VLADO KUTLE - ČASNI SUDE, NISAM KRIV

Ej Gotovina hrvatsko je cvijeće progonilo europsko ga smeće slavni Ante četiri godine proveo je izvan domovine nakon divnih pobjeda Hrvata obrambenog Domovinskog rata kojem Ante čelništvo je bio strategije vojne provodio još kada je od šesnaest ljeta svijetom poš'o hrvatski asketa dom napušta i bez znanja oca želio se pretvorit' u borca. Da ratničke borbe teške vodi da Hrvatsku svoju oslobodi od izroda četničkih bandita tvorevine krvavoga Tita u tom smislu životom koraca do francuske Legije stranaca petnaest godin' gdje će Ante biti sva ratnička krštenja dobiti sposobnošću on postaje dika do legijskog čina pukovnika. Mlad ponosit hrvatskog prkosa tu susreće imenjaka Rosa kada Srbi s Hrvatim' zarate dva se Ante u Hrvatsku vrate da pomognu svome voljnom rodu u borbama za svetu slobodu obojicu Franjo Tuđman prima povjerenje svako u njih ima Gotovina ističe se jače pa mu cijena u Tuđmana skače postavlja ga za prvog časnika što je Anti i ponos i dika zapovjednik najviši će biti i u svim bojevim' pobijediti ne imasmo takvoga mladića nakon slavnog Jure Francetića. Gojku Šušku miljenik postaje ministar mu sve pohvale daje kad imamo Antu Gotovinu slobodnu ćemo imat' domovinu svi zadaci ne bijaše mali bojevi se teški izredali u borbama Ante ranjen biše ali rane brzo zacijeliše na dužnost se odmah svoju vraća obrana se naša krvlju plaća. U tajnosti da nitko ne čuje bljeskovi se spremaju, oluje povjerava Gojko Anti svome virtuozu ratnom hrvatskome strategiju skupa razrađuju sve planove pobjedničke kuju tu je Ante tu su generali taj ne znade samo broji mali pored Ante ističe se Lošo iz armije Titine je doš'o sastala se hrvatska subraća dok Tuđman je svima pravi ćaća. Bože mili nikad takve sloge uz odnose sve vojničke stroge jedni stigli iz svijeta tuđine ovi drugi armije Titine ističe se tu posebno ime u osobi Ante Gotovine priznanja mu svi k'o jedan daju generalom vojnim ga priznaju kad je Bljesak priveo se kraju tko je kakav svi se dobro znaju dok velebna Oluja se sprema kakve do sad u povijesti nema svih ratova i svih ratovanja strategije i vojničkih znanja napad poče sa trideset strana a pobjeda prije tjedan dana. Gotovina sve konce imade pobijediti Srbe on to znade u Srbiju banda se povlači ne hrvatski narod ne tabači ej Snježne Gospe peti kolovoza srpska sila konačno se sroza nikada je više ne će biti Hrvati će slobodno živjeti. Ali što se kasnije događa tragedija Hrvatim' se rađa Gojko Šušak u mladosti mrije Tuđman Gojka prežalio nije zdravlje Franju Tuđmana izdaje bez čelnika Hrvatska ostaje. HDZ se Tuđmanov raspada nasrnula na njeg' jugobanda i dželati svih svjetskih sila kojima je Jugovina mila komunjare Titine dovode da Hrvatim' uguše slobode ti zločinci ponovno se dižu na hrvatske položaje stižu ej Stipe Mesić generale ruši osvetnički po ciganskoj duši tragedija poslijeratnih dana Tomčića, Račana jadan narod tuga teška mori jer se ne zna tko je od njih gori. Haškom sudu žele ugoditi pobjednike ratne progoniti Gotovina pobjedničko cvijeće sad ponovno u Hrvatsku kreće Bože mili kakve li sudbine obitelji Antine, Dunjine ej mali Ante prvih je godina bez oca mu živjet' je sudbina na rastanku Ante Antu ljubi na pozdravu sa Dunjom se gubi pukovnica Domovinskog rata bit će Anti i majka i tata godinama teško će živjeti odvojeni u ljubavi biti mali Ante uskoro polazi dokle tata po tuđinam' gazi nasrnuli na obitelj ovu zavodeći tiraniju novu Sanader je od Račana gori jedno čini sasvim drugo zbori imovinu Dunji oduzima taj tiranin živa je istina on europski za ljubav nagađa Europa mu od Hrvatske slađa. Ta unija za njeg' cijene nema zbog nje će se odreć' i imena hrvatskoga naroda i grude njegove su ambicije lude karijeru on bolesnu gleda i nikom se s toga smesti neda Carla njega po ramenu gladi kao da se o kretenu radi. Uistinu on izrod postaje sve usluge tuđincima daje nekada je grdio Račana zbog parafa s Moskvom potpisana Drnovšekom savudrijske vale izdajničke igre nisu male istim putem i Sanader kreće nitko tuđe želje odbit' ne će u pitanju tu su milijuni da Hrvate k'o stoku on goni u uniju europsku prokletu ne misleći na Hrvatsku svetu zemlju našu k'o da je ničija Sanadera k'o da je prćija sve Sanader tuđincim' će dati i nikoga ne će ni pitati. Sa Jadrankom sijedom on se mota na čelu je vlade idiota Sanaderu tko klimati ne će taj će imat' Glavaševe sreće našao je Šeksa suradnika prevaranti ista im je slika Carla Ponte Gotovinu traži da gašenje Hrvatske osnaži muškarača ova sa ćuprije sigurno ju nitko htio nije. Puna mržnje, zloće i kompleksa svoju bijedu na drugim istresa sve pobjede Domovinskog rata žele svesti na poraz Hrvata ej Stipe Mesić u tom joj pomaže na Tuđmana izmišlja i laže geni su mu roda ciganskoga on ničega nema hrvatskoga sva trojica na Hrvatim' jaše unijašim' što posebno paše Sanader se sa Mesićem slaže što sa Šeksom isto skupa laže Gotovinu živa uhvatiti zatvoriti ili ga ubiti za hvatanje oni sve su dali gdje je Ante da bi točno znali cijela krda poslali udbaša ponavlja se tragedija naša u pitanju nisu više novci nasrnuli udbaški su lovci Englezi im u tome pomažu doušnici mnogi stalno lažu. Da se Ante po Hrvatskoj skriva ovdje-ondje istina je živa tako Carla u bijesu izludi cijelom svijetu svoje laži nudi sve do pape i do Vatikana franjevačkih brojnih samostana preplašeni franjevci se brane k'o u one Jugovine dane ej fratri jadni čega se sramite zar se Ante odreći kanite no Ante je izvan domovine po zemljama brojnim sve do Kine na otoke kanarske se vraća i skrivanje svoje tamo plaća Carla Ponte u Beograd leti da hvatanje Antino posveti Sanader se s Carlom Ponte slaže da Srbima sve to bude slađe. Sanader je sve o Anti znao puno prije nego ga hvatao s prijateljim' svojim Ante ruča na otočju španjolskog bespuća Jozo Grgić smireno promatra dokle UDBA Gotovinu hvata Gotovina ničeg se ne plaši takvi svi su vitezovi naši svo osoblje promatra u bolu zlu sudbinu hrvatsku nam golu stežu ruke vitezu Hrvata pobjedniku Domovinskog rata neplaćeni ručak s bocom vina to platio nije Gotovina. Nek' se nitko Hrvata ne plaši to platiše novinari naši iz Zagreba lista večernjega kad stigoše zbog pisanja svega Gotovine sudbina je naša u sobi mu nađu očenaša sliku Gospe koja ga čuvala i koja mu snagu sinu dala Gotovina ničeg se ne plaši ta i Zrinski bijaše takvi naši sa Sigeta i Novog Mesta povijesna nam sudbina je česta Petar Zrinski kad stratištu krene vi se više plašite od mene austrijski carevi krvnici mi smo slavni hrvatski ratnici. Cijelim svijetom vijest najveća leti Gotovine ime na planeti ej srce stežu slomljeni Hrvati a mnogi će suzam' zaplakati sjedinjeno deset milijuna prosi šake prokletih orjuna iz fotelja vladajuće klike dabogda im zamele se slike. Domovina još istoga dana Hrvatska je cijela na nogama branitelji svoga vođu slave cijeli narod i sve snage zdrave na Griču se mnoštvo okupilo nekoliko tisuća je bilo po Zagrebu, Splitu i Osijeku Sanader je bijesno sluš'o jeku Za dom spremni! pozdrav odjekuje neka cijela domovina čuje. To je pozdrav naših branitelja sa njima je domovina cijela uvijek bila i uvijek će biti ma koliko vrištali banditi Gotovina nikad umrijet' ne će on viteško hrvatsko je cvijeće na slobodi ili u zatvoru na hrvatskom kopnu ili moru kakva ljubav hrvatska je Bože nitko nam ga oduzet' ne može.

Ej on je sunce hrvatskoga neba kakvo rodu hrvatskome treba njegovi su pobjednički dani u svu povijest hrvatsku utkani neovisno od uvrjede Boga i hapšenja toga nesretnoga te godine dvi tisuće pete pred božićne blagdane nam svete od udbaša sve isplanirano za hapšenje Gotovine dano. Baš na spomen Tuđmanove smrti izdajničko da se kolo vrti Sanadera, Šeksa i Mesića udbaškoga sina Perkovića i od Carle hvaljenog Bajića svih izroda hrvatskoga bića ej četnik Tadić svoj brzojav šalje Sanaderu svu podršku daje čestitam ti uz tebe Ivica pred Srbima svijetloga si lica u Hrvatsku sve Srbe povrati pa ćemo ti spomenik dizati po Srbiji i po Beogradu samo nemoj tražit' advokadu vi Hrvati još zemlje imate Podunavlje Srbiji predajte. Sanaderu izdajico naša ti si pravi izrod orjunaša baš iz Splita hrvatskoga grada koji isto od četnika strada htješe izbit' na Jadransko more upitno je ono Crne Gore Crna Gora jer im sve otima Srbin more hrvatsko bi ima to Sanader sa radošću prima udovoljit' želi četnicima. Da što više ponizi Hrvate da za Antom Gotovinom pate ej sila proze Hrvatskom se diže i do dvora banskih odmah stiže istog dana u večernje sate po starome Griču sve se mlate dragovoljci Domovinskog rata politiko raskola Hrvata a Mesić se histerično jada što se zbiva oko Zadra grada Za dom spremni! kliču mladi momci učenici, školci, srednjoškolci građani ih Zadra pozdravljaju i podršku Gotovini daju od Osijeka sve do Dubrovnika hrvatskog je roda ista slika olujno je ovo nebo naše braniše ga hrvatske ustaše od dolaska na Jadransko more Za dom spremni! valovi žubore od Klukasa pa do Domagoja Tomislava i Ante heroja ej crkni-pukni crni izdajniče Za dom spremni! Hrvat vječno kliče. Ne će valjda drugu Titu tvome ubojici onom hrvatskome što hrvatsku državu nam sruši i Hrvate strateštvima guši sram vas bilo izrodi prokleti što vam smeta ovaj pozdrav sveti ispružene ruke ili šake stisnutoga mača za junake. Od Sigeta do Jadranskog mora ta imamo povijesnih uzora hrvatskog nam roda plemenita simbola nam vile Velebita sve do slavne Mile Gojsalića i postrojbi Antinih mladića zato Stevo labrnju zaveži i na mladost hrvatsku ne reži mi za Antu život ćemo dati naš je Ante jer mi smo Hrvati. To je ime u srcu nam svima kome smeta nek' ide Srbima u nedjelju jedanaestog dana sva Hrvatska bit će na nogama izdajnike uhitila muka telefonom jedan drugom kuka dok Sanader leti biskupima da podršku od Crkve prima pa biskupa splitskoga zazove podrži me za obmane nove u tu zamku nadbiskup upada Split mu ne će oprostit' nikada izdajnikom on će prozvan biti nek' se više hrvatstvom ne kiti sto tisuća njemu zviždi sada k'o u Splitu hrvatskom nikada zašto biskup pravi sebe luda pitamo se Crkva ide kuda tko to Crkvu u Hrvata gura u pitanju grješna je struktura. Od onoga iz Zagreba grada kojem ne ću oprostit' nikada Crkva nam je duh hrvatskog bića ne prćija jugobozanića što Tuđmana sramno napadaše jer državu Hrvatima daše dvadesetog krvavog stoljeća Stepinac je naša sveta sreća sa Šeperom i sa Kuharićem i sa cijelim katoličkim bićem. Nemojmo se narodom igrati nit' vlastiti narod izdavati pisarije šalje se poruka svekolikog hrvatskoga puka hrvatska je Crkva mučenika ne hrvatskog roda izdajnika dok hrvatski jadni narod pati uz koga će naša Crkva stati zar uz snage unijaške one što Hrvate kao stoku gone u Europu bez Kristova duha globalizam bezbožnog trbuha. Nasrnuo što je na Hrvate da nas haškim presudam' umlate zar nam nije svima primjer Ante koji simbol za sve je Hrvate kojeg tako razbojnički vuku sa njime smo mi svezanih ruku za večeru prosinačkog dana bez ikakvog Anti opiranja on je časno bitke završio nitko do sad nije ga skršio i legenda hrvatska postade neka povijest kroz stoljeća znade hvala vama Hrvati Zadrani hvala vama selo Pakoštani hvala Ani koja te rodila i hrvatskim mlijekom zadojila majka Ana za te život dade tko ćeš biti k'o da ona znade hvala Mile starino ponosna pozdravlja te Hrvatska i Bosna Slavonija i Hercegovina diljem svijeta gdje Hrvata ima hvala teti koja te odgoji mjesto majke ona hrabro stoji hvala tebi Boro dragi brate zadužio ti si sve Hrvate zahvalan je Mile Gotovina dragom Bogu kad sinove ima koji su ga časno poštivali sve od sebe za Hrvatsku dali dok hrvatsko srce snažno bije nitko nikad pokleknuo nije. U drevnome Gotovine rodu uvijek bjehu borci za slobodu još u vrijeme od turskih obrana i ratnika s otoka Pašmana tradicija nikad ne će stati Gotovine Ante će ostati k'o planina našeg Velebita protiv raznih dušmana bandita sa sjevera, istoka, zapada ako budu napadali kada dokle roda hrvatskoga bude bit će uzor za hrvatske ljude u zatvoru ili na slobodi on Hrvatsku svoju zemlju vodi on je simbol Hrvatima svima nosimo ga u svojim srcima u prosincu dvanaestog dana optužnica Anti je čitana u sudnici haškog kazamata protiv časnog ratnika Hrvata Ante sjedi kao princ iz bajke što rađaju Hrvatice majke. Optužnicu on dočeka sedam sastavi ju tim četnički bijedan ej to je Štrbca i Mesića djelo sveti Savo ljubi ih u čelo a sa njima i Čička Ivana cinkaroša iz olujnih dana Gotovina optužnicu sluša bljuzgarije smirena mu duša i na kraju časnički ustaje izmišljenu točku ne priznaje cijeli narod hrvatski se pita sramotna je vladajuća svita Sanadera i njegove vlade koja uz te optužnice stade izručivat' Haagu generale k'o zločince krvave Vandale da se tamo jadni sami brane kroz tolika stradanja i rane domovinskog obrambenog rata za slobodu naroda Hrvata vladajuće bijedne kukavice hrvatskoga roda izdajice vama nije do istine, časti nego samo do ugodne vlasti do unije i do položaja i gospodstva doživotnog kraja. Kazna Božja jednom će vas stići kad morali na sud pravde ići za vas više Gotovine nema niti s njime ikakvih problema lisicama njega ste svezali u tamnicu Haškom sudu dali ali vama sudbina se sprema u narodu koji vam priprema do idućih izbora nek' znate platit ćete haške kazamate. Sad dijelite tih pet milijuna s tjeralice za Antu računa američkih Judinih dolara izdajstvo je tradicija stara što škudama Judu nagradiše i vama se slična sudba piše tri stotine pedeset tisuća u kunama sramota vas bića ej Vrag s vama te novce dijelio u devetom krugu vas častio poznatoga pakla Danteova izdajica, krvnika, lopova. Suđenje će tad pred Bogom biti hrvatski će narod svjedočiti kako ste ga jadni sramotili dok na vlasti njegovoj ste bili ne brinite zapisnik se piše što hrvatski izrodi radiše ej Hrvati će ponosno opstati svome Anti spomenik dizati k'o i svima koji su padali za Hrvatsku sebe žrtvovali.

JURE MILOŠ - HAŠKA PRESUDA

Ej hvala tebi Bože svemogući vratiše se generali kući na noge se narod podigao i konačnu pravdu dočekao potekoše suze radosnice k'o biseri svakome niz lice molitve se naše uslišale teške stijene sa srca nam pale puk radostan hrli na ulice svud se viju naše trobojnice. Pjesma ori sva Hrvatska gori hvala Bogu svaka usna zbori u ušima odzvanja presuda zadnje riječi sa Haškoga suda generale Ante Gotovina Oluja je bila bez zločina generale Markaču Mladene sve su tužbe redom odbačene niste krivi optužnica pada obojica slobodni ste sada. Kad presuda iz sudnice stiže vrisak sreće iz grla se diže prolomi se nebo od uzdaha podiže se pjesma do oblaka vlada šalje zrakoplov do Haaga da doveze dva junaka draga na stotine tisuća Hrvata sa krunicom oko svoga vrata dočekuju s pjesmom generale da za žrtvu njihovu zahvale svaki Hrvat na nogam' je bio i doček se veličanstven zbio kad zrakoplov u Zagreb dolijeće raspukla se Hrvatska od sreće crven tepih i državne vlasti odaše im najveće počasti sa Plesa se pokreće kolona nebo gori, odjekuju zvona a na trgu Jelačića bana okupljeno mnoštvo sa svih strana. Kliče, viče zastave se viju suze sreće niz obraze liju svud po svijetu vijesti odjekuju jer Hrvati braću dočekuju dočekuju nevine heroje iz tamnice generale svoje na Kaptolu misu slavljeničku za njihovu žrtvu mučeničku sam kardinal Bozanić predvodi i duševno da ih preporodi sa molitvom Bogu na visini na konačnoj pravdi i istini hvala tebi Bože sa visine zbog Markača i zbog Gotovine tužila ih baba tužibaba kontra uma i zdrava razuma njih tužila sebe rastužila neka, neka to je zaslužila. Tužiteljstvo Haškog tribunala mračna vam je nakana propala gdje si sada babetino stara laž se tvoja presudom obara svetu si nam zemlju popljuvala čisti obraz blatom okaljala krv i suze patnju neviđenu slomila si na svome koljenu agresorom žrtve nazivala a istinu pravu sakrivala štitila si interese tuđe ne birajuć' sredstvo i oruđe na slamku si vruću krv nam pila daleko ti tvoja kuća bila koprcaj se u svojoj nemoći ni Bog dragi ne će ti pomoći htjela si nas žive pokopati i slave se lažne dokopati na našoj se patnji uzdizati krivim štivom povijest ispisati nas Hrvate krstit' zločincima i hvalit' se svojim uspjesima al' se tvoji snovi porušiše stani babo to ne ide više dosta nam je nepravde i laži vozi babo onom tko te traži. Kroji gaće drugome narodu ne diraj nam hrvatsku slobodu sjaši Carla sa našega vrata i sa leđa ponosnih Hrvata što ste htjeli učiniti nama dabogda se dogodilo vama tko je junak sad je jasno svima Markač, Čermak, Ante Gotovina ruka pravde sa neba je pala vražji naum prstom obrisala uzalud vam truda kroz godine Bog je svjedok konačne istine ne može se Bogu prkositi istina će uvijek pobijediti opet ste nam podvaliti htjeli na stup srama Hrvate raspeli domovinski ovaj rat junački nazvali ste pothvat zločinački. Našu vojsku ruglu ste izvrgli i stranice povijesti istrgli a bešćutno tužiteljstvo vaše grobove je prevrtalo naše vi pravicu niste provodili politiku podlu ste vodili proglasili vi ste amnestiju na četničku mračnu agresiju krvnicima grada Vukovara optužnica odmah se obara sramotne se presude donose zločincima koji krivnju nose za Ovčaru nikom se ne sudi sram vas bilo tribunalu ludi sa zemljom su Vukovar sravnali niste zbog tog optužbe dizali i unatoč te jezive slike ne tražite topničke dnevnike baš vas briga i nije vam stalo što milijun granata je palo što Hrvati nevini stradaše vi sudite generale naše. Krv je naša na dušu vam pala al' vam ona nije zadrhtala jer ju nikad niste ni imali davno ste ju crnom Vragu dali masonsku ste poslušali ložu da Hrvatskoj ogulite kožu krv Bleiburga nije zasitila vas vampire globalnog ludila i pijune pune srebrnjaka vas gomilu bijednih isprdaka vi ste svjetski pokret zločinački a mi narod častan i junački i zato je vaša tužba pala na klimavim nogama je stala žali Bože prevelike muke onih što vam padoše u ruke Blaškića ste nevina držali da obraza ne bi okaljali protiv njega proces ste vodili život ste mu skoro uništili on je bio k'o žrtveno janje već unaprijed osuđen na klanje drakonsku mu kaznu oderaste i u smrt ga skoro otjeraste al' istina ponovno se rađa žalbeno ga vijeće oslobađa Kordiću ste krivnju namjestili i svjedoke lažne izmislili osuda je to bez presedana što je njemu nedužnom zadana nevin leži junak od Hrvata u ćeliji tuđeg kazamata Praljak, Prlić i još četvorica još su tamo iza vaših žica žrtve mračne politike lude što čekaju na vaše presude Haški sude još gotovo nije ljuti boj se još sa vama bije sa lažima i sa prijevarama i sa vašim mračnim obmanama Vrag je žilav i to nam je jasno za pravdu je nekima prekasno ne čujemo od vas rečenicu barem jednu malo ispričnicu za Hrvate što ste nam uzeli i godine koje su proveli u ćeliji vašeg tribunala i klevete što je na njih pala svetinju ste pogazili našu ne priznajmo politiku vašu kakva vam je politika bila dok je zemlja Hrvatska gorjela.

U krvi smo goloruki stali embargo ste na oružje dali nije čula Europa stara bol i jauk djece Vukovara zlo kolo ste vaše zaigrali i Srbima blagoslov ste dali mislili ste da ne ćemo moći preko krvi do slobode doći da smo šaka bijednih isprdaka što od muke u zrak diže ruke sad vas boli dušu vam izjeda ta briljantna hrvatska pobjeda zatečeni našim pobjedama sva čovječnost u vama se slama niste mogli poraz prihvatiti istinu ste htjeli iskriviti preko vašeg bijednog tribunala prljava se igra zaigrala tužiteljstvo procese montira i scenarij vlastiti režira a režiser baba ofucana i njezina bratija prodana jednakosti znak su postavili u košaru istu nas stavili da bi svijetu krivo predočili tko su ovdje agresori bili od žrtava zločince činili optužbama lažnim začinili svoje želje i svoj naum ludi da se žrtvi zbog obrane sudi. Gdje si sada olinjala baba sve ti pade u zemlju propade je l' ti jezik maca popapala il' u crnu zemlju si propala neka pati nek' je zemlja krije ništa bolje zaslužila nije njima baba nama generali boljemu se nismo ni nadali čisti obraz i pobjeda britka još je jedna dobivena bitka Oluja je kao suza čista nova zvijezda u povijesti blista pada stigma sa hrvatskih grudi jer se više državi ne sudi do sada su Tuđmana pljuvali Gojka Šuška na križ raspinjali njih su oni zločincima zvali a Bobetkov grob su prevrtali htjeli su im zločine prišiti na Hrvatsku pečat udariti pečat krivnje i vječitog srama da se mogu igrati sa nama ali ne će vidjeti te sreće kolo sreće drukčije se kreće godinama u sjeni smo bili ramena smo svoja poburili a zbog dana ponosa i slave crnoj zemlji savijasmo glave jer se vlasti opet dokopaše oni što nam zemlju popljuvaše ponovno se digoše pijuni razne jude udbaški špijuni sve su ovo oni koristili da bi Lijepoj našoj pakostili već unaprijed osude su dali generale zločincima zvali. Razbili su naše branitelje sve prodali za svoje fotelje tajne spise i transkripte naše tužibabi u ruke predaše na Tuđmana blato nabacali i križeve svuda poskidali domoljublje ruglu izvrgoše iz države Crkvu istrgoše onaj bivši predsjednik dlakavi od Hrvatske cirkusa napravi ništa luđe ništa mahnitije ova zemlja upamtila nije vidi sada te pameti naše dva mandata toj budali daše više zla je Hrvatskoj nanio nego četnik što ju je gazio fosile je neke nakupio petokrakam' zvijezdam' nakitio partizani i antifašizam to je bio njegov mehanizam iza kojeg vješto se je krio da bi svoja zlodjela sakrio. Jadna naša domovino lijepa pa dokle ćeš biti tako slijepa zar te povijest nije naučila i krvavom krunom okrunila koga biraš kome vlasti daješ a onda se godinama kaješ još nam žrtve cvile za istinom i za svojom nesretnom sudbinom međusobno mi smo zavađeni a oni su u to upleteni slomili su ovo srce naše krhotine samo nam ostaše plan pakleni nad nama je bio zamalo se nije ostvario pa presuda Haškog tribunala kao melem na ranu je pala barem načas ponos se vratio i redove hrvatske je zbio sakriše se Judini sinovi porušeni njihovi su snovi one što su davno popljuvali ponovno su sada zasijali sad su čisti barem na papiru jer ih ne će ostavit' na miru ponovno će gamad da izviri čim se ushit u narodu smiri ponovno će čekat' naše oči da nam duša na nos ne iskoči crne vrane u buduće dane. Što iz vlade što sa Pantovčaka jarić kapa drugoga buđaka ne će Thompson u pulsku arenu dok je Kajin šerif na terenu ne razumijem što se ovdje zbiva gdje se pamet u Hrvata skriva koga trpe tko im gaće šije ništa meni više jasno nije. Što se s pukom dogodilo sada je l' vas ova kratkovidnost svlada kud li srlja kakvom cilju ide pa i slijepci krive staze vide daj se trgni moj hrvatski puče Sotona te u pakao vuče diži pogled uspravi ramena ti si narod tvrđi od kamena. Ustaj puče nikad kasno nije još nam Sunce sa nebesa sije vrati osmijeh na bijelo lice Hrvati smo nismo kukavice ne će više baba tužibaba po Zagrebu skakutat' k'o žaba njezino je sada odzvonilo u našim je rukama kormilo. Strgnuta je stigma od zločina oprani smo pred tuđim očima sad nas mogu za nešto povući a mi ćemo dalje pjevajući pjevajući lijepoj domovini i junaku Anti Gotovini i svakome haškome uzniku hvalu ćemo dati preveliku jer su zbog nas žrtvu učinili i svim nama obraz osvijetlili. Generali Ante i Mladene ruke su vam sada odriješene nek' vam sreća svaku stopu prati hvalu vama pjevaju Hrvati nek' dušmanin od jada izgara kula laži sad im se obara neka svoje dvorište pometu i skupljaju novac za odštetu pa nek' čame na svome Balkanu gdje su bili tu neka ostanu. Gdje im pade Srbija Velika Hrvatska je za njih Amerika mi smo dragulj na ovom planetu i najljepša država na svijetu polako se preslažu kockice na zastavi naše ljepotice isplivat će pravda i istina za budućnost idućih godina na svome smo al' ne bjesmo svoji drugačija sada slika stoji nebeska nas zaštitila mati domovina to smo mi Hrvati čast i ponos sva ljubav i sreća samo da si barem malo veća.

ANĐELKO ČEŠKIĆ - OJ HRVATSKA ZEMLJO NAPAĆENA

Eeeeej gusle moje vaša pjesma sveta raduje nas već tisuću ljeta kraljevima pjevaste na dvoru i mornaru na sinjemu moru junacima u vojnom taboru pjevale ste u zimskim noćima kraj ognjišta našim djedovima. Sad bih htio da se zvuci vinu kroz Hrvatsku našu domovinu da poleti naša pjesma prava gdje god pravi Hrvat obitava kroz ravnicu preko strmih strana preko našeg plavoga Jadrana da zaori istoga momenta Lijepa naša svakog kontinenta sad počinjem od povijesnih dana od spomena naših velikana. Hrvat nikad ne biše uljeza još od doba Branimira kneza kojeg tuđa čizma ne osvoji on Hrvatsku s Vatikanom spoji zlatnim slovom papa zapisao svoj blagoslov Hrvatima dao uz prisegu kneza od Hrvata da ne vodi osvajačkog rata nikad ne će potamniti slava od prvoga kralja Tomislava dušmanina ljutog se ne boji sve hrvatsko on u jedno spoji južno brate od pučine plave pa na sjever do rijeke Drave sa istoka od prekrasne Drine pa na zapad do kršne vedrine to su međe od Hrvatske naše preci nam ih u naslijeđe daše. Spominjati naša je navika još dvojicu slavnih urotnika Petar Zrinski, Krsto Frankopane hrvatske su nezarasle rane tuđin im je odrubio glave za slobodu hrvatske države navrh liste naših velikana stoji ime Jelačića bana velikoga hrvatskog vladara što istjera oholog Mađara još Hrvatska slavi velikana svoga vođu Radića Stjepana jer se bori poput ljutog lava sva hrvatska ostvariti prava za počinak nikad nije znao skupštinu je krvlju zalijevao srpski kralj ga ljuto prevario ubojicu za njeg' pripremio Stjepan zadnju oporuku sprema sa Srbima dogovora nema za Hrvate Stjepan umro nije dokle Sunce po Hrvatskoj grije. Nakon ljuta Drugog svjetskog rata sto tisuća poklano Hrvata u sveopćem hrvatskom pokolju na blajburškom krvavome polju reklo bi se istini za volju pobjednici zarobljene kolju na prijevaru razoružavane poslije žive u jame bacane a svjedoke sa Križnoga puta slušati ih nevolja je ljuta za noć jednu preko Dravograda na tisuće logoraša pada još sudiše Alojza Stepinca pod imenom ratnoga zločinca taj pravednik k'o svetac nebeski u tamnici zlostavljan je zvjerski je l' moguće da su humanisti tako su ih zvali komunisti ova svoja krvava zlodjela nazivali viteška djela. Sad pjevajmo koji još smo živi oj Hrvati sokolovi sivi koji niste mučki pobijeni ili ognjem živim popaljeni koji niste prodani u roblje il' vam nije Crno more groblje nikad pustu ne imaste želju prodat' ime za neku fotelju širom svoje otvoriste oči da vam jezik krivo ne svjedoči dostojni ste hrvatskog imena pa ste zato i vrijedni spomena uz gusle vas pozivam na slogu ostanite vjerni dragom Bogu i Isusu njegovome sinu sačuvajmo majku domovinu. Apeliram braći Hrvatima svaki od nas četiri majke ima prva majka koja nas rodila a druga je domovina mila treća Gospa Isusova mati što kraljicom zovu je Hrvati a četvrta Crkva Isusova ogledalo hrvatskih sinova zbog svake smo propatili dosta al' nas opet evo živih osta hvala Bogu da je došlo vrijeme da hrvatsko spominje se ime da se pjesma naših velikana može pjevat' u pol' bijela dana povratnika evo slušam sada sa Bleiburga i sa Dravograda Bože mili uvijek je milina pod barjakom kad oženim sina.

Ej Hrvatska zemljo napaćena sloboda je tvojoj patnji cijena što sve nisi od svoga postanka od postanka do današnjeg danka pretrpjela za svoju slobodu za boljitak hrvatskom narodu pravdu su ti iskrojili suci suroviji nego gorski vuci tvoju djecu svijetom rastjerali a ostale u tamnicu dali tvoju povijest ružno sakatili tek povoljno sebi ostavili tako krnja stvorena je slika i istina lažnog pobjednika tvojoj pjesmi ukrali su zvuke ponudili očaj i jauke. Hrvatsko se ime ne smije čuti cijeli narod da pokorno šuti za vrijeme bivše strahovlade mili Bože što tirani rade za hrvatsku slobodu i prava nebrojeno odsjekoše glava na tisuće godina tamnice zbog hrvatske obične pravice odležaše hrvatski sinovi uništit' nas bili su snovi naše pismo i naš jezik mili vrlo ružan nama su zborili hrvatskim ga nemaš pravo zvati jerbo narod nismo mi Hrvati braćo moja to je prava bruka da nam nude nekakvoga Vuka kad hrvatski mi smo govorili mnogi drugi divljaci su bili. Cijelim svijetom agente su slali i Hrvate redom ubijali tko se nađe na UDBA-inu spisku taj osvane mrtav na pločniku al' godina išla za godinu sad gledamo pravo u istinu jer zemlja se zaklinjala Bogu na njoj tajne ostati ne mogu sad se vidi tko su ova lica što poriču hrvatskih granica svoje lice bradama kriju poriču nam vjeru i naciju da tko znao nije ni u puku ubojice još krvavih ruku ruše međe od Hrvatske naše u baštinu što nam preci daše neka nema nikad živa mira svatko onaj tko ih bude dira ili Hrvat ili susjed koji neka međa na svom mjestu stoji nek' ne rastu nikom zazubice za hrvatsko more i ravnice guste šume, rijeke i planine druge čari naše domovine nitko nikad ne će nas slomiti kad Hrvatsku treba obraniti. Našu povijest, vjeru i naciju Hrvati se na svome ne kriju a svi oni što su nam zavidni govore nam da smo genocidni al' nek' povijest o svakome kaže tko je pošten a tko teško laže Hrvat nije tuđe krvi žedan nego pošten i na svome vrijedan nit' ikoga ikad napadao al' za svoje umirati znao poručujem našim dušmanima da Hrvata još na svijetu ima mudrih vođa i pametnih glava što se bore za hrvatska prava a i povijest rasvijetliti znaju argumente u glavi imaju sposobni su dokazati svijetu na balkanskom ovom vjetrometu svoj na svome narod je hrvatski u sustavu živi demokratski odlika je roda hrvatskoga prava vjera u pravoga Boga za križ časni i hrvatsku slavu nismo jednu izgubili glavu. Otac treba narediti sinu da sačuva svoju domovinu a svu braću rasute Hrvate pozovimo da se doma vrate mučenike zovu mučenici vraćajte se ljudi izgnanici dogorjele treba palit' svijeće i hrvatsko zasaditi cvijeće na grobove naših pokajnika nestalima dići spomenika za vas rastu sve hrvatske gore i hrvatsko za vas šumi more za vas raste slavonska pšenica i hrvatska za vas pjeva ptica a sa naših tisuću zvonika odjekuje pjesma povratnika nije braćo što je bilo prije naše sunce sad slobodno grije. Zimska bura nije ona stara nit' oluja domovinom hara slobodno se naš barjak vijori Lijepa naša na sve strane ori ni u snu se nije moglo sniti da će Hrvat svoj na svome biti da u ove historijske dane pjesmom slavi svoje velikane preci mole svakog svoga sina iz pepela da se digne domovina.

ZLATKO GLAVINIĆ - HERCEG-BOSNA U PLAMENU

Ej bješe teška četrdeset peta kad nastala Juga je prokleta umjetnička tvorevina kažu valjda ljudi pošteni ne lažu u svijetu ugledom se hvali tri naroda ništa im ne fali Muslimani, Srbi i Hrvati pravom braćom počeše ih zvati ljubav prava te narode veže al' hrvatskom srcu ne prileže. Širilo se bratstvo i jedinstvo pravi Hrvat ode u tuđinstvo godinama gradile se pruge osta tako dio bivše Juge igra tada Srbin do Hrvata Musliman se u kolo to hvata marica je ljuta tog režima udarala mučki po rebrima Hrvati su protjerani svijetom ne htjedoše trčat' za štafetom jer stajaše kud se baca cvijeće dugo Juga potrajati ne će u tuđinu odoše Hrvati nisu htjeli u gubi disati to su oni domoljubi pravi koji vole crven-bijeli-plavi u domovini ne imali metak ali danas sviće crni petak. Čekali su strpljivo k'o guje da u Jugi dođe do oluje do oluje moralo je doći zato vrijeme ne će dugo proći bješe Juga po oružju sila sve po planu srpskom je krojila diljem Juge srpski generali na crtu su bojišta trčali srbijansko sjeme posijaše sve povoljno sebi prisvojiše paklene su planove kovali o Velikoj Srbiji sanjali. Udarili prvo na Slovenca al' ih Janša potpraši k'o zeca u Hrvatsku Srbi pobjegoše ni Hrvatu ništa ne mogaše naletili na čeličnu branu na planini žestoku obranu na Hrvate zbijene i čvrste tu četnici opekoše prste težak zločin u njoj počiniše al' hrvatsku dušu ne slomiše jer je sila narod koji brani domovinu koja ga othrani sastaše se srpski đenerali odlučno se na Bosnu navali. Cijela Bosna naša mora biti samo Srbin u njoj će živjeti srpsko ime Bosni ćemo dati Hrvat ne će Hrvatom se zvati Hercegovci osobito zapad osjetiše taj podmukli napad znade Hrvat što mu Srbin sprema branimo se il' nas više nema na pragu smo hrvatske sudbine ostat ćemo bez mile domovine povijesni ovo je trenutak da imamo svoj hrvatski kutak. Jednog jutra kad se brda tresu to tenkovi pošli ka Kupresu Mostar staro od Hrvata leglo srce mu se kao kamen steglo jer tenkovi iziđoše milo na kolonu zastadoše silom sve što tada moglo se kretati brzinom je počelo stizati kamioni, šleperi i busi navalio narod kao Rusi stala sila četnička kolona ne da narod lako bez pardona da se krene zapadnom Mostaru i sve živo u tom kamenjaru ne miču se nikuda tri noći ne boje se srbijanske moći po svijetu širile se vijesti tenkovi su zastali na cesti đenerale pohitali jadi na Široki ne daju armadi zar malena Lištica da stane na put jedne vojne karavane. Oprostit' se tim ustašam' ne će od armije naše nema veće Herceg-Bosnom četničke kolone u pohodu da dođu na more do Neretve kao borbe nema sve hrvatsko uništit' se sprema mirotvorna bijaše Europa da ne dođe do ratnih strahota al' Hrvati redom nestajali Muslimani ni riječ prozborili s druge strane kad se ovo gleda nevoljniku progledat' se ne da Muslimani tu imaju manu neodlučni na koju će stranu je l' Hrvatu kojem i pripada il' Srbinu od kojeg nastrada dok ognjišta od Hrvata gore hrabriji su spremni da se bore selo Ravno guši se u krvi tu topovi zapucali prvi u tom selu spališe ognjišta od njega nam ne ostade ništa a Alija sa prijestolja viče Muslimana ništa se ne tiče nama Srbi ne će prijetiti politički sve ćemo riješiti. Ne će valjda majku mu ponosnu zapucati i na našu Bosnu krvopija Karadžić zaprijeti Muslimana više ne će biti to Alija za šalu primio za rata se nije pripremio Karadžić je zagovornik mira on ne smije u Bosnu da dira plamen rata brzo se širio Herceg-Bosnu cijelu zahvatio iz tuđine sve se živo diže pomoć silna u svačemu stiže domovini sve se živo vraća na bojnoj crti zakleta su braća Herceg-Bosna u plamenu gori svaki Hrvat za svoje se bori od Neuma preko sela Ravno Popovo je polje vodoplavno tu ponire rijeka Trebišnjica zauvijek je četnička grobnica kad upitaš Bendera Ivana od Neuma što je sada glava što on misli što nam je činiti Hercegovci ne smiju pokleknuti ni centa se ne smije uzmaknuti. Hercegovac dok se zemljom kreće ni ptica nam proletjeti ne će na noge se podigli Hrvati junacima možemo ih zvati bojak biju oko sela Drijena tu četnička fronta probijena oj Hrvati srce vam je lavlje junaci ste Bog vam dao zdravlje ali braćo bilo kako bilo Neum se je mjesto obranilo.

Baš sve što se tuče po Mostaru bliži se dalekom beharu nikad čede prežaliti ne će što s Hrvatim' ne imaše sreće drugo svoje oružje dovukli po Širokom sad bi oni tukli poskočiše hrabri dobrovoljci Široki se ne nađe u klopci jednog jutra u četiri sata Lištica se trese od granata u boj kreću ponosni Hrvati dragovoljca četnika da se smlati panika se stvara na planini svaki kamen ustašom se čini bježe čede kao plaha ovca sa bojišta čuvenog Orlovca onaj čedo što hrabriji bio na Orlovcu kosti ostavio oni živi prosuli su kletve plivajući prohladne Neretve dosta mrtvih razasuto sada do Orlovca ne možeš od smrada leže negdje u brdu Orlovcu u smrdljivom četničkome docu u smrt ih presrela i baka nikad ne će pronaći ih majka. Razljuti se četnička bratija Hercegovci nisu simpatija udariše dalje od Mostara niže dolje do Čapljine grada iz Klepaca četničke jazbine Čapljina se dočepa sudbine Prebilovci a i Tasovčići tu su pravi domaći četnici od Čapljine sad su nedaleko da se vrate ne b' se nikad reklo tad četnici u najvećem bijesu udariše najviše po Kupresu svojom silom krenuli ka Stocu uz tenkove bijući po docu pa četnike tako opijene razdražiše Muslimanke žene nije bilo puno milovanja ponajviše brojnih silovanja one žive sada hode čudne sa Srbima ostale su trudne badava im njihova ljepota rodit' srpče velika sramota. A ostale četnici poklaše na nemoćnim bijes da ispraše ne sluteći da ih kazna čeka tiranija nije dovijeka majke plaču suzam' nema broja mili Bože gdje su djeca moja netko će se možda povratiti a mrtvima laka zemlja biti cijela Bosna u krvi se kupa tri naroda nikad više skupa jer Hrvat se prepoznaje diko ne čineći zlodjela baš nikom al' takne li tko te ljude divne doživjet će užasne zločine jer Hrvati nisu baš naivni znaju dosta o svojoj sudbini krvavo su platili sve škole oplakali žalosno sinove ne damo se potlačiti više a tuđa nam zemlja ne miriše čvrst k'o kamen Hrvat je u stroju Hrvat voli domovinu svoju zasrdit' će četnike da proba ako Ante ustane iz groba ej Hrvati Srba se riješite zanavijek s njima raščistite do Kupresa četnici su došli Tomislavgradom nikad nisu prošli od Konjica sve do Višegrada srpska vojska tehnikom napada po logoru čame Muslimani ne mirišu više im fildžani moljakaju bosanske Hrvate sokoli ih hrabri Boban Mate ne dajte se junačine muške ne spavajte nikada bez puške oj Bobane ponosni smo na te hrabro ti si vodio Hrvate Muslimani shvatiše prekasno nije šala sada im je jasno treba vratit' četnicima ćuške i oni se prihvatiše puške al' veliko zlo se dogodilo i krv na Mostar natjeralo ruku mira mi smo im pružili a mržnjom su oni uzvratili tome nitko nikad se ne nada da Musliman puca na Hrvata prokockao svoje si Alija prokockao jerbo si balija. Što Hrvate htjede uništiti muslimansku državu stvoriti pokreni se zar ti nije jasno jer već sutra bit će ti prekasno ne gori baš ničija do zore protiv jednog svi će da se bore zato pjesmom poručujem javno što već nitko ne reče odavno jednog dana dom se tome nada potuć' će se oko Beograda Srbija će završit' na kolcu u krvavom ratničkome loncu to će biti u iduće doba u mukama ječat' će iznova mi ćemo ih dokusurit' dalje od slobode dan će da osvane. Sad slobodno neka lete ptice jer po Jugi nikle su granice nek' se svatko zapita nad tobom nek' se pakao pozabavi tobom povijest pamti neka se zapiše sa Srbijom nikad skupa više nek' je Franje i Gojka i Mate Bože dragi sačuvaj Hrvate.

VESELIN DACIĆ - DESETERAC GUSLAMA

Ej sveto ime gusala se sreta još u štivu Staroga zavjeta od psalama i cara Davida njihova se struna ne pokida starije su od Hristovog groba a čuju se do današnjeg doba pa su gusle otkad je svijeta ej srpska harfa Novoga zavjeta. One srpsko sačuvaše ime kroz vijekove pomute i plime kroz najteže istorijske damuše galile su napaćene duše pa su gusle i krsna svijeća srpska luča kroz crna stoljeća i duhovna srpska vertikala epska pjesma uz zvuke gusala. Ječale su gusle javorove u kraljevske i carske dvorove slušali su moćni faraoni dok iskonski glas gusala zvoni prkosiše sjeci zaborava kroz vremena teška i krvava historija kazala je manje ej no guslarsko usmeno predanje. Jer u ropstvu kad smo izdisali istoriju nijesmo pisali niti na nju polagali pravo kroz robovsko vrijeme krvavo. Uz iskonske zvukove gusala historija srpska se pjevala i štivo se prenosilo njeno sa koljena na drugo koljeno teklo vrelo sa oca na sina ej pod peštera i lednih pećina. Kome gusle ovjenčaju ime pokoljenja ponose se njime kome gusle vijenac ispletu besmrtan je na ovom svijetu kome gusle potvrde vrline taj će živjet' i pošto pogine ali kome osvjedoče mane on je mrtav i kad živ ostane. Do danas je najviša sramota kada čovjek umre za života a gusle su vijekovima mjera ko je vjera a ko je nevjera. Sve su naše vrline i mane u guslarskoj pjesmi opjevane sva viteštva i srpska preganuća otrgle su gusle od bespuća i čuvale usmene knjige sve izdaje i naše podvige. Kako kome guslari zagude tako njemu pokoljenja sude sveukupna istina o nama sabila se u srpskim guslama i one su naša mjera časti dok njih bude nećemo propasti niti slavu zaboravit' staru ej dok nam gusle vise o duvaru.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - ČESTITKA POVODOM ROĐENJA SINA

Ej zdrav si brate čestitam ti sina živio ti stotinu godina pratila ga sreća đe god bio nikome se s puta ne sklonio a najbolji bio među đake im'o sreće, zdravlja i nalake. Lijep bio kao gorska vila svaka mu se želja ostvarila sa njime se bratstvo ponosilo što radio sve mu srećno bilo svak' ga prim'o za druga i brata svuda mu se otvarala vrata u čelu mu sopre mjesto bilo i u zdravlje njegovo se pilo. Račun'o se u najljepše momke uzdisale za njime đevojke ej vazda ljude poštenju učio a visoke škole izučio države ga priznavale strane osjećao svjetske velikane svu zemaljsku kuglu obišao sve jezike govoriti znao. Spašavao ljude od nevolje obnavljao svete bogomolje bio čuvar srpskoga imena bio ponos bratstva i plemena bio čovjek velikog ugleda svuda bila njegova pobjeda. Vazda gusle držao u krilo sve mu zdravo i veselo bilo đe god doš'o mase mu klicale a pogani pred njim uzmicale i veliko bogatstvo stekao i sve bilo kako je rekao. Bistrim umom svijet zadivio slavu stek'o i dugo živio u mlade se dane oženio im'o porod kakav poželio potomstvo mu veliko ostalo pa i ono čuveno postalo ej zdrav si brate sve ti srećno bilo što nazdravih sve se ostvarilo.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - ZDRAVICA MLADOŽENJI

Zdrav da si nam mladoženjo vjenčanje ti srećno bilo svako dobro u životu sretalo te i pratilo da sa svojom vjerenicom u složnome živiš braku svaka svojta od srca ti želi dobru sreću svaku ženidba ti srećna bila neka mlada dična bude a ti dobri glas nosio k'o i do sad među ljude a nevjesta u svom domu svakome će primjer biti i njome ja se nadam svi ćemo se ponositi. Dobro će se pokazati u novome domu svome od dobre je porodice pa joj ima doć' po kome a kumu ponosnomu nek' je srećno kumstvo ovo i dabogda dogodine da nam bio kum ponovo k'o što danas mladence je u hram sveti vjenčavao a sina im molim Boga dogodine krštavao. U obadva doma ova naše kumstvo srećno bilo tu se pilo i pucalo i uvijek se veselilo a starome svatu neka čin svatovski srećan bude ima čim se ponositi kad ovakve sabra ljude on je svoju odabranu četu mudro predvodio i sa njome hajdučki dobar šićar zadobio a vojvoda od svatova pomog'o je starom svatu a sad jedan do drugoga za sopru su obilatu. Barjaktar je od svatova sa barjakom čuda stvara nije boljeg u zemane prošle bilo barjaktara a kakva su dva đevera nadaleko ljepših nije a nevjesta među njima Bože mili divna li je. Reklo bi se da je vila sa planine dolećela takvog stasa i ljepote nećeš naći u pet sela blago tebi mladoženja kad te takva sreća prati te ovakav divni cvijet umio si odabrati a još uz to Bogu hvala oženi se na vrijeme pa veselja takvog do sad ne zapamti naše pleme. Po sto puta nek' je srećno vjenčanje i veselje da vam Gospod Bog pomogne i ostvari vaše želje da vas svaka sreća prati a nevolja da razmine i dabogda da vam sina čestitamo dogodine.

SAŠA LAKETIĆ (FESTIVAL GUSLARA JUGOSLAVIJE U TREBINJU 1996.)

Ej kliče vila sa vrh Leotara ispod kog je prestolnica stara nekadašnje zemlje Travunije ej kneževine srpske najstarije. Đe je rođen sveti Vasilije, Jovan Dučić pjesnik i genije tu je stara loza Nemanjića ej Ninkovića i Čabrinovića. Vatra plamti na zubačke stoce s kojom Luka diže Hercegovce vatra koja neprestano gori ej tu su sveca Vasilija dvori. Tek što jutro sa noći razminu kliče vila niz Hercegovinu da bi bolje uz svitanje čula ej panula je Fazlagića kula. Tvrdi sandžak u gatačkom kraju koga Srbi po zlu poznavaju po jamama i po vješalima njihovim strašnim zločinima po krvavom malju i handžaru otkad vjeru napustiše staru a primiše Bajram i munaru sa maljem su u ovom vijeku ej htjeli slomit' srpsku kolijevku. Opet vila Hercegovka javlja opet javlja i opet ponavlja iz strašnog su ustaškog gnijezda proćerani mjesec i zvijezda panula je Fazlagića kula ej nema više balija ni bula. Još se čuje jeka izdaleka posle kule to i Borač čeka pa Srbinje pored vode Drine i sva mjesta od Hercegovine da se nekrst zadovijek skine ej sa svetoga Save đedovine. Hercegovac i Srbin mimo Srbe dobro pamte ponore i vrbe to ne mogu zaboravit' nikad što je od njih učinio džihad nikad više pristupa im nije ej đe je rođen sveti Vasilije. Kličem s pjesmom u njegovu slavu Bog nek' čuva srpstvo i državu Bog će dati svetinja ova da propjeva zemlja hercegova sa Srbina strašnu kletvu skini ej da se srpski narod ujedini.

MILE KRAJINA - VUKOVAR BRANE VITEZOVI

Jastreb Mile spreman k'o nikada zapovjednik Vukovara grada ime zvučno poznato u svijetu Srbe tuče u svakom naletu branitelji tuku Srbe jače Srbi vojsku elitnu dovlače beogradska gardijska brigada više ne će napadat' nikada. Došli jesu da Hrvate kolju ostali su na slavonskom polju vukovarska radio postaja koju Zdravko Šeremet osvaja četnike je iz nje protjerao i hrvatski radio nazvao Siniša se Glavašević čuje na radiu svijetu poručuje on govori sa velikom strasti grad Vukovar ne će nikad pasti rekao je načelnik obrane branitelji skaču na sve strane jedan drugom pomažu u boju život daju za Hrvatsku svoju. Željko Bujan čim zaliječi rane u redove vraća se obrane Martin Sabljić puno se branio živote je mnoge zaštitio Mihaljević tada njega zove tko će bolje zapalit' tenkove gorjeli su četnički tenkovi kao da su od slame pravljeni Srbi tuku topovima jače zrakoplovi bacaju krmače ruše dvorac i okolne zgrade svirep zločin agresori rade. To je bio napad nečuveni s obje strane mrtvi i ranjeni branitelji ruše zrakoplove bojna kola i teške tenkove sve je manje strjeljiva i hrane i oružja za tući dušmane svuda borbe žestoke se vode Jastreb stari u Vinkovce ode da oružja što više nabavi u Vukovar borcima dostavi jastreb mali Borković se zove zapovjednik obrane je nove on je časnik iz prvih redova nova nada hrvatskih sinova. Srpske horde na sve strane tlače iz Srbije tehniku dovlače na tisuće dovezli tenkova ruševine ruše iz topova uz armiju šalju plaćenike i koljače opake četnike do temelja grad su razorili spomenike naše uništili razoriše srpske ubojice nema crkve, škole ni bolnice uspjelo je srpskim zlikovcima put presjeći prema Vinkovcima tenkovima grad su opkolili Vukovaru pute zatvorili ta opsada Vukovara grada poput bitke oko Staljingrada gori drvo i zemlja i kamen do neba se diže modar plamen. Branitelji lavovski se bore od Borova do Petrove gore preko trista spališe tenkova i dvadeset devet zrakoplova a četnika dvanaest tisuća nikad ne će vidjet' svojih kuća tako Hrvat svoju zemlju brani kad na njega napadnu dušmani na sve strane mrtvi i ranjeni branitelji padoše čuveni vitez Zadro pogibe u boju za dom sveti i Hrvatsku svoju pet četnika vatru otvoriše iz snajpera Zadru pogodiše odmah su ga borci osvetili pet četnika na mjestu ubili slava Zadri hrvatskom ratniku i posmrtnom general-bojniku. Svi gradovi ravne Slavonije na udaru četničke armije vidjeli smo četničke zlikovce tuku Osijek, Valpovo, Vinkovce ne može se Vukovaru doći braniteljim' oružjem pomoći prepušteni srpskim krvnicima i najvećim ratnim zločincima pokušaja za proboj je bilo ali nije plodom urodilo iz onoga pakla i užasa nema nade, izlaza ni spasa ne tražimo niti smilovanja ne može se iz grotla vulkana. Politika zapadnih zemalja crni obraz do kraja ukalja oružje nam kupovat' ne daju a Srbi ga odviše imaju zapadne su krive izdajice što pomažu srpske ubojice da smo dosta oružja imali do Zemuna Srbe bi tjerali jugovojska branitelje zove da će štitit' živote njihove konvencije sve će poštivati ako žele oružje predati propustiše konvoj ranjenika sačuvaše glave od četnika karaula Marin Vidić Bili pregovore s vojskom su vodili prijedloge su svaki svoje dali i dogovor skupa potpisali bolnica je puna ranjenika na meti su srpskih razbojnika a pučanstvo u podrumim' pati skupa žive Srbi i Hrvati. Branitelji izbora nemaju osim da se armiji predaju kada su se armiji predali zločince su srpske upoznali Srbin laže i zavjeru sprema u Srbina nikad vjere nema što četnici sa armijom rade kolju naše ranjenike mlade Srbi kolju hrvatske sinove novi Bleiburg Ovčara se zove branitelje tuku, zlostavljaju žene, djecu tući ne prestaju četnici ih i tukli i klali na sve strane mrtvi su ležali mnoge od njih u Srbiju vode u logore bez kruha i vode. Borci koji nisu se predali preko minskih polja su bježali Ivo Šoljić nije se predao kažu da je Dunav preplivao doktor Njavro dobro opisuje kako Srbin zakon ne poštuje glavu dolje a ruke na leđa Srbin ljudsko dostojanstvo vrijeđa kad su ljudi u tamnicam' bili Srbi su ih tukli i mučili mnogima su kosti polomljene i mišice krvlju podlivene povjerenik Marin Vidić Bili Srbi su ga tukli i mučili tri viteza na smrt osuđena ali srećom nisu pogubljena Zoran Šipoš, Martina Sabljića i Nikolu trećeg Čibarića svi su oni bili razmijenjeni u Nemetin kad su dovedeni i još mnoge naše mučenike razmijeniše za srpske četnike. Nema više grada hrvatskoga uz obalu Dunava plavoga sve Hrvate dušmanin protjera nema zbirke doktor Bauera golubice slomiše ti krila a tako si plemenita bila ja ne mogu u ovome stilu svu opjevat' našu braću milu mnogi jesu za Hrvatsku pali i svoj život za slobodu dali slava svakom što je život dao ja bih takve svecima nazvao branitelji i svi ranjenici poštujmo ih svi su mučenici da ih majka nije takve dala ni Hrvatska ne bi postojala vratit ćemo naše prognanike ne će biti Srbije Velike hvala svakom borcu za slobodu vi ste ponos hrvatskome rodu.

SLAVKO JEKNIĆ - VRAĆAJTE SE SRPSKOJ VJERI

Još gospodar Crne Gore kralj Nikola car junaka pjevao je srpstvu pjesme nema vjere u Turaka ne vjerujem u Turčina kad se kune ili klanja a još manje poturici njegova je vjera tanja istina je dokazana zbog vjere i zbog Boga da je gori poturica od Turčina najgorega. Poslušajte poturice pred Alaha što ste klekli prokleće vas srpska vjera koje ste se vi odrekli pobjegli ste od svog roda protiv svoje zemlje majke mislili ste kod Turaka da će biti k'o iz bajke bez obraza i ponosa kojeg ste se vi odrekli gubo našeg svetog roda pred Turčina što ste klekli sa mržnjom vas potrovaše vaša braća iz Kurana al' da znate poturice biće kasno jednog dana al' još za vas ima nade da spasite duše svoje vraćajte se srpskoj vjeri čas povratka došao je. Stići će vas Božja kletva i pepeo svetog Save prokleće vas izdajnike naše stare srpske slave ko protivu srpstva huli i okreće leđa rodu taj pred Bogom mjesta nema nit' je prist'o u narodu mislili ste srpsku Bosnu odvojiti od Srbije sad vidite poturice to uradit' lako nije Bog pomože srpskom rodu nada vam se izjalovi sačuvaše srpsku Bosnu naši sivi sokolovi morali smo ustanuti da branimo što je srpsko đe god Srbin na vas krene ostalo je pusto tursko. Pogledajte poturice u Srbinju nema bule a i Gacko slobodno je Fazlagića nema kule dođe zeman da plaćate sve grjehove od Kosova opet Bosnom lete čete naših srpskih sokolova Bog pomože te junaci srpskom vjerom nadjačaše viđeli ste izdajnici mi ne damo što je naše nikad neće Crna Gora ni Srbija srpska dika dok je prave srpske vjere ej kleknuti ispred izdajnika.

JA SAM ROĐEN ĐE DŽAMIJE NEMA

Ja sam rođen đe džamije nema muslimane mrzim od malena. Aoj bulo đe su ti dimije kod četnika oko redenika. Aoj bulo preko Lima viđaš li se s četnicima. Mirno spavaj Fato sve ti je poklato samo Mujo nije visi kraj kapije.

VESELIN DACIĆ - IZGUBLJENI ZAVIČAJ

Krstaš orle širi krila i odleti do Kosova obiđi mi Metohiju i grobove prađedova obiđi mi selo rodno i nadleti staze stare đe sam mlađan odrastao Šiptari ih sada gaze kuće su nam porušene voćke korov pritisnuo odavno se iz Dobruše svaki Srbin iselio. Orah stari posječen je šljive više ne cvetaju Šiptari ih isjekoše na Srbe ih podsjećaju po Dobruši mojoj rodnoj dušmanska se noga šeta mjesto jeke od gusala riče odža s minareta nema pjesme crnogorske kao nekad da se čuje da u sumrak kroza selo k'o nekada odjekuje uspomene ostadoše na te dane srećne dane u tuđini ostar'o sam al' me i sad bole rane još te sanjam Metohijo tvoja sela i gradove zauvijek ćeš ti ostati vječna rana duše moje sanjaću te Metohijo i lijepa polja tvoja sanjaću te i kad ode na nebesa duša moja.

MILE BONDŽA - POGIBIJA HRVATSKE LEGENDE BLAGE ZADRE

Eeeeej Vukovaru legendo Hrvata izgubismo Hercegovca brata tisuć devet devedeset prve tada Srbi Vukovarom vrve kako bi ga cijela poništili poništili vatrom popalili Blago Zadro kada za to sazna hitno javlja što četnici rade pripremaju oklopne tenkove da pobiju hrvatske sinove brza vijest brzo se pronijela na Vukovar da se sprema sila. Veliko se oružje gomila sa svih strana da pristiže sila tada Zadro obavijest izdiktira a uzbuna u gradu zasvira mala djeca u zaklonu, žene reče Blago naprijed evo mene prvi juriš kada učiniše tu oružja puno zarobiše prvi nalet odbiše četnike da ne biše nimalo panike tad četnika stotinu nastrada mili Bože velikoga jada drugi nalet opet su odbili još su više oružja dobili u trećemu velikom naletu još im veću nanesoše štetu tenkove njine izbace iz stroja poslušajte sada braćo moja tada Zadro viknu iz sveg glasa naprijed braćo nema drugog spasa taj Vukovar, Aljmaš i Borovo treba sada opkolit' ponovno pazite se strojnica i mina a ja odoh pravac Erdutina na Trpinjsku moram cestu stati četnicima prolaza ne dati. Jer ako bi ušli u dubinu spalili bi cijelu okolinu hitno Zadro za se šarac baci a za njim se digoše junaci sin mu Robert kreće Zadro prvi naprijed braćo ne žalite krvi na Trpinjsku cestu i Borovo na Trpinjsku cestu i bunkere Bože mili dobro ti ih dere teška borba dvadest četiri sata da brat nije poznavao brata tu se teška vodila bitka zbog bolnice i zbog ranjenika još se veća tu razvila bitka da bi Zadro bolnicu spasio spašavajući on je poginuo. I na pola mrtav progovara čuvajte mi djeco Vukovara zbogom braćo zbogom sokolovi vi Vukovar izgradite novi na granicu nek' dođu ustaše ustaše se Srbije ne plaše. Zadro umri njega nam nesta tajnu nosi ta Trpinjska cesta bunker zadnji na Trpinjskoj bio Zadro je se iz njega borio sačekiv'o četničke kolone otimljući puške, kamione sa Robertom svojim sinom bio na Trpinjskoj kad je poginuo. Sin ga Robert na leđima nosi i mrtvim ćaćom se ponosi zbogom ćaća dušo moja mila dušmanska te puška pogodila braneć' djecu a i ženu svoju u ljutome poginuo boju ej nek' hrvatska historija piše da junaka k'o Zadre ne biše on ni centa uzmicao nije nit' se boj'o cijele Srbije ovo ljudi zaboravit' se ne će dok i jedan Hrvat zemljom kreće a najviše iz njegova mjesta zato ovo danas pripremamo ej za junaka da Hrvati znamo ej generalim' našim pokoj duši za njima se naše srce suši.

MIJO KRAJINOVIĆ (MELBOURNE 1988.)

Draga braćo ovdje svi Hrvati deseti vam želim čestitati zapjevat ću ja uz gusle moje poslušajte ove riječi moje gusle moje od starih vremena hrvatskoga roda i plemena stoljećima vi ste davorija hrvatskoga roda melodija pa i sada gusle zaguslite i narodu svome opjevajte opjevajte pjesmu domovini pa i nama braći u tuđini ja ću pjevat' a vi me pratite i hrvatsko srce probudite probudite i staro i mlado pa ćemo vas poslušati rado. Sada ćemo pjesmu napisati tragediju našu opjevati nas su braćo milijuni vani malo manje po zatvorim' čami i još uvijek broj se povećava tu je naša tragedija prava ovakvo nikad zadesilo nije otkad Sunce Hrvatsku nam grije tjeraju nas s djedovine naše gdje pradjedi kosti ostavljaše još tisuću godina i prije hrvatsko nas žarko sunce grije i sunce je pomrčalo sada gledajući čemera i jada kako Hrvat domovinu voli ali drugi sudbinu mu kroji kako susjed nama dobro želi samo mirno iz Hrvatske seli a ako se koji Hrvat budi susjed njemu po zakonu sudi sve u ime naroda drugoga jer Hrvatska nema suda svoga oni sude hrvatske prvake procviliše ostarjele majke i ne samo hrvatske prvake oni sude po Hrvatskoj đake mlade momke Goli otok sprema izlaza im braćo drugog nema. Ako njih se ostavi na miru ne mogu se primaknuti cilju ne će moći uništit' nacije proširiti ime od Srbije sudili su hrvatskom Stepincu poznatome hrvatskome sincu fizički su njega uništili na tisuće drugih progonili tuda su se braćo prevarili ako misle da su ga ubili jer pravednik ubit' se ne more samo sebi napraviše gore. Pošto danas nakon puno ljeta duh Stepinca po Hrvatskoj šeta svecem njega zovu svi od rata a zločincem sluge Beograda samo jer je želio slobodu hrvatskome cijelom narodu zla nikome nije ni želio za svoj narod Bogu se molio sve zbog toga njega su mučili na tisuće drugih pogubili jer se nisu odnarodit' dali i drugome nisu služit' znali rađe mladi život izgubiti neg' hrvatski izdajica biti i tako je Bogu dušu dao njegov narod tijelo pokopao ako braćo nismo svjesni toga nestat će nas braćo do jednoga nego braćo ovako kako je Hrvati se ne smiju da boje djedovinu ne napuštat' više pa će njima dolaziti tiše puno ljepše ovce je čuvati staru majku očima gledati pa i vode jednom se napiti neg' dušmanu želju ispuniti mlada braća još dobro ne znaju domovinu napustit' probaju. U tuđini misle naći sreću i tako se k'o bez glave kreću u tuđini srce svakog boli dolar gleda Boga se ne moli malo nas je u tuđini brate da sličimo na stare Hrvate. Što se tiče političkih ljudi Beograd im po svem svijetu sudi proglase ih da su teroristi za ubiti prvi su na listi i Bušića tako su ubili s pet metaka s leđa usmrtili značajnoga hrvatskoga sina domovina što je odgojila Marko Đukić za Andriju gori pošto srce za Hrvatskom boli i Milićević djeca cvile sada izgubiše roditelja mlada Dane Šarac nepokretan sjedi u kolicim' cijeli svijet ga vidi Kraljeviću oči su izbili sa smajserom ubiti ga htjeli do sutra bi nabrajati moga da imade koristi od toga na tisuće tako su pobili i hrvatski narod ucvilili. Puno više po zatvorim' pati jer su braćo čestiti Hrvati mi živimo u najvećoj tugi na zapadu kao i u Jugi ljudska prava za nas ne postoje dok nemamo domovine svoje imamo je u tuđim rukama jer poglavnik nije među nama treb'o bi se poglavnik da rodi i hrvatskoj borbi da nas vodi ali sada dobro promislite i deseti travanj ponovite braćo moja slažimo redove čujete li Hrvatska nas zove braćo moja borbom do slobode svi putevi za Hrvatsku vode.

MARIO BLAŽIĆ - SRPSKI RAZBOJNICI

Festival gange i gusala, München 1992.

Oj Srbijo leglo razbojnika i kolijevko četničkih krvnika vidjeli smo mi srpske koljače kakve su im brade i šajkače na šajkačama Karađorđa kruna glava im je ušima puna duga kosa gadno umazana nit' ikada bila počešljana pa tako mi očinjega vida puna buha, ušiju i gnjida. Predvode ih četnički zločinci po zanatu sami razbojnici svima Šešelj nazvani vojvoda krvopija hrvatskog naroda do njega je Vuče Draškoviću i zločinac Simo Dubajiću a do Sime Jovan Raškoviću sličan gadu Momčilu Đujiću tu vidimo nekakvog Babića i njegovog ministra Martića što po Kninu balvane redaju i narodu prolazit' ne daju postaviše nekakve blokade te zločine po Hrvatskoj rade kraj Miljevaca ili Knina grde horde bradatih četnika oružje u rukama svjetluca jerbo Hrvat čeka da zapuca pa kad vatra iz strojnice sine za obranu naše domovine stvorit će se novi Francetići, Luburići još i Pavelići a ustaša kad u boju vrisne eto čedo opet Nezavisne tad će čedo bježat' preko Drine u smrdljive ciganske jazbine a Drina će teći kud i teče granica je gdje ustaša reče. Pa će nestat' tvoje imperije i stvaranja Velike Srbije za Hrvatskom proći će te volja budućnost te čeka svinjokolja sjetite se Pavla Đurišića i četničkog popa Perišića kako svoje izgubiše glave na području hrvatske države znaš li gedžo kukala ti majka da Hrvatska još ima junaka što u borbi za Hrvatsku stoje za Hrvatsku nikog se ne boje badava ti tenkovi i kola Hrvat će te sahraniti gola u Hrvatskoj srbovanja nema četnicim' se crni petak sprema. A Hrvatska ima saveznike koji će se dići na četnike Makedonci i braća Šiptari za Srbiju loše stoje stvari tvoja gedžo budućnost je crna bit će manja od makova zrna Šumadija to je carstvo tvoje sve ostalo gedžo propalo je sada gedžo ne poteži Vraga ako ti je živa glava draga tebi tvoje a nama će naše ej poruka je od starog ustaše.

JOZO RADOŠ-MARIĆ - DARIO KORDIĆ

Gusle moje hrvatsko glazbalo opet ćemo zapjevati malo odavno vas ne uze u ruke pa puštate neke čudne zvuke vi gudite ja ću zapjevati neka čuju sva braća Hrvati zar ne ćemo pjevat' o hajducim' nit' krvnicim' Osmanlijam' Turcim' koji su nas htjeli poturčiti i kršćansku vjeru uništiti zapjevat ću pjesmu od istine o vitezu Lašvanske doline o životu hrvatskoga tića po imenu Daria Kordića. Sve istinu ništa ne ću kriti možda će se neki i ljutiti porodila majka dragog sinka svima bio i ponos i dika a od oca Ljubuškog plemena naslijedio i kamenih gena koji će mu pomoć' u životu podnositi tu svoju golgotu koja poče završetkom rata za još devet bosanskih Hrvata u studenom devedeset pete Richard Bosnom optužnicu plete i šalje ju do bijelog Zagreba da Hrvate uhititi treba da su neki zločin počinili u Ahmićim' su stradali civili i svih deset u Haag izručiti ili ćete sankcije dobiti a Hrvatska matična država sve na svijetu njima obećava i najbolje odvjetnike svijeta kol'ko košta to nitko ne pita financirat' cijelu familiju sve će imat' k'o da su u raju a vi ćete brzo se vratiti sve će naši ljudi vam srediti i doista nekim tako biše kada krivnju na drugog svališe odlučiše predati se Haagu i molit' se svome Bogu dragu. Da nam svima bude u pomoći pa uskoro svome domu doći a na šesti listopada brate Haškom sudu predaše Hrvate a tisuću devete stotine devedeset i sedme godine pred zidine haškog kazamata zatvoriše svih deset Hrvata na dvanaesti travnja započinje devedeset devete godine a završi petnaesti prosinca dvi tisuće ravna godinica svjedočili mnogi su svjedoci među njima neki zaštitnici tri stotine četrdeset jedan a taj jedan jadan je i bijedan identitet koji svoj sakriva na Daria krivicu svaljiva a i neki naši odvjetnici u prljavoj igraju igrici Stjepan Mesić predsjednik države isprave on krije one prave da sud ne bi odluku donio i Kordića slobodna pustio. Pa zar može takav čovjek biti pa nevina u zatvor baciti u veljači moj hrvatski sine dvi tisuće i prve godine pravomoćna presuda se čita na sramotu cijeloga svijeta dvadest i pet godina zatvora presuda se naša provest' mora hrabro vitez presudu podnosi jer je znao što mu ona nosi sve se živo na njeg' okomilo na njegovim leđim' se lomilo ali šuti i moli se Bogu samo takvi to izdržat' mogu da mu nije molitve i Boga ne bi ovo izdržati moga žao mu je i srce ga boli kada vidi one koje voli vjernu ljubu s troje djece male najviše mu u životu fale dvi tisuće i šeste godine tren je bio njegove sudbine do isteka svoju kaznu služi sad je malo domovini bliži da mu lakše dođu prijatelji i pričaju o velikoj vjeri koja zrači iz ovog uznika i to mu je vrlina velika. Ali sudbinu čovjek ne osjeća valjda takva biše Božja volja umrla mu oba roditelja kako teško sinu može biti roditelje ne može sahraniti i na grobu reći u suzama zbogom oče zbogom draga mama možda vas je nepravda ubila koja vam je sina zatočila al' polako sve se bliži kraju uskoro će svome zavičaju pa ću doći na vaše grobove kazat' riječi teške rane svoje mila mati nemoj tugovati tvoj sin dođe živjeli Hrvati.

ANTE KNEZOVIĆ - HRVATSKA PORUKA SRBIJI

Čujte pjesmu narodi Balkana do Zelanda i svih meridijana avaj Srbi ako Boga znate zar mislite uništit' Hrvate što vam jadnim to na pamet pade je li Srbin svoju prošlost znade oduvijek ste mali narod bili uz Hrvate prošlost preživjeli za nama ste išli još odavna putovali hrvatskim stopama. Za nama ste Europom selili uz Bijelu se Hrvatsku smjestili kad je Hrvat pošao južnije a na poziv cara Heraklije dok s Avarim' trebalo se tući ostadoste vi u svojoj kući kad vidjeste da smo pobijedili za nama ste tada pohrlili jedan dio gore je ostao Lužičkim se Srbima prozvao tako deset godina kasnije vi pođoste također južnije Hrvat dođe šesto dvadest šeste Srbi opet do njega se smjeste vi ste išli sve do Tesalije bez Hrvata sigurno vam nije pa moliste cara od Bizanta da možete natrag do Hrvata tamo vama nitko poznat nije Hrvat uvijek za vas bitke bije vi nemate sviju pripadnika koliko je hrvatskih ratnika car je vašu molbu uslišao dopusnicu za povratak dao. Tako do nas istočno od Drine ti se smjesti lukavi Srbine smjestiste se u dolinu Raše to vam mjesto car bizantski daše jedno vrijeme mirno ste živjeli dok Bugari nisu doselili Bugari su došli sa sjevera hrabar narod sve pred sobom tjera sav istočni Balkan naseliše malu Rašku vašu opkoliše naseliše područje Morave sa svih strana do Raške države. Kad nasele područje Balkana poče gorjet' vama pod nogama Hrvatska je do vas sa zapada ona za vas ratuje i strada i u vrijeme Simeona cara Bugarska se u silu pretvara to bijaše vrhunska joj slava najsnažnija europska država car Simeon sve pred sobom briše malu Rašku usput pregaziše Zaharija bježi preko Drine Hrvati će spasit' te Srbine prime kneza u zaštitu svoju zbog koga će krviti u boju prijatelji do tada smo bili s Bugarima nismo se borili tad Simeon započe bjesniti Zahariju morate pustiti ili meni njega izručite il' se za boj krvavi spremite. Al' Tomislav ne će ni da čuje Simeonu caru poručuje Zahariju ja ti ne ću dati na me vojsku možeš odmah slati i Simeon ratne trupe gura na čelu im Alogobotura devet stotin' dvadeset i sedme do krvave bitke dođe jedne s Bugarima nit' poslije ni prije nikad Hrvat bitke im'o nije ova bitka bila je krvava na tisuće padalo je glava čim su prešli našu među Drinu vidjeli su krvavu sudbinu u svom na svom Hrvat bitke bije na bojnom nam polju ravan nije nitko do sad u povijesti bio svaki dušman zube je slomio bez obzira poslije ili prije bez obzira nitko proš'o nije u zemlji nam povijesnoj junačkoj u državi nam Hrvata Hrvatskoj dvadest sedmi svibnja proljetnoga do poraza dođe potpunoga bugarska je vojska poražena s Hrvatima šaliti se nema kad za poraz Simeon saznade junačko mu srce kucat' stade kap ga odmah na mjestu uguši bugarsko se carstvo zatim ruši. Zaharija u Rašku se vraća spasila ga hrvatska nadaća da vas i tad mi nismo spasili vi Bugari sigurno bi bili nakon toga Srbija se snaži na Balkanu poče da kuraži nekad jača a nekad slabija održava srpska se nacija a u vrijeme Nemanjića vaših poče Srbin i druge da jaši na Hrvatsku niste smjeli ići nit' ikada našu među prijeći osim Časlav desetak godina koristeći slabost Hrvatima s Bugarima bitke ste vodili i k Egejskom moru ste težili u Skoplju se car Dušan krunio da bi tuđu zemlju prisvojio Nemanjićim' u ona vremena podlegla je Hrvatska Crvena državica ta malena Zeta hrvatska je bila gruda sveta Crnogorci hrvatske su krvi to je narod po srodstvu nam prvi. Poprimiše vjeru pravoslavnu zaborave svoju prošlost davnu do trinaestog stoljeća Hrvati drukčije se poslije počnu zvati zato narod male Crne Gore hrvatskim se uvijek zvati more nije čudno što je kroz vremena dok ne biše povijest istražena da je drugog roda vjerovao za podrijetlo pravo nije znao.

Sa Njegošem što mu Lovćen zlati darovali to braća Hrvati najslavniji kipar cijelog svijeta Meštrovićem diči se poeta slavni Njegoš od svojega brata od rođenog svog brata Hrvata tako Srbin mora uvijek znati tko su Srbi a tko su Hrvati tko Albanci a tko sve Bugari dokumenti povijesni su stari. Sačuvani sve se dobro znade Srbin Rašku državu imade na Balkanu ne će mira biti dok sva'k' svoje ne bude dobiti. Na Balkanu dolazi do mraka sa velikim pohodom Turaka Osmanlije smjelo jurišaju sve države pred njima padaju red došao na cara Lazara druge nema carstvo se obara na Kosovu do bitke dolazi turska vojska svu srpsku pogazi jedinica jedna bi Hrvata ne spasi se nitko ovog rata Kosovo su Srbi izgubili a od njega legendu pravili kao poslije od turskih vazala srpska mašta legende kovala od prilepskog Kraljevića Marka napravili srpskoga junaka kakav nikad u povijesti ne bi slavu maštom stvarali su sebi. Kada turska sasjekla vas ruka Beogradskog vi ste pašaluka podanici turske carevine stoljećima vazal si Srbine na Hrvatsku Turke ste pustili mi smo s njima bojeve vodili tri stotine i više godina rat s Turcima na našim leđima sve bojeve mi smo izdržali pokorit' se nikad nismo dali bez obzira što smo nekad mali državnost smo svoju održali sve do kraja Prvog svjetskog rata kada Srbin zajaši Hrvata tvorevinom tom Jugoslavijom maskiranom Velikom Srbijom. Počeste nas tući do Odesse Crno more tisuće odnese i Hrvata a i Slovenaca vaša ruka u more pobaca u logorim' naše robijaše što vam Rusi u nemilost daše tijekom cijele stare tvorevine ti ubijaš Hrvata Srbine po selima i po gradovima na tisuće žrtava nam ima ne prezate zbog časti i slave po skupštini pucati u glave k'o i starog vijeka divljaci Račići vam postaju junaci krv Radića i drugih imena od Hrvata bit će osvećena. U Marseilleu brišemo vam kralja Hrvatim' se zadužit' ne valja što ste poslije sve s nama radili po Hrvatskoj oči nam vadili tijekom cijelog Drugog svjetskog rata po Hrvatskoj klali ste Hrvata Hrvat nije u Srbiji bio nit' ijedno selo zapalio od Sandžaka Bosnom sve do Like pravili ste zločine velike palili ste kolibe i sela na tisuće vatra je odnijela male djece, žena i staraca što u oganj Srbin nam pobaca pod komandom Draže k'o i Tita tih najvećih povijesnih bandita što Hrvatim' živjeti ne daju u našem nas domu ubijaju od Bleiburga nakon drugog rata tristo tisuć' pobiste Hrvata Englezima što su se predali i oružje njima pobacali goloruke uvijek nas bijete sa oružjem bojem ne smijete Križnim putem do vaših logora cijelo mnoštvo umrijeti mora il' rafalim' ili batinama teško ste se zadužili nama preko Koče, Peke Rankovića pa do Veljke sad Kadijevića do udara iz Karađorđeva kojim Tito sudbinu opjeva. Zajedničke države sa vama ideja je svaka pokopana trinaest stoljeć' s vama nismo bili nit' ikakvu državnost dijelili ovih zadnjih pedeset godina Hrvat s vama tragediju ima krvavo se nama zadužili milijun nas skoro ste ubili zemlju ste nam cijelu opustjeli u krajeve mnoge doselili duž Jadrana šumu popalili vraćajte se ako Boga znate računi se bliže ne čekajte a vi braćo naši pravoslavci ne bojte se niste svetosavci vi ste Vlasi ili ste Hrvati ne dajte se Srbima nazvati niste Srbi nit' njihova roda obmanjuje srpska vas gospoda da preko vas Hrvatsku potčini koloniju od nje da načini da hrvatsko more uživaju bez pasoša u njemu plivaju ali tako dugo ne će moći samovoljno u Hrvatsku doći dopuštenja za prolaz će trebati milijarde Srbija dok vrati opljačkane za pola stoljeća ta je suma od Srbije veća samostalna hrvatska država svim građanim' jamči ista prava poručuju Srbiji Hrvati ti Srbijo u Rašku se vrati to je tvoja stara djedovina sve ostalo pripada drugima.

VLADO MIKULIĆ - KORNATSKA TRAGEDIJA

Moj galebe ptico moja mila što su tvoja polomljena krila što su tvoja raščupana pera i što tebe na jade natjera pa mi reci sada ptico mila jesi li se jadu dosjetila neka čuju svi naši Hrvati tragediju kakva se ne pamti pa da uzmem gudalo u ruku i opjevam hrvatskome puku ja ne pjevam što se meni pjeva to nemili događaj zahtjeva kad zacvile ove zlatne niti naciju ću cijelu rastužiti a i jecaj zlatne strune ove opjevat će hrabre vitezove. Što stradaše jednog kobnog dana na otoku našega Jadrana to je Kornat mjesto tragedije bit će tema tužne melodije crni danak naše domovine dvi tisuće i sedme godine osmi mjesec oko dvanaest sati i povijest će o tome pisati i predzadnjeg u mjesecu dana otvori se opet nova rana zbog žalosti hrvatskoga soja sada plače domovina moja dok još ratne zacjeljuju rane tuga ne će da nas se okane pa tog vedrog i sunčanog dana prvi poziv dođe od mještana prvi poziv oko dvanaest sati panika je jer gore Kornati poziv šalje jedna Kornatarka telefoni zvone bez prestanka. Jer im vatra do kuća dopire pa se ovdje od straha umire ovoj ženi Marija je ime a Šimac je njezino prezime vatrogasce iz Zadra poziva da im kaže što se tamo zbiva iz uvale zvala je Kržnjana preplašena i sva uzdrhtana dozivala nekoliko puta da ih bijesna vatra ne proguta žena plače i kanader traži da se malo stihija ublaži na sve strane širi se panika vapaj, jauk i velika vika i zadarski zovu policajci na Kornatu sve lošiji znaci vatrogasce oni pozivaju sve što vide to im kazivaju Suhoj Punti sve je vatra bliže ali pomoć niotkud ne stiže pa ne možeš gledat' od užasa Bože mili ima li nam spasa. Zemlja suha a vode nimalo sve je živo na noge ustalo netko viče kuće ostavljajte samo malu djecu spašavajte ako naši anđeli izgore što će nama otoci i more crni dim se plavim nebom vije i ljuta se zmija sada krije bez zastoja i imalo dvojbe vatrogasne dižu se postrojbe zbornom mjestu grada Šibenika dvadest i tri stižu jurišnika svi su mladi, lijepi i stasiti idu oni vatru pogasiti helikopter ih je dočekao zapovjednik upute im dao svi prepuni volje i elana sve do jedan bez ikakvih mana svi se oni brzo ukrcaše i opremu svoju utrpaše helikopter prepun jurišnika podiže se iznad Šibenika i uputi prema Kornatima zapaljenim našim otocima gledaše ga dok nije zamaka i vesela lica u momaka hrabra srca u naših heroja što ih čeka mila Gospe moja spustiše se sa visokog neba smrt prokleta u blizini vreba u dvi grupe podijeljeni biše i zadaće konkretne dobiše. Prvoj grupi biše odrednica u uvali zvanoj Kravljačica šestoricu tamo ostaviše a ostali dalje produžiše njih sedamnaest put su nastavili i na jednom mjestu se spustili helikopter tu ih sve ostavi i let brzi po vodi nastavi i cisterna vodom napunjena na vrh velog brda je spuštena i opet se helikopter vrati da bi ljude mog'o ukrcati Josip Klarić i s njim još trojica tu ostaše kao izvidnica jer htjedoše teren izviditi ne sluteći što će dalje biti njih trinaest sve u stilu svome prema brdu krenuše velome a i voda sad ih čeka tamo pa da mogu do nje stići samo al' zbog juga koje puše jako nisu mogli spuštat' se nikako pa se niže spustiše zbog vjetra na daljini jednog kilometra među njima prekinu se veza pa skupina za skupinu ne zna svi su hrabri, brzi i stasiti tko god treba hoće udariti Bože mili tko bi tada reka da ih ovdje smrt nemila čeka. Klarić Dino skupinu predvodi čovjek treba da se za to rodi a i školu završi visoku da bi bio doista u toku otac mu je vatrogasac bio a stric gaseć' požar poginuo puni snage i junačke krvi svaki hoće udariti prvi na golemu vatrenu stihiju svi odreda udariti smiju al' priroda od svega je jača ona ima puno pomagača kad udari vatreni tornado on ne bira ni staro ni mlado brzi vjetar vatru potpiruje i ona se svugdje proširuje nađoše se oni u obruču a oko njih plamenovi suču al' se nisu riješili predati jer ih tako odgajala mati dim sve gušći a kisika malo a i snage braćo ponestalo i odjeća na njima se pali još junaci nisu posustali strahota je bilo pogledati kad im koža poče otpadati zapaljeni ne mogaše više tako jadni dušu ispustiše šestorica sada ih je manje al' se dalje komplicira stanje loša veza pomutnju napravi pa se ona i ne uspostavi. Veliki je Kornat bez signala pa je šansa za akciju mala ni upomoć nisu mogli zvati nisu mogli vezu održati i kanader stalno je gasio al' je negdje tamo dalje bio veze slabe ništa se ne čuje a i pomoć što se potražuje pa pozivi stižu iz Vodica a samo je jedna letjelica istog dana u sedamnaest sati počele su dojave stizati iz Divulja zrakoplovne baze gorskoj službi dojave dolaze i toj gorskoj službi spašavanja ne zatreba nikad puno zvanja helikopter brzo se upali a još brže u nj se ukrcali Stipe Božić u najkraćem trenu u pomoć im na Kornate krenu a što reći ovome heroju kad bi glavu žrtvovao svoju i sa njime još dva spasioca što ga vole k'o rođenog oca.

Kad stigoše mjestu tragedije nitko tugu ne može da skrije plakala bi i nacija cijela kada vidi ispečena tijela nema više vatre ni plamena njihova su tijela usamljena među njima preživjelih biše šestorice nema živih više ranjene su odmah prebacili u bolnicu da bi ih spasili strašne rane za miloga Boga opekline stupnja visokoga. Jezivo je pogledati tijela jer zdravoga nema nigdje dijela po bolnici panike su prave jer im treba spašavati glave na nogama sestre i doktori svaki junak za život se bori pa ga sada treba rezat' živa odstraniti izgorjela tkiva neke žurno za Zagreb spremaju što će biti ni sami ne znaju Hrvatska je na nogama cijela mole Boga da im spasi tijela a što reći za liječnike naše što mogaše sve od sebe daše šestoricu tada ne spasiše jer im spasa nije bilo više njih dvanaest vječno se oprosti Gospe moja velike žalosti još ostade jedan preživjeli Bože dragi milost mu dodijeli taj se mladić Frane Lučić zove a rane su velike njegove dvadest i tri sad su njemu ljeta ne daj Bože njemu s ovog svijeta. Svi za njega Bogu se molimo sve najbolje njemu poželimo kanaderi po Grčkoj pomažu po Hrvatskoj mrtva tijela slažu repetitor da je bio tada možda žalost ne bi bila sada i zeleni nekad grješke prave nek' se sada time pozabave i sa njima naši ekolozi s njima skupa u istoj su lozi jer sada se nešto drugo krije što bi bio uzrok tragedije zamršeni zapovjedni lanac a na kraju strada vatrogasac nismo suci da tome sudimo zato krivnju sudu prepustimo nek' sudovi naše domovine svojim putom dođu do istine da utvrde stvarne činjenice zbog kojih su kobne posljedice obitelji svoju tugu nose a sa njima vječno se ponose bez obzira koga okriviti ne možemo mrtve povratiti trebamo se zahvaliti svima pokoj vječni neka bude njima spomenut ću ime najmlađega Marko Stančić baš upravo njega mladi momak od šesnaest ljeta smrt ga uze sa ovoga svijeta silnu zemlju pogodi nesreća smrt nam uze ovoga mladića. Ona nema srca ni milosti Bože mili velike žalosti i crna bi zemlja zaplakala kad bi mogla i kada bi znala drugi momak godinu stariji pokoj duši Karlu Ševerdiji a godina sedamnaest je njemu dragi Karlo hvala ti na svemu i idući momak po starini Josip Lučić što rano preminu žalosno je ali je istina mladić ima devetnaest godina još dvojica od devetnaest ljeta otišli su sa ovoga svijeta prvo ime Skočić Gabrijele Vodice ga oplakuju cijele gasio je požar od malena smrt ga uze mlada i zelena drugo ime Strikoman Hrvoje pokazaše sve vrline svoje od junaka pa do ministranta smrt nemila uze našeg brata spomenut ću i oca i sina i obitelj časnu Crvelina život uze i sinu i tati vatra ljuta otočja Kornati sin je Ante a otac Ivica a stradaše skupa obojica i još jedno ime Crvelina dvadest treća njemu je godina Tomislav je njemu slavno ime sva Hrvatska ponosi se njime. I iduće preminulo lice Dino Klarić otac dvoje djece smrt nemila oca im uzima ne brine ju što će biti s njima Marinović Ivan idući je još se momak oženio nije uskoro je to trebalo biti al' se nikad ne će ostvariti roditelji oplakuju sina i sa njima družica jedina slijedi ime Knežević Marinka iz Bora je pokraj Šibenika najstariji među stradalima smrt i njega zauvijek uzima još jednoga izgubismo sina dragog Antu Juričev-Mikulina dvadest i tri godine mu biše među nama njega nema više skoro tri je tjedna bitku bio i na kraju dušu ispustio tragedija slavnih Vodičana pogodila Alfirev Gordana profesora našeg cijenjenoga i tajnika društva vodičkoga jer njegovih biše čertvorica a bili mu k'o rođena djeca. Pa donese najgoru odluku zar da na se diže svoju ruku objesi se i život prikrati ne mogavši tugu izdržati na pol' koplja dižu se zastave na sve strane osmrtnice plave ruže bijele i buketi bijeli a Šibenik potonuo cijeli i njegova sva mjesta okolna tragedija zadesi ih kobna i šest dana državne žalosti Bože dragi grijehe im oprosti Hrvatska ih cijela oplakuje i vijest tužna daleko se čuje cvile majke i očevi cvile oplakuju svoje najmilije djeca plaču vrati nam se tata sestre svoga oplakuju brata i supruge muževe voljene gledajući onako spaljene kad zacvile i dida i baka nema onog tko ne bi zaplaka. Nakon što su prošli kroz golgote zla sudbina uze im živote uze mladost da nikog ne pita uze cvijeće koje ne procvjeta zla sudbino što nam radiš ovo uz njih stoji ime Isusovo uz njih stoje i anđeli bijeli i narod im naš hrvatski cijeli tužna glazba jako odjekuje plač i jecaj daleko se čuje to je bilo teško zamisliti i vječno se od njih oprostiti svi umiru u vječnom spokoju napustiše domovinu svoju za koju su žrtvovali tijela koja im je od sveg' draža bila pa molimo i narod i vlasti odati im visoke počasti nek' imena naših žrtvenika budu uzor mladih nasljednika. Bože dragi kad ih takve stvori sad im vrata od raja otvori neka dvori raja nebeskoga prime duše roda junačkoga pokoj vječni Bože im podari nek' ih prate anđeli čuvari mi njihova sahranimo tijela hrvatska im zemlja laka bila.

VLADO TOLO - NESTANAK DJEČAKA MARKA

Gusle moje glasa golemoga ja vas molim k'o dragoga Boga guditi i mene pratiti ja ću sada pjesmu naresiti ja ne pjevam što se pjeva meni želim pomoć' jednoj tužnoj ženi da bi čuo i tko do sad nije svu istinu ove tragedije. Jedno dijete bez glasa i traga nestalo je Gospe moja draga u Orašcu kraj pitome Rame sudbina ga odvoji od mame zla sudbina il' ruka čovjeka to se ne zna od tad pa dovijeka na tisuću devete stotine devedeset i treće godine dvadest osmog u svibnju mjesecu gdje je igra okupila djecu dan je petak popodnevni sati da je bilo stati pa gledati. Baba Luca djecu okupila djeca su joj od pomoći bila poslušni joj unučići mali igrali se i ovce čuvali Gvozd planina odmah iza sela sudbina je možda tako htjela pa se djeca jako zaigraše i na babu Lucu ne gledaše babe Luce tu je unuk Mijo najstariji među djecom bio tek je deset godina vršio i u trećem razredu je bio a ostali svi su mlađi malo al' je svako čuvat' ovce znalo Miji reče baba neka znadu da za igru vremena imadu ona s njima ne će kratko biti mora otić' svinje nahraniti od staje će brzo se vratiti a on mora ovce pripaziti. Razdragana vrište djeca mala gdje je baba nisu ni gledala mali Marko zapazi najprije baba Luca da sa njima nije nema babe nema pola svijeta Marko Miju tetkića zapita da mu kaže gdje mu ode baba Mijo ga je smirivao džaba uporan je mali Marko bio i pravac je babi odlazio a dosta je i daleko nije pa ga Mijo samog pustit' smije sto je puta staji dolazio kad bi s babom kraj ovaca bio možda više od stotinu puta nema šanse da bi on zaluta. Malo vrijeme od toga ne prođe baba Luca među djecu dođe pa kad vidi da joj Marka nema odmah Miji baba upit sprema Mijo Luci sve istinu veli kako Marko babi ići želi je l' moguće da ga nisi srela na to je se baba zamislila mojoj kući odmah trči Mijo je li Marko do kuće izbio ti nevjesti mojoj Luci kaži nema Marka da ga odmah traži trči Mijo trčeć' zapomaže ujni Luci da vijesti kaže pa prozbori u panici Mijo je li Marko doma dolazio otiš'o je babi pravac sela al' ga baba nije nigdje srela plačuć' ujni progovara Mijo mali je se Marko izgubio. Vijest Lucu jako zaprepasti mlada žena hoće s nogu pasti u prsima sve ju nešto stišće sva se trese k'o u gori lišće suzne joj se oči ukočiše pa se čini Luca da ne diše mali tajac pa se hropot začu teško dišeć' opire se plaču milost moleć' u dragoga Boga majka sina dozivaše svoga susjedi su čuli i rodbina kad spomenu Luca Marka sina u tren oka svi se okupiše tješe Lucu a svi voljni biše uputit' se ka Gvozdu planini nać' će Marka baš se tako čini. Onda Mijo poče kazivati nestao je oko šesnaest sati taman prošlo trideset minuta da se nije vratio sa puta cijelo selo odmah tražit' krenu a po njima poznatom terenu dva im sata do šume je hoda a i Rama daleko je voda prije bi ga oni ugledali nego što bi mog'o stići mali ne mogu se ni sami sjetiti da bi mogli Marka izgubiti vidjeli bi da je doma doš'o a ni doma mali nije poš'o gdje je Marko zalutat' mogao kao da je u zemlju propao od njihove staje u planini oko dva se kilometra čini Goračića Avde tu je staja a potrazi ni tu nema kraja reče Avdo reče mu i žena ne vidješe Marka tog vremena mi smo stalno oko staje bili ništa živo mi nismo vidjeli da je Marko tuda prolazio zasigurno ja bih ga vidio Avdo reče pa naredi ženi u potragu za čeljadim' kreni ne čekajte treba odmah poći ne bi l' dijete našli prije noći. Dan sunčani skoro je pri kraju u Markovom rodnom zavičaju svi su ljudi na noge se digli u Orašcu na sve strane stigli svi slušaju Marka dozivaju nigdje glasa u cijelome kraju noć počela mjesečina sije a svi traže isto k'o i prije dragi Bože tko će nać' ga prvi a od Marka ni krvi ni strvi cijelu noć su bili u potjeri galameći da zaplaše zvijeri kako ne bi Marku došle glave u toj noći užasa i strave bez uspjeha zoru dočekaše onda poziv našoj vojsci daše policiji stigla je depeša malog Marka nestalo Grbeša pretresoše oni toga dana svaki kvadrat i Gvozda i Vrana policija tad je Avdu zvala i od njega iskaz uzimala Avdo reče k'o i oni prije malog Marka da vidio nije potraga se za Markom nastavlja u subotu ćaći mu se javlja.

Ivan Grbeš kad ču ove vijesti skoro da se i on onesvijesti plače Luca sa tugom se bori tužne vijesti suprugu govori moj Ivane moja rano ljuta jadna li sam na tisuće puta što žalosna dočeka vremena ove vijesti da ti šalje žena jadikujuć' kroz suze kaziva malog Marka nigdje nema živa kad ču Ivan što mu žena veli i sin nesta moj anđele bijeli kosu čupa i nabraja jako o moj Marko moje sunce žarko tebe više ne će vidjet' ćaća kad se bude našoj kući vraća. Kao da te Vran planine vila na nebeske visine odnijela tragedija izmamila ova muške suze teže od olova baba Luca plakat' ne prestaje često puta pomoć joj se daje pa u boli svojoj baba znade da ga nađu sve je manje nade pa potragu svu baba saziva za Markove igračke kaziva što je Marko uza se imao onog trena kada je nestao u potrazi sva je vojska naša no igračke nitko nije naša ni odjeće niti bilo čega što bi moglo ukazat' na njega četiri i pol godine imao mali Marko kada je nestao na nogama imao je pume obuću od gume i na sebi imao je hlače baba priča uzdiše sve jače ispijajuć' svoje bijele kave možda ovo pričam zabadave plav je dječak smeđe krupne oči k'o da Sunce iz očiju toči plava kosa malo valovita baba plače sebi kose čupa pa se kaje i u prsi lupa da ja sam ga sa sobom vodila jadna ti sam sad bi mirna bila. Da tko znade da ga sudba čeka tu ti ne bi doš'o ni za lijeka da je Marko svjestan bio toga on se ne bi udaljiti moga al' sudbina nemila ga zgrabi zbog ljubavi ka rođenoj babi zato baba i nabraja sada i ne će se utješit' nikada o moj Marko sokole najdraži kuka baba narod Marka traži potraga je izgledala moćno tražili su oni danonoćno za nalazak svatko nadu gubi njihovi uzalud su trudi Marka nema sve ga bolje nema potraga se odustati sprema samo neki zna rodbinu bližu svako jutro u zoru se dižu prazan pogled svima u daljini Marka vide tako im se čini raširenih ruku njima hrli kao da ih želi da zagrli da zagrli roditelje svoje što u tugi bespomoćno stoje policija profesionalno zapitkiva njih nešto stalno jeste l' s ikim u zavadi bili i u kakav sukob ulazili je li bilo mržnje i napasti razmislite na um će vam pasti. Luca majka k'o anđeo sveti to joj ništa nije na pameti otac Ivan čovjek je bez mane s koje hoćeš pogledati strane miran, pošten, svoga posla gleda to su ljudi od Božjeg reda za uzor su cijelom selu bili ni sa kim se nisu priričili ta su čeljad k'o obitelj sveta pa nam na um ne pada osveta još opcija jedna je posrijedi ne znam je li uopće pričat' vrijedi no mislimo da se znati mora o kretanju snaga UNPROFOR-a taj UNPROFOR vojska odabrana kroz Orašac prolazi tih dana ali nitko nije zamijetio da je Marko s nepoznatim bio ta budućnost bit će otvorena i za daljnja buduća vremena za otmicu ne znamo motiva je li Marko kao žrtva živa je li otet na kojoj je strani ni službeni ne znaju organi jesu l' dijete baš na cesti sreli i u pravcu neznanom odveli ta opcija realnom se čini da je Marko sada u tuđini da je mrtav to ti ne prihvaća majka Luca niti Ivan ćaća brat stariji Mijo mu je ime ne može se pomirit' sa time brat mu mlađi imenom Mario istoga je razmišljanja bio i najmlađa sestrica Marija misli kao i braća starija Marko živi tako svi mislimo i za njega Bogu se molimo. Sad on ima osamnaest godina osoba bi treb'o biti fina mi molimo svjetske humaniste zbog savjesti da im budu čiste da bi temu ove pjesme znali i crvenim križevima dali da Crveni polumjesec znade možda ima i kod njih nade da u ovo vrijeme poratno vode Marka k'o siroče ratno molim Crkvu molim svećenike da se čuju njihove prodike da se traži jedan momak mladi i da znade o čemu se radi a tko sumnja na podrijetlo svoje nek' se javi na adrese moje na omotu kasete stavljene i na svjetski jezik prevedene svi mladići što su u zabludi da sjećanje kroz maglu ih budi nek' se jave kontakt uspostave upoznaju roditelje prave još molimo Interpola ljude da Interpol u pomoći bude svu gospodu u cijelome svijetu nek' im savjest bude na tapetu ako nešto saznaju da jave spoznaje će za nas biti prave još molimo i tjednik Arenu da traženje Markovo pokrenu jer su moćni k'o nikad do sada hoće l' Marka pronaći ikada nadamo se i Boga molimo čekamo te Marko i volimo.

MILE BAKOVIĆ - DUVNO POLJE KOLIJEVKA HRVATA

Festival gange i gusala, München 1993.

Eeeeej Duvno polje pokraj Rame ono čuva uspomene davne oko polja gradine kamene u ilirsko doba sagrađene cijelo polje selim' urešeno u prastaro doba naseljeno oko sela goletne planine niz je šuma pašnjaci, doline pod planinom šume zimzelene od tuđinske ruke uništene od sjevera kada vjetri pušu šuma nema da to čuvaju s istoka Vran planina stala u mnogim se pjesmama opjevala sa sjevera Ljubuša se slila lijepu Ramu od Duvna sakrila sa zapada Kamešnica zasjela lijepo Livno s Duvnom razdijelila s južne strane malo uzvišenje nisko gorje i tvrdo kamenje Grabovica diže se tu dolje sakrila je slavno Roško polje. Oko polja uvale malene zaseocim' mnogim naseljene ljute gore dinarske gomile Jadransko su more zaklonile slavnog polja povijest je bogata još od doba Ilira Dalmata krška ravan i visoka gora šume guste rodna rosna polja i bogati pašnjaci zeleni visokim brdima okruženi Dalmati se oko polja kuju prijestolnicu svoju utvrđuju čuvaju ih neprolazne gore i krševi uz Jadransko more al' zaludu mnoga utvrđenja oko Duvna što su sagrađena Rimljani ih silno napadaju na Privali Gradac razaraju Delminium jako utvrđenje doživljava svoje pustošenje Rimljani ga vatrom zapališe i na silu njega osvojiše kad Rimljani Duvno osvojiše u njem' mnoge zgrade sagradiše načiniše brojna utvrđenja i još mnoga zdanja uljuđenja doživljava Duvno bogaćenje u najviše visine se penje tako rimski mir i blagostanje za četiri stoljeća ostane dok se jave postrojbe Mongola navaljujuć' put Jadranskog mora Rimljani su velik otpor dali dok ne dođu pogani Avari Rimsko Carstvo strašno razrušiše Dalmaciju svu opustošiše sve od Save do Jadranskog mora nema više rimskoga otpora. Završetkom stoljeća šestoga na pustoši područja rimskoga Hrvati se jugu pomicaše a pogane Avare straše od područja cijele Dalmacije rodno gnijezdo u Duvnu se svije župani se u njem' sastajaše Županjcem ga od tada prozvaše ravno polje goji ures cvijeća slavnoj lozi Trpimirovića u kojoj se kralj Tomislav rodi da hrvatsku zemlju oslobodi uzda se u hrabrost i poštenje rimskog pape krunu i znamenje predanim radom svijet osvaja sva Hrvatska njemu se pripaja kralj mađarski Arpadom se zvaše na slavenske zemlje udaraše sve ravnice u prah pretvorio i Moravsku zemlju osvojio dinarskim se brdima primicaše knez Tomislav na branik mu staše čvrstim lancim' u brdim' ih veže te Mađari preko Save bježe car bugarski srpskom zemljom hara svu Srbiju u pustoš pretvara na Hrvatsku zemlju navaljuje knez Tomislav poraz ne poštuje tad Bugari propast doživješe Hrvatskoj se nikad ne vratiše još Tomislav svu Hrvatsku kuje te najviši sabor najavljuje na ravnici polja duvanjskoga uskrsnuće roda hrvatskoga. Sva moguća hrvatska plemena na Duvanjskom polju okupljena koliko je na svijetu Hrvata svakome su obilježja data žarko Sunce kol'ko ima zraka toliko je na polju barjaka a puno se i trudi i pati treba svaki barjak obasjati mili Bože lijepe blagodati cijelo polje izvezli Hrvati sva Hrvatska tu je okupljena po plemenim' mnogim razređena svi banovi divnih banovina Tomislava dižu do visina jarko Sunce polju se udvara blago grije vrućinu ne stvara tiha bura sa sjevera bila da se ne bi magla nadvisila crna Zemlja jarko Sunce kori što zastade na visinam' gori nasred neba kao da je stalo ne bi li se polja nagledalo a ni ona sama nije znala okretati dalje se prestala dragi Bože kakva je milina Duvno polje gledati s visina izvezli ga Šuica i utrina a resi ga trava djetelina bujna trava gusta i zelena poslovima poljskim izrešena a gospoda hrvatska je cijela Tomislavu darove donijela svećenici Rima tu se slili darove mu blistave donijeli od važnoga poslanika svoga zlatni znamen roda hrvatskoga zlatna kruna kralju posvećena u najljepšu crkvu postavljena u kojoj su svijeće upaljene mnoge svete moći postavljene cijela crkva lijepo urešena raspelima divnim okićena knez Tomislav poklanja se svima te pobožno svetu pričest prima najvišem se prijestolju primiče pred svim svijetom na koljena kleče pa krunitelj ispred kralja staše te ga svetim uljem pomazaše kraljevskim ga mačem opasaje svoje žezlo u ruku mu daje onda krunu i svetu i pravu Tomislavu postavlja na glavu Hrvatska se kraljem orodila svećenstvo svete pjesme pjeva dok krunitelj svete knjige čita kralj Tomislav vedro nebo pita plavo nebo bi li moglo i ti u vedrine svoje uknjižiti za sve vijeke istina poznata da je Duvno kolijevka Hrvata vedro nebo ne zna govoriti al' zna vedrinu više polja viti božanstveno nebo se otvara Tomislavu znakom odgovara na visinu čudo potvrđuje trobojnicu svijetu prikazuje služba Božja kraju se primiče cijeli narod na koljena kleče sad svečano iz crkve izlaze pitomljena polja pronalaze kralj Tomislav na konja se penje te kraljevsko kaziva znamenje na sve strane mačem se zaklinje da će hrabro branit' kraljevine da će Boga uvijek veličati da nikoga ne će napadati da će pravda i sloboda cvati da će vječno živjeti Hrvati. Nakon toga božanstvenog čina cijeli sabor vijećanje počima svo pučanstvo složno potvrđuje i zakone zemlji uređuje banovine svuda otvaraju i stabilnu državu stvaraju cijeli narod na polju ostaje Tomislavu povjerenje daje da će vjerno svom kralju služiti i Hrvatsku zemlju učvrstiti svi vladari kralja veličaju i svoje mu obećanje daju da će mu se vjerno poklanjati da ga nikad ne će napadati kralj Tomislav pametno kraljuje i granice zemlji učvršćuje pa Božja volja se nastavlja ode nebu a zemlju ostavlja sin Krešimir krunu preuzima Božju mudrost pokazuje svima tako slavno kraljevat' nastavlja a ni oca svog ne zaboravlja opet Božja volja nepobitna uzima ga s ovoga svijeta nejaki mu sinovi ostaju nedorasli krune se primaju tako naša zemlja plemenita na najljepšoj točki ovog svijeta od tuđina opet napadana i za neko vrijeme raskopana al' se uvijek junaci rađaju opet svoje svome povraćaju grad Županjac nema svoga cvijeća nit' kraljeva Trpimirovića ravno polje uz Bosnu pristaje i u novom kraljevstvu ostaje. Novi kralji bića hrvatskoga nisu bili roda prethodnoga nit' Županjcu ugleda daju u Jajcu se Turcima predaju i hrvatska država nam slavna sa svih strana vječno napadana najstrašniju propast doživljava kad se Turska sa Balkana javlja turska sila milost ne imade sva Hrvatska u tugu zapade sa istoka Turci navališe lijepu našu zemlju osvojiše divnu zemlju brutalno prelaze islam šire a kršćanstvo gaze čudan zakon silom naturaju Oca mole Sina ne poznaju porušiše crkve posvećene napraviše džamije zelene u njima se naša braća mole i kulturu istočnjačku vole teška kruta bijaše vremena mnoga naša braća poturčena protiv svoga naroda se dižu što je sveto hoće da pobrišu petnaesto stoljeće se piše Duvno polje Turci osvojiše uzalud Sunce polje obasjaje kad kršćanstvo u tami ostaje domove im lijepe otimaju u male ih kuće zatvaraju ni prozora ne smiju imati da ih može Sunce obasjati plodnu zemlju više ne imaju siromašni kmetovi postaju Turci novi zakon postavljaju mjesto Sunca Mjesec veličaju niti rade nit' polje poznaju u debelom hladu uživaju u toj bijedi i teškom očaju rodno mjesto mnogi napuštaju uzimaju obitelji cijele najviše se u primorje sele gdje na vlasti ne imat' Turčina mole Boga i njegova sina da se svjetlo u Županjac vrati da slobodu dobiju Hrvati. Tako teška stoljeća prolaze nešto bolja vremena dolaze jedna majka sina porodila cijelo Duvno od zla izbavila rodno mjesto Brišnik mu se zvaše majka sina Duvnu darivaše on ne hrani mile roditelje nego pravdi postavlja temelje te duvanjska legenda postaje Tomić Mijat ime mu se daje svako srce udara hrabrije kad se sjeti Mijata delije Turci gube mnoge pokrajine i u Duvnu dolaze promjene redom Turci Duvno napuštaju poturčenim zakon ostavljaju sad begovi Duvnom upravljaju i svoj narod natrag vraćaju ta Kopčića obitelj prozvana još odavno islamizirana za kršćanstvo malo blaži bili mnogi narod duvanjski vratili spominju ih mnogi uzoriti da su bili ljudi plemeniti poturčeni što su tada znali s kršćanima mise su slušali od Kopčića tog turskoga kraja nije bila zlostavljana raja ako neka možebitna svađa i rođenoj braći se događa. Austrija kad je dolazila povlaštenje Turcim' ostavila a iako Turci propadaju još u Duvnu utjecaj imaju Austrija stabilna država red i službu brzo uspostavlja i velika sigurnost dolazi mnoga mladež u škole polazi i zakone brzo postavljaju po selima planove crtaju uljuđenost stvaraju u gradu okreću ga kulturnom Zapadu prometnice kroz Duvno prolaze modernija vremena dolaze za vremena carstva velikoga bilo puno svijeta poslušnoga kršćanstvo se brzo osvješćuje stara povijest opet se poštuje hrvatska se društva osnivaju i kulturu staru obnavljaju tad duvanjski ljudi načitani u odbore što su izabrani pozivaju sve Hrvate svijeta da se povijest hrvatska pročita i krunidba kralja hrvatskoga sred širokog polja Duvanjskoga prošlo ravno tisuću godina teret dobi naša domovina da se crkva u Županjcu pravi i najviši događaj proslavi. Tog vremena Austrija pada srpski režim u Duvnu zavlada proslava se nešto usporava al' uskoro ideja se javlja da se crkvi temelji udare a fra Mijo kupi milodare taj svećenik glasa visokoga po svem svijetu roda hrvatskoga osvješćuje pamet u Hrvata siromašna ali i bogata svega svijeta kupi prijatelje da kraljevski spomen utemelje na krunidbu Tomislava kralja slavna povijest da se sad proslavlja svo hrvatstvo iz tame ustaje Županjcu se sveto ime daje Tomislavgrad prijestolje Hrvata srpski režim konačno prihvaća sva Hrvatska za prava se diže srpski režim propada sve niže tad grobnicu od Duvna pravi da hrvatski narod obezglavi.

Velika se skupština saziva sve hrvatske čelnike poziva teški zločin potajno se snuje Stjepan Radić neka prisustvuje tad ubiše Radića Stjepana teška rana Hrvatskoj zadana radi nje se mnoge smutnje množe to se teško preboliti može sloboda je svih Južnih Slavena na najniže grane dovedena u svijetu se komunizam stvara Rusko Carstvo okrutno obara Marx i Engels uvode mu daju Lenjinu ga u srce pridaju od Lenjina Staljin preuzima te slobodu svima oduzima. Cijele zemlje u okove veže te provodi progone najteže partija se strahovito širi da slavenske narode pomiri sad su opet svi Južni Slaveni u partijske okove svezeni ta okrutna ideja partije sve narode u obruč da zbije tim oružje grdno se otkriva ruskim stilom komunizam ziva koji Staljin na sjeveru kuje i po cijelom svijetu raspiruje sva Hrvatska u mukama gori al' se Duvno ne da da pokori nego uvijek gleda do visina moleć' Boga i njegova sina u najteže vrijeme Staljinovo veliča se ime Isusovo sa zulumom turskim zamućene boljševizam donosi promjene prvo što im u srcima blista u narodu da ne bude Krista svo privatno dobro uništiti u proklete kolektive zbiti tako ljudski razum umrtviti da se može lakše pokoriti partija se nerazumno kreće neradnike na vrhove meće sve neljudske zadaće provode koje narod siromaštvu vode od Turaka ideje primaju a odbori begovi postaju mjesto mlijeka turske kave piju vino spale valjalu se smiju dvorske lude po gradu stvaraju da se lakše smiju, zabavljaju jadni narod po selu se pati Boga moli rada se prihvati u tom smislu posla ne nalaze te u druge gradove odlaze gdje se Tito za Boga priznaje tu se kredit veliki izdaje naša mladež iz doma istrgana bježala je preko oceana ostaviše svoju djedovinu naseliše svu svjetsku širinu mnogobrojni seoski mladići kriomice morali su ići a koje je savjest podržala bolje nije UDBA pohvatala ostaviše dobra u svom kraju da se nikad doma ne vraćaju napustiše gangu i pjevanje stalno broje i noći i dane uvenuše snovi mladalački ne čuju se glasi djevojački niti kakve vajde izmišljaju radost prođe očaji nastaju. Ne imaju vjernih prijatelja nit' seoskog dječjeg veselja samo srce u grudim' se steže sve je tuđe ništa ih ne veže rodno mjesto u mislim' gledaju nema snijega da se pogrudaju može sniježak nekako i pasti al' ga ne zna bura premještati tužne pjesme oni su pjevali i uz pjesme suze prolijevali sjećajuć' se zavičaja svoga stalno mole i Gospu i Boga da sloboda u Duvno se vrati da se mogu svoga nagledati do kada će suze prolijevati pjevajući živjeli Hrvati mnogi mogu noći mirno stati ali svoje ne mogu poznati cvijeće može u vrtu stati al' ne može onako mirisati noćca može svugdje vedra biti al' ne može zemlju ohladiti pa da snivaš snove mladalačke da te bude pjesme djevojačke nema više ljubavi da sija mnoge cure tuga obavija ali dugo nisu izdržale za nedrage momke se udale nepoznatoj ženi šalje para pa s njome on obitelj stvara kako li su roditelji stari bez rođenih sinova ostali crno nose u zemlju gledaju pokoreni prava ne imaju danonoćno mislit' ne prestaju kud im djeca po svijetu lutaju kada će ih očima vidjeti hoće l' svoju vjeru napustiti tko se Hrvat u tuđini piše domovina ne viđa ga više pisma sinu ne smiju pisati što ga UDBA ne će pročitati mili Bože je l' udbaši znaju kako majke srce raskopaju svaka majka koja je ostala crnom kapom glavu omotala tamno runo stavila na lice po uzoru Marije djevice često lijega a nikad ne spava oči plačne stalno boli glava dugotrajni nemili užasi mnogim majkam' živote ugasi ako jesu tugu preživjele cijeli život crno su nosile. Tako teška vremena prolaze Duvnu bolji dani ne dolaze cijela sela poželjela rada pa im zato izmislila vlada po cijelom svijetu se razlaziti sami sebi posao nalaziti Europom svud se potucaju i poslove svake prihvaćaju svakojaka progoni ih muka puno bijede, boli i jauka mlade žene same ostavljaju a nejaku djecu ne poznaju u tom jakom neredu i jadu sveta vjera otvara im nadu svećenici svud po svijetu rade vjerni narod od zla da ograde koji vjeru u Boga imaju redovito doma se vraćaju stalno pateć' u tuđemu kraju obitelji svoje odgajaju i bogatstva velika donose vlastodršci sve više prkose devize im mnoge otimaju i preko njih raskošni postaju pa sve više kao ateisti ponose se što su komunisti Božju milost oni ne poznaju sva bogatstva duvanjska prodaju mnoge škole oni otvaraju po marksizmu mladež odgajaju uz darove i druge ucjene dolaze im đaci do ocjene mladi momci ne vide izlaza pa im život služi pro prolaza niti uče niti škole vole radit' ne će a zabavu vole. Kafići se mnogi otvaraju neradnici tim se zabavljaju roditelji često u očaju više svoju djecu ne poznaju koliko je na livadi cvijeća toliko je u gradu kafića cijela mladež duvanjskog kraja u kafićima pada do očaja dan od noći dijeliti ne znaju noću budni a danju spavaju cijelo Duvno mori teška rana jer je mladež mnoga zatrovana zatrovana neradom i drogom turskom kavom, gasiranom sodom i nikotin razni uživaju žestokim se pićima odaju kad se zatim od svega umore mlade oči same se zatvore polumrtvi do svijesti dolaze iz kafića mora da izlaze jer će Sunce zemlju obasjati a oni ga ne mogu gledati onda ide brzoj limuzini što zaradi ćaća u tuđini limovi im mnogi isparani dok su bili dugo parkirani znakovima raznim urešeni dijelovi im mnogi razbijeni brzi motor prati novu modu toga trena pokrene im nadu odušci se mnogi otvaraju u brzine najviše ih daju jakom mukom dovezu se kući po kauču padnu u obući jadna majka što ga je rodila cijele noći na prozoru bdjela cijele noći nešto umorena glava joj je mislim' napunjena san je teško može prevariti polumrtva tad mora raditi sin ne može pomoći joj dati i ne može iz sobe ustati kad se Sunce zaklonu obara tad on oči umorne otvara pa on onda bezvoljno ustaje majka jelo na brzinu daje onda lijepe riječi progovara treba majka da mu dade para kad ponovno do para dolazi na brzinu od kuće odlazi taj običaj stalno se obnavlja rodbina se mnoga zaboravlja. Naši fratri u cijelome kraju tešku ranu na srcu nosaju s Božje strane upute im daju i mladeži oči otvaraju oni s njima gorki pelin piju kad istinu govorit' ne smiju jer dok mlade vjerom prosvjetljaju mnogi za to žrtvama postaju još im mnoge davaju pokude njih pravedne po zatvoru sude Duvno Turci davno napustiše al' prašinu tamnu ostaviše a nju vjetar i sad raspiruje i ljudima oči zasljepljuje komunizam zlu se pripaja te Hrvate guši do očaja mnoga turska slavna pustošenja u navikam' još ukorijenjena pa ne može se stvarnost da prihvati da je Duvno što su i Hrvati. Jarko sunce sinu sa zapada Duvnjacima ukaza se nada boljševički okovi pucaju i slobodni narodi postaju slavno Duvno listom raseljeno slobodarskim duhom zadojeno mnogi ljudi Duvna plemenita javljaju se iz cijeloga svijeta pa hrvatske stranke osnivaju i u njima čelnici postaju bijeli Zagreb s ravnim Duvnom diše svakog dana vidi se sve više slavno gnijezdo od sviju Hrvata ta zadaća od Boga mu data da Hrvatsku zemlju veličaju svim Hrvatim' srce otvaraju svi Hrvati u svem svijetu znaju staro gnijezdo u srcu nosaju ne će nikad nikom živu dati te jaslice svete raskopati u kojim je kruna posvećena od rimskoga pape upućena svijetla kruna kralja Tomislava svim Srbima slobodu je dala od bugara kad su ucviljeni i po cijeloj zemlji progonjeni kad je doš'o kraj života njima kralj Tomislav u krilo ih prima ako Srbi u Duvnu postoje gledaju ga kao mjesto svoje samo neki što su usiljeni protiva su svakoj uspomeni svaki Duvnjak što u njemu živi Tomislavu treba da se divi i svi oni što su raseljeni ti ne smiju bit' zaboravljeni ne gledajmo samo na bogate svi što žele nek' se Duvnu vrate svih Duvnjaka ne bi mala vjera australska kad bi se vratila. Muslimani u našemu kraju hrvatskome svijetu pripadaju što no mi smo skupa glasovali zastupnike svoje izabrali pa ako smo pravi demokrati jedni druge moramo štivati poštivati kulturu i vjeru te s njihovim živjeti u miru svi imamo iste dogovore najmračnije skinuti zastore svoje oči dobro otvoriti zapadnom se svijetu pripojiti primit' vjere napustit' idole koji vjeru u Boga ne vole niti cijene blagodati rada što je dika modernog Zapada ne će trebat' lutati po svijetu tražit' kruha ne veličat' Titu nemojmo se u laži uzdati nek' istina u narod se vrati neka ljubav istine procvjeta i Zapadu otvorimo vrata da budemo s njim ujedinjeni u kulturnom svijetu zastupljeni cijela sela u plamenu gore žele svoja srca da otvore svoju prošlost hoće upoznati svome mjestu sveto ime dati koje mu je povijest zaklonila za vremena slavu mu sakrila i ptica je na grančici znala bojažljivo pjesmice pjevala Duvno moje neka ti je slava u tebi je kruna Tomislava. Grančica je bujna procvjetala Tomislavgrad kad je ugledala sada ptice slobodno pjevaju Hrvatima srce otvaraju davna povijest po svem Duvnu blista za spomenik treba biti mjesta nasred Duvna grada Tomislava nek' naraste ona bujna trava nek' ponosno ruže procvjetaju da Hrvati svog se nagledaju kralj Tomislav neka polje gleda da ga nikom pokriti ne da i još jedna slavnog polja glava nek' ne skriva uvenula trava učinit' mu pravdu za nepravdu vratiti mu jabuku, livadu da se srce otope od leda još nas Tomić iz pećine gleda nek' slobodno gleda Duvno svoje neka slova napisana stoje u duboko neka su urezana da se vide s visokoga Vrana na Brišniku učinimo pravdu neka kosi jabuku, livadu nek' se sjeća Tomića Mijata neka bude srce od Hrvata Zagreb ima bana Jelačića Tomislavgrad Mijata Tomića svaka majka nek' rodi Mijata jer je Duvno prijestolje Hrvata.

MARKO ČOLAK - U POSUŠJU K'O U KRAGUJEVCU

Ej Bože mili Gospode jedini znaš što bit će u Hercegovini Sunce sprži grožđe i voćnjake potop hara očeve i majke što no djecu uzdanicu svoju prepustiše kafanskom odgoju danas nema duhana ni krave samo im je stalo do zabave još će cure uhvatiti zeca u Posušju gdje no pjeva Ceca u subotu u večernje sate Ceca dođe zabavljat' Hrvate u Posušju ispod Radovanja naša mladež tu se Ceci klanja. Bože mili kad bi bila sreća pa ustati fra Grgu Martića da pogleda okolinu bližu Radovanju i Martića križu pogled baci na okolinu svoju Rastumači i mjestu Osoju ti su uvijek živjeli Hrvati gdje se ganga zna dobro pjevati gdje su gusle i diple svirale cure momcim' jabuke bacale danas to je u drugome planu druga glazba zauze kavanu mladež po kafićima skače i dimove duboko uvlače tuku viski ili štok-colu k'o i oni što idu u školu a uvečer do u kasne sate što žalosno za sve je Hrvate vrag odnio glazbu i kafiće čemu uče cure i mladiće Ceca srpsku pjesmu zaorila mladež kao da je pobijesnila znoj probio momke i djevojke Ceca pjeva pjesme srbijanke. Tako pjeva sve do zore rane i veseli mlade Posušane Brijeg Široki i naše Gruđane i sve drugo što dođu sa strane ovome se mi nadali nismo Ceca gradi bratstvo i jedinstvo koje punih pedeset godina jad zadaše našim Hrvatima ne znam bi li Thompson doći smio ej bi li ga MUP odmah uhitio ali može u nas doći Ceca il' iz Niša il' iz Kragujevca ne treba joj ni osobna karta pjesmuljcima neka je bogata nek' je suknja sve više koljena što skromnije nek' je odjevena a kakva je pjesma važno nije samo nek' je rodom iz Srbije do čega smo došli braćo mila povijest naša nije upamtila zlo vrijeme srpske kraljevine ni zlo vrijeme Juge Titine da nam Srbin u Posušju pjeva koga samo proglasiti kriva neka zna tko god znao nije na tisuću godina i prije kad bi moćni care Simeone htio Srbe pokoriti one kralj Tomislav Simeonu prijeti i sve Srbe ondašnje zaštiti pod okrilje svoje ih stavio od sigurne smrti ih spasio sve od tada do ovoga vremena sa Srbima imamo problema jer kada su malo ojačali Hrvatsku su našu osvajali živa s njima ne imasmo mira dok Tuđmana to isprovocira zapadno od Karlobaga ustade se domovina draga Tuđmanovi Bljesak i Oluja srede Srbe kao rad slavuja. Vrijeme dođe razmišljam u sebi dođe Srbin da ga nikad ne bi u Posušju k'o u Kragujevcu Ceca pjeva našem Hercegovcu Ceca pjeva do jutarnjih sati slušaju ju svi mladi Hrvati koji doma stižu u svanuće otac, majka budni su kraj kuće oni cijele noći ne spavaju a najgorem uvijek se nadaju cijelog dana u nedjelju svetu naša mladež leži u krevetu misa prođe i lajanje kučka ustaje se negdje oko ručka kad ručaju opet u kavani eto tako prolaze im dani. Zato molim sve naše moćnike i sadašnje i bivše politike da se Ceca u Srbiju vrati u Posušju pjevat će Hrvati tuđa glazba neka njoj da sreće neka naše ne truje kafiće neka naša zemlja bude prosta Srba nam je zadovijek dosta goni Srbe iz naših kafića naše sunce našu zemlju grije bježi Ceco do svoje Srbije.

BOŽIDAR ĐUKIĆ - KRVAVA KRAJINA

Ej iako me bratske rane bole pjevat' hoću narodu srpskome da ih želja od Krajine prođe sve dok vakat od osvete dođe da povrate svoju đedovinu ej jer junaci nikad ne umiru. Pričaćemo mladom naraštaju za Krajinu i njenu izdaju pitaju se srpske izbjeglice kamo naše vojne jedinice ko naredbu izdajničku dade te naš narod toliki propade što poklato a što pobiveno il' na druge muke umoreno kamo naša sila i tehnika ej ko to pusti srpskoga krvnika. Bez ijednog metka opaljena da Krajina bude opkoljena mjesto da su dijelili metke izdajnici rasturiše letke i ostade riječ za pamćenje i naredba stroga povlačenje. Na dva dana prije pada Knina put napravi sramotna družina kuda je će proći izbjeglice goloruki bez odstupnice. Krajina je u starom zemanu odoljela caru i ćesaru a ne moga odoljet' Tuđmanu. Pet godina krvavoga rata niđe ne bi da priđe Hrvata da pomoli u Krajinu nosa jer je bilo srpskoga ponosa kamo srpske jedinice naše te ovako uđoše ustaše da klanicu po Krajini čine ej na sramotu srpske sirotinje. Što Krajinu obavija tama gore sela kod Grčkog Islama je li moglo osvanuti prije crnje jutro od svetog Ilije te dva dana po Ilindanu ej srpstvo moje ovako propanu. Miljevački plato kod Drniša Srbinova grobnica najviša Divoselo kod Gospića grada kakvijeh je doživjelo jada divna Liko od Krajine diko osta l' tamo od Srbina iko. Oj Štikovo tvoje ti ljepote možeš li mi opisat' strahote kako prođe od ustaškog noža je li kuća na životu možda ko mi moju đedovinu dira ima l' iđe štikovačkog sira tvoja polja i rosne livade ej šta mi moji Štikovljani rade. Ne čuje se više pjesma lička velika je tuga izbjeglička nit' se čuju diple ni dvojnice zamućena voda na Plitvice nit' osviću kao prije zore a karinsko svo u krvi more. Ej teče Krka mutna i krvava a Zrmanja ljudske kosti valja ništa nije kao što je prije šahovnica nad Kninom se vije pala tama nad cijelom Krajinom plače nebo nad srpskom sudbinom. Opet se je kao nekad prije Čarnojević diga Arsenije zastavit' se neće do Karpata traži kuću bez kućnijeh vrata krenu garda s Banije, Korduna Zelengrada, Vojnića i Slunja od Obrovca, Lapca i Benkovca od Drvara, Grahova, Petrovca ima l' teže na svijetu išta no kad kućna ostavljaš ognjišta. Vedro nebo a munja sijeva je li java ili se snijeva tužno bješe pogledati ovo dalmatinsko pusto je Kosovo kud pogledaš svud je kasapnica gordo stoji crkva Lazarica ali u njoj nema sveštenika razvaljena vrata od čelika krv prosuta po njenom oltaru sveca nema po njenom duvaru ništa ovdje bolje prošla nije stara crkva proroka Ilije. U daljini na jednom proplanku čuješ neku ojađenu majku tužno cvili za jedincem sinom za Kosovom, cijelom Krajinom oj Kosovo dalmatinsko hoćeš ikad biti srpsko hoće li te mladi naraštaji vratit' ikad srpskom zagrljaju hoće l' ikad srpstvo ubuduće nestat' klete Brankovića kuće. Ej da mi je sad u ove dane da ustane Rašković Jovane soko sivi ljudska veličina pa da pođe do svojega Knina šahovnicu vidi đe vijori a svi srpski poharani dvori a grobovi naši prekopani ej nije isto što je bilo lani. Jovanova razorena kula a krajiška pjesma umuknula lička kapa sa crnijem florom niz nju rese žalost za Kosovom ej šta mi je đe sam zalutao snom vječitim Jovan je zaspao. Ni mrtvome ne dam da počine oprosti mi neumrli sine ej da mi je da me želja mine na izvoru da dođem Cetine i cvijeće đe je neuvelo na lijepo Miloševo vrelo zorno dođem na rijeci Krki đe su vazda kaluđeri mrki školovanje đakona, monaha, episkopa, srpskih patrijarha oj Kosovo što si pored Knina bićeš opet u ruke Srbina tvoja polja prirodno bogatstvo najveće je Krajišniku carstvo. Pa će opet na bedeme Knina vinut' barjak u ruci Srbina doć' Ličaninu i lijepoj Lici ej je l' ovako braćo Krajišnici.

MARKO ČOLAK - TUŽNA SUDBINA NESTALE ANTONIJE BILIĆ

Ej pjevao sam pjesme svakojake veselio očeve i majke veselio starce, omladinu i cijelu našu domovinu ali pjesma koju pišem sada bit će puna čemera i jada otkad moja ruka pjesme piše takve ne će napisati više čim mi na um ovaj zločin padne suza počne a ruka mi stane ovo nitko opjevao nije otkad Sunce Dalmaciju grije život jedan kako se uguši i netko ga odnese na duši. Kraj Drniša blizu mora sinja uguši ga Dragan Paravinja koji jednu mladu srednjoškolku izmrcvari i baci u rijeku evo prođe godina i više ej netko zločin i zaboraviše. Zločin još zaboravila nije tužna majka Bilić Antonije čije oko uvijek puno suze jer joj kćerki život netko uze drniško je selo Kričke malo gdje je ove djevojke nestalo što ju tužna oplakuje majka moleć' Boga svakojega danka da ne luta na adresu krivu da ju nađe mrtvu ili živu opisat ću ovo u tančinu Antonije Bilića sudbinu slušaj majko slušaj curo mlada Antonija Bilić kako strada sedmi lipnja dvi i jedanaeste na čikolskom mostu ovo dijete vozilo je cura stopirala kako bi se doma prebacila ona doma željela što prije a do sela slabe su linije dan je bio jedan od najvrućih odredila stopom doći kući brzo stići ćaći i materi da ne misle što im je s kćeri jer je uvijek redovita bila kasno doma nije dolazila. Kad ju je jedan momak ugledao šleperom je pored ceste stao sve od puta Drniša do Splita vozač stao Antoniju pita kojim smjerom želiš curo veli on bi iš'o kudgod ona želi a kad cura s njime je sjela majka više nije ju vidjela istog dana kad cura nestala u potragu policija stala brzo zatim odmah pala sumnja da je vozač Dragan Paravinja evo što je na sudu rekao sudski vještak kad ga upitao na raskrižju puta kad sam bio Split-Šibenik što je vodio s lijeve strane djevojka je stala ja zamijetih da je stopirala u suprotnom smjeru sam vozio kad bi blizu ja sam usporio cura lijepa, zgodna, privlačita kraj nje stadoh pa ju odmah pitah vidim da te nekud vozit' treba hoćeš curo sa mnom do Zagreba a djevojka kad ju upita veli hoću ali pravac Splita nakon toga nije se vidjelo ja na putu okrenuh vozilo stadoh kraj nje otvorih joj vrata meni uđe cura nepoznata odmah priča od mene je pala al' se cura nije upuštala.

Ej čini mi se da za priču nije iz auta išla bi što prije a ja brzo auto ustavih s desne strane ja vrata zabravih cura tada štekavicu hvata vozačeva da otvori vrata željela je pobjeć' iz auta al' ovoga ne uspjeva puta. Cura tada stade me psovati više ne će sa mnom putovati kad sam htio dalje ju voziti pored mene htjela je skočiti htjela skočiti kroz vrata moja vidim cura poštenoga soja nogu mi je stala udarati a namjere moje stalno prati kad udarat' poče u kabinu ja nastavih vozit' ka Solinu okrenuh se na širokom putu i za Zagreb zauzeh ja rutu tijekom vožnje uspio sam stati i djevojku u krevet strpati u kabini što je iza sica djevojci sam često se primica silov'o ju, tuk'o i gnjavio dok ju nisam s dušom rastavio od Drniša kad krenem Krstinju u teškom je ona bila stanju na jednome mjestu pored Krke rijeke ovdje stadoh zbog potrebe neke iz kabine iznesoh djevojku bacih ju u rijeku Krku. S ograde tijelo sam pustio i poslije ga nisam vidio ali mario ja nisam nimalo je li tijelo u rijeku palo il' je negdje na mostu zastalo. Sve do danas njeno tijelo traže al' nikakav dokaz ne pomaže da su ovo doista istine pramen kose traže u Antonije što se nađe negdje kraj volana u autu Paravinje Dragana Paravinju još ne osudiše vele dokaz za ovo ne biše odvjetnici Dragana braniše vele iskaz da iznuđen biše vele da ga policija tukla dok priznanje iz njega izvukla a tijelo Bilić Antonije ni dandanas pronašlo se nije. Pretraženi brda i doline Krka rijeka i njene dubine nigdje traga Bilić Antonije k'o da nikad postojala nije strašan zločin ovaj netko krije obitelji Bilić Antonije svakog dana stalno mole Boga za spas tijela mrtva il' živoga Paravinju ne zaboravljaju a grijeh teški ne opraštaju al' nam reče onaj gore s neba grijeh se svaki oprostiti treba svi očenaš izmolimo sada za djevojku koja 'vako strada cure moje kada stopirajte ne sjedajte koga ne poznate kad prst digneš ti se sjeti prije što doživi Bilić Antonija.

SLAVKO MILARDOVIĆ - FRANJO TUĐMAN

Festival gange i gusala, München 1992.

Oj gusle moje mirodijo stara opjevajmo hrvatskog vladara spomenimo njegove vrline što učini za spas domovine odavno je imao u planu komunizam srušit' na Balkanu za nepune dvi godine dana odvoji se Tuđman od Balkana diljem svijeta ugovore sklopi pripadosmo zapadnoj Europi. Franjo Tuđman roda hrvatskoga sokolova srca junačkoga sivi sokol kad raširi krila veseli se domovina cijela da se manje vrše atentati Tuđman viče živjeli Hrvati Franjo Tuđman roda hrvatskoga dar najveći junačkoga srca ne boji se kad se na njeg' puca samo takvog srca treba biti komunizmu se suprotstaviti Hrvatima ispuniti želju komunizam srušit' u temelju. Srpski teror pod noge obori i Hrvatsku neovisnu stvori ali Franjo Tuđman se odluči i hrvatskom narodu poruči oj Hrvati braćo diljem svijeta stvar je jako oštra i napeta zato svima ja dajem na znanje da je loše i kritično stanje nit' možemo umrijet' ni živjeti a Srbija opasno nam prijeti. Beograd nam odnese devize zapast ćemo u još teže krize sve devize odnesoše naše i plaćaju njima mitingaše vjerujte mi brzo će se čuti njihov miting da dobru ne sluti Srbi mračne imaju namjere u Srbina nikad nema vjere zato braćo dok nam je na vrijeme da čim prije riješimo probleme od Srbije da se odijelimo i s bandom zadovijek raščistimo da hrvatske osnujemo novce za obranu gardu i mupovce sami sebi osnujemo vladu da nam nitko ne smeta u radu. Glasovi su trideseti svibnja najljepšega proljetnoga bilja tad po gori ptičice pjevaju a Hrvati državu stvaraju ako sada to ne učinimo od Srbije mi ju odijelimo vječno ćemo Srbim' robovati za Hrvate ne će nitko znati zato srce tko hrvatsko ima da mu na njem' leži domovina svatko roda i hrvatske vjere bake, djeda, oca i matere voli žrtve za Hrvatsku dati il' Srbima vječno robovati. Kad Hrvati vođu razumiše ne htjedoše ništa čekat' više u Europi iz zemalja sviju glasovat će za demokraciju i sa sviju šest kontinenata brojno mnoštvo skupi se Hrvata zrakoplove vidiš i vlakove svi Hrvati idu na glasove svuda vidiš male limuzine svi dolaze na prag domovine domovini banuše na vrata pozdravljaju svog Tuđmana brata ej Tuđmane naš rođeni brate hvala kad si pozvao Hrvate baš kada je kritično stanje svi smo došli na glasovanje samo jer Hrvatska nas zove evo svi smo došli na glasove jednoglasno smo za tvoju stranku i za našu budućnost hrvatsku.

MILE BONDŽA - GONI ČEDU PREKO VODE DRINE

Slušaj čedo poruku Hrvata ovog trećeg prokletoga rata Ravno ste nam uništili naše al' će bolje sad radit' ustaše opet Bender ponovio sinu pa prkosi svakome Srbinu pa Marković iz Čapljine naše sve će brate napravit' ustaše. Draga braćo hrvatskoga roda sada mi je zapjevati zgoda i spomenut' svakog bojovnika koji goni čedu svog krvnika oj Hrvatska krvlju natopljena ovog trećeg rata pravoga Hrvatska je zemlja prelijepa još kad po njoj guslari pjevaju u njoj ti je živjet' k'o u raju svoj na svome Hrvat biti mora od Srbije nema ni govora oj Široki i poskoci tvoji na braniku sada svaki stoji jer ustaše sa Široka Brijega nit' se boje četnika nit' miga migovi su po Širokom tukli jesu jada napravili bili a mi smo ih u skupine stisli padali su kraj mostarskog blata poruka je svakoga Hrvata mi smo ljudi srca milostiva milostiva zemlje ne dajemo niti svoje tuđem prodajemo. Poslušajte moji Hercegovci gubu gon'te preko vode Drine da nam guba ovdje ne ugine ej ako bi ovdje uginula Herceg-Bosna sva bi zasmrdjela slušaj gade smrdljivi Srbine granica je preko vode Drine granica je tamo i ostat će od Hrvata to su ti zadaće još i danas sa Široka se viče ustaj Ante dragi poglavniče tvoji momci i sad su u stroju spremni su ti u svakome boju Hrvati su narod ratoborni jer se bore svi za svoja prava da se stvara hrvatska država od Privlake sve do Banje Luke mi smo čedu gonili na muke stara Rama i Posušje naše sa svih strana brane ga ustaše naše Grude a i mjesta druga svakud pjesma podigla se duga. U veselju goni dušmanina preko Knina sve do Slavonije hrvatski se svuda barjak vije jer slobodna može zapjevati neka žive u slozi Hrvati Mostar glavni grade Herceg-Bosne na tvoje smo postrojbe ponosne znaš li čedo smrdljivi Srbine nikad više do Hercegovine evo tebi gada Beograda i Titograd taj grad ciganina ej dabogda vas raznosila mina dosta mi je kase je l' me čuješ od Srbina zakon ne poštivam Hercegovci priđimo oltaru molimo se Bogu istinskome i predsjedniku sada voljenome Bogu hvala bit ćeš cijela čista od četnika i od komunista jer batina dodijala bila i zatvori gdje smo gnjili nekad sada moraš Srbine pričekat' sada svoje opanke priteži preko Gacka za Beograd bježi Hrvat ima i vijeće i vladu koje ne će služit' Beogradu a ti Slobo četnička delijo da se ne bi kučko veselio ne će biti tvoja imperija nit' će biti Velika Srbija. Jer nikada zapamtit se ne će da se četnik ovuda lako kreće od Trebinja pa do lijepa Livna postrojba je svakud braćo divna kroz Bosnu smo gedže očistili pa do kletog Jajca dolazili ej brigadir silni Baja Sopta Bože mili dobro ti ih mota Mijo Jelić harambaša stari ej čujte braćo kakve čini stvari Jajce je od gadova čistio i dobro je njega pročistio Lačić momak silan sa Široka iako je ostao bez oka boreći se za hrvatska prava i savjete Hrvatima dav'o. Lačić stalno goni dušmanina jer mi nismo nikad manjina koju čedo davno zamislio dokle bi se kučka opružio poginulim borcim' što su pali ja pjevam pjesmu o zahvali. Nek' hrvatska bude zemlja laka što poginu hrvatskih momaka gardo naša a i bojne naše vrijeme došlo nikog se ne plaše Hercegovci ne boje se Rusa ustaša je iza svakog busa ej da vidiš kako li ih kusa ej sad slobodno pozdravljam vojnike što no brane velike enklave nezavisne hrvatske države ej Paveliću vrati nam se vrati ej pobili se Srbi i Hrvati.

MILE BONDŽA - NE ĆEŠ ČEDU NA NERETVU VODU

Ej ciknu vila s Veleža planine vijesti javlja iz Hercegovine ja sam danas na Mostaru bila sve sam svojim očima vidjela vidjela sam četničke kolone što ih Srbi do Mostara vode vojska nije k'o što je ranije već smrdljivi četnik s Romanije još na njima četničko odijelo sve kokarde stavili na čelo. Do Mostara pjevaju veselo stan' četniče kud si naumio u zapadnu nisi dolazio nit' ćeš ikad na Neretvu vodu na njoj nisi zapamtio zgodu Neretva je duboka i plava svima će vam u njoj ostat' glava pa će poteć' Neretva krvava zbog Srbina i njihovih glava dobro slušaj smrdljivi Srbine granica je preko vode Drine kad ste srpske doveli orijaše sve gazili preko zemlje naše bolje ti je smrdljivi Srbine da sve kupiš bježiš preko Drine i sa sobom nosiš priče Hercegovci nikog se ne plaše došlo vrijeme brane nas ustaše. Tu je bojna od Bušića Brune sve će vam pomrsiti račune to je bojna davno sakovana i ostat će do sudnjega dana još i danas sa Široka vičem evo zore evo dana evo Jure i Bobana ej Karadžiću glavu izgubio vele ti si jada napravio lijepa sela do grada Mostara sve si kučko spalio do kraja u tome ti gedžo ne bi dosta svih jedanaest porušio mosta majke plaču jadna djeca cvile stani čedo kurvino kopile majke naše a i naše bake u bosanske gonio sokake znat ćeš i ti znat će ti nacija cijela je se digla Kroacija groblja naša a i crkve naše sve si kučko spalio pohar'o razarajuć' do bijela Mostara u tome ti kučko ne bi dosta pa ubijaš ono što nam osta Hercegovci nikog se ne plaše crkve ćemo napraviti naše nikad više na Neretvu vodu Neretva je duboka i plava svima će vam u njoj ostat' glava pa će poteć' Neretva krvava zbog Srbina i njihovih glava. Mi pamtimo zloglasnoga ptića a četnika toga Pantelića crnogorsku gubu dovodio Veliku bi Srbiju stvorio al' se gedžo ljuto prevario. Nitko ne da pedalj zemlje svoje jerbo čuješ brane ju ustaše vidiš čedo što imade nova kako tuče bojna Bobanova i poskoci k'o lavovi ljuti svi su vama presječeni puti ne možete što ste naumili o sebi se Srbi zabavili krv se proli po Hercegovini po hrvatskoj lijepoj domovini al' je džaba što ste učinili džaba Miloševićeva vojska nas pomaže majka Isusova nas pomaže Gospa međugorska džaba rulja dođe crnogorska Vučurević što je pred njom Bože njegove se treba taknut' kože to je četnik kakvog u vas nema zapamtit će kakva mu je tema. Ej dva ste nas rata prevarili a treći ste čedo izgubili kako ti je kad te Hrvat tuče kad te munja iz oblaka puče Ravno ste nam selo uništili uništili vatrom popalili Široki se pomiriti ne će jer je naše svanulo proljeće.

ANTE GRBEŠA - TENKOVI NA OVOJCIMA, DESANT NA ŠIROKI BRIJEG

Na tisuću i devet stotina devedeset i prva godina kišnog jutra sedmi svibnja silna vojska s Mostara se digla i dadoše narodu na znanje da će zavest' poluratno stanje a namjeru imali su ovu pokoriti zemlju hercegovu kroz grad Mostar protutnjaše tako da okreću asfalt naopako. Polomiše dosta drvoreda pa to narod s nevjericom gleda parkirane gaze limuzine tenkovske ih gaze mamuzine strah narodu na sve strane tjera devedeset grmi transportera po državi stvori se kolona zazvoniše telefonska zvona glas dostiže do Široka Brijega gusta magla na zemlju se slegla kolona se niz ravnicu vije na Široki idu divizije po planovim' Borisa Jovića i komandom Mile Pantelića i ostalih glava Beograda da Hrvatim' nadodaju jada od Neretve i Hercegovine do Šuice preko Dalmacije preko Splita i drugih gradova ako mogne bit će zemlja nova. Ako bi se savladati dala Velikom bi Srbijom se zvala u Širokom prvo se saznalo sve se živo u paniku dalo glas se začu Mikulić Anđelka lištičkoga gradonačelnika čuj narode općine Lištice Brolet šalje na nas jedinice nek' se narod na ustanak diže dok se vojska ne primakne bliže treba branit' svoju domovinu i hrvatsku lijepu djedovinu jer Hrvatska to je naša mati tko je Hrvat neka tako shvati cijela sad se brani Herceg-Bosna to je naša divna i ponosna preko jedne tisuće godina to je bila naša domovina mi ne damo ono što je naše nek' nikoga tenkovi ne plaše. Nikad nismo bili osvajači i ne damo da nas itko tlači i nitko mi ništa rek'o nije što se na nas šalju divizije već sam zvao Herceg-Bosne vladu oni za to baš ništa ne znadu već narode općine Lištice zastavimo ove jedinice i budite jako hladnih glava da se ne bi vojska izazvala i nek' vlada razum i kultura jer nas netko u ponore gura ja ću zvati Herceg-Bosne vladu nek' brzojav šalju Beogradu da saznamo od vrhovne vlade što nam ovdje generali rade. Kiša lije munja nebom para trči narod u pravcu Mostara nastavnici škole zatvoriše mala djeca doma pobjegoše skrivaju se u mračne podrume iz podruma tenkove se čuje što ih Blagoje šalje da zavedu izvanredno stanje da ne dođe na vlast demokrata da ne padne zvijezda petokraka sve se zbilo veliko i malo jer je svakom do slobode stalo puk je velik do Pologa stiga od Posušja i Širokog Brijega sva'k' je doš'o tko je hodat' moga od Bekije pa do Ljubuškoga zakrčiše žive barikade da se sili prolaza ne dade narod vojsci šalje prigovore što se jasno s tenkovima bore što no su ih naše žuljne ruke napravile uz sve jade, muke doprinosom vlastitog dinara opet vojska kaže proći mora ne imadu drugog odgovora. Kiša lije noć se prva sprema narod kliče da prolaza nema a na Gvožđu prolaza im nije stigle mase iz cijele Bekije tko god stiže uzvikuje 'vako ova vojska radi naopako koju vode srpski generali da zaplaše ovaj narod mali mrak je stig'o nesta prvog dana kad evo nam Kljujića Stjepana vijesti nosi Herceg-Bosne vlade nek' se vojsci miran prolaz dade noć je stigla danjeg zraka nema narod kliče da prolaza nema jer se ovo sa zakonom kosi bojevo se strjeljivo nosi stigli ljudi sa svih gradu strana stigle mnoge mase Muslimana od Mostara i ostalih mjesta od naroda ne vidi se cesta cijeli narod na noge se diga od Posušja i Širokog Brijega kad je bilo pola prvog dana glas se čuo doktora Tuđmana čuj narode iz Hercegovine branitelju svoje djedovine ja se nadam da ste zdrava uma pa nek' dođe i do sporazuma uklonite vaše barikade nek' se vojsci miran prolaz dade. Ta poruka daleko se čuje što nam doktor Tuđman poručuje ta poruka Tuđmana Franje ovdje ne će promijeniti stanje jer tenkovi idu rušilački i Hrvatsku napadaju mučki u Hrvatsku ne smije se dirati jer to nam je i otac i mati generali natrag se vratite i topovske cijevi istopite i plugove od njih napravite od tenkova pravite traktore pa nek' vojska crnu zemlju ore pa nek' bude kruha i pšenice pa vam ne će trebati granice i sve drugo istopite oruđe čim se želi osvajati tuđe kud ste pošli kud bombe nosite da hrvatski narod posrbite i Hrvatsku našu pokorite. Te planove u vodu bacite i zdravi se doma povratite nikad nije oružana sila goloruki narod pobijedila sve je ovdje napetije stanje a duga noć, ne može da svane jedinice stoje ukopane narod daje sokova i hrane dijele im se kava i cigare tu vojnici ni za što ne mare oficiri gledaju preda se razmišljaju kako da se spase svanulo je i drugi dan proš'o i ponovno novi sumrak doš'o ista mjesta isto odstojanje treće jutro čekali da svane treće jutro u svanuće zore Kljujić traži s vojskom pregovore nek' se gvožđe u vojarnu vrati svjetska javnost ovu bruku prati stižu vijesti iz grada Londona iz Pariza a i Washingtona da se vojska na Hrvatsku sprema rat će počet' tu izbora nema generali ne će ni da čuju časnicima svojim poručuju da nemaju ni s kim pregovora sad na Kupres vojska doći mora trećeg jutra oko osam sati na Široki stižu i desanti spustiše se u selu Ledincu zatvaraju pute za Lišticu blokiraju sa zapadne strane sad ih opet padobranci brane stigli treći u selu Britvići zaplašiti narod u Lištici al' se narod uplašio nije što se desant iznad glava vije i kad prođe pola trećeg dana kad evo nam Jure Pelivana s njime cijela Herceg-Bosne vlada jer da ne bi pošten narod strad'o. Tu se Juri u Šuicu žuri i gore su u bloku panduri uperuju u narod topove ove vođe srpske Broletove u Širokom sad je teško stanje narod traži i naoružanje glas se začu fra Mate Hrkaća nek' se nitko oružja ne laća nek' se masa dostojno ponaša na tenkovim' sjede djeca naša trećeg dana kad biše činija stig'o nam je predsjednik Alija i odmah se narodu obraća a narod mu aplauzom vraća moj narode općine Lištice propustite ove jedinice vi ste ljudi razboritih glava poslušajte mene i Tuđmana propustite ove kolonaše što vam djecu gusjenicam' plaše držaste ih šezdest i dva sata e sada im otvorite vrata sve moguće sklon'te barikade neka im se miran prolaz dade makar bio preko vaše volje neka skoknu na Kupreško polje. Više nikad pasti na um ne će orat' asfalt ni rušit' drveće parkirane limuzine čepat' pustite ih od gladi će krepat' nek' im ovo opomena bude Hercegovce ne dirati ljude masa kliče Alija, Alija ovo nije narodna armija pustit ćemo al' nikada više drugog puta crno im se piše jer sve ove prazne ruke naše nikakvih se tenkova ne plaše al' da ne bi Božjega dara sa Širokog da ne bi fratara ni brzojava od Tuđmana Franje tu bi duge prebrojili dane. Tu još jedna potrefi se sreća što je stigla vijest Kuharića hrvatskoga kardinala Franje odmah se je promijenilo stanje još Alija kad je garantira da će mirno proć' smrdljiva sila cijela masa aplauze dade sklonili su žive barikade ode Ale za Lišticu pješke za njim grme grdosije teške kroz Široki umjesto cvijeća gorjelo je na tisuće svijeća e tako je prošla ova drama koja biše tri velika dana a uz pomoć Boga i Marije i hrvatske čelične nacije na kraju bi svakom reći htio ej bez fratara sve bi džaba bilo.

VESELKO ZELJKO - HERCEGOVAC U RATU U OBRANI OD ČETNIKA

Eeeeej zemljo moja krvlju natopljena zemljo moja teško ucviljena zagraktala dva crna gavrana zakukala ptica kukavica zaplakala majka Hrvatica zaplakala u gorici vila zove vila s Čabulje planine pa se začu diljem Hercegovine poručuje hrvatskom narodu trebamo se borit' za slobodu to ne biše Hrvatica vila već hrvatska majka ponosita. Ona svome poručuje sinu treba branit' svoju domovinu dragi sine dajem ti do znanja puno našeg biše robovanja stari režim treba uništiti i hrvatsku državu stvoriti sad se silan četnik osilio da bi Herceg-Bosnu osvojio kad je šesti travnja osvanuo s istoka Sunce tužno oganulo te je Sunce nasred neba stalo i na našu tugu proplakalo tužne zrake po svijetu bacilo da bijaše teško biše rat počinje nema mira više herceg-zemljo crno ti se piše a godina devedeset druga Herceg-Bosnu zahvatila tuga. Teški dani za Hercegovinu lijepu našu domovinu ljudi sjede u Širokom Brijegu gusle svoje držeći na krilu dozivaju Hrvaticu vilu čuješ li me Hrvatice vilo je li tebi ikad teže bilo tako vila poče da govori bili su joj točni odgovori nek' se povijest ne izbriše u povijesti dosta krvi biše sad zbacimo krvave okove da se ropstva više ne ponove želi pravdu i samo istinu neka otac kaže svome sinu nek' se davne ostvare nam želje pozdravimo naše branitelje Srbin hoće Bosnu pokoriti i Hrvatsku silom osvojiti i Veliku Srbiju stvoriti kulturu nam našu zapaliti i mnogima stavljati okove ubijati hrvatske sinove. Sad ustani ti hrvatski sine za obranu svoje Hercegovine i osobno u redove stajmo i ratničko kolo zaigrajmo svoj doprinos u obrani damo jer u dolini rijeke Neretve pristigoše srbijanske čete Užičkim se korpusom prozvaše cijeli Mostar oni opkoliše a s njima su došli kokardaši da se Hrvat što više zaplaši Herceg-Bosnu zaplašiti ne će dok se Hrvat njome kreće a mostarsko blato dugo i široko srpska sila preora duboko ovdje čine zločine najteže srpska banda iz Mostara steže jugovojska projektile baca na sva sela mostarskoga blata na stotine projektila pada Bože mili velikog li jada narod bježi na Jadransko more sve je svoje napustio dvore Imoćani momci odabrani svi su redom u obranu stali pet općina velikih kotara za obranu svoju se postara mlade momke na obuku zove sve odvažne hrvatske sinove inženjeri čuda učiniše skloništa nam mnoga napraviše opreme ih moderno i snažno Brijeg Široki u obrani je odvažno a probrani odvažni junaci drže crtu južnije od blata što četnička općina zahvaća Požurnice pa sve do Svetnica to je pobro teška bojišnica selo Garac i Goranci više i vama se crno piše a sve ove naše bojišnice širokobriješke drže jedinice. Srpska vojska sa ... jer ta fronta puno njih zanima naši momci iza paravana u svakoga spremna je ... da se neki Srbin ne privuče i nespremne grdno ih potuče a revni kuhari naši šalju uvijek svježu hranu našim momcim' što su za obranu za dom spremni i domaću lozu da jutarnju razbiju nervozu iza toga raspored se čita kud će koja krenuti elita i opasna obići terena što im druga strana sad priprema kada Srbi saznadoše što Hrvati na brdima rade na bojištu jako se muče i na crti našu djecu tuče da se svaki pokret osujeti nek' granata za granatom leti dok je crtu granatam' tukao i na drugoj strani se spremao pravili su mapu i planove Brijeg Široki kako da osvoje a to nikako biti ne će zagovara hrvatsko nam vijeće jer Hercegovac kukavica nije smrt ga zove on se na nju smije braćo ponosni Hrvati srbocrnogorce trebamo tjerati.

Otjerati sa prostora naših da nam više nereda ne pravi protjerati preko vode Drine u smrdljive ciganske jazbine protjerati iz Mostara grada da sloboda vječita zavlada. Oj Mostare ponosu Hrvata grade plača, smrti i granata grade tuge, jada i nereda mnogo mrtvih i potresnih slika na grad pada tisuće granata Bože mili krvavog li rata a narod se u podrume skrio da bi goli život zaštitio svuda puca jadno kuće gore mjesto ljudi topovi govore na stotine teških ranjenika potresna teška strašna slika čuje se prasak mitraljeza lete mnoge kugle od željeza a Neretva tužna i krvava to je slika mog Mostara grada a Široki isto ranjen biše jugozrakoplovi teret ispustiše. Dosta puta na gradu su bili smrtonosni teret izbacili rušili su tvornice i kuće Bože mili je li to moguće i prve su žrtve pale od četničke bande odabrane sedmi travnja devedeset druga Brijeg Široki zahvatila tuga toga jutra jugozrakoplovi izbaciše teret smrtonosni tu pobiše naše ljude crna zemlja nek' im laka bude Čitluk i sveto Međugorje i oni rane zadobiše svoje zato Gospe molimo te sada spasiti nam narod od stradanja ti zamoli sina svoga spasiti nas od vječnoga groblja a mi ćemo uz pomoć tvoju obraniti domovinu svoju jer imamo topništvo jako što u ratu borite se pravo. Oj slavuji ime vam je slavno vaše ime znade se odavno slavuji ste od početka rata jer branite prostore Hrvata borite se za naše prostore naša brda i za naše gore branite nam sela i gradove plavo more i naše otoke vi pucate na srpske bunkere bijedni čedo od straha se dere kad slavuji zapucaše jače jadni Srbin u bolnici plače i zato vam puno hvala i Gospa vam blagoslova dala i sanitet uvijek spreman bio prvu pomoć hitno je pružio a bezimena postrojba se zove ona ima haubice svoje borci hrabri nikog se ne boje kad pucaju šale nije srbocrnogorac u rovu se krije jer ovo je elita odabrana svakog trena paniku im stvara panika im zašla je u kosti ne ćeš dalje čedo srbocrnogorski sveti Savo pomoći vam ne će dok bezimena ovom zemljom kreće i tako bezimena uvijek kliče za dom spremni poglavniče a moram opjevati i postrojbu ovu munja nebeska svi ju tako zovu. To je munja sa nebesa kad pucaju sva se zemlja stresa dok pjevaju teške haubice srpske horde bježe uz litice bježe Srbi od granata ljutih od munje oštro napadnuti treba spomenuti i ... ljute i ... dosta ubojite minobacače svo topništvo naše jer slobodu nama daše od juga do naših planina svugdje top do topa svira agresore naše granatira agresor je krvopija pravi kad dolazi pljačka, robi, kuće pali eej čuj me zemljo Herceg-Bosna jer kažnjenička slavna posta ovo su ti momci odabrani hrabrim srcem domovinu brani zato jesu pošli u bojeve ljute četnicima zakrčili pute svi odoše u okršaje jake izvršiti najteže zadatke poskok bojna svoj doprinos dala i prva je u obranu stala bojovnici od srca im hvala širokobriješke i druge postrojbe svi u obrani domovine svoje kad protjeraše srpske jedinice sa Orlovca, Huma, Krivodola cijele bojišnice sa Slipčića srpskih uporišta tu čitlučka sada juriša sa Širokog postrojbe odabrane gone Srbe preko vode hladne a Neretva hladna i krvava tu je dosta srpskih palo glava puška puca a top riče za dom spremni poglavniče. Oj Hrvati sloboda nam sviće a naš Mostar u slobodi kliče bijedni četnik panično se krije teške bitke gubio i prije na prostoru bivše Jugoslavije želio sam opjevat' golgote rat prokleti što nam mladost ote ako četnik bude napadati eej topništvo će naše opet zapjevati.

IVAN ČALJKUŠIĆ - POBJEDA NAD SRBIMA

Eej na tisuću i devet stotina devedeseta biše godina osamnaesti prosinca mjeseca a uoči katoličkog sveca dani bihu Božjeg porođenja što Hrvati slave od rođenja sastaše se u Zagrebu gradu sabornici uz hrvatsku vladu donesoše povijesnu odluku da Hrvatsku iz Juge povuku da se riješe te jugorobije ej da Hrvat državu dobije. Sad poslušaj s Biokova vilo sve što se je dalje dogodilo to bijaše devedeset prve kada Srbi počeše da vrve ta prokleta njihova armija ona poče redom da ubija sve ubija što joj na put stade i zadaje svakom teške jade jugovojska tako se je zvala ona nije nikom mira dala krenula je iz svoje Srbije preko naše ravne Slavonije kroz Hrvatsku zemlju prođe Republici Sloveniji dođe njezin cilj je uvijek isti bio sve prisvojit' prijatelju mio i stvoriti Veliku Srbiju sve ostalo hoće da pobiju to im nikad ne će da uspije jer naš narod znade da se bije. Sloveniju htjede pregaziti za dva dana pa se povratiti eej hrabri narod male Slovenije on potuče četničke delije kada vidi ta četnička vojska njojzi ništa drugo ne preosta već se vrate u našu Hrvatsku tu glumiti neku ljubav bratsku na što Hrvat više nije pao već se odmah na noge ustao hoće branit' svoju djedovinu Hrvatsku nam dragu domovinu. Goloruk je pred tenkove stao umrijet' mu nije bilo žao svaki počnu u svojemu kraju sakupljati ono što imaju javiše se mnogi dragovoljci i Hrvatskoj pristupiše vojsci doktor Tuđman vrhovnik je bio Zbor narodne garde sastavio hrabra garda i redarstvenici počeše se skupljati po Lici po Zagrebu i po Slavoniji i po cijeloj našoj Dalmaciji stvorili smo jednu novu silu više Srbin ne spava u miru od istoka na nas udariše tu njihova sva elita biše po oružju treća u Europi biše tako pero piše udariše oda sviju strana još dobiše podršku izvana sve bijaše na njihovoj strani Hrvat mora sam sebe da brani. Na Vukovar biše udar prvi tu se proli dosta naše krvi al' dušmanin prošao je gore krv mu teče k'o Jadransko more branili ga naši dragovoljci sve hosovci pa i drugi borci oboriše razne zrakoplove jastrebove, orle i migove uništiše stotine tenkova na tisuće njihovih topova hrabri borci hrabro se borili Vukovar su obraniti htjeli al' sudbina htjela je drukčije ona njima dopustila nije jer sve biše na četničkoj strani i Vukovar presta da se brani. Nesta hrane nesta municije to im nitko dostavio nije kad Vukovar Srbi osvojiše sve u njemu redom zapališe još bolnice što u njemu biše sve ranjene Srbi pogubiše to su bili srpski razbojnici Šešeljevi zloglasni četnici pod okriljem svetitelja Save oni svima pokidaše glave sad je gedžo apetit dobio na Hrvatsku cijelu udario. On udari oda sviju strana dočeka ih hrvatska obrana da ustavi srpskog agresora koji sada povući se mora ta prokleta vojska je vidjela u Hrvatskoj da je izgubila u panici četnici bježaše tjeraju ih hrvatske ustaše pobjegoše u mišje jazbine na područje hrvatske Krajine proglasiše srpsku republiku i otale počeše da tuku. S Velebita visoke planine uče svoje vojničke vrline tu su bili naši Škorpioni, brze Munje i ljuti Gromovi i postrojbe legendarnog HOS-a jurišnici generala Rosa on je doš'o iz legije strane francuske vojske odabrane vojne škole tamo završio i na mnogim bojištima bio spomenut ću i druge časnike i ostale vojne zapovjednike generala hrabroga Markača ne plaši ga četnička šajkača i još jednog junaka u ratu generala Gotovinu Antu on je isto došao izvani domovinu Hrvatsku da brani kazat ću vam odmah ispočetka generala našega Bobetka koji prođe sva ratna bojišta uplašit' ga nije moglo ništa i general naš Krstičeviću veći nego Jure Francetiću eej zapovjednik četvrte brigade četnicima zada teške jade i ostale naše generale sve časnike velike i male koji brane ponos domovine naše drage Hrvatske nam mile. Naređenje dođe iz Zagreba eej Maslenicu oslobodit' treba digoše se hrvatski vojnici put ih vodi prema Maslenici bitka se je ubrzo razvila četnicima ne bijaše mira svi se oni našli na spavanju i za svoju nevolju ne znaju kad su došle hrvatske ustaše povratiti ono što je naše teški poraz Srbi pretrpiše Maslenicu brzo napustiše Dalmacija biše povezana s ostalom Hrvatskom izvana eej Sunce zasja nasred vedra neba Dalmaciji jer to njojzi treba put ponovno preko Maslenice nema više zaobilaznice. Eej sad vidi moj hrvatski brate tko to može ustavit' Hrvate u Hrvatskoj svi to dobro znaju tuđe ne će a svoje ne daju druga bitka onda je slijedila u Medačkom džepu ona bila sve je prošlo za vrijeme malo pred Zadrom je četnik pobjegao nitko Zadri na put stati ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće svi Martići i Miloševići ni Mladići pa ni Karadžići nikad ne će pobijedit' Hrvate to zapamti moj hrvatski brate. Sad se sprema jedna bitka mala vrući Bljesak tako se je zvala svjesna, odlučna, hrabra, pripremna za zapadnu Slavoniju spremna isto hrabri hrvatski vojnici jurišaše kao i u Lici dvi tisuće takvih bojovnika protjeraše gomile četnika eej Petrinja pa i Okučani Jasenovac na plavoj svojoj ravni i ostala sela i gradovi ponovno su povraćeni oni u okrilje domovine svoje u njoj će im sada biti bolje nema više srpske hajdučije po selima slavne Slavonije. Eej sad poslušaj s Velebita vilo kazat ću ti što je dalje bilo Hrvat nema strpljenja ni mira dok se naša ne vrati Krajina eej što je bilo krajiških četnika Arkanovih kletih razbojnika i to ćemo brzo povratiti Krajina će opet naša biti svi k'o jedan sad se u boj sprema tu povratka više natrag nema ej strpljenje su izgubili svoje hrabri momci nikog se ne boje doktor Tuđman ponovno priprema na Krajinu jurišnike sprema cijela se je vojska sakupila i Krajinu cijelu opkolila udarit će k'o nebeska munja orkan strašni ljuta Oluja sad čekaju samo naređenje pa da krenu u oslobođenje eej pred njima je general Červenko neustrašiv kao i Bobetko. Naređenje stiže kao Munja odmah krenu hrvatska Oluja svi tenkovi pa i zrakoplovi eej haubice i teški topovi udariše iznad sviju strana ne zna gedžo ni gdje mu je glava sa Dinare i sa Velebita od Gospića grada kamenita sve je prošlo za vrijeme malo bježi četnik glavom bez obzira nema njemu u Krajini mira ej tada splitska četvrta od zlata varaždinska sedma od zanata kada jurnu oni ne prestaju povlačiti se oni ne znaju kuda prođu sve pustoš ostaje hrabri momci samo idu dalje ne plaše se puški ni topova ni bradatih četničkih lopova očistiše svu našu Krajinu trobojnicu razviše u Kninu sada brate na kninskoj tvrđavi vijori se crven-bijeli-plavi nitko njega više skinut' ne će dok se Zemlja oko Sunca kreće ne će Slobo zapamtiti više da u Kninu ćirilicom piše srbadije bilo nam je dosta vlast Hrvatske u Krajini posta Krajinom će vladati Hrvati i Bog dragi snage će im dati. Ova pjesma nek' je opomena da sa Srbim' više bratstva nema kada Hrvat Podunavlje vrati Krajinom će cijelom upravljati eej nitko više ne smije pomisliti u neku se Jugu udružiti u njoj nema mjesta za Hrvate to zapamti moj hrvatski brate Hrvat vjeru u Srbina nema jer su Srbi jedna gamad bijedna a kad vidi Milošević gade što ustaše od četnika rade protjeraše ih do domaje svoje Hrvati se nikoga ne boje. Eej doktor Tuđman vođa u Hrvata on protjera srpskoga dželata iz lijepe domovine naše da nam zvijeri po šumi ne plaše granica je hladna voda Drina ne da Hrvat Krajine nit' Knina u sebe se gedžo pouzdao čuj bradonja zar ti nisi znao da je Hrvat k'o na brani nasip ne da mjesta četničkim barjacim' u Hrvatskoj domovini našoj crkavajte u Srbiji vašoj. Vi uljezi bijedni razbojnici iz zasjede čekate k'o vuci pa kada vam Hrvat na put stane tad bježite k'o pred orlom vrane veseli se vila Velebita nema više četničkih bandita pobjegli su preko Drine vode eej zato počuj hrvatski narode i nikad se više vratit' ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće eeej Hrvati su u boju delije ne boje se srpske hajdučije.

IVAN ČALJKUŠIĆ - HRVATSKA KUNA

Eej novčanice miljenice mala časno ime Hrvatskoj si dala u Božjem velikome carstvu a na slavu i ponos hrvatstvu odlazila pa si dolazila al' u službi Hrvatske si bila ej ja sam starac pero prihvatio skromnu pjesmu tebi naresio nek' se uče naša pokoljenja o vrijednosti tvojega znamenja. Na tisuću i dvije stotine i pedeset i šeste godine eeej zaključiše hrvatski knezovi da Hrvatskoj treba novac novi kojim će Hrvatska plaćati odlučiše njemu ime dati sva Hrvatska radosti je puna dadoše mu lijepo ime kuna njome se Hrvat ponosio svoju kunu u njedrim' nosio. Osvajači hrvatskih krajeva podstrakači rata i bojeva udariše oda sviju strana još dobiše podršku izvana strvinari za Hrvatskom sežu za hrvatskim ljepotam' posežu pripremiše cetinjske sabore o podjeli Hrvatske govore nametnuše krunu Habsburgovu zato brate počuj pjesmu ovu što nam tuđin u kuću donosi ej mrvu pruža sva dobra odnosi nametnuše nekakvu forintu ne žališe papira ni tintu veličaju zloglasnoga Bacha zaštitnika srpskih divljih Vlaha uništiše hrvatsku valutu diktaturu sprovedoše krutu je l' u Beču ili u Solunu cilj je isti uništiti kunu. Lanci ropstva Hrvatskom zvekeću a sve teže okove nameću ode Franjo dođe Srbijanac isto roblje samo teži lanac odlukama kobnoga Versaillesa nametnuše ciganskoga kralja eej Karađorđa iz Jugoslavije poznatoga vođu hajdučije nekakav nam dinar nametnuše tu se naša povijest krvlju piše strahovlada Pere Živkovića i zloglasnog Nikole Pašića Vidovdanski oni ustav pišu ime Hrvat u Hrvatskoj brišu kad smakoše Radića Stjepana ljutih brate dopadosmo rana. Ostadosmo bez svojega vođe strah i trepet u Hrvatsku dođe ali zato poslušajte ovo što hrvatsko govori nam slovo svaka sila slabu stranu ima ej Hrvat šalje poruku Srbima vi Radića mi vašega kralja pravda želi to tako i valja u Marseilleu gradu francuskome pade glava kralju ciganskome. Na tisuću i devet stotina četrdeset i prva godina eej slavni dane travnja mjeseca i Uskrsa velikoga sveca sijevnu munja sa strane zapada grom udari posred Beograda eej to ne biše munja ognjevita već to biše knjiga šarovita koju piše ljuti emigrante po imenu Paveliću Ante pa ju šalje dušmaninu svome Petru kralju jugoslavenskome čuješ Pero dajem ti na znanje eej da je ratno i opsadno stanje Hrvatska će postati državom narodnim se poslužiti pravom nezavisna ona će se zvati u njoj Pero Bog i mi Hrvati zato Pero iz Hrvatske bježi i na Drini među zabilježi. Tada nasta zlatna kuna naša hrabrom borbom hrvatskih ustaša povrati se u domaju svoju pobjednica ostade u boju Hrvat hrabro svoju kunu nosi eej u boju četnicim' prkosi. Četiri ljeta krvavoga rata kuna biše u službi Hrvata nezavisne sa zapadnih strana pripremiše izdaju izvana eej s komitom savez učiniše ej Hrvatsku Srbim' darovaše nasta pokolj kao nikad prije kakav povijest zapamtila nije kud god prođeš samo hladno groblje sva Hrvatska bespravno je roblje. Uništiše kunu i slobodu smrtni sprovod pripremaju rodu sve u ime bratstva i jedinstva i srpskoga lažnog pobratimstva Hrvat u nas sluga roda svoga pomoću svemogućeg Boga eej diže svoju trobojnicu svetu kao sokol u velebnom letu razorismo državu Balkana Jugovinu tvorevinu srama pade Juga jer ne biše druga cijeli svijet se sada njoj ruga republikom Hrvatska postade mrskog gedže iz zemlje nestade i njegove opančine mrske bre Jovane ustašije drske. Eej sva Srbija žalosti je puna ode dinar povrati se kuna pa će kuna stići do Zemuna je li Jovo i na to računa Milan Đukić što je rođak Draži kakvu li on to valutu traži da kunom plaćati ne želi ej čuj Srbine što ustaša veli. Tko ne prizna hrvatsku valutu ne će nama stajati na putu a ti hajde u Srbiju dolje pa neka ti tamo bude bolje tako kaži onima iz Knina da će gladna ostat' otadžbina jer bez kune kupovanja nema vjeruj meni crno vam se sprema. Još i Srbi ja vam kažem 'vako napustite Hrvatsku polako zbog zločina što ste počinili u nas ne bi više sretni bili oj četnici teške krvopije vama mjesta u Hrvatskoj nije vi nemate kulture ni vjere nit' imate u zločinu mjere vi ste jadni bili nepismeni po Hrvatskoj cijeloj namješteni vršili ste diktaturu svoju po srpskome hajdučkome kroju a ja sada zahvaljujem Bogu da 'vo reći otvoreno mogu nepismeni više vladat' ne će jer država s takvim nema sreće eej devedeset godina i više sve je bilo kako Srbin htješe al' ne može više tako biti morate se s time pomiriti a Hrvatska naša zemlja mila ona nije nikad srpska bila niti će kad biti nemoj na to gedžo ni misliti pa kad gadne račune sredimo i kada vas gedžo dokrajčimo nikad više ne ćeš pomisliti na Hrvatsku zemlju udariti jer ćeš gedžo pasti na megdanu ne ćeš imat' mjesta na Balkanu.

IVAN ANTOSOVIĆ - ZAVJETNA PRIPREMA

(Atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića)

Eej bijele vile daj da zapjevamo zašto ne bi kad ovako znamo zar ne znate da nam zora sviće probudimo u gori slaviće ti ćeš pjevat' ja ću cvijeće brati s čime ćemo braću dočekati dočekati našu braću milu poglavnika i družinu cijelu pa da dođu u našu državu i donesu hrvatsku zastavu. Dragom rodu zahvaliti valja kad nam smače Aleksandra kralja a kralj nije neg' zmaj od proždera što ga Jure ubi kraj jezera što no narod nemilice ždere i od njega velik porez dere zmaj bi Jurin zadovoljan bio kad bi ovcu djevojkom pojio a Aco je zvijer opasnija on ničime zadovoljan nije petnaest godin državom je vlad'o smače ljudi stotinu hiljada. Od stotine i veća je svota to mi nije zapjevat' sramota jadne majke u nevolji ciče krv pravedna prema nebu viče ti si Bože pravica jedina molimo te smakni dušmanina što je naše sinove pobio Mačeka nam u rešt postavio Pavelića na smrt osudio. Vidi Ante da spasenja nema on se odmah inozemstvu sprema u susjednu bježi Italiju pokoriti mladu dinastiju kratko vrijeme tamo boravio srpskom kralju pismo naresio i u pismu 'vako govoraše Aleksandra kralja pozdravljaše čuj Aleksa srpska krvopijo što si moje Hrvate pobio što si mene na smrt osudio pobježe ti od Hrvata ptiću slavno ime Ante Paveliću koji će ti glavu kidisati u Hrvate nemoj mi dirati iz zatvora pusti mi Mačeka jer i tebe crna smrt već čeka prva zgoda kad se pruži Anti Ante će ti sve ovo naplatit'. Dan pon danu zeman po zemanu nad Hrvatskom žarko Sunce svanu vrijeme dođe Paveliću Anti da on pođe Hrvate kajati pa kada je društvo sakupio družini je braći govorio društvo moje, moji mili janjci doć' će vrijeme da se kocka baci dušmanina sad ubiti valja od Srbije Aleksandra kralja koji nam je dodijao bio i hrvatske sinove pobio dočekati kralja na ulici Francuskoj će doći Republici u Marseilleu ako ne uspije u Parizu mora da s' ubije kocku baca Paveliću Ante odmah prva na Kelmana pade i još pade na dvojicu drugu što pođoše po tom svetom dugu. Tri pajdaša sve su dobro prošli i kradom su u Francusku došli zdravo, zdravo do Marseillea grada tu će čekat' srbijanskog gada kralj se krije preko Crne Gore i evo ga na Jadransko more parobrodom bio namislio do Marseillea putovati htio Božja ga je sudbina odvela u Francusku brodom do Marseillea. U Marseilleu siđe s parobroda tu ga mnoga dočeka gospoda tu ponizno skidaju klobuke dok se s gostom hvataju za ruke čudna straža i to nije šala i ministar vanjskih posala sva'k' pozdravlja narod kako valja sam ministar Aleksandra kralja. Zdravo Aco kralju od Srbije s Hrvatima kaži kako ti je il' će ostat' kao što i prije il' se odsjeć' k'o od nas Belgija Aleksa se na Barthoua smije pa mu veli to moguće nije sva'k' se mora meni pokoriti kao janje mora miran biti sam Pavelić i klete ustaše jedino mi oni dodijaše stalno prijeti, atentate šalje doć' će i on u zmajeve žvalje to govori u auto sjede i još mnoge nastavi besjede al' ne znade da valjade poći i na račun dragom Bogu doći. Kad kralj pođe narod viknu slavno jedno momče tu se nađe glavno što u ruci aparat nosiše k'o da kralja slikati hotiše a u drugoj ures cvijeća nosi i samokres da Acu pokosi tri je reda straže preskočio na autu on se ustavio ustavi se autu sa strane iz topčela kad na tvit priane zdravo kralju ures cvijeća pruža i samokres pun mirisnih ruža u brzini k'o munja s nebesa on opali svoga samokresa četiri hica kralja pogodiše a sva četiri smrtonosna biše. On Barthoua ubit' nije htio već kazancu rane zadobio kao časnik na konju jahao golom sabljom momka udario on se smota i na zemlju svali oko sebe tri hica opali Prosingera teško je ranio i nije ga na mrtvo ubio a Francuzi boje se ustaše na ležeću u njeg' zapucaše sad za kraljem tuda svi plakaše mladog momka u stranu bacaše da mu bilo prvu pomoć dati na životu mog'o je ostati ne bi se sva krvca izlila a da mu je pomoć priskočila. Sada Srbi oko njega rade kakvu tajnu hoće da izvade kaži braći lijepo ime svoje pomoć' ćemo roditelje tvoje kaži braći tko ti je platio Aleksandra što si pogubio to je junak kojeg ne zna nitko sve ih gleda mrko napoprijeko vi cigani za Boga ne znate što mi mirno umrijeti ne date nisam srpskog izdajničkog roda nit' sam život za dinare prod'o smrt sam htio dati krvoloku sad umirem bez suze u oku više braćo riječi ne izusti zatim zinu i dušu ispusti. Tri su dana s kraljem tuda bili na parobrod dok su ga odnijeli taj parobrod Dubrovnik se zove što će s kraljem Splitu da doplove brod tad krenu niz morsku pučinu a zastavu podigoše crnu tiho more a valovi mali oko broda veselo skakali valovi veselo žubore i mrtvome Aleksi govore da si kralju narod milovao i svakome dao isto pravo ne bi danas im'o smrtne rane ni haljine krvlju poštrapane. Vesel'te se i ptice u gori i tko zna da hrvatski govori veseli se ti grade Zagrebu i još kosti Radića u grobu veseli se nad Splitom Marjane svi vrtovi i zelene palme vesel'te se otoci na moru sve od Istre pa prema Kotoru tko se šeta i po vama skita Aco ode kvragu s ovoga svijeta.

Vala Dubrovčanine što si ga guslo , guslo si ga , a sad za pojas zadeni.

Napiši nešto svojim rečima o fenomenu gusala i njegovog uticaja na narode.

Evo primera da se na srpskom dvoru u davnom 13.veku guslalo:

...Teodosije, pisac s kraja XIII veka, koji kaže o kralju Stefanu Prvovenčanom: "U vojsci iskusan i hrabrošću udivljen..., kada seđaše u čelu trpeze veseljaše blagorodnike bubnjevima i guslama... a njegovaše mnogo i književnost, i uz to beše vrlo razuman i vešt pripovedalac."

http://www.rastko.rs/knjizevnost/liturgicka/teodosije-zitije_sv_save_c.html

Za gusle se može reći da su pravi politički instrument koji je došao od Grka , a naši preci su ga preoblikovali više puta , lai mu je funckija uvek bila ista , a to je prenošenje tradicijie vladara zarad političkih svrha.
Znači kad se guslalo na dvoru Stefana Prvovenčanog to je verovatno bilo u slavu njegova oca Nemanje i ostalih predhodnika vladarske dinastije i onih koje ti vladari odrede da se treba sećati i politički upotrebiti.
Kasnije dolaskom Turaka , taj instrument je postao deo naroda i jedina iskra neke političke samosvesti koji se pretvorio i mitologiju žala za nečim izgubljenim domaćim.

Ja verujem da narod u predosmansko doba nije guslao , već mu je guslano od strane vladarskih opunomoćenika ako deo strategije učvršćivanja velikog mita o božanskom poretku dotične dinastije.

Nemanjći su od samog početka stvarali mit o sebi kao božanskim vladarima , i o tome jasno govore mnogi podaci i same crkve gde su u freskopisima upravo tako predstavljani.
A takvog šta ne bi bilo moguće da su za tu propagandu znali samo Nemanjići i popovi , znači da se moralo ići i među narod jer ujedno sa tom itologijom razvoj srpske države i crkve je uradio i potez regrutovanja domaćeg monaštva iz naroda.

Iz toga proizilazi da je uvreženo narodno sećanje na srednjovekvnu državu Nemanjića od strane srpskog naroda(a i Hrvata takođe) upravo došlo neprekinutim nizom tradicije guslanja , koje se kako sam već rekao preoblikvalo dolaskom Turaka u narodni žal za propašću slovenske domaće države.

Zapisao sam iduće guslarske spjevove s YouTubea.
* hrvatski: Željko Šimić-Bjež' Srbine dolazi Oluja, Željko Keža-Hrvatsko pitanje u BiH, Oda visočanskom kamenu, Mediteranski mozaik, Pjesma o krađi kokoši u selu Stupi, Ivan Antosović-Hrvatski vladari, Jozo Karamatić-Smrt u Dallasu, Mile Krajina-Oluja, Željko Šimić-Kud pobježe Sanaderu Ivo Jadranka nova premijerka, Vlado Mikulić-Sastaše se hrvatske ustaše, Vlado Mikulić-Tko to mrzi 27. slovo?, Željko Šimić-Kako Srbi u logorim' muče, Željko Šimić-Krv se proli za Lijepu našu, Željko Šimić-Četnik nikad u zapadnu ne će, Mile Krajina-30. svibnja 1990., Stipan Grgić-Priznata Hrvatska, Tomislav Kovač Strukić-Uspostava NDH, Tomislav Kovač Strukić-Pokolj u Vukovaru i na Ovčari, (guslarska), (guslarska), Ivan Antosović-Hrvatska se na Kupresu brani, Ivan Antosović-Poglavnik je zavjet ispunio, Željko Šimić-Smrt Mate Bobana, Željko Šimić-Umro je Gojko Šušak, Željko Šimić-Smrt doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Ustoličenje doktora Franje Tuđmana, Željko Šimić-Smrt doktora Andrije Artukovića, Vlado Kutle-Hrvatska legenda Ante Gotovina, Željko Šimić-Vrati Stipe vojsci generale, Željko Šimić-Viteški dragovoljci u Haagu, Željko Šimić-Pogibija hrvatskog viteza Tihomira Mišića, Željko Šimić-Herceg-Bosno, više mi te nema, Željko Šimić-Ne sudite generala Norca, Vlado Kutle-Krvava Badnja večer u Kostajnici kraj Konjica, Željko Šimić-Naše selo sada i nekada, Vlado Kutle-Časni sude, nisam kriv, Jure Miloš-Haška presuda, Željko Šimić-Muka Stjepana Javora, Vlado Mikulić-Modro srce, Vlado Kutle-Patnje nevinih optuženih ljudi zbog ubojstva Joze Leutara, Anđelko Češkić-Oj Hrvatska zemljo napaćena, Zlatko Glavinić-Herceg-Bosna u plamenu, Mile Krajina-Vukovar brane vitezovi, Mile Bondža-Pogibija hrvatske legende Blage Zadre, Mijo Krajinović (Melbourne 1988.), Mario Blažić-Srpski razbojnici, Jozo Radoš-Marić - Duvanjski junaci, Jozo Radoš-Marić - Dario Kordić, Tomislav Kovač-Strukić - Tužna povijest i sloboda Rame, Ante Knezović-Hrvatska poruka Srbiji, Željko Šimić-Zvonimir Boban od Mračaja do Milana, Vlado Mikulić-Kornatska tragedija, Vlado Tolo-Nestanak dječaka Marka, Vlado Tolo-Kupreška balada, Mile Baković-Duvno polje kolijevka Hrvata, Marko Čolak-U Posušju k'o u Kragujevcu, Marko Čolak-Tužna sudbina nestale Antonije Bilić, Slavko Milardović-Franjo Tuđman, Mile Bondža-Goni čedu preko vode Drine, Mile Bondža-Ne ćeš čedu na Neretvu vodu, Ante Grbeša-Tenkovi na ovojcima, desant na Široki Brijeg, Veselko Zeljko-Hercegovac u ratu u obrani od četnika, Vlado Kutle-Povijest Širokog Brijega, Ivan Čaljkušić-Bitka na Lijevča polju, Ivan Čaljkušić-Pobjeda nad Srbima, Ivan Čaljkušić-Hrvatska kuna, Ivan Antosović-Zavjetna priprema (atentat na kralja Aleksandra I. Karađorđevića), Ivan Čaljkušić-Naši ljudi u tuđini
* srpski: Veselin Dacić-Skender-bega Fata, Veselin Dacić-Fatimino krštenje, Veselin Dacić-Đeneral Ratko Mladić, Đorđije Koprivica-Vojvoda Pavle Đurišić, Đorđije Koprivica-Teče krvava Drina, Referendum u Crnoj Gori 2006.; Božidar Đukić-Oj, Srbijo prokleta nacijo; Đorđije Koprivica-Ostroška tragedija (pogibija Baja Stanišića), Đorđije Koprivica-Komita Spasoje Tadić, Radovan Šojić-Đeneral Ratko Mladić, Milomir Miljanić-A od Haga ne ostalo ni traga, Vlastimir Barać-Pokrsti se Almedina, Milomir Miljanić-Ultimatum Bosna i Hercegovina, Đorđije Koprivica-Pozdrav Romaniji, (guslarska), (guslarska), (guslarska), Vlastimir Barać i Svetolik Lazović-Nož, Milomir Miljanić-Đeneral Ratko Mladić, Ivan Knežević-Pismo iz Haga, Ivan Knežević-Bog vas kleo pogani izrodi, Ivan Knežević-Guslar gudi Rusija se budi, Veselin Dacić-Deseterac guslama, Đorđije Koprivica-Čestitka povodom rođenja sina, Đorđije Koprivica-Zdravica mladoženji, Saša Laketić (Trebinje 1996.), Slavko Jeknić-Vraćajte se srpskoj vjeri, Ja sam rođen đe džamije nema, Veselin Dacić-Izgubljeni zavičaj, Božidar Đukić-Krvava Krajina
* ostali: Sajgonci-Oj Srbine opet si najeb'o

Najljepši glas definitivno ima Tomislav Kovač-Strukić, a najbolje spjevove Željko Šimić. Na Wikizvoru pogledajte vjerojatno najdulju pjesmaricu ikada koju sam zapisao, Na rubu domovine Antuna A. Tešije.

TOP 10 HRVATI

* 10. Vlado Tolo
* 9. Jozo Radoš-Marić
* 8. Mile Bondža
* 7. Tomislav Kovač-Strukić
* 6. Mile Krajina
* 5. Ivan Čaljkušić
* 4. Vlado Mikulić
* 3. Ivan Antosović
* 2. Vlado Kutle
* 1. Željko Šimić

TOP 10 SRBI

* 10. Slavko Jeknić
* 9. Saša Laketić
* 8. Svetolik Lazović
* 7. Božidar Đukić
* 6. Radovan Šojić
* 5. Vlastimir Barać
* 4. Ivan Knežević
* 3. Milomir Miljanić
* 2. Veselin Dacić
* 1. Đorđije Koprivica

TOP 10 HRVATSKI SPJEVOVI

* 10. Oluja (Mile Krajina)
* 9. Duvno polje kolijevka Hrvata (Mile Baković) - spjev traje čak sat vremena
* 8. Hrvatska legenda Ante Gotovina (Vlado Kutle)
* 7. Naše selo sada i nekada (Željko Šimić)
* 6. Pobjeda nad Srbima (Ivan Čaljkušić)
* 5. Časni sude, nisam kriv (Vlado Kutle)
* 4. Bitka na Lijevča polju (Ivan Čaljkušić)
* 3. Uspostava NDH (Tomislav Kovač-Strukić)
* 2. Hrvatski vladari (Ivan Antosović)
* 1. Hrvatska poruka Srbiji (Ante Knezović)

TOP 10 SRPSKI SPJEVOVI

* 10. Deseterac guslama (Veselin Dacić)
* 9. A od Haga ne ostalo ni traga (Milomir Miljanić)
* 8. Guslar gudi Rusija se budi (Ivan Knežević)
* 7. Pokrsti se Almedina (Vlastimir Barać)
* 6. Nož (Barać i Lazović)
* 5. Vojvoda Pavle Đurišić (Đorđije Koprivica)
* 4. Bog vas kleo pogani izrodi (Ivan Knežević)
* 3. Teče krvava Drina (Đorđije Koprivica)
* 2. Komita Spasoje Tadić (Đorđije Koprivica)
* 1. Ostroška tragedija-pogibija Baja Stanišića (Đorđije Koprivica)

GUSLARI PREMA BROJU ZAPISANIH SPJEVOVA

* 1. Željko Šimić - 18
* 2. Đorđije Koprivica - 7
* 3. Veselin Dacić, Vlado Kutle - 5
* 4. Ivan Antosović, Vlado Mikulić, Ivan Čaljkušić - 4
* 5. Mile Krajina, Tomislav Kovač-Strukić, Milomir Miljanić, Ivan Knežević, Mile Bondža - 3
* 6. Vlastimir Barać, Radovan Šojić, Jozo Radoš-Marić, Vlado Tolo, Marko Čolak, Božidar Đukić - 2
* 7. Željko Keža, Jozo Karamatić, Stipan Grgić, Svetolik Lazović, Sajgonci (Bošnjaci), Jure Miloš, Anđelko Češkić, Zlatko Glavinić, Saša Laketić, Slavko Jeknić, Mijo Krajinović, Mario Blažić, Ante Knezović, Mile Baković, Slavko Milardović, Ante Grbeša, Veselko Zeljko, nepoznati - 1

zvezda galatasaraj gusle

https://www.youtube.com/watch?v=-HbTtxPA5nI