Fra Andrija Kačić-Miošić ovako je pjevao:

“Ej Kotore, gnizdo sokolova,
na visokoj grani savijeno,
di se legu zmaji i sokoli,
koji caru puno dodijaše!
Svijeno je na jeli zelenoj
ter pokriva Boku od Kotora,
kojano je dika od Hrvata
i viteško srce od junaka…..”

Na krajnjem jugoistoku Jadrana nalazi se prelijepi zaljev – Boka kotorska (na talijanskom Bocca = usta, otvor).

Njen pjesnik, Kotoranin Viktor Vida, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, za nju će reći:

“Ništa ne može pokolebati moga uvjerenja, da je Boka kotorska ostvarenje božanske priče, koja se tu više nego i u jednom kraju svijeta dotakla zemlje i ostavila na tom moru i u tom kamenju svoj vječni trag.”

Boka kotorska zahvaća čitav zaljev s okolnim kopnom, a njeno ime je zamijenio antički naziv Risanski zaljev.

Na tom prostoru, ilirskom području, sačuvano je dosta kulturnih tragova još iz IV. st. p. K. 228. g. p. K. u Risnu, u Boki kotorskoj, sklonila se pred Rimljanima ilirska kraljica Teuta, koja je bila udovica osnivača ardijejske države Aragona.

Rimljanima je kao izlika za napad na Teutu poslužilo ilirsko gusarenje, ali je zapravo pravi razlog bila želja Rimljana da unište prekojadransku državu.

To im je i pošlo za rukom 168. g. p. Krista.

Na ovim područjima Rimljani su vladali do 476. g. Za to vrijeme dosta ih se doselilo tako da se latinski utjecaj toliko uvriježio i duboko obilježio kasnija bokeljska stoljeća.

Još u tom periodu nastala je različitost Zaljeva od zaleđa u mentalitetu, kulturi, običajima i izvanjskim obilježjima.

Tijekom provala Gota, Avara i Slavena mnogobrojno romansko stanovništvo je stradalo, a preostali su pobjegli u Kotor, koji je tada postao glavni grad Boke.

U tom razdoblju podlogu za autonomnost Kotora tvorio je poseban status grada, gradski politički te crkveni ustroj.

Upravo tada i počinje povijest bokeljskih Hrvata.

Najstariji domaći ljetopis Popa Dukljanina spominje na tom području Crvenu Hrvatsku ili Gornju Dalmaciju, u kojoj su, među ostalima, utemeljene biskupije u Kotoru i Budvi i koja je do polovice X. st. bila zajednička država sa zapadnom Bijelom Hrvatskom ili Donjom Dalmacijom.

Sve do XII. st. tu je bio dominantan (ponekad s prekidima) utjecaj i vlast Bizanta, ali nije zanemariva niti uloga zapadne hrvatske države i njezinih kraljeva.

Hrvatski kralj Tomislav je na cijeloj istočnojadranskoj obali pa i u Boki imao jaku mornaricu od 180 brodova s više od 5000 mornara.

Tako poznavatelj bokeljske povijesti Peraštanin Pavao Butorac piše o crkvenim vezama:

“Drevnu je crkvenu povezanost grada Kotora sa zapadom, a time i sa zapadnom civilizacijom, definitivno učvrstio moćni utjecaj prvoga hrvatskog kralja Tomislava.”

Povjesničar dr. sc. Vanda Babić piše:

"Ne smijemo zaboraviti da unatoč svim previranjima, svim događanjima i događajima, danas u Boki kotorskoj živi još Hrvata koji zajedno s Crkvom i kamenom odolijevaju svim neverama i olujama.

Uostalom, kako je rekao jedan Hrvat i Bokelj, akademik Josip Pečarić, u Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski."

Bokelji su uvjek odlazili na more loviti ribu, trgovati, ploviti, boriti se.

Ali su majke ostajale na ognjištu, da nekada dočekaju sigurnu starost ili da bodre djecu kako nebi zaboraviili da je i Boka velika hrvatska baština!

Da su tamo grobovi otaca, da su tamo svetinje i da se treba vraćati.”

Krajem drugog svjetskog rata Boka je postala dio Crne Gore.

Malo po malo ostajala je bez baštinika velike hrvatske kulturne baštine u njoj.

Naime, bokokotorska priobalna naselja, koja su bila nastanjena uglavnom Hrvatima, bila žarište pomorstva, koje je stoljećima bilo pokretač razvoja toga područja.

To stanovništvo bilo je i nositeljem kulture, koja je dosegla zavidnu razinu.

Ta je kultura iznimno važna za hrvatski narod.

Najstarija hrvatska katedrala je ona iz 1166. godine - katedrala Sv. Tripuna u Kotoru. Ili pak Gospa od Škrpjela, otok preko puta Perasta, koji su Hrvati toga grada izgradili u moru, da bi na njemu sagradili veličanstvenu crkvu, svetište Majci Božjoj, gdje je smješteno životno djelo najvećega hrvatskog baroknog slikara, Peraštanina Tripa Kokolje. Itd. itd.

A kolika je velika baština hrvatskog naroda najbolje svjedoče službeni crnogorski izvori koji kažu da se 40 % nepokretnog i 66 % pokretnog spomeničkog blaga Republike Crne Gore nalazi u Boki kotorskoj.

Zato slobodno možemo konstatirati da više od 50 % spomeničkog blaga današnje Crne Gore pripada hrvatskom narodu, tj. hrvatski je narod Boke baštinik toga blaga.

Treba li i spominjati svetog Leopolda Mandića iz Herceg-Novog?

Stvaranjem neovisne hrvatske države Hrvatska, 1990.g., bratovština «Bokeljska mornarica 809» krenula je u «borbu» kako bi se o toj situaciji mnogo više saznalo u samoj Hrvatskoj. I rezultati nisu izostali.

Članovi Bratovštine dali su niz intervjua hrvatskim medijima, pisali po novinama.

Akademik Josip Pečarić, rođeni Bokelj skupio je sve svoje objavljene članke u knjigi «Borba za Boku kotorsku», što je ustvari borba za očuvanje hrvatske baštine.

Mnogi u Hrvatskoj već vjeruju da je podnaslov te knjige: «U Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski», u stvari stara hrvatska izreka.

Ta naša «borba» nije ostala bez odjeka ni među Hrvatima u Boki.

Ipak, s promjenama u Crnoj Gori i proglašenjem njene neovisnosti stalno se poboljšavao i položaj tamošnjih Hrvata.

Prilikom svog posjeta Zagrebu, predsjednik Crne Gore Mile Đukanović sastao se i s nekim članovima Hrvatske bratovštine "Bokeljska mornarica 809".

Otvoren je i Konzulat RH u Kotoru.

Obnovljeno je Hrvatsko kulturno društvo Napredak, a 23. 6. 2001. je osnovano u Kotoru i Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.

Ovo Društvo je tom prigodom izdalo i knjižicu o sebi u kojoj piše:

"Hrvatska nacionalna manjina je po brojnosti jedna od najmanjih u Crnoj Gori, ali po svom kulturnom, civilizacijskom i duhovnom nasljeđu izuzetno bogata, što je i bio razlog raznim grubostima i podmetanjima u godinama raspada bivše zajedničke države“.

Sad čekamo Kolubaru da ovdje dođe raditi budalu od sebe.

Barry kako je to otišlo iz vaših ruku ako je vaš većinski narod. Držali ste sve to. do Sutomora.

Zašto su te horde zla poharale Konovale. Mobilizacija 91 100 posto a u Srbiji ni 10 posto.
Mislim po Mobilizacija da je Srbija deo Crvene Hrvatske. Hoćeš li mi pojasniti to.

Ja ti mogu odgovoriti. Otišlo je isto kao što je vama Kosovo otišlo. Demografski smo to izgubili. Srbija nije nikad bila dio tzv. Crvene Hrvatske.

Pitaj Albance na Kosovu, pak će ti oni obširno pojasniti ova pitanja koja te muče.

Nije cela Vojvodina bila kako beri kaze povjesna. Vec Srijem. Sa Petrovaradinom rodnim gradom Bana Jelacica i Zemunom.

Blokirali ste Srbima tada , danas , dva najveca i najznacajnija grada. Da je to ostalo Vase,mi bi se po Balkanskoj kaljuzi valjali.

Francuzi su nam omogucili proboj na sever do Segedina. Sada nam 1/4 teritorije mitteleuropska. Niste samo Vi za Visegradsku skupinu. Zelimo i mi biti aplikanti.

Istina, samo je Srijem bio povijesno hrvatski. Drago mi je što to priznaješ. Susretao sam se sa onima kojima to nije lako priznati.

Jozo je fino naseljavao dinaride kordunase i ostale u vojvodinu... ovamo ih jacao a tamo ih se resio...

Zaljev Boke i Srijem da, Bačka i Banat nikada povijesno nisu bili dio Hrvatske to je ugarski povijesni prostor otet turskim osvajanjima kao i nama BiH.

Kakve gluposti ti valjas. Istocni Srem je hrvatski koliko je i Tesalija srpska. Cak i manje. Jer je car Dusan Tesaliju sam osvojio, a ovaj prostor su Austrijanci osvojili i pripojili svojoj provinciji Slavoniji. Tu se Hrvati ama bas nista nisu pitali.

I ovo nije neka mitteleuropa. Narod i narodni duh je vazniji od par baroknih gradjevina.

Srijem je pripadao kneževini Ljudevita Posavskog, Panonskoj(Posavskoj) Hrvatskoj.

Jeste, al u kurcu.

Vizantija, Bugarska, Ugarska, Turska - to je srednji vijek u istocnom Sremu.

Poslije Bizanta i prije Bugarske, Panonska Hrvatska.

I sva Hrvatska, osim Varaždina i Krapine istorijski pripada Srbiji.

Nemamo podforum bajke na ovom forumu.

Što je sa Varaždinom i Krapinom? Jeli to bila neka pogreška dok su crtali kartu?

Nemamo ni link za Krajinaforce ili Krstarica.com da ti možeš sa svojima

Pa da, to su prirodne i istorijske granice Hrvatske.

Evo 2008. je granica Beogradskog Pašaluka donekle korigirana da bude prirodna i istorijska.

Kakvi Srbi u Srijemu?
Riječ je o 2 županije, županiji Vuka (do Iloka i Šida) i županiji Srijem (od Mitrovice do Zemuna).
Hrvatske županije, isto kao što je i Kotor bio hr. grad.
Srba nije bilo ni u Mačvi, a kamoli u Srijemu.
Bačka i Banat su povjesno mađarski prostor, iako je u Bačkoj i bilo nešto Hrvata (blizina granice, prvenstveno).

To je sve Srbija, a vi ste tu na prste jedne ruke.

Ma pusti ga, nebi on to prihvatio ni da mu život ovisi o tome. Što se tiče onih prezimena ajde na topic Porijeklo srpskog naroda na prvu stranicu topica neda mi se link slat.

Za vas onom srednjem prstu ;)

Vidim.
Ma idiot. Po njemu je Srbija od Beča do Istambula
Našao sam i kaj je onaj drugi četnik pisao.