Islam su širili Dawom (misionarstvo),da se je širio mačem ne bih opstao jer uporedi početni broj muslimana i okolne nemuslimanske države.

Porezi, daua... a da nije bilo osvajanja? :)

Kako su mogli odmah osvajati sa čime?
Imaš dosta pisama koje Poslanik šalje narodima ili carevima?
Da li je to misionarstvo. Misionarstvo je bilo kad su otišli iz Meke u Medinu nije li?

Islam se širio preko 4/5 opljačkanog i robova koje dobiješ u ratu. Ostalu 1/5 dobije Muki ili vojskovođa iza njega. Da nije bilo tog pljačkaškog plijena danas se za islam ne bi znalo.
To je razlog zašto je islam danas zablokirao i ne može se širiti dalje kao nekad, ne mogu nikoga vojno potući niti išta značajno opljačkati.

Kad bi negdje nešto vojno okupirali sa opljačkanim su kupovali odanost domaćeg stanovništva, kao Poturice u Bosni raznim privilegijama i zemljom ukradenom od ne-muslimana.

Kakav plijen misliš od Bitke na Bedru, bitku na Bedru nisu započeli muslimani i te karavane što spominješ nakon ubojstva ashaba u Muhamedovom a.s krevetu je otpočeo rat i progon muslimana, samo je zvanično naznačena Bitkama na bedru Uhudu i Hendeku.
I kad su se krili u pećini pa je pauk ispleo mrežu i zato je grijeh ubiti pauka a i to je preneseno na ostala danas vjerovanja čak i na Zapadu o pauku.

Mislim na sve bitke. I kad su Perziju i dijelove Indije okupirali dijelili su između sebe opljačkano. Pravilo 4/5 ratnicima, 1/5 kalifu/sultanu/šeiku je vrijedila kroz čitavu islamsku povijest.
Koliko bi islam tim zatucanim plemenima uopće bio interesantan i zanimljiv da se nije moglo materijalno zaraditi kroz rat. Vidimo danas u Europi i Bosni koliko je drugima zanimljiv taj islam kad vi ne možete vojno na silu ga nametnuti, niti platiti druge sa opljačkanim.

http://www.ibn-sina.net/bs/component/co ... lasti.html
rije nego što kažemo nešto o prvim kontaktima muslimana s Iranom, važno je napomenuti da su još u trećem stoljeću neka arapska nomadska plemena, iskoristivši sukobe između Bizanta i Perzije, naselila prostore oko Eufrata, na kojima su formirali grad Hira (područje današnje Kufe), koji se razvio iz prvobitnog logora ovih nomada.[18] Zahvaljujući živim kontaktima s Bizantincima i Perzijancima, ovi Arapi su ostvarili znatan kulturni napredak u odnosu na svoje sunarodnjake na Arabijskom poluotoku, te se među njima raširilo kršćansko i zoroastrijansko učenje. Upravo ovi Arapi, nakon prihvatanja islama, kasnije će vršiti prve upade na teritorije pod vlašću sasanidskih vladara i apelirati na halifu Ebu Bekra da povede pohod na Perziju.

S druge strane, bitno je znati da je u vrijeme pojave islama u Arabiji vlast u Jemenu bila pod kontrolom Perzijanaca, ondosno tamošnji vladari bili su vazali sasanidskih careva. U Jemenu je u to vrijeme živjela značajna iranska zajednica, sastavljena od potomaka Iranaca koji su u doba Anuširvana pristigli ondje kao ispomoć jemenskom vladaru Sejfu ibn Zijaznu (Sayf ibn Ziyazn) u borbi protiv Abesinaca. Ustvari, radilo se o osuđenicima na smrtnu kaznu koji su svoje živote mogli otkupiti učešćem u ovom ratu.

U vrijeme pojave islama, Jemenom je vladao Iranac Bazan ibn Sasan. Poslanikovi ratovi protiv arapskih idolopokloničkih plemena i kurejšijskih idolopoklonika odvijali su se upravo u doba Bazanove vladavine u Jemenu. Bazan je Jemenom vladao pod pokroviteljstvom Husreva Parviza te je imao nadzor i nad područjem Hidžaza i Tahame, tako da je Husreva Parviza redovno izvještavao o Poslanikovom djelovanju.[19]

Shodno predajama, nakon što je Poslanik islama odaslao Husrevu Parvizu pismo u kome ga poziva u islam, perzijski vladar se žestoko rasrdio, te je naredio Bazanu da ispita taj slučaj. Ovaj je odmah otpravio u Medinu svoje izaslanstvo, koje je Poslanik obavijestio o tome da je Husrev, njihov vrhovni vladar, u međuvremenu umro, mada vijest o tome još nije stigla u Arabiju. Pošto se izaslanstvo vratilo u Jemen, uskoro se ispostavilo da je vijest o Husrevovoj smrti bila istinita, što je navelo ove Irance da skupno prihvate islam. U svakom slučaju, historijska je činjenica da je Bazan prihvatio islam te ga je Poslanik islama proglasio legitimnim vladarom Jemena, a uskoro će ovaj Iranac poginuti predvodeći jemenske muslimane u borbi protiv lažnog poslanika Esveda Ansija (Aswad Ansi), tako da ga smatraju prvim iranskim šehidom u historiji islama.[20]

To nije istina, i to svi znaju. Da je to istina danas bi vam išla islamizacija bolje u Bosni i Europi. Ali ljudi tu mrze islam. Jedini način na koji ga možete nametnuti tim ljudima je sila i prisila.

On čuje Allahove riječi kada mu se kazuju, pa opet ostaje ohol kao da ih čuo nije – njemu patnju neizdrživu navijesti! #
A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka. #
Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni kumiri koje su, pored Allaha, prihvatili; njih čeka muka golema. #
Ovaj Kur’an je prava uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka patnja nesnosna. #
Nemam se ja šta raspravljati o tome, tema je Izrael
Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli, #
i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu, sigurno, presuditi o onome oko čega su se razišli. #

Ne zanimaju me ta trolanja, nije ti ovo džamija.

Veliki sam , ako se tako moze reci , fan Jevreja . Veliki je to narod , od kojeg se dosta moze nauciti .
Divim se njihovim sposobnostima i zilavosti u opstajanju .

Nikako mi nije jasno , zasto se gotovo sav muslimanski svijet trudi, da ih istjera sa tog bukvalno receno , malog komadica Bliskog Istoka .Bas ko da je situacija '' ili mi , ili oni '' .
Ne vidim , na koji nacin bi oni predstavljali opasnost po muslimanski svijet, pa ih eto , moraju unistiti ?
Realno , ako se zdravo sagleda, to sto imaju jevrejsku drzavu u komsiluku , trebalo bi da bude korisno i njima, muslimanima.

Svasta su prosli kroz svoje postojanje . Njihova istorija ( samim tim i istorisko pamcenje ) je jedna od najduzih i najtezih.
Ljudi su jedni drugima radili svasta , mnoga zla...ali ono sto je uradjeno njima u WW2 prevazilazi sve . Mislim da jos nije najjasnije da li ce , ne Jevreji , nego Svijet ikad ozdraviti od posledice hoolokausta koji se tada desio . Prevelika je to ''patologija''


Njihov doprinos savremenoj civilizaciji je ogroman . U svim vidovima ljudskog djelovanja . I u nauci i tehnici, kulturi , gdje god...
167 Jevreja je dobilo Nobelovu nagradu .

Kada su poslije WW2 , i zla koje ih je zadesilo odlucili da u svojoj prapostojbini sebi naprave kucu , ona je bila go kamen . . Zahvaljujuci velikom trudu i mnogim inovacijama u poljoprivrednoj proizvodnji koje su , pametni kakve ih je Bog dao, smislili ,veliki su izvoznici hrane . Koliko znam sistem navodnjavanja ''kap po kap'' ( najmanja potrosnja vode , a najveci efekat) je njihov izum.

Iako , nikad prije kroz istoriju nisu bili prepoznatljivi po vojsci , ratnicima isl..danas , kada su shvatili da bez toga ljeba nema , i tu su u samom svjetskom vrhu . Njihove oruzane snage su izuzetno sposobne, svi rodovi . Pjesadija , artiljerija, avijacija , oklop , specijalne jedinice ..sve.. MOSAD je jedna od najmocnijih svjetskih tajnih sluzbi .

Sve u svemu , kapa dole .
Zelim im svu srecu , zasluzili su .

Vrlo jednostavno. Da Židovi tu drže zemlju i gazde su na svom negira istinitost islama, i govori da je Muhammad izmišljao stvari. Zato toliko mrze Židove i žele ih ukloniti odatle.

Zemlja je ODGOVOR.
he Jews used to greet the Prophet by saying, "As-Samu 'Alaika (i.e., death be upon you), so I understood what they said, and I said to them, "As-Samu 'alaikum wal-la'na (i.e. Death and Allah's Curse be upon you)." The Prophet said, "Be gentle and calm, O 'Aisha, as Allah likes gentleness in all affairs." I said, "O Allah's Prophet! Didn't you hear what they said?" He said, "Didn't you hear me answering them back by saying, 'Alaikum (i.e., the same be upon you)?"


Volume 9, Book 84, Number 62:
Narrated Ibn 'Umar:

Allah's Apostle said, "When the Jews greet anyone of you they say: 'Sam'Alaika (death be upon you); so you should say; 'Wa 'Alaika (and upon you).'"

Volume 9, Book 84, Number 60:
Narrated Anas bin Malik:
A Jew passed by Allah's Apostle and said, "As-Samu 'Alaika." Allah's Apostle said in reply, "We 'Alaika." Allah's Apostle then said to his companions, "Do you know what he (the Jew) has said? He said, 'As-Samu 'Alaika.'" They said, "O Allah's Apostle! Shall we kill him?" The Prophet, said, "No. When the people of the Book greet you, say: 'Wa 'Alaikum.'"

Zna se isto tako da su Jevreji bacali sihire na poslanika a.s

Bilježi Ebu Nuajm u svojoj knjizi Hiljetul - evlija da je Alija, r.a., izgubio svoj pancir, pa ga je poslije našao kod jednog Jevreja.

Alija, r.a., rece: "Ovo je moj pancir koji je spao s moje deve."

Jevrej uzvrati: "Ne. Ovo je moj pancir. Neka medu nama prosudi kadija."

Zatim su njih dvojica otišli kod kadije zvanog Šurejh.

Alija, r.a.: "Ovo je moj pancir, koji mi je spao sa deve, a ovaj Jevrej ga je uzeo."

Jevrej: "Ne. Ovaj pancir je moj."

Šurejh: "Istinu si rekao, zapovjednice vjernika, medutim, moraš imati dva svjedoka."

Alija, r.a., je zatim pozvao dva svjedoka. Jedan od njih je bio covjek po imenu Kamber, a drugi je bio njegov sin Hasan, r.a. Njih dvojica su posvjedocili da pancir pripada Aliji, r.a.

Šurejh: "Kamberovo svjedocenje možemo prihvatiti, ali svjedocenje tvoga sina ne."

Alija: "Izgubila te majka, zar nisi cuo, r.a., kada je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Hasan i Husejn su prvaci mladica u Džennetu."

Šurejh: "Da, cuo sam." (Šurejh nije prihvatio svjedocenje Hasana, r.a., zbog pravila u sudstvu koje kaže da sin ne može biti svjedok ocu i obratno.)

Zatim Šurejh rece Jevreju: "Uzmi pancir."

Jevrej: "Zapovjednik vjernika je došao sa mnom kod sudije, a sudija je presudio u moju korist, a on zadovoljan sa presudom. Istinu si rekao, zapovjednice vjernika. Pancir je spao sa tvoje deve i ja sam ga uzeo. Svjedocim da nema drugog boga sem Allaha i svjedocim da je Muhammed Njegov poslanik.”

Alija, r.a., mu je zatim poklonio svoj pancir, davši mu još i 900 dirhema.

Ovaj covjek je poginuo u bici na Siffinu, borivši se na strani Alije, r.a.

Bilježi Ebu Nuajm u svojoj knjizi Hiljetul - evlija da je Alija, r.a., izgubio svoj pancir, pa ga je poslije našao kod jednog Jevreja.

Alija, r.a., rece: "Ovo je moj pancir koji je spao s moje deve."

Jevrej uzvrati: "Ne. Ovo je moj pancir. Neka medu nama prosudi kadija."

Zatim su njih dvojica otišli kod kadije zvanog Šurejh.

Alija, r.a.: "Ovo je moj pancir, koji mi je spao sa deve, a ovaj Jevrej ga je uzeo."

Jevrej: "Ne. Ovaj pancir je moj."

Šurejh: "Istinu si rekao, zapovjednice vjernika, medutim, moraš imati dva svjedoka."

Alija, r.a., je zatim pozvao dva svjedoka. Jedan od njih je bio covjek po imenu Kamber, a drugi je bio njegov sin Hasan, r.a. Njih dvojica su posvjedocili da pancir pripada Aliji, r.a.

Šurejh: "Kamberovo svjedocenje možemo prihvatiti, ali svjedocenje tvoga sina ne."

Alija: "Izgubila te majka, zar nisi cuo, r.a., kada je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Hasan i Husejn su prvaci mladica u Džennetu."

Šurejh: "Da, cuo sam." (Šurejh nije prihvatio svjedocenje Hasana, r.a., zbog pravila u sudstvu koje kaže da sin ne može biti svjedok ocu i obratno.)

Zatim Šurejh rece Jevreju: "Uzmi pancir."

Jevrej: "Zapovjednik vjernika je došao sa mnom kod sudije, a sudija je presudio u moju korist, a on zadovoljan sa presudom. Istinu si rekao, zapovjednice vjernika. Pancir je spao sa tvoje deve i ja sam ga uzeo. Svjedocim da nema drugog boga sem Allaha i svjedocim da je Muhammed Njegov poslanik.”

Alija, r.a., mu je zatim poklonio svoj pancir, davši mu još i 900 dirhema.

Ovaj covjek je poginuo u bici na Siffinu, borivši se na strani Alije, r.a.

Nije tačno opet ne znaš kako piše, Jevreji kao jevreji će još više napredovati samo ni ja to neću doživiti. a goyim će vidjeti kako je živjeti pod Jevrejskom vlašću.
Bolje nego Islam će se proširiti.

Što sad, jel "allah nagrađuje" Židove ili muslimane. Nema to logike što pričaš, kao ni čitav islam između ostalog.

Ibrahim je trebao žrtvovati Ismaila ali je došao ovan simbolika Ismaila su muslimani.
''Gospodaru moj daruj mi porod čestit!« 101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. 102. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: »O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?« – »O oče moj«, - reče – »onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.« 103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, 104. Mi ga zovnusmo: »O Ibrahime, 105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, - 106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!« 107. i kurbanom velikim ga iskupismo 108. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: 109. »Nek je u miru Ibrahim!’ 110. Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, 111. a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, 112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim!''
Ibrahim (Abraham nije imao poroda nikakako) kasnije mu žena rodi Išmaela Ismaila kojeg on trebade da žrtvuje ali nije ga žrtvovao jer Bog dade ovna /Klanje kurbana.
"Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, bezbjednog Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna. Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet zar Allah nije sudija najpravedniji?! Haki

Smokva sinajska gora su Jevreji.

Zašto Jevreji i Arapi/Muslimani mrze jedni druge?



Pitanje: Zašto Jevreji i Arapi/Muslimani mrze jedni druge?

Odgovor: Prvo, važno je da shvatimo da nisu svi Arapi muslimani, i nisu svi muslimani Arapi. Dok su većina Arapa muslimani, postoji mnogo nemuslimanskih Arapa. Dalje, postoji mnogo više Arapa koji nisu muslimani (u oblastima kao što su Indonezija i Malazija) nego Arapa muslimana. Drugo, treba da se setimo da svi Arapi ne mrze Jevreje, da svi muslimani ne mrze Jevreje i da svi Jevreji ne mrze Arape i muslimane. Treba da smo pažljivi i da izbegavamo da stvaramo stereotipe ljude. Međutim, imajući na umu ovo što smo rekli, generalno možemo da kažemo da međusobno Arapi i muslimani se ne podnose sa Jevrejima i nemaju poverenja jedni u druge.

Ako postoji direktno objašnjenje u Bibliji za ovakvo neprijateljstvo, onda ono seže čak do Avrama. Jevreji su potomci Avramovog sina Isaka. Arapi su potomci Avramovog sina Ismaila. Kako je Ismail bio sin robinje (Prva Mojsijeva 16:1-16) a Isak je bio obećani sin koji je trebalo da nasledi obećanja data Avramu (Prva Mojsijeva 21:1-3), očigledno je da je bilo nekog neprijateljstva među dva brata. I zato što je Ismail maltretirao Isaka(Genesis 21:9), Sara je nagovorila Avrama da otera Agar i Ismaila (Prva Mojsijeva 21:11-21). Ovo je kod Ismaila očigledno izazvalo još veće neprijateljstvo prema Isaku. Jedan anđeo je čak dao proroštvo Agar, da će Ismail “živeti u neprijateljstvu prema svoj braći svojoj” (Prva Mojsijeva 16:11-12).

Islamska religija, čije pristalice su većinom Arapi, je ovo neprijateljstvo produbila. Kuran sadrži na neki način kontradiktorne instrukcije muslimanima u pogledu Jevreja. U jednom trenutku, on upućuje muslimane da se odnose prema Jevrejima kao prema braći, dok u sledećem trenutku zapoveda muslimanima da napadnu Jevreje koji odbiju da se obrate u Islam. Kuran takođe dovodi u konflikt to koji je sin bio uistinu sin obećanja. Jevrejsko Pismo kaže da je to bio Isak. Kuran kaže da je to bio Ismail. Kuran uči da je Ismail bio taj koga je Avram zamalo žrtvovao, ne Isak (što je u suprotnosti sa Prvom Mojsijevom, glava 22). Ova rasprava, ko je bio sin obećanja, doprinosi neprijateljstvu sve do danas.

Međutim, prastari koren gorčine između Isaka i Ismaila ne objašnjava u potpunosti neprijateljstvo između Jevreja i Arapa danas. U stvari, hiljadu godina blisko- istočne istorije, Jevreji i Arapi su živeli u relativnom miru i indiferentnosti jedni prema drugima. Prvenstveni razlog neprijateljstva ima novije poreklo. Posle Drugog Svetskog Rata, kada su Ujedinjene Nacije dale jedan deo Izraelske zemlje Jevrejskom narodu, ta zemlja je u to vreme prvenstveno bila naseljena Arapima (Palestincima). Većina Arapa je žestoko protestovala protiv toga da Izraelski narod okupira tu zemlju. Arapski narodi su se ujedinili i napali Izrael u pokušaju da ih proteraju iz zemlje – ali su bili u potpunosti poraženi od strane Izraela. I od tada postoji ogromno neprijateljstvo između Izraela i njegovih Arapskih suseda. Ako pogledate kartu, Izrael poseduje jedan mali delić zemlje koja je okružena mnogo većim Arapskim narodima kao što su Jordan, Sirija, Saudijska Arabija, Irak i Egipat. Naš stav je, bibliski govoreći, da Izrael ima pravo da postoji kao nacija sa svojom sopstvenom zemljom – da je Bog dao Izraelsku zemlju Jakovljevim potomcima, koji je bio Avramov unuk. U isto vreme, tvrdo verujemo da Izrael treba da teži ka miru i poštovanju prema svojim arapskim susedima. Psalam 122:6 kaže: "Molite se za mir u Jerusalimu: neka bude dobro onima koji ljube tebe."http://www.gotquestions.org/Srpski/Jevreji-Arapi.html

Nije točno.

Koliko je godina tad imao Ishak?
I koliko je Ismail bio stariji od Ishaka?
-d’s promise was fulfilled. When Abraham was one hundred years old and his wife ninety,: Sarah gave birth to a son. Abraham called him Isaac and circumcised him on the eighth day, making him a party to the holy covenant G-d had established with Abraham.






Share
Print
E-mail Discuss (3)
« Previous
The Destruction of Sodom
Next »
The Great Test: The Binding of Isaac
Abraham in Gerar

Abraham decided to move south. He left Hebron, where he had dwelt for twenty-five years and went to Gerar, in the land of the Philistines.

As he had done in Egypt many years earlier, Abraham again concealed the fact that Sarah was his wife, fearing that the Philistines might want to slay him. Believing that Sarah was Abraham’s sister, King Abimelech of the Philistines had her brought to the palace. But G-d smote the king and his servants with plagues, so that they would not touch her. As soon as the king found out the cause of his punishment he called Abraham and begged his forgiveness. To make up for his wrong, he gave Abraham and Sarah many gifts. Abraham prayed to G-d to cure Abimelech and his royal household, and the prayers were answered. Abimelech and his people knew that Abraham was a saintly man, and they begged him to stay in their land. Abraham, agreed, and resided in Gerar for twenty-six years.

Isaac’s Birth

G-d’s promise was fulfilled. When Abraham was one hundred years old and his wife ninety,: Sarah gave birth to a son. Abraham called him Isaac and circumcised him on the eighth day, making him a party to the holy covenant G-d had established with Abraham.

Ishmael

As we know, Isaac was not Abraham’s first born, for Hagar had borne him Ishmael thirteen years earlier. But Ishmael had not grown up as his father had hoped. He was inclined towards many things Abraham considered wicked. Ishmael even prayed to idols when he believed himself unobserved.

Sarah observed him and realized that he would have a bad influence upon the young Isaac. She therefore implored Abraham to send Ishmael away. Abraham understood the motive of his wife’s request, but he feared to send his son away to a place where he might become even worse. However, G-d told Abraham to do as Sarah had requested, and Abraham then sent Hagar and Ishmael away, providing them with water and food for the journey.

The Miraculous Well

Hagar and Ishmael lost their way in the wilderness of Beer Sheba and soon ran out of water. Hagar could not watch the boy’s suffering and put him in the shade of a bush, while she sat some distance away and cried. An angel then called to Hagar and assured her that G-d had seen the suffering of her boy. He would live and become the father of a mighty nation. And suddenly, Hagar saw a spring nearby.

Hagar and Ishmael were saved from death and continued their journey. G-d blessed the boy, for he was Abraham’s son. Ishmael grew up into a strong man. He lived on the outskirts of the desert and became a great archer. Ishmael lived his life in his own way. He married and had many children. His children multiplied and became known under the name of Ishmaelites, or Arabs, the people of the desert.

Ovaj izvor odakle su se napili Hadžera i Ismail je Zem zen.
Navest cemo hadis koji prenosi ibn Abbas r.a od Allahovog Poslanika s.a.v.s

Ibn Abbas r.a pripovjeda : Ibrahim a.s doveo je Ismaila i Ismailovu majku (Hazderu) koja ga je dojila i ostavio ih pored Kabe, u hladu jednog drveta, nedaleko od Zemzema, u gornjem djelu Harema. Tada u Mekki nije bilo ni stanovnika ni vode. Ostavio im je vrecu hurmi I mjesinu vode I krenuo nazad. Ismailova majka krenu za njim, vicuci nekoliko puta Ibrahime, kuda ides? Zar da nas ostavis u ovj dolini bez ikog zivog i bez icega? Ibrahim se nije obazirao na nju. Ona zatim viknu Je li ti to Allah naredio? Jeste – odgovori. Allah nas nece napustiti rece mu I vrati se nazad.
Ibrahim a.s krenu dalje I kada je zamakao za brezuljkom odakle ga ne vide okrenu se kabi , podize ruke I prouci ovu dovu :
Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.
(sura Ibrahim , 37 ajet ) Kur`an
Majka je dojila Ismaila I pila vodu, a kada joj je nestalo vode nakon sto su ona I sin ozednjeli, Ismail se poceo previjati po zemlji, dok ga je ona nemocno gledala.
Ona ustade, ne mogavse ga vise tako gledati I posto joj je brezuljak Safa bio najblizi I pope se na njega I poce razgledati dolinu ne bi li koga ugledala. Nikoga nije ugledala.
Zatim je sisla niz brezuljak I kada je dosla usred doline zadize svoje odjecu, I potrca kako trci izmoren covjek dok ne stize na drugi kraj doline. Zatim se pope na brezuljak Merve. I poce razgledati ne bi li koga ugledala. Nikoga nije ugledala.
Tako je trcala sedam puta. (ibn Abbas r.a kazuje zatim je tad Allahov Poslanik s.a.v.s rekao>: Takav je sa`j koji ljudi obavljaju izmedju Safe I Merve.)
Kada se zadnji put popela na Mervu, cula je glas. Ona ponovo osluhnu, zacu isti glas I povika. – Cula sam. Ako u tebe ima pomoci , pomozi. I tada ugleda meleka kod Zemzema. Melek je kopao krilima dok voda nije pocela izvirati. Ona napravi korito da se voda ne razlijeva I rukama napuni mjesinu. Kad god je zahvatila rukom , voda je jos vise kljucala. (u drugoj predaji se navodi: voda je izvirala onoliko koliko bi zahvatala)
Ibn Abbas dalje kazuje: tada je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao:
Allah se smilovao Ismailovoj majci. Da nije dirala zemzem ili da nije rukama zahvacala, Zemzem bi teko kao rijeka.
Ibn Abbas nastavlja Kada se napila I zadojila dijete, melek joj rece:
`Ne bojte se stradanja ovdje je Allahova kuca, koju ce podici ovaj djecak I njegov otac. Allah nece napustiti svoje sticenike.`
Temelji Kabe bili su malo uzdignuti kada bi nadosla bujica, voda bi razlijevala lijevo I desno.
Tako potraja dok nije naisla jedna grupa ljudi iz plemena Dzurhum iz pravca Kedaa, I ulogorili se nize Meke. Kada ugledase pticu kako kruzi – rekose:Ova ptica kruzi iznad vode, ali mi znamo da u ovoj dolini vode nema. I poslase dvojicu momaka. Momci se vratise I rekose im da su nasli vodu. Kada su stigli do vode, upitase Ismailovu majku `Dozvoljavas li ovdje da odsjednemo`? Da. – ali nemate pravo piti vodu I oni prihvatise.
Ibn Abbas dodaje Allahov Poslanik s.a.v.s rece
Ismailova majka je voljela drustvo I ljudi se nastanise u njezinoj blizini. Potom su poslali po njihove obitelji, porodice i svi se zajedno naselise. Kada su podigli nekoliko kuca I kada je Ismail odrastao od ljudi iz plemena naucio je arapski jezik. Ljudi zavoljese Ismaila I ozenise ga njihovom djevojkom. Ubrzo je Ismailova majka umrla. Ibrahim a.s je dosao da obidje porodicu nako sto je Ismail ozenio I posto ne nadje Ismaila u kuci – upita zenu gdje je otisao.
Otisao je u lov – rece mu. Dalje upita Kako zive I ona mu odgovori Tesko, zivimo, mucno I bijedno. – pozali se. Kada se vrati tvoj muz Prenesi mu selam I reci mud a promijeni kucni prag. Po povratku, Ismail kao da je nesto osjetio pa upita: Je li neko dolazio? Jeste, dolazio je jedan starac takav I takav. Pitao me je za tebe I ja sam mu rekla gdje si. Pa me pitao kako zivimo a ja mu rekoh Tesko I bijedno. Je li sta rekao zapita? Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam I da promjesnis kucni prag.
To je moj otac - rekao mi je d ate pustim. Idi svojima.
Ismail se ponovo ozeni iz istog plemena, nako izvjesnog vremen Ibrahim a.s opet dodje. Udje u kucu I upita o Ismailu a.s
Otisao je u lov – rece mu. Kako zivite? Zivimo u dobru I izobilju I ona se zahvali Allahu. Sta jedete? Meso. A sta pijete? Vodu. Ibrahim a.s tada prouci Gospodaru moj, daj im bericeta u mesu I vodi.
Allahov Poslanik s.a.v.s ovdje rece:
Oni tada nisu imali usjeva , a da su ih imali, blagoslovio bi im, zato ko nije Mekelija nece mu prijati samo meso I voda.
U drugoj predaji kaze se da je upitao Gdje je Ismail? Otisao je u lov.
Zar neces odmoriti , jesti I piti? Ja sta jedete I pijete? Jedemo meso I pijemo vodu. Odgovori ona. Ibrahim a. takodjer prouci Gospodaru blagoslovi im hranu I pilo. (Allahov Poslanik a.s rece to je bereket dove Ibrahima a.s)
Kada ti muz dodje, prenesi mu selam I reci mu da ucvrsti kucni prag. Po povratku , Ismail upita Je li iko dolazio?? Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda I ona ga pohvali `pitao je za tebe I kako zivimo` - rekla sam mu da zivimo lijepo.Je li sto oporucio? Poselamio te je I rekao ti da ucvrstis kucni prag.
To je moj otac – a prag si ti, naredio mi je d ate zadrzim kod sebe. Kada je Ibrahim a.s dosao treci put – zatekao je Ismaila kako pravi strijele u hladu drveta nedaleko od Zemzema. Kada ga ugleda, Ismail ustade I doceka ga kao sto sin docekuje oca.
Ismaile – rece. Allah mi nesto naredjuje. Ucini ono sto ti naredjuje tvoj Gospodar. Hoces li mi pomoci? Hocu. Odgovori Ismail.
Allah mi naredjuje da ovdje gradim Hram – I on pokaza na izrazenu humku. Kada su podizali temelje hrama , Ismail je donosio kamen, a ibrahim zidao. Posto su ozidali temelje, Ismail mu je donio crni kamen, Ibrahim ga uzida I stade na njega. Ibrahim zidajuci a Ismail donoseci kamenje su ucili:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!
(Al Bakare, 127)Kur`an

Nebitno.Bog je dao obećanja preko Izaka.To i Kuran lijepo govori...

I

itd.

Ishak je poslanik ali nije on trebao biti žrtvovan.

Korisniče salalahualejhiveseleme moraš shvatit da se ovde ljudima ne da čitati islamska mitologija i čudesa Alahovog mesinđera. Ovde je rasprava o Izraelu, da citiram tebe, a ne o islamu. Napravite temu islam vs. kršćanstvo pa tamo raspravljajte. Ovako ćete samo odvest temu u krivom smjeru.



Stvar je političke prirode - Arapi ne mogu dopustiti strani utjecaj na Bliskom Istoku i zbog toga im smeta Izrael. Pogledaj smještaj Izraela - sječe čitav arapski Magreb od Levanta, odnosno Egipat od Sirije i Iraka, koji predstavljaju "srce arabizma", kako je rekao Naser. Izrael im je presjekao "srce" i brana je arapskom ujedinjenju, ako je takvo što ikada i bilo moguće zbog izražene vjerske netrpeljivosti kod samih Arapa. Kako god, Europa ima dužnost braniti Izrael kako svog civilizacijskog saveznika protiv svih arapskih okupatora i napadača. Zato treba kritizirati svaku "mekšu" odluku, kao onu npr. od Europskog parlamenta neki dan. To mogu samo neprijatelji Europe, ići na ruku arapskom jačanju. Neprijatelji europe, tj. europski marksisti i liberali.