa ga jače uhitila muka dupin, lasta, molobran živine znakovi su božje godine lagja juri, unutra im Punta ko i luka od Molunta ostadoše straga podaleko ter kad bilo dana doba neko opaziše gdje se sa pučine dižu crne grdne oblačine sad bi htio Kostopeče Luka da je ondje Moluntova luka al se tješi, gleda da dočepa u sijegurni zaljev Koločepa i po mraku znao bi da ište to obično svoje padalište. Al vjetar sve jače i jače puha, more na valove skače pa se boji Kostopeča Luka da će i ta mimoići ga luka u to oblak sve nebo zastrije sva prilika da i kiša zalije, grmljavina strašna zrakom stresa a vatra se siplje sa nebesa iz daleka začula se huka i talasa odjekuje buka svi na brodu opasani strahom jedva dišu usipljenim dahom nikad prije takovog užasa nevidjeli, ne puštaju glasa grčeni se na palubi tresu i kaju se dok još živi jesu. Pobjesnulo, uzavrelo more talasi se penju kako gore na njima se brod visoko diže te poroni u dolinu niže poče grabit postranice vodu svi putnici u dno lagje odu žene plaču, a dječica pište novi jadi na srcu ih tište Sjedobrče, zapovijeda stari vrše službu valjani mornari zbog silnoga vjetra istočnjaka ugrabili dvije ruke, trečaka i sam dršće Kostopeča Luka te kormilo sada jača ruka prihvatila, korabljom upravlja prem da vidi gdje na kocku stavlja život svijeh ta božja godina i da će ih proždrijet pučina. Platnja vjetra kako koja dogje štrepi vojska u staroga vogje i nehote zaboboće zubi valjda i on u očaj se gubi pada vjetar jugovina slabi a korablja isto more grabi u to grmi i zrakom sijeva kiša pada, ko iz kabla lijeva Bože dragi ko će odoljeti i noć grdnu tako preživjeti druga sila s podneva se javlja hitra momčad jedrima upravlja al je stoput sad opasnost gora grob zijeva sred pučine mora na argutli četiri su ruke dosta posla imadu i muke Užas! prasnu na kormilu igla dok je na njih prva platnja stigla silovitog vjetra podnevnika Propadosmo! kormilar zavika Propadosmo! na lagji odjekne Pokajmo se! stari Luka rekne. "Prosti Bože, oče od milosti prosti, prosti, grješnicima prosti istina je da ti zgriješismo kakvi da smo a ipak tvoji smo", ništa drugo čut se nije dalo more pusto svijeh zakopalo. Kad ujutro bijeo dan razdani sa Prijevora vide Korićani kako morskom na površu pluta brod prevraćen jedra utonuta zalistivo megju sobom zbore bit će jadne sve poždrlo more kako nebi ona strašna sila ima biti svijeh potopila. Vjetar stiša borovi se huče, megju morsku val, a struje vuče al kad stigne protivnoj obali i nju morsku skrhat će valovi jel tu još ko živ, a da ne zginu poginuće udriv u hridinu brod je zbilja doplovio kraju u općemu one noći vaju junak bio, hvati se konopa da se spasi smrti i utopa sama sebe užetom priveže pri konoplje što arbuo steže premda svoje zadnje čase gleda crnoj smrti u žvale se neda jer pri smrti zbunjenje pameti al opet mu visoko poleti do prestolja Stvorca Svemogoga te se kuje i zaziva Boga tvrdjem se zavjetom veživa da ako ga na kraj dade živa da će ondje u oštroj pokori drug zvjeradi, živjeti u gori falit Boga, pjevati mu slavu sve dok živu bude nosit glavu. Krhne o kraj, val s lagjom zapjeni a taj junak nagje se na stijeni još mu jesu slabe posve ruke tvrdo hvata drži se za kuke val ga pere, al on se vere svu odjeću na sebi odere dok izbjegne, na koljena klekne dragom Bogu zahvalnicu rekne ode naprijed, penje se uzgorje kroz to gusto šumovito borje. Praska suhar ispod njegve stope začu gavran i na ljut se pope isti čaglji kroz san ga začuše van pećine zbunjeni srnuše pred junakom prazna spilja zijeva gavran leti kvar-kvar pjeva poplašeni drugi stanak ištu i ne srću starom padalištu junak stane kad pećine sjedi u džepu mu kremen i ognjilo ide po trut u drveće gnjilo u gori je drvo svakojaka suharaka, panja, podanaka i po tlehu borovih kravica i propuha i suhih mrvica sve to kupe ruke spasenika krešu u trut iskru iz kamika. Iskra skače i u trut se složi na trutinu propuha naloži i pristavlja kravica, mrvadi dim zasuklja, pećinu podkadi već se i noć s visina spustila sumračinom zemlju obavila plamak plami u takovoj tami u pustoši sve o svemu sami u pećini pod liticom tvrdom a pod onim kamenitim brdom svoje jade iskušane guši i uz vatru sama sebe suši. Sad znaš koje vatru uspirio i ko se je tute nastanio nije s kišom pao iz oblaka niti ga je porodila jaka ta pećina, što no obalu tuče nit ga zemlja iz sebe izvuče čagljica ga nije odgojila kao štenad mlijekom odojila Božja ga je tu dovela ruka i spasila od smrtnjijeh muka. Oj da ti je moj sokole sivi bilo vidjet kako junak živi vjeran Bogu i svome zavjetu skriven rodu, i cijelome svijetu gladan, žegjom u oštrij pokori Bogu živi svoje tijelo mori nagje hrane za svojega posta na mrčkama, mrčaka je dosta na koštravi šitkovih koštrka i puhinja s bodljivog smrka maganjima urodi planina za samoznog onog spasenika niže spilje ispod gustog borja tik onoga širokoga mora pružila se podulja obala po njoj gazi mnoštvo narikala ako ga je volja da upara tu množija imade lupara crnokraka još tu ima raka i kosmeća kosmatih junaka odijelo pružit će žuka a vješta mu zgotovit će ruka sve što treba svega tu imade dobrovoljcu koji živjet znade. Već je prošlo deset punih ljeta u pokori živovanja sveta pustinjak se i taji i krije ljudsko oko da ga ne zazrije al se vigje vatra sa Korita znatiželjno jedan drugog pita Dum Ilija što je reći htio ono veče je l tajnu otkrio zaljevom brodeći mornari i još mnogi opaze ribari nad pećinom gdje se dim izvija a svjetlo kroz borje probija. Na rat mali što zovu Tri krvi ribari se iskrcaše prvi uzbrdice te se penju hrlo riječ zape, veza im se grlo kad vidješe na vratim pećine u odijelu divlje žukovine ljudskog stvora, gdje se smjerno koči a u zemlju oborio oči objem rukam u prsa se bije grozne suze iz očiju lije bosonog je i go do koljena dugi gnjati dugi do ramena suhi gnjati koža zagarena a sjerastom runjom pokrivena straga perčin, asprijeda brada u žuk tvrdi duboko upada. Čudom su se zanijeli dosti i dive se ti ribari prosti on s ustane nanoge osovi prisutnike desnom blagoslovi znaličnici pitaju ga tko je "Grešnik" reče svaki čovjek to je Bog me smjesti u ovoj pećini da mu služim duhom i istini da ga falim da mu blagodarim uvijek haran na njegovi dari što milostiv i dužna i kriva spasi mene na pučini živa mimo druge nevoljnike mnoge koje more zamjesi uboge. Svrće lagja u jutarcu ranu Boro momče ide uza stranu bonsu nosi ribom prepunjenu pustinjaku nudi je snjiženu tri ih uze u znak Trojstva sveta taj pustinjak, kog zovu Remeta dosta su mu te tri srdelice za objeda i za večerice jer za ručak njemu stalo nije našto srca sve do podne bdije pa i na tom prečednome daru zafalan se pokaže ribaru tko što čini samom sebi čini to su mudri zbori Remetini priča pogje od usta do usta još i danas spominje se pusta jedan drugom o Remeti reče glas poteče svijetom na daleče kad o njemu pričati začuje ko vjeruje a ko nevjeruje Dum Ilija svoje Korićane liči, kori i povija mane sjećat l se, jesam li vam reko kad bi tad li doće doba neko bajalice, ostavite bajne doće vrijeme i otkrit će tajne eto sad već vrijeme dogje svaka ludost, da se iz glave progje koga nemoć podgriza i truje k pustinjaku neka otputuje nek za njega dragog Boga moli vjerujte mi riješit će se boli. Šionica vozi zaljevom četr vesla upravljaju drjevom u njoj stoji žena udovica na glavi joj crna pečelica to ti vam je Benkovica stara muči sjetna riječ ne progovara e se boji za jedinca svoga mladog Benka odavno bolnoga al je tješi riječ Dum Ilije pak Remeti želi doć što prije dogju kraju svi se iskrcaju Benkovici desnu ruku daju i penju se kroz visoko borje Bože dogju, pred pećinu gorje kad Remeta udovicu vigje na stijenu prema njoj izigje on već pozna što od njega želi pa joj tužno blagohodno veli. "Bud u Boga vjerom pouzdana sin ti zdrav je do četiri dana. " Remo reče i Bogu se moli mladi Benko svoju bol preboli. Dok to bilo glavom iz čefenka viri mati mlagjanoga Benka jel danica lisem pobjejela jel prasla zorica bijela toga zadnjeg četvrtoga dana od Remete njojzi obećana vjeruje mu, pouzdana stoji ni najmanje o riječi ne dvoji. Eto zore na istoku rudi a Benko se iz mrtvila budi od milote Benkovica plače od veselja bosonoga skače na Prijevoru crkva Svetog Vida Benkovica gjerdan s grla skida Zlatni Gjerdan Gospi ga dariva za svog sina i zdrava i živa vijest se širi od sela do sela vijest ugodna, vijest prevesela. Rano sunce navrh brda grije malu drevnu crkvu Sut-Ilije bosonoga pred vratiji joj pada mlada ćerka Lazareva, Mada ruke sklapa, nebu glavom strši i djevojka čedni tajin vrši a to vam je ljepota Madica mladog Benka živa uzdanica dočekala željnog Ilijdana već je mlada za Benka vjenčana kućna radost, pir je i veselje Benkovici ispune se želje. Dum Ilija sad rumen u licu zagovara staru Benkovicu glas mu hrapav, pa nekad zaviče i priča joj Remetine priče a kada se svi dobro namire gudalo puha, mješinice svire pod kostjelu u hlad se skupili i veselim kolom zavrtiše kolo traje do svršetka danka brzom stopom lakoga opanka dok se igra i veselo graje Vražja ruka upalila staje veči živo uplašeno plamom skaču momci ko bijelim danom u čas tili kad se svijet sgrnuo vatru ruke junačke utrnu mala šteta Lazara Vlahuše samo dvije koze poginuše. Il je sjetan, što ga muči to je da bi znati zapalio ko je u selu su sva čeljad pospana nigdje čuti glasa Korićana. On će pred pećinu doći kad je bila polovina noći jošte bdije pustinjak Remeta i molitva zabavlja ga sveta mjesec sjaje, sinje nebo vedro vlaško hoće da ponudi bedro pogleda ga Remo poprijeko i odbija od sebe daleko ne odgovor primi u pećini tko što čini samom sebi čini. Sjetan Vlaško povraća se sada svojoj kući bez ikakve nade da će saznat koje ono bio koji mu je staje zapalio dogje doma, mrtvo zvono zvoni zabugari, grozne suze roni kukavica poznatoga zloja sad udova Paskojević Troja sad se vlašku vedri u pameti što mu reče taj pustinjak sveti njegovaje riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Od tog doba sve veće i veće o Remeti glas širom lijeće i već ču se unakrst svijeta za čovjeka kreposna i sveta k njem dolaze nevoljnici razni i nadom se ne vraćaju prazni i vrši se riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Leži legom bosanska kraljica proljetna je uhvati groznica pozlilo je nevoljnoj kraljici ne pomažu lijeci ni liječnici šest mjeseca i četiri hefte bolna leži svi u dvore trepte za nju poste i molitve čine sam patrijarh veoma se brine kalugjeri voštanice pale sve te žrtve pomoć joj ne dale već jednako groznica je stresa osuši se nije na njoj mesa sama vidi da joj nije nade da će bijedna ozdraviti kade nu u svojem pernatom krevetu ču i ona za moćnog Remetu k pokornomu glasovitom Remi na pećinu poslaništvo spremi ču se i tu riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. "


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned ožu 02, 2014 10:20 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Na tu riječ postade nemila i skoro je došla do ludila te pomisli da mu se osveti pokorniku, pravednom Remeti poslaništvo opet šije pećini i ko da je ozdravila hini u pećini Remo je ugledo tad pred sobom kraljičino čudo gdje u ime svoje majke stare iz prtljage povadio dare al se na tu naš Remeta mrdi a kraljević iznedagjen srdi dok je čuo iz njegovih usta kako teče poslovica pusta da se vrši riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Poslanstvo je bilo na povratku i na ručku teharicu slatku sam kraljević naslonjen na stijeni sam pojede što majka namjeni zlobnim srcem onom pustinjaku da ga složi tim hljebom u raku sa nalipom teharicu bila za Remetu majka pripravila al ostade riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Kad poslanstvo crni glas donese kraljica se još jednom potrese presta groza nemuči je zloba mjesto jednog dva su sad groba. U pećini na studenoj ploči naš Remeta zaklopio oči tijelo spava a duša mu bdije san bi reko da usnuo nije već pred spilom da stoji na poli oborenim očima niz doli po gori je popadalo inje a on gleda na to more sinje k njemu dopiru jadoviti glasi pustinjače pomozi i spasi probudi se posvuda je tama nikog nije osim njega sama i onoga tajanstvenog duha koji glasom dopre mu do uha. No da zgoda utanane pogje on se diže na liticu dogje Boga fali i slavu mu poje za to rano uranio što je pamet mu se na visoko vinu u tu sinju nebesku pučinu u zvijezde miso mu poleće i od jedne do druge se kreće divjem se pojmovima svude slatko bavi a čudstva se bude rajska ga je obujmila sladost kuša sada ko nikada radost već svanulo i granulo sunce osvjetlilo na Mljetu vrhunce a njemu se samo časovita tu učini radost darovita u kojoj ga dobro Bog obdari tajnim znanjem velikih stvari. Dogje jednom iz Šipanjske Luke tužba protiv vlastelina Luke jer od kada kneštav se dopanu svake jade zadava Šipanu ne žaca se nikakvoga čina budna sila toga tirjanina sablazan je kod mladih i starih zlim izgledom cio narod kvari. Sluša tužbu Remo i govori: "Svaki oganj svake štape gori svaki oganj gase svake vode a nevolje i same dohode svaka sila ponajprije puca a smrt hitra na vratima kuca dršte, ljudi, riječ u istini Ko što čini samom sebi čini. " Maleno je vrijeme povrijemilo tako po tom sedam dana bilo prije jutra i zorice rane Grad obavje sve kneževe strane njemu samu mimogje ostale Božja kazna, tu neima šale ne će kneže za veće godina otale se moć napiti vina on se ljuti i u gnjevu svome Bog ga trpi e da se pokaje nu oholnik za to i ne znaje. Zrakom leti, krilim trepće čaplja knez se svali pala mu jekapja puk odahnu, mnogi na tle kleču dobri Remo istinu im reče svaka sila da najprije puca a smrt hitra na vratima kuca ko zlo čini samom sebi čini to jest prava riječ u istini. Mimo otok od Aleksandrije dvojedrica gjemije se krije jedri silom vjetra zapadnjaka na samotnog našeg pustinjaka na tom brodu ni nemisle ljudi ti gusari nekršteni ljudi al Remeta dok u spilji sjedi tajnim vidom sve u brodu gledi već su došli napram Luke Sobre pa da vidiš moj mileni pobre lijepo im vrijeme pogagja hitro jedri ta gusarska lagja ali joj se dobro izopači dosje vedro nebo se oblači sa sjevera grmi i sijeva škropac se iz oblaka lijeva. Lagja zasuklja drži put luke Okuklja Okuklje je prjesjegurna luka zakružena odasvud od kuka odkle je i dobila ime i brodovim postanula svime koji no ga poznadu te ištu bjet sijegurni u tom pristaništu. Nije trudno u tu luku zaći al je trudno iz nje van izaći bura huče i borove krši lagja stane usred luke strši arbulima napram Sut Nikole usidrena, sva je vojska dole ne plaši se vjetra ni oluje zlo vrijeme tu se i ne čuje da ne pljušti i palubu kvasi rekao bi ko u sobi dasi. Baš Sobom je zovu prekomorci Talijanci vještaci pomorci lagja čeka da vrijeme dočeka sidro digne krene otoleka dan zadani a još vojska spava a na oknu provirila glava u krpu je svezana cijela obraz krije feredža bijela dva su samo slobodna joj oka diže ruku do čela visoka desnijem se znamenjuje prsti više puta križem se prekrsti. Na obali dva su Okukljana a na haran prostrica se glara kad od jednome pri takovom glaru dala se je pogledat ribaru tursku glavu ugledao vanka gdje se krsti koda je kršćanka namiguje i drugaru kaže da l je tako il mu oko laže glas po glasu seljak po seljaku svak doznade čudnu vijest taku sa zvonika razljega se zvono svak razumi što će reći ono svijet se kupi, dolazi na sijelo Dum Ilija sada protre čelo pak pogladi svoju bradu sijedu i ovako započe besjedu: "Djeco moja, junaci valjani svi Marani i vi Korićani javit ćemo i onim s Prožure da ne ljenje, nama se požure i vas bodrim moje Okukljare iako ste plašljivice stare i pozivam na djelo viteško iako se čini nešto teško jutros kad sam svetu misu reko po navodi na koljena kleko da zafalim na velikom daru dobrom Bogu našem gospodaru u čas tili predamnome eto pojavi se čudno lice sveto nek te moje lice ne ometa pustinjak sam, zovu me Remeta u luci je na turačkoj plavi robinjica feredža je davi Nastoj! trba djevojku oteti od gusara Osmanlija kleti i tek kako ove riječi reče nestade ga, s oči mi uteče a sad treba da se oružamo uteć brodu iz luke nedamo štogod prije nedadu je vanka nek je kod nas spašena kršćanka star sam djeco i slab na nogama kakav dasam i ja bit ću svama s vam na piru gdje se vino pije za što nebi i gdje se krv lije. " Na te riječi sve sijelo zadreči kako dreči sva dolina ječi svi smo pope, svi gotovi prvi prolit zadnju svoju kaplju krvi za krst časni svoju vjeru svetu slušat ćemo tebe i Remetu silom ćemo presiliti sile past će na zle, što nebi na mile drago nam je da ćeš s nama doći Remeta bit će u pomoći. Rastaše se svak ruča što prije napije se slatke kratošilje sunce pane na Okuklja strane kada vojska na obalu stane po obali tu je poredana i dozivlje lagje kapetana: "Amo da si i robinju vodi! Inače ćeš poginut u vodi. " Vidu Turci na bijelu danu tu narodnu silu oružanu ne htjedoše, s manje nemogoše već robinju iz lagje dadoše vrnuše se svaki svojoj kući Dum Ilija ide pjevajući. "Tebe Boga" polagano grede Korićani s robinjom ga slijede na djevojku mlado oko gleda Dum Ilija od sebe je neda djevojci je srce odahnulo vedro nebo pred očima svanulo sve turobne misli razgalile usnice joj Bogu zahvalile Dum Iliji i narodu svemu i onomu pustinjaku Remu te nehtjede svom domu rodnome već privoli dobrotvoru svome nek te diče ti gornjoseljani s Dum Ilijom junaci valjani još ne progje po godinu dana i djevojka robinicom zvana na dan prvi godinice nove natakla je zlatne prstenove zaprosio Dum Ilije zlato mlado momče Petrov Šulemato. U nedelju prvu od poklada na trpezi kratošija vlada Dum Ilija sam toči ne pita mladencima hoće da čestita i napije ko što nikad prije u ruci mu čaša kratošije Čestito vam! če... dalje neću. Iz ruke čaša se izmuli postidi se "Slabi su mi prsti" sjedne starac, s desnom se prekrsti nasta smijeh, graja i veselja živio nam pope Dum Ilija već na guvnu mješinice svire a djevojke krivim okom žmire na nevjestu i na Šulematu za kojega mnogoj starosvata kresavica varalica stara i već primi djevojačkog dara sad zlokobne nameće mu čari al Remeta sve razmeće stari. Sunce grije Dum Ilije nije odavna ga dična ruka krije Dum Ilija zemljica ti laka ti si bio učitelj težaka Dum Ilija prvi majčin sine širio si nauk od istine svoje ovce čuvo od zahoda bio mljetski prvi vojevoda gotov puku bio na poruku Remetovu branio nauku ime ti se sa Remetom stapa kako voda, dok zemlju natapa ti si bio i otac i majka Benkovici staroj iz Okrajka i djevojci robinjici Anci dobroj duši poštenoj kršćanci ti si bio vazda tvrde vjere bio jesi, al ne preko mjere dokle bude sunca i mjeseca i po lugu hitronoga zeca tvoje će se ime spominjati. Čela i obraza čista na glavi bijela krpa ista nikad okom ne gledali krivim dobru sreću što Bog da doživim i paklene ne motale čari koje prokle naš Remeta stari Dum Ilija tebe Korićani i Marani i svi Prožurani tvrdo žele i spominju milo ti si njima bio desno krilo štit, obrana i domaća sreća kod maloga i velikog Vijeća još u kolu dok opanak skače spominju te pope veseljače svak vrline rijetke ti znade i za onu, dugorepe brade dok je Mljeta i na njem Korita spominjat će popa darovita i tvu Anku robinju otetu isto kako pokojnog Remetu. Na Nažicam ustave se lagje da vozeći otpočinu ragje tu se svaka zaustala sada tu ribari uživaju hlada neko spava a neko ne spava neko puši u razloge dava neko sebi plivaricu vari tako su varili naši ribari. Nagnulo je sunce k zapadu sad se dižu na noge ostadu veselo grabe i rucej i ruke ostavljaju za sobom kuke od Nožica uvija se pala kako voze i morima para pa se jagme ko će doći prije u to Žapje. Kada riba zakuča na moru da okruži, vješto je zagradi lov obiljem srgjela izadi od Nožica svjetlo se svijetli ljudsko oko ima što vidjeti sa nehara i lijena nemara nesmotrenog nekoga ribara vatra se je dohvatila gore već plam liže i visoke bore. Prijeljećes jednog na drugoga bit će valjda kvara velikoga u Žapju se ribari pomame što im svjetlost odagoni tame i ribara nemarnoga kore krivcem čine za propale bore i još veče nazivaju kriva pustinjaka što će nestat živa. Vatra hara, borove izgara Bože mili golemoga kvara zrakom lete borove kravice sve bi reko da se prskalice gdje padaju vatrom se hvataju i sve novi plamenovi postaju nikog nema da je gasit smije pred njom bježe i čaglji i zmije zmija gmiže, a vatra je stiže čagalj skače neda joj se bliže plamen bukti visoko se vije sve će borje izgorjet što prije. Pustinjaka ni dužna ni kriva vatra će ga izgorjeti živa fale Boga da bi i to bilo njegovo srce nebi požalilo. Al da vidiš čuda iznenada tu se oganj utrnu i pada pa kad dogje do najvišeg luga smog mu osta u hrpinam luga zbunjeni na moru ribari oni nije naš Remeta stari. Vjeri božjoj smjerno se podlaže s njim molitva ribara se slaže svak na svoju hvalu Bogu kliču jer isti duh i potiču a doista bilo bi im žao da je vatrom naš pustinjak pao jer s njegovog blaženog okrilja srgjela se lovi izobilja svak mu želi dugi vjek da žive za nj bi dali sve do glave žive kako nebi kad ništa ne pita ničjeg neće ni dara ni mita nego samo da se gospod fali na darove koji su prijali. Jedno veče odkad sunce zagje skup se lagja usred Žepja nagje riba kača, vesla se svijaju na tišini mreže se križaju Bože mili, kako lagje lete sam da ih koje zlo ne smete jaka struja na dubini mreže jedne s drugim i sputu i sveže Bože mili, golemoga kvara tu se drpi, komusa i para a padaju i kletve i psosi s objesne ribarske jarosti već se biju, jedan drugog tuče neki jedva na nogam se vuče a neki je porilo u tle od udara drvene argutle u pećini sve Remeta čuje kako ribar na ribara psuje srce mu se ražali očinsko na takovo djelo zvjerinsko pa niz obraz suze oborio i Bogu se skrušeno molio da milostiv grešnicima prosti svetogrdne jerezinske psosti a Bog prašta koji dava svašta i pedepše kad imade rašta. Po tom progju dva punana tjedna srgjela se ne ulovi jedna sad poznaju nevoljni ribari ako Remo ne pomaže stari da ih niko tu pomoći neće i dovući do prvašnje sreće pa se mnogi u pohode sprema do pećine i staroga Rema kada dogje na koljena klekne i još prije nego riječ izrekne on im srce i misli poznade pa im kaže kakono valjade da se kaju i da se pokore ako žele da im rodi more gdje brackoga neimade mira tu ne ima ribjeg ćelepita ako svoje ne ukrote strasti gotovo su na rubu propasti jer ostaje riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Pa da vidiš moj sokole sivi ljudi su se pokorili živi svijet se miri i u lice ljubi i već zlobni ne škrguću zubi Boga mole, skrušeno se kaju i za grijeh svete mise daju te pohode crkve i oltare svoje strasti zauzdaju stare zemad progje i nestade ljeta ne riba se u zaljevu Mljeta tanke mreže u kaćam se krpe i čekaju dokle zima mine i proljetno žarko sunce sine. Koliko je mora od Korita do Vratnika i do Mučuleta sve se riba površinom šeta bistro oko ako me ne vara jedan kjeraf, trista bašamara kača, plije, iskačci ore modri pusto, koda vrije more jeste, braćo dobri su znakovi a Bog dat će da se i ulovi. Bujko reče pa tako i bilo to se ljeto mnogo ulovilo kadgod ribar htio i hodio svud je srećan i presrećan bio kamogod je hotio da svrne svuda mnoštvo srgjele srebrne Bože dragi! jeftino l je bilo kako nuti kad je izobilja dvije, perpere i četiri mince Grčić slane, rumenika vince pet minica više bila nije pa ko ne ćeš da veselo pije tako bilo još za duga ljeta preminuo otkad je Remeta al se narod opet iskvario postadoše najgori ribari obilnost ih pusta izobjesti jedva kogod da uhiti dvjesti Remetina je riječ u istini: "Ko što čini samom sebi čini. " Jedno jutro ojutrilo tavno kako nije vigjelo se davno maglušina zrakom zaokruži bijeli danak sumračinom zuži noć nastala još i gora tama ognja nije ni ognjena plama svjetlo se utrne u spilji te borova kroz grnje ne škilji gladni čagalj pustarom urliče k Remetinu stanu se primiče al u spilju zavirit nesmiju tajanstvene sile ih odbiju pustolovno cipare kroz gore urlici se na daleko ore povilo se jato gavranovo nad pećinom stana Remetova kvar-kvar sad o golemu kvaru nastavljaju svoju pjesmu staru gladni lete, nesmju nizoko neka sila goni ih visoko grlica se spred pećine šeće u nju bijednu ni ta ptica neće već trtari i žalobno šika ko da žali starog samotnika zabio se u stijene puklo crni golub i zaguče muklo da ga čuješ reko bi za cijelo da Remeti pjeva opjelo modrokos je procjep sio gdje je nekad gavran gnijezdo vio. Slavuji se poredali vani suhog bora na debeloj grani modrić, slavuj i ostale ptice udarile u žalobne žice u pustinji kroz borovo granje smrt Remete davaju na znanje u pećini na studenoj ploči naš Remeta zatvorio oči stoji starac prekrštenih ruku suhih štuka na suhome žuku priroda mu dobra mati bila u kamenu raku izdubila kolko je moglo stati cijelo to usahlo Remetino tijelo. Svijet obližnji kada to saznade jadikovat za Remetom stade to ne progje drugoga zemena grne svijet od svijeh strana no pećinu taj Remetin stanak i zadnji mu oplakuje danak pa da vidiš što nijesi vidio koliko je narod svjesan bio pograbile pobožnika ruke tijelo mrtvo, odijelo od žuke kući nose i u boške šiju da se od zla obraniti smiju uvjereni Remetine moći da će svakom biti na pomoći. Osta prazna kamena pećina ta ugodna kuća Remetina praznu ruku i ognjište pusto još borovje zastire pregusto plamak veće na plami u tami u osjeni borja na osami. U pećini pod liticom tvrdom a pod onim kamenitim brdom al ni gavran gnijezdo ne vije u procjepu kao što je prije ni čaglja se zavijat ne čuje i skot divlji časnu raku štuje.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon ožu 03, 2014 4:03 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:10 pm
Postovi: 4467
slika

_________________
Srpska deca, srpski voz, srpski vratovi, srpski mostovi


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ožu 26, 2014 2:42 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
IVAN ANTOSOVIĆ - HRVATSKI VLADARI

Ej pod oblacim kruži sivi soko poletio pod nebo visoko oba svoja raširio krila gledala ga Hrvatica vila pa sokola vila dozivala sa ponosom u njega gledala oj sokole ptico ponosita kamo žuriš kud li si pohita sokol klikće vili odgovara i veselim glasom progovara tražim vilo zoru mojih dana tražim vilo hrvatskog guslara bijela vila raširila krila pa sokolu vako besjedila preletimo klance i pogaze kuda samo vukovi prolaze sve litice kršnog Velebita i njegova brda kamenita proletiše iznad sviju strana ali nigdje hrvatskog guslara kliknu vila iza svega glasa sve se lišće gorom zatalasa gdje si pobro hrvatski guslare kud li ode na koje li strane Velebitom jeka odjekuje po Hrvatskoj ta se jeka čuje odjeknuše kamene litice gdje stanuju vile Hrvatice vita jela vrlo se razvila svojim granam guslara sklonila pod njom spava hrvatski guslare pod dušecim pjesničke poljane pod glavu je kamen namistio a uz kamen gusle prislonio gudalo je za pas zatakao kao zaklan guslar je zaspao al odnekud zatutnjala jeka čini mu se da je izdaleka čuje guslar vilu Velebita i sokola što za njega pita dobro guslar jeku poslušao pa se onda malo podigao sa ležaja litice studene i zavika tko to traži mene iz oblaka vila progovara ja sam tvoja posestrina stara gusle hvataj, gudalom zaječi dobro počuj ove moje riječi opjevat ćeš hrvatske vladare i povijesne naše gospodare sve kraljeve i naše knezove radi toga sokol tebe zove a ja ću ti na pomoći biti na guslama strunu nategniti gudalo ti smolom namazati pa nek sinci počuju Hrvati čuješ vilo posestrino moja želja će se ispuniti tvoja ja ti vilo nisam ostario četrdeset tek sam prevalio mnogo zla sam dosad doživio i nevolje gadne preživio prkosio sudbini prokletoj vjeran mojoj domovini svetoj opjev'o sam bitke i junake spomenuo boje svakojake od knezova Trpimirovića do slavnoga Ante Pavelića ako vilo pjesma traje duže znaš da oči još me dobro služe a desnica jača nego prije koja nikad zadrhtala nije prima guslar gusle javorove gledale ga oči sokolove ciknu struna jasno glasovito odjeknuše gusle ponosito oj Hrvatska zemljo od junaka pobjednice nasilja i mraka tvoje ime, sa njim se ponosim i duboko u srcu te nosim hoću sada pjesmu nakititi i rodu je mojem ostaviti na prošlosti nek budućnost snuje sablje britke nek za borbu kuje da hrvatsku povrati slobodu i da sreću donese narodu gusle moje razbibrigo moja da li ima jošte pjesma koja koju dosad nismo zapjevali i na znanje našem rodu dali srce tužno al mi neda mira Hrvatska me posred njega dira kad pomislim na sudbinu njenu sa krvavom krunom okrunjenu gusle moje davorijo moja i glasniče megdana i boja opet ćemo pjesmu zapjevati sve vladare naše spominjati od slavnoga kneza Višeslava kada poče od Hrvata slava dvanaest je već prošlo stoljeća ali povijest tog se dobro sjeća jer svjedoči naša povijest stara koliko smo krunili vladara rod hrvatski tko je predvodio za Hrvatsku megdane vodio sa mačevim slobodu branili u bojevim djecu othranili iza slavnog kneza Višeslava Ljudevitu pripala je slava što je ljute pokorio Franke predvodeći hrvatske junake osam ljutih vodio bojova tako vilo zbori pjesma ova kad Hrvati Franke porobiše i njihovu silu pregaziše na Trsatu gradu hrvatskome pade glava vođi franačkome strašni Erik roda germanskoga pogibe od mača hrvatskoga od osamsto desete godine biše knez naše domovine zvali su ga Ljudevit Posavski i knez drugi postade hrvatski a osamsto dvadeset i treće Trpimir na čelo se meće poslije njega i junačkog boja eno slavnog kneza Domagoja što predvodi strijelce ubojite od dušmana što Hrvatsku štite knez Domagoj slavu nam pronosi Hrvatska se njime ponosi slavno doba junaštva i mira, narod bira kneza Branimira biše rodu i dika i slava vladao je do kneza Braslava od Braslava pa do Mutimira sreća našeg naroda i mira i po svijetu proširi se slava kad krunismo kralja Tomislava nasred ravnog polja Duvanjskoga narod slavi kralja hrvatskoga silna se je vojska okupila i prisegu kralju položila on će zemlju branit od dušmana što Hrvatsku napadnu izvana britkog mača kralj je potegao na sve četiri strane zasjekao dvorit svome hrvatskom narodu i braniti njegovu slobodu Tomislave od Hrvata lave tebe gusle javorove slave. Vitez rata i pobornik mira vladao je sve do Krešimira a Krešimir što ga zvaše prvi kralj Hrvata od hrvatske krvi pa da čuješ posestrino vilo što je poslije Krešimira bilo neka pamte naša pokoljenja staru slavu hrvatskog znamenja krunili smo kralja Miroslava pa za njime kralja Držislava Krešimira drugoga po redu po hrvatskom kraljevskom izgledu okrunismo kralja Svetislava i za njime kralja Gojislava da kraljevski prijesto bude veći krunu prima i Krešimir treći Hrvat kruni i kralja Stjepana što Hrvatsku brani sa svih strana on pokori dužda mletačkoga kraj Jadrana mora hrvatskoga. Ej vrime koje polako prti krunu prima Krešimir četvrti kralj najveći biše od Hrvata pobjednikom od svakoga rata nepobjediv bijaše u boju kraljevinu proširio svoju sve hrvatske zemlje sjedinio u Europi najmoćniji bio snažnom rukom narodnoga pravca narod kruni svoga kralja Slavca iza Slavca kralja Zvonimira kralj je rata i pobornik mira vjeruj vilo vijekovi su dugi kad kralj Stjepan okruni se drugi čvrsto stablo od hrvatskog lišća slavno ime od kralja Svačića što pogine na planini Gvozdu boreći se za našu slobodu trublja ječi sa Petrove gore da se sinci za slobodu bore znaš li vilo Tvrtka bosanskoga i zadnjega kralja hrvatskoga što je mudro Hrvatskom vladao i viteška djela rodu dao petnaest smo krunili kraljeva i još sedam hrvatskih knezova u Europi najmoćniji bili pod bojištim svoju krv su lili kad Hrvatskog Kraljevstva nestade banovinom Hrvatska postade pa Nikola Šubić Zrinskog grada hrabrom rukom sa Hrvatskom vlada na Sigetu dade svoju glavu za slobodnu hrvatsku državu protiv turskog cara Sulejmana što navali sa istočnih strana Turcima je mnogo zad'o jada na zidinam od Sigeta grada tu se turska koplja polomila i njihova sila se slomila spomenut ću Zrinske Frankopane što Hrvatsku od dušmana brane oba svoje izgubiše glave rad slobodne hrvatske države car Leopold Austrije glava što Hrvatskoj ne priznade prava na vjeru ih oba prevario i njihove glave odrubio na tisuću i još šest stotina sedamdeset i prva godina Novo Mesto pokraj Beča grada tamo Hrvat rad Hrvatske strada Austrijo zemljo nevjernika ti si gnijezdo ljutih nasilnika još i danas Hrvatima smetaš za slobodu borbu nam ometaš Hrvatska te sa kruhom hranila od Turaka tebe obranila da ne biše Jelačića bana nestala bi sa europskih strana poslije slavnog bana Jelačića rodi majka jednog sokolića to mi ime spomenuti dika Eugena našeg Kvaternika poslije vilo dođe teško doba po Hrvatskoj niče grob do groba jer nevjerni susjedi Mađari i njihov strašni Héderváry što Hrvatsku podjarmiti žele i Mađare u Hrvatsku sele Héderváry kučkino kopile znadu njega Hrvatice vile kad Hrvati protjeraše tata zauvijek im zatvoriše vrata pa hrvatska prijestolnica stara tuđincima vrata ne otvara Bog nam dade Antu Starčevića glasnika hrvatskog prolića uputi nas što će Hrvat slav'ti u Hrvatskoj Bog su i Hrvati putokaz nam Starčević odredi svaki pravi Hrvat njime slijedi dom, sloboda i hrvatsko pravo Starčeviću Bog nam te je dao kad Starčević preminuo biše muževi se hrabri pojaviše dva Radića, dva hrvatska lava, na vijekove živjet će im slava. Bistrog uma i desnice jake pripremiše hrvatske seljake čvrstom vjerom u pravdu i Boga složan Hrvat i njegova sloga ali kleti Srbin iz busije što viteški ratovao nije pogubiše Radića Stjepana teških vilo dopadosmo rana krv hrvatska teče kao voda, lanci zvekću, nestade sloboda. Roblje pišti spasitelje traži Božja pravda puteve nam kaži kad pravednik koji uz nas biše velika se čuda dogodiše rodi majka hrvatskoga zmaja iz kamenog hrvatskoga kraja uz bojevnu trubu starog slavlja na čelo se narodu postavlja borbu prima Srbim poručuje iz Marseillea njegov glas se čuje krv potekla kralja nasilnika jer Hrvatska rodi osvetnika u hrvatskom cviću i proliću kliču vile Anti Paveliću on poruku Srbijancim šalje stoj Srbine ni koraka dalje Srbija je tvoja otadžbina a Hrvatska moja djedovina ništa tvoga u Hrvatskoj nije kupi svoje bježi do Srbije Hrvat će te mačem istjerati preko Drine vode protjerati svanu travanj kao žarko sunce pa obasja gore i vrhunce Jadransko se raspjevalo more hrvatske se probudiše gore kad Hrvatska državom postade mrskog gedže iz zemlje nestade pobjegoše preko vode Drine u njihove četničke jazbine zadnji junak Ante Paveliću veći nego Trpimiroviću na tisuću i devet stotina četrdeset i prva godina desetoga to u travnju biše viruj vilo tako pero piše pade jaram srpske tiranije k'o da nigda postojala nije srušiše ga hrvatske ustaše povratiše što je bilo naše povijest zlatom događaje piše to se vilo ne može da briše vladar hrabri providnost ga dade što na branik domovine stade osvjetlao slavnu povijest našu ostavio hrvatskog ustašu za Hrvatsku da borbu nastave do slobodne hrvatske države eto vilo vrime mi ističe moja pjesma kraju se primiče gudalo se malo zagrijalo i moli me da bi malo stalo sa sokolom poruku ponesi po Hrvatskoj svuda je odnesi da još borba završena nije još se bojak za Hrvatsku bije slavna povijest što nam dokazuje sa junacim novu borbu kuje jer Hrvatska nikad propast ne će dok se sunce pod nebesim kreće nastaviti borbu otpočetu i cijelome poručiti svijetu da tuđega nikad ne trebamo a Hrvatsku nikome nedamo pozdravi nam sinke iz tuđine što čekaju poziv domovine neka ljubav za Hrvatsku nose i dušmanim u boju prkose složnom rukom desnicom junaka ponesite hrvatskog barjaka neka vam se složna srca spoje složna braća nikog se ne boje ako guslar padne u tuđini ponesite mu kosti domovini pokopajte hrvatskog guslara u guduram velebitskih strana na grobu mu gusle uklešite i na ploči vako napišite rad Hrvatske na svijet je došao rad Hrvatske u grob je pošao naprijed sinci dok traje vijek zemlji za Hrvatsku i za dom svoj spremni.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: čet ožu 27, 2014 12:22 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
SMRT U DALASU

gusle moje, instrumentu stari
modernizam ništa vam ne kvari
jer guslarska fina melodija
postala je naša tradicija
ja ću sada pjesmu ispjevati
i atentat u njoj prikazati
u kom pade predsjednik kenedi
tužna vijest mnoga srca sledi
mučkim planom bijaše ubijen
širom svijeta president omiljen
na srce je svakom teško palo
pa ga žali veliko i malo
ne znajući sve što mu se sprema
o vtlogu on i pojma nema
na put zadnji tada se odluči
i teksaškom narodu poruči
da će doći na turneju manju
predizbornu voditi kampanju
loše vrime izabra i pođe
dvaesdrugog s avijonom dođe
na eeredrom kraj grada dalasa
srdačno ga dočekala masa
koja mu je izašla u susret
mirisavih ruža jedan buket
pridadoše gospođi žaklini
a na prvi pogled bijehu fini
jedanesti mjesec, bješe petak
šesettrećoj skoro završetak
posli kiše, bješe vrijeme vedro
vjetrić digo zastave ko jedro
kad kolona krenu ka dalasu
kenedi je otpozdravlja masu
s velom, rukom mavao je svima
otvorenim vozeć se kolima
neprobojno sa linkolna staklo
dan ranije s auta se maklo
sigurnost mu pravu ne dadoše
pa se zato i svršilo loše
s kenedijem, u istim kolima
sjedila je supruga žaklina
sa suprugom guverner konoli
koji žarko presjednika voli
a za njima duga je kolona
štono prati njega i đonsona
kroz grad dalas, širom deset milja
veličanstven doček biše zbilja
na iljade mavalo je ruku
digli vrevu i pozdravnu buku
incidenta nigdje ne bijaše
braner stritu vozila kretaše
tek što prođe podvožnjačić mali
a gusarska šnajperka opali
s lica mjesta razdraganog smješka
tragedija dogodi se teška
prvi metak kenedija gađa
ne sluteći što se sve događa
to se tako munjevito zbilo
pade ranjen suprugi na krilo
žena kriknu: "ubiše mi muža"
krv poteče po buketu ruža
ni konoli ne zna što se zgodi
jedan metak i njega pogodi
u kolima nastaše jauci
metež, gužva i zadnji trenuci
đona .... leže na sjedište
supruga mu plačuć pomoć ište
teško ranjen on ništa ne kaza
ne mogaše dati ni alaza
biješe bolna i stravična slika
polumrtvog gledat presjednika
šofer bili priseban bijaše
iz kolone kola istjeraše
plavi linkoln u najvećem trku
ulicama napravijo zbrku
i bolnici parklan kad dojure
alarm dignu, dokturi se žure
ustrijeljen je predsjednik kenedi
vijest bolnicu i osoblje sledi
u linkolnu, na zadnjemu sicu
uplakana i blijeda u licu
đeki drži svog ranjenog muža
pod nogama onaj buket ruža
latice mu plivaju u krvi
krv iz rana u mlazovin vrvi
dok kenedi s ranama se bori
bolničari trče i doktori
glavni kirurg ne biješe u krugu
telefonski traže ličnost drugu
sestra doris zove: "daj, požuri!"
doktur keri iz kantine juri
u šok sobu kad doktor ulazi
ranjenoga predsjednika spazi
doktur vidi kritično je stanje
prva pomoć olakša disanje
ali pluća ne rade mu više
prestao je kenedi da diše
doktur keri istrumente vadi
pomoć traži od liječnika drugih
dok pod vratom pravi razrez dugi
da mu smanji otjecanje krvi
što iz rana još pomalo vrvi
svi zahvati koje poduzeše
u život ga vratit ne uspješe
dok je pomoć trajala u šoku
nijemo blijeda, bez suza u oku
stajala je gospođa žaklina
skamenjena kao kamen stina
sama vidi da spasa ne biše
kenedija mrtvim proglasiše
priđe mužu, mrtvom ljubi ruke
vrisak nasta, uz bol i jauke
prsten njegov sa ruke mu skide
sebi stavlja, svi prisutni vide
u ta doba i svećenik stiže
pastir .... bijelu plahtu diže
kad mrtvoga kenedija spazi
i sa bolom udovi prilazi
stari pop joj saučešće dade
i kraj odra na koljena pade
zadnju pomast i molitvu svrši
svećeničku on dužnost izvrši
lijes iziđe iz bolničkog hola
da ga stave u bolnička kola
sjaj zablista od bronzana kova
a za njime žaklina udova
svi prisutni građani što staše
na vjest bolnu redom proplakaše
sa slučajem tužnim u dalasu
prestavnici upoznaše masu
đon kenedi prije jednog časa
umro ranjen, ne biješe mu spasa
lindon đonson ovu dužnost prima
s puno tuge i bola još više
lijes bronzani u kola unješe
uz lijes sjede .... žaklina
srce joj je tvrđe nego stina
znoj ledeni njeno čelo kupa
od mrtvoga muža ne odstupa
jedva kola posmrtna krenuše
na eererodrom gdje đonson čekaše
kada kola s pokojnikom stižu
u kabinu avijonsku dižu
kenedija posmrtne ostatke
poduzeše značajne korake
te pozvanim sucem iz dalasa
sa utiskom boli i užasa
na bibliju đonson ruku stavlja
i zakletvu za sucem ponavlja
lindon đonson, bivši potpresjednik
triesšesti postade presjednik
dok se avijon sa đonsonon diže
vijest žalosna na sve strane stiže
u javnosti nasta komešanje
da žalosno upozna se stanje
gnjusan zločin, svak se redom zgraža
a sramota i teška blamaža
zar se lijek nije naći moga?
a ne ubit presjednika svoga
naša vlada i izvršno vijeće
bolno svoje šalju saučešće
na po koplja sve naše zastave
svud su boli izražene prave
prijatelja nesta kenedija
žalila ga sva naša nacija
i narodi posvuda po svitu
kad najviše trebao je svitu
kormilara izgubila lađa
takva ličnost rijetko se rađa
premda ga je sudbina otela
kenedi će živjeti kroz djela
žrtva biše za puk i za prava
i od nas mu uvijek vječna slava


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: pon tra 07, 2014 3:25 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
O Drugom svjetskom ratu postoji i spjev Đorđija Koprivice Ostroška tragedija-pogibija Baja Stanišića.

http://jazzymcoyu.page.tl/Novo-guslarstvo.htm

Kao guslari, u Republici Srpskoj često su se pojavljivali na RTV Republike Srpske ne samo ratnici iz rovova, već i sam Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba, čija je slika sa guslama putem BBC-ja obišla čitav svet.

Mnogo je svedočanstava koja idu u prilog tezi da su guslarstvo i gusle izdignute na rang državne umetnosti u Republici Srpskoj. Broj guslarskih društava, koji su bili objedinjeni i Savez guslara Republike Srpske, stalno se umnožavao. Podsticaj tome davao je Festival srpske poezije i guslarstva, koji se održava u okviru proslave Vidovdana, Dana Vojske Republike Srpske (Tarlać, 2001: 88).

Tokom rata u BIH, guslarske manifestacije su bile skoro svakodnevno na repertoaru Srpske radio – televizije. Ministarstvo prosvete je 1994. dalo inicijativu da se u muzičkoj školi na Ilidži kao predmet uvedu gusle. 1998. godine sa guslarskog festivala koji je održan u Zvorniku predloženo je da se na Akademiju umetnosti RS u Banjaluci uvede smer guslarstvo. Koliko su gusle važne za Republiku Srpsku može se videti i na novčanicama koje je izdala centralna banka gde se pored kuće, mosta, hleba, knjige i olovke, nalaze i gusle (Tarlać, op.cit)

Gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević je i tokom političke karijere nastavio da gusla, češće samostalno nego na festivalima. Zanimljiva je tematika njegovih pesama u kojima on govori o "gradu kao o izvoru moralne zaraze i obrazovanja koje donose tuđe običaje i razara tradiciju, pre svega autoritet muškarca u obitelji" (Čolović, 2000: 45)"Ako mu je verovati na riječ, Vučurevićeve pjesme čita i sam Slobodan Milošević. Naime, objavivši "Pozdrav iz srpske Hercegovine", pjesmu u kojoj optužuje Srbiju zbog uvedene blokade na Drini, telefonirao je Miloševiću "na kuću" i od njega čuo sledeći komentar : "Božo čitao sam ti pesmu sinoć u krevetu. Dobra je. Prava drugarska i bratska kritika. Ali ću te naterati da uskoro napišeš drugu". (Tarlać, op.cit).

Koliko je guslarstvo u Republici Srpskoj bilo od značaja za podizanje borbenog morala, toliko je u njemu međunarodna zajednica videla opasnost. Ako je verovati nedeljniku "Nedeljni telegraf" (18.3.1998.), međunarodni zvaničnici su se pripremali da u Republici Srpskoj zabrane guslarske manifestacije. Razlog tome je što se prema njihovom mišljenju promoviše međunacionalna mržnja, rasplamsavaju strasti i veličaju osobe koje je Haški sud optužio za ratne zločine. Ipak do zabrane nije došlo, a guslari su na svim stranama nastavili da veličaju inkriminisane osobe.

SLIČNOSTI SRPSKIH I HRVATSKIH SPJEVOVA

Bože, čuvaj Hrvatsku od vraga
i nepravde i suda iz Den Haga
Optužuju naše branitelje,
Srbe štite, svoje prijatelje
Na meti su naši generali,
što su obol u obrani dali
To su nove globalizacije
protiv pravde, vjere i nacije
Tajne sile i svjetski moćnici,
strah zadaju djeci u ešici
Izmišljaju krivice Hrvata,
preko svojih Juda i Pilata
Gaze slavni Bljesak i Oluju,
suverena prava ne poštuju
Mi nikoga nismo napadali,
braneć zemlju krv smo prolivali
Na zapadu politiku kroje
za vlastite interese svoje
Oni stalno narode svađaju,
međusobno da se ubijaju
Od Hrvatske koloniju prave,
male zemlje da sve obesprave
NATO tuče veliku Srbiju,
Rusi kolju malu Čečeniju
Oni mogu mirno ubijati...

Amerika voli pravdu,
Ko na divljem svom Zapadu.
Ova svetska velesila
Tribunal je oformila.
Ustanovi za njih dragu postavili su u Hagu.
A zakoni tribunala zabluda je ne baš mala.
Usmereni svi zakoni,
Samo sredstvo da se goni.
Ta njihova Luiza Arbura,
Falš zakone svugde protura.
Tu zakona niki nema, već se zamka srpstvu sprema.
Mnogo ima optužnica,
Za poznata srpska lica.
Karadžića bi radije od Tuđmana i Alije
Njih dvojica zverke stare,
Ali za njih ni ne mare.
Karadžića treba ubit'
A dvojicu drugu ljubit'.
Za Mladića, tog junaka potera je vrlo jaka.
Traže oni našeg Ratka,
Presuda je zna se kratka ....

Drugi primjer.

Oj, Imotski kulo svih ustaša,
Majka jesi i ostaješ naša!
Svi četnici zlobno te gledaju,
Da se tvoje krvi nasisaju.
Ubojica Šešelj izjavio,
Ka najzadnju da te ostavio.
Da četnička budeš poslastica,
Varao se cigan-ubojica!

Brate Rade, ne potpisuj sada
Ne dozvoli da Islam zavlada.
Svaka stopa krvlju zalivena
Biće srpska tu pogodbe nema.
Vens – Ovenove iscrtane mape
Crtane su po želji Hrvtske.

Kukanje.

Crnji aber dolazijo nije,
No, što skoro dođe iz Srbije.
Iz stolnoga grada Beograda,
Gde faraon bezbožni zavlada.
Đe se kolo bezbožnika vije,
Da Srbiju u crno zavije.
Crnji aber iz još crnjeg dvora,
Od bezbožnog cara i zlotvora.
A iz ruku njegovoga žbira,
Vernog sluge Dragojla vezira.
Silom zbori aber iz Srbije:
"Slušaj dobro iguman Pajsije,
Mi ovamo u carevoj vladi,
Dobro znamo šta se kod vas radi,
Jasno nam je šta se otud valja,
Nastojite da vratite kralja.
Šurujete s' Ljotićevom bandom,
S' četnicima i sa Aleksandrom...

OJ, SRBIJO PROKLETA NACIJO

.... Oj, Srbijo što si zakukala,
Što si crne dane dočekala.
Od sadašnjih vladara i vlasti,
Tvoga jata i tvoje propasti.
Pogibiji tvojoj ko se nada,
Ej, da Ciganin sa Srbijom vlada.
Što za šaku prokletih dolara,
Prodadoše velikog vladara.
Koji stade na kraj Americi,
A sad čami u lednoj tamnici.
U bedeme prokletoga Haga,
Te sve srpsko otide do vraga...
Šta je Srbin Bogu zgriješio,
Oj, Srbine prokleta nacijo...
O, najgora na svijetu vlasti,
Za Srbiju najveća propasti.
Oj, Đinđiću njemački špijune,
Za tu glavu što u Hagu trune,
Na prvo ćeš odgovarat Bogu,
Ti sa onom ciganskom rugobom.
I za vaše veliko bogatstvo,
Ej, zapalo je Ciganina carstvo.
Šta radite od srpske države,
I vama će neko doći glave.
A, vlasti je bivalo i prije,
Reče Njegoš veliki genije:

"Kome zakon u topuzu leži,
Tragovi mu smrde nečovještvom."
Sramu srpski Đinđiću Zorane
Bože crne dočekao dane.
Bože tvojoj ne živio majci...
Crni ti se barjak vijorio,
Desna ti se osušila ruka,
Nasledniče Brankovića Vuka.
Ot kada smo pod ovakvom vlasti,
Za Srbiju najveće propasti.
Od kada smo robijaši DOS-a,
Nesta srpskog lijepog ponosa.
Što imasmo krvnicima dasmo,
Dade Đinđić Šiptaru Kosovo,
Da se šeta po njemu ponovo....
Jasno mi je da vas je Bog stvorijo,
Al' kako ve takve sastavio,
Skupio ve s' koca i konopca,
Od zle majke, a crnjega oca.
Dvije žene na put kad se sretnu,
Ej, o vama će pričat' po svijetu....


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ruj 13, 2014 4:50 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2013 1:55 am
Postovi: 60
Čije su gusle?
Teško je reći kada znamo da ih ima kod svih naroda,upravo onako kako je i naveo uvodničar na temi.No ako uzmemo da je istočno područje gusala uglavnom zemljopisno pokrivala Crvena Hrvatska i da su se od nje odnarodili prvo današnji Crnogorci ,pa istočno Hercegovački Hrvati za vrijeme Turske carevine silom prevedeni na pravoslavlje kasnije i na Srpstvo,i na koncu Bošnjaci!Svi oni su otišli a ostale su im gusle kao jedan od podsjetnika na povjesnu Crvenu Hrvatsku!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ruj 13, 2014 5:11 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 5:10 pm
Postovi: 14023
Lokacija: Цветкобић- Маček
Drvetove.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ruj 13, 2014 6:11 pm 
Offline

Pridružen/a: sri stu 21, 2012 10:26 am
Postovi: 3402
Lokacija: Србија
korrisnik je napisao/la:
Drvetove.


Prva i najveća istina.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sub ruj 13, 2014 6:17 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 5:10 pm
Postovi: 14023
Lokacija: Цветкобић- Маček
Iz daljih istraživanja dolazimo do podataka:
Gusle moje drvo Jasikovo ili Gusle moje drvo Javorovo sad bi neki mislili da pripadaju drvetu Jasenu zbog teksta Jasika ali to nije slučaj. Naime Jasikovo drvo je vrsta topole ili trepetiljka. Jasika ili trepetljika (Populus tremula) je vrsta topole rasprostranjena u Palearktiku (Evropa, severna Afrika, veći deo Azije). Jasika je drvo visine i do 35 m, prečnika i do 1 m. [1] Živi do 180 godina.
Trepetiljka se spominje u pjesmi ;
Trepetiljka trepetala
puna bisera
aj, oni nasi bijeli dvori
puni veselja

Sta se ono tamo cuje
sta se vesele
haj, ono majka sina zeni
pa se veseli

Svi se redom veseljase
majka najvise
haj, doveli joj dzul nevjestu
dzulom mirise

Spustila se zlatna zica
sa vedra neba
haj savila se mladozenji
oko fesica
haj sa fesic, a dzul nevjesti
oko duvaka
Iz ove pjesme se može zaklučiti da se Instrumenti mogu izrađivati od Jasike /trepetiljke iako možemo predpostaviti da se ne radi o guslama sigurno je u pitanju frula u ovoj pjesmi.

Dilema ostaje da li se prave od Javora iako možemo pretpostaviti da se većina izrađuju od Javora ali neke se mogu i od topole izrađivati zvane Jasika.



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned ruj 14, 2014 12:00 am 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2013 1:55 am
Postovi: 60
OPSADA SIGETA GRADA


Knjigu piše od Stambola care,
Sulejmane svijetli sultane
i na ruke Nikole Zrinskoga,
kapetana Sigeta tvrdoga.


,,Evo knjige gospodine Bane,
čuo jesi glase pouzdane,
da sam silnu vojsku sakupio
i na Beč se sa njom uputio
a ti si mi pute pregradio!



Daj mi ključe od Sigeta grada,
a zbog toga carska ti nagrada

Tvoja zemlja još slobodna nije,

evo na nju sloboda se smije!


Kad je Bane knjigu razumio ,
ovako je junak govorio...


Evo knjige svijetli Sultane,
čuo jesam glase pouzdane,
da si silnu vojsku sakupio,
i na Beč se sa njom uputio
ja ti nisam pute pregradio,
već ti udri di je tebe volja,
ne muči me zbog tog glavobolja!

Ti slobodu nudiš Rodu mome,
a želiš se poigrati s njome,
nudiš ono što i nije tvoje,
nije tvoje nego Hrvatsko je.


Vitezovi mila braćo moja,
stiže ura velikoga boja,
virnu ljubu ko ima u gradu,
iz Sigeta nek je vodi mladu,
a tako mi Boga jedinoga,
ja ću branit Sigeta tvrdoga.

Evo,to je ono što sam barem približno zapamtio od ove lijepe pjesme!Volio bih da se javi netko tko je možda znade do kraja !


Zadnja izmjena: herceg1; ned ruj 14, 2014 12:03 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: ned ruj 14, 2014 12:03 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 5:10 pm
Postovi: 14023
Lokacija: Цветкобић- Маček
Realno čije god da su. Jedino Srbi znaju dobro guslati. Nemam više argumenata čuo sam neke Hrvatske i Bošnjačke pjesme ali jedino Srbi imaju havaza za gusala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri ruj 24, 2014 9:35 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Zabavnije je učiti povijest u stihovima nego iz knjiga. Svojim sam rukama prvo zapisao pa pretipkao na svemrežu 61 spjev (36 hrvatskih, 22 srpska i 3 romska). Uz to sam zapisao 20 harmonikaških četničkih pjesama iz Drugog svjetskog rata (Vetar duva, Snijeg pade, Oj kotari srpske Dalmacije; Marinkovci, Obljaj, Luka; Četrnaestog beše maja, Sa Rudnika i Avale, Kliče vila u svitanju dana, Oj Dinaro planino zelena, Moj Šatore, Sa Dinare kliče bijela vila, Od izvora Dinare planine, Jedne noći toga teškog mraka, Na Pađan'ma nekad davno, Moj Glamoču, Oj Grahovo, Marinkovci, Na Manjači, Širom Bosne, Navrh naše gore Malovana, Malo majki rodiše junaka).

* hrvatski: Ante Starčević, Čvorak, Pjesma o Cavtatu, Mornar, Unuka, Dvije cure, Djevojačka kletva, Razbolje se lijepa djevojka, Zaljubljeni par, Sveti Juraj, (guslarska), Konavoska, Prodaja, Ivan I. Tepšić-Veličanstvena proslava Banovine Hrvatske u Dubrovniku, Antun A. Tešija-Na rubu domovine, Baldo Glavić-Remeta, Željko Šimić-Bjež' Srbine dolazi Oluja, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Oda visočanskom kamenu, Mediteranski mozaik, Pjesma o krađi kokoši u selu Stupi, Ivan Antosović-Hrvatski vladari, Jozo Karamatić-Smrt u Dallasu, Mile Krajina-Oluja, Željko Šimić-Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerka, Vlado Mikulić-Sastaše se hrvatske ustaše, Vlado Mikulić-Tko to mrzi 27. slovo?, Željko Šimić-Kako Srbi u logorim' muče, Željko Šimić-Krv se proli za Lijepu našu, Željko Šimić-Četnik nikad u zapadnu ne će, Mile Krajina-30. svibnja 1990., Stipan Grgić-Priznata Hrvatska, Tomislav Kovač Strukić-Uspostava NDH, Tomislav Kovač Strukić-Pokolj u Vukovaru i na Ovčari, (guslarska), (guslarska)
* srpski: Zmija, Dušan car silni, Sveti Sava, Svatovska, Kraljević Marko, Veselin Dacić-Skender-bega Fata, Veselin Dacić-Fatimino krštenje, Veselin Dacić-Đeneral Ratko Mladić, Đorđije Koprivica-Vojvoda Pavle Đurišić, Đorđije Koprivica-Teče krvava Drina, Referendum u Crnoj Gori 2006.; Božidar Đukić-Oj, Srbijo prokleta nacijo; Đorđije Koprivica-Ostroška tragedija (pogibija Baja Stanišića), Đorđije Koprivica-Komita Spasoje Tadić, Radovan Šojić-Đeneral Ratko Mladić, Milomir Miljanić-A od Haga ne ostalo ni traga, Vlastimir Barać-Pokrsti se Almedina, Milomir Miljanić-Ultimatum Bosna i Hercegovina, Đorđije Koprivica-Pozdrav Romaniji, (guslarska), (guslarska), (guslarska)
* ostali: (romska), (romska), (romska)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ruj 30, 2014 5:52 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Nož postoji ne samo u obliku knjige i filma, nego i u obliku guslarskog spjeva.

VLASTIMIR BARAĆ I SVETOLIK LAZOVIĆ - NOŽ

Jeknu gora Zelengora Neretva se zatalasa priroda zanijemi od strahote i užasa sa vrhova od Vučeva polumjesec krvav sinu i obasja Jugoviće srpsko selo u dolinu odsjaj baci na prozore starih kuća izdaleka godina je četres druga Badnje se veče čeka. Tu Nićifor prota stari za trpezom vino pije šesnest je sa njim duša Jugovića familije do njega je brat Stanoje zamišljeno protu gleda pritisle ga zle godine a narasta brada sijeda. Što je proto neveseo k'o da Badnje veče nije to nesreću neku sluti pa Stanoju bratu krije ne priča mu za kurira što od njega juče ode noseći mu neko pismo od četničkog vojvode molio ga Mitar bješe bježi proto u planinu spasi svoju familiju da od noža ne izginu mi ćemo vas sačekati a odatle dalje s nama ne verujte proto brate krvoždernim ustašama prota viknu po kuriru istog dana otpozdravi neće valjda kum na kuma da podigne nož krvavi. A svo bratstvo Osmanović odavno im kumovaše selo pored Jugovića po njima se nazivaše po starome običaju badnjaci su unešeni večera je uz cicvaru na kojoj se maslo pjeni tečnost kao ogledalo što ga za tu zgodu prave po njoj će se kažu znati ko na rame nema glave tek što kuća Jugovića na večeru sjela bješe prasnu staklo komadi se sa prozora razlećeše niko nije ni slutio kakvi će ih jadi stići kad sa vrata neko viknu srećan Božić Jugovići. Zaječaše puške tanke u zlo doba pred vratima Osmanović Hasan doš'o k'o polaznik kumovima vodi braću i sinovce i otac je Kemal s njime baca žito i prkosi a spominje Hristu ime Husein je badnjak uz'o u bijesu iz šporeta koji odmah od udara uz varnice zapucketa plamti badnjak Turčin viče kol'ko iskri ja izbrojih nek' kumova noćas bude Jugovića mrtvih mojih a Stanoje propast gleda pa Ljubicu snahu zove idi snaho pa donesi što se sprema za kumove daj košulju Huseinu polazniku krvavome a ostale da daruješ po adetu kumovskome. Huseina to razjari uzavre mu krv na licu ja košulju kume neću ne košulju no Ljubicu u tom trenu Jugovići ka Turcima kidisaše Stanoje je iza sina pogođeni popadaše i Bratomir ranjen pade da odbrani svoju ženu kojoj Turčin bluzu bješe već pokid'o na ramenu. Dok Ljubicu Turčin ljubi ostali se Turci smiju pa Husein u zanosu nož ispusti iz prstiju a Ljubica k'o vučica šinu nožem Huseina dok raspori tursku jetru puče stomak k'o mješina pomisliše poturice to ječi od miline kad viđoše lokvu krvi ču se lelek Huseine.

Još bijaše u životu dok gledaše okom k njima a ruke mu umršene u prosutim crijevima viđe Kemal Osmanović nema spasa Huseinu kad iz ruke Ljubičine osvetnička kama sinu vid'te braćo vlaške zmije tako Kemal tada reče pa Ljubici hitro priđe i dojku joj odsječe ali ni to ne zasiti bijesnoga krvopiju izvadi joj desno oko te ga baci na simiju a onda se u tijelo triput zari nož krvavi sve dok ženu namučenu od života ne rastavi. Pa ranjenom Bratomiru poturica hitro skoči u grlo mu nož zabode čašu krvi da natoči te krvavu diže čašu starom proti da nazdravi pije Turčin a niz grlo slijeva se mlaz krvavi sve je krvlju okupano na trpezu oči pale sve od mladih djevojaka što su kame iskidale svu su čeljad Jugovića rastavili od života i još na Turke krvopije mirno gleda stari prota al' za njega smrt najgoru kumovi su pripremili u crkvu ga zatvoriše đe su stoku sakupili. I onda je Osmanović mladi hodža braći rek'o recite mi sada brzo je li iko živ pretek'o kad dijete tek rođeno u bešici doniješe k'o zvijeri iz divljine Turci začas poluđeše da se zatre to zlo sjeme dojilo je vlaške grudi zato hodžo druge nema nego da mu kama sudi a velija hodža mladi rekao je iz osvete mjesto našeg Huseina uzećemo to dijete. Rabija mu sada doji tek rođenog mladog sina i ovo će podizati kao svoga Fahrudina Alija mu Osmanović danas ime mi dadosmo jer nekada od Ilije Jugovića postadosmo pa nek' nam je od napretka kad je takvu sreću im'o da se i mi braćo sada još jedanput orodimo. Onda crkvu potpališe te ponovo jeknu gora to se čuje crna kletva starog prote Nićifora pusta korov hercegova propala se i proklela koliko si srpskom rodu zla i jada donijela koliko si velikana za nebesko carstvo dala hiljade si puta više u bezdane progutala kad se crkva Jugovića u plameni oganj lati crni su se polaznici već počeli odmicati te stigoše sa bešikom na prilaze svoga sela gdje ih bješe druga grupa sa krvavog puta srela to rođaci njini bjehu što od Foče dolećeše i dijete jedno muško u bešici doniješe pa rekoše da su prošli kroz spaljeno jedno selo i samo je od četnika to dijete preživjelo neka mali Selim bude viknu hodža među njima pa Rabiji ponesite i Aliju i Selima i ubrzo kod Rabije skupiše se svi u selu pa joj hodža djecu dade zamijenjenu u šinjelu.

Bude mrtav Huseine mladi hodža lagat' poče da su đeca donešena iz pokolja oko Foče te kako su neko selo sve četnici popalili oni su dvoje đece iz plamena izbavili za istinu pravu nije muslimanka nikad znala i dugo je dvoje đece u zabludi podizala kad se čulo za nesreću koja srpski narod srete četnici se sakupiše Jugoviće da osvete pa kad njihov major banu s' četom među muslimane svom vojniku prvom reče kolji paščad Radovane nek' se avet izdajnička u krvavoj guši pjeni jer moraju Jugovići danas biti osvećeni. Riknu hodža Turke zove kroz oblake dima gusta taman neku kletvu reče kad mu metak probi usta izbi zrno na potiljak a velija mrtav pade ispred noža Osmanović živ nijedan ne ostade. Uz nekol'ko đuturuma samo đeca ostadoše Rabiju na tavanu crne slutnje prepadoše zgrabi svoga Fahrudina i dijete jedno s njima ne zna koje uzela je a zaplaka zbog Selima malo prije toga trena jedan Turčin tajnu oda za dijete Jugovića bi da svoju glavu proda al' mu grkljan presiječe nož ljutoga Radovana odmah zatim začuo se plač đeteta sa tavana četnici ga poniješe iz zle bitke i krvave Rabija se samo sjeća da je ima oči plave od rata joj mržnja osta zbog pokolja i zločina a Rabija podizaše Aliju i Fahrudina. Sve im bula govoraše rast'te moji sokolovi da se kuća Osmanović iz zla digne i obnovi do one tvrde omeđine što smo kamom preoteli i neka se naša njiva u pšenici zabijeli no Alija ne ostade u svom selu ni najmanje ... mu pomoć dade da nastavi školovanje posta student sarajevski zbog diplome fakulteta i tu viđe koliko mu zla njegova prošlost smeta. Ne zna majku niti oca a ni svoje porijeklo to je mlado momče često kao živi oganj peklo sumorne ga misli muče zbog sudbine svoje klete dok se jednog dana sa đevojkom jednom srete ljepotica bješe prava Milica se ona zvaše za priču se Alijinu često puta zanimaše ne zna kako da pomogne i da nađe način pravi pa Aliju moli sve to u novine da objavi. Jer možda će neko znati da istinu pravu reče đe je selo što izgore a Alija živ preteče ode priča po svijetu stižu pisma posle toga a Alija malo sazna o propasti sela svoga pisala mu i Rabija i u pismu proklinjala zar Alija zaboravi kako sam te podizala sad bi majku da potražiš posle tol'ko dugih ljeta to ti sine pamet ubi ona vlaška zmija kleta jesam li ti govorila kada si mi za nju rek'o ostavi je moj Alija jer zlo će te snaći neko. To je pismo i Milica jednog dana pročitala nije dugo potrajalo s Alijom se posvađala.

No ubrzo pismo dobi od svih do tad najčudnije da on nije to što jeste a da jeste to što nije pismo zbuni momče mlado rad' bi znati što li znači pa u selo hodži ode kratki zapis da tumači no kad stiže do halila on mu reče po prilici sva je tvoja tragedija u toj jednoj rečenici ti nijesi to što jesi potomak si vlaške krvi i Ilija Jugović je tvoj Alija predak prvi oteše ga Turci davno k'o čobanče ispred stada i tako ga povedoše do Stambola carskog grada. Tu izraste u silnika i sa blagom zabogati pa u svoje Jugoviće crkvu diže kad se vrati a prezime Osmanović u Stambolu dobio je pa je pored Jugovića osnovao selo svoje tu se brzo oženio i dobio deset sina pa se tako od Ilije zače loza Alijina kad ču momče šta mu hodža za njegovu prošlost reče prebježe kao da ga oštra kama presiječe na priču se ovu zgranu u istinu sumnja njenu ja ti u to ne vjerujem reče hodži kada krenu. Al' mu halil odgovori teški su te snašli jadi pa Alija u selo je doš'o jedan hodža mladi kad se onog prošlog rata Jugovića crkva spali ipak su se neki spisi i do danas sačuvali idi zato moj Alija jer će ti ih fajik dati da l' si Selim il' Alija po njima ću odmah znati. Al' Alija ni da čuje jer mu sve to teško dođe i istoga toga trena Sarajevu gradu pođe no ne može da miruje sana nema jade gleda pa otiđe kod fajika da mu stare spise preda a kad stiže mladom hodži i ispriča usud kleti on obeća da će spise do halila donijeti. Minu zima kod halila Alija se brzo stvori tek što sjede stari hodža ovako mu progovori lijevu ćeš ruku dići kad se skineš do pojasa a Alija sav preplašen zanijemi toga časa uzalud mu opiranje kad ga neka sila vuče tri madeža hodža viđe pod pazuhom kad se svuče Jugović si vidiš sine o tom više nema zbora tako stoji u zapisu starog prote Nićifora. I još piše dijete si Bratomira i Ljubice dok Alija sve to sluša nadire mu krv u lice dok se guši u bunilu i kapima hladnog znoja reče znači moj halile to je kleta prošlost moja. Tu preleža jedno doba bol liječi i nesreću pa kad se oporavi starog hodžu pita đe ću odlazeći od halila sto mu misli pamet muti k'o da mu je nešto rek'o al' ga nije mog'o čuti čuje samo u daljini kako ječi Zelengora a iz tame k'o da sjaji lik prađeda Nićifora.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ruj 30, 2014 6:13 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:10 pm
Postovi: 4467
korrisnik je napisao/la:
Realno čije god da su. Jedino Srbi znaju dobro guslati. Nemam više argumenata čuo sam neke Hrvatske i Bošnjačke pjesme ali jedino Srbi imaju havaza za gusala.



Ne gluparaj.

_________________
Srpska deca, srpski voz, srpski vratovi, srpski mostovi


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: uto ruj 30, 2014 6:42 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub sij 18, 2014 5:10 pm
Postovi: 14023
Lokacija: Цветкобић- Маček
Eto ti slušaj i uporedi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Čije su gusle?
PostPostano: sri lis 01, 2014 7:20 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:06 pm
Postovi: 2292
Možda će mi netko zamjeriti što zapisujem i postavljam pjesme i spjevove koje slave zločince i hrvatoubojice. Međutim četničke pjesme doživljavam kao povijesnu građu, povjesničar mora biti nepristran i hladnokrvan, samo prikupljač podataka. Ne slažem se s tekstovima pjesama koje postavljam.

MILOMIR MILJANIĆ - ĐENERAL RATKO MLADIĆ

Ej Republiko Srpska se ponosi kad vas svijet danas znade ko si ponosi se srpstvo svekoliko kad iz tebe vitez je iznik'o što mu ravnog međ' Srbima nije simbol što je zadnje decenije zloglasnoga dvadestog vijeka kad se brani srpstva kolijevka kad se brani gora Romanija od ustaškog noža i ****** kad cilj bješe svakoga Srbina ej da ih voda ne dijeli Drina. Simbol posta borbe za slobodu cijelome srpskome narodu to je vitez od Kalinovika ej Ratko Mladić prva srpska dika. Ratni vihor kada Bosnom krenu kad se zemlja nađe u plamenu kad Srbinu ratovati bješe njega k'o da vile doniješe na krilima epske poezije i zelene gore Romanije. Da sa srpskom vojskom komanduje da vojuje k'o što se vojuje da pred vojskom vazda bude prvi kad sloboda rađa se u krvi kad se krvca za slobodu lije da predvodi srpske divizije uz koga su složno bratski stale hej to je Ratko Mladić đenerale. Kad krenuše srpstva branioci kosovskijeh junaka potomci a pred njima Mladić đenerale sa Igmana vile su pjevale jer sve bitke dobi i megdane od Trebinja pa do vode Sane od Zvornika do Kalinovika od Trnova pa sve do Grahova od Bihaća do Kupresa grada Banja Luke pa do Višegrada još kad pade varoš Srebrenica ne ostade niđe poturica nit' ostade mila braćo moja ej čuvenoga Muja od Doboja. Nit' se viju iđe šahovnice kud prođoše srpske jedinice braćo Srbi tako se ratuje ej kad Mladić Ratko komanduje još da ne bi na silu primirja ne bi bilo odža ni ****** nit' ko bi se im'o klanjat' dimu ej kroz svu Bosnu i Hercegovinu. Pa se svijet vascijeli pita je l' to vitez iz kosovskog mita je li stig'o novi Obiliću vičan boju i krvoproliću il' je stig'o bane Strahinjiću i s barjakom Boško Jugoviću il' je stig'o Đorđe sa Oplenca il' Mandušić iz Gorskog vijenca il' vitez Nikac od Rovina ili Novak junačka Starina iz zelene gore Romanije hej da k'o negda rujno vino pije. Il' je stig'o Vukanović Luka herceg-zemlje ponajžešća ruka ili Gacka Bogdan Zimonjiću il' vojvoda Peko Pavloviću što je rek'o knjazu na Cetinje da će otet' varoš Nevesinje il' je doš'o pravi knjaz Nikola da junačka sad povede kola da imamo jednog gospodara od Cetinja do gorskih kotara i od Skadra pa do Temišvara. Il' je stig'o Mišić Živojine da boj ljuti bije preko Drine da popravi što mogao nije da utvrdi granice Srbije s Bojovićem i Stepom vojvodom srpske zemlje da vjenča slobodom ili je ust'o silni car Dušane srpstvu slavne da povrati dane. Ej svi su stigli jest tako mi Boga a slili se samo u jednoga a uz čašu slobodarskog pića hej u viteza Ratka Mladića. K'o i vazda desi se i sada Srbin opet u miru nastrada džaba njemu viteške pobjede kad pobjede u miru blijede a nesloga od pamtivijeka i dan danas kao ... čeka što se Srbin pobjedama hvali ej kad pobjede nose pregovori. To je igra velikijeh sila danas grđa no što igda bila iza onog što gubi su stale ej šta da čini Mladić đenerale. Gore oči u ranjenog lava bez oružja srpska ode slava nije valjda opet međ' zvijezde vitezovi da se tu gnijezde međ' zvijezde kraj sjajnog mjeseca danas ruže i žene i đeca da tu ćemo doći do slobode ej nesrećni nebeski narode. Kada pjevam o Ratku Mladiću počast moram odat' Karadžiću Radovanu gorskome hajduku Karadžića Šuje praunuku čije ime neće umrijeti ej dok je Srba na ovoj planeti. I neka je svijetu na znanje vi ste ponos i srpsko uzdanje u sledećem novom vijeku spremajte se velikom dočeku od svih Srba koliko ih ima hej u našim brzim danima nazdravljamo slobodarskim pićem s Radovanom i Ratkom Mladićem sve uzdravlje ovih slobodara ej tako srpski guslar progovara.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 225 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 17 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO