Vjerujete li u sudbinu, odnosno da je sve negdje zapisano kako ce se u zivotu odigrati ili smatrate da je svako kovac svoje srece i u potpunosti upravlja svojim zivotom?

Ne daj Bože da postoji sudbina, to bi bilo strašno. A još strašnije bi bilo da je saznamo!

To bi značilo da smo okovani, da smo živi zazidani. Da ništa ne možemo promijeniti, da nam život ide po jednoj jedinoj niti, da smo potpuno nemoćnii i da je sve uzaludno, sve besmisleno... ne daj Bože.

Svako ima svoju nafaku.

A sta kad se maksimalno trudis i dajes sve od sebe da se ostvaris u nekom polju - posao, skolovanje, ljubav ili sloga u porodici... sta god... ali nikako ne ide, pa ne ide?

Onda nešto krivo radiš.
Taj primjer imaš kod ludih Bošnjaka. Iz godine u godinu rade iste stvari da riješe "hrvatsko i srpsko pitanje" i stalno fulaju ali oni nastavljaju dalje. I onda vjeruju da je sudbina, "allah" im tako postavio.

Žalim ljude koji vjeruju u apsolutni determinizam, iliti slavenski fatalizam (kismet u muslimana).

Iako ništa nije dugoročno isplanirano (jer imamo slobodnu volju), također ne treba biti previše ufuran u sebe i misliti da si u potpunosti u kontroli događaja, jer ne možeš kontrolirati sve vanjske varijable (činjenicu da ti u datoj situaciji iz suprotnog smjera vozi pijan dečko od 18 god na skliskoj cesti). Sreća igra veliku ulogu u životu, ali svojim ponašanjem možeš smanjiti udjel te sreće ili nesreće u konačnom ishodu.

No, kad stigneš do nekog važnog događaja ili prekretnice, kada si uvidio da je ishod van tvoje kontrole, to zna biti vrlo oslobađajuće. Na pamet mi pada situacija kad sam kao dečko s 17 godina u kišnim uvjetima pri skretanju desno (kod vas lijevo) izgubio kontrolu i kad je auto "plivalo" prema autima koja su jurcali iz suprotnog smjera. Tih 5 sekundi su se činile kao vječnost, imaš neki osjećak mirnoće i promatranja sebe kao aktera u filmu.

Ili 2008. kad sam u dva navrata bio u situaciji gdje je bila 50%/50% šansa da ću se sutra probuditi bez posla, bez karijere i bez 80% imovine. Bilo je nevjerojatno oslobađajuće, i oba izlaska te dvije noći su bila fenomenalna, a spavao sam ko zaklan.

Mislim ono, nije ništa strašno (glava nije u torbi osim u tom auto-incidentu), ali općenito, osjećaj gubitka kontrole uopće nije stresan.

Podsjeća me na onu budističku filozofiju.

Imaš problem koji te čini nervoznim?

Možeš li riješiti problem? Ako je odgovor DA, super, nemaš razloga za brigu. Ako je odgovor NE, isto nemaš razloga za brigu.

Stvar je u tomu što prosječan čovjek često ne zna da li može riješiti neki konkretan problem ili ne može pa je zbog toga nervozan. :)

A osobito ako se put rješavanja račva na sve strane pa je čovjek u nedoumici, koji put odabrati, hoće li odabrati pogrešan?

Uglavnom samo inteligentniji ljudi imaju taj problem tzv "paralysis by analysis". Budala samo zažmiri i....uvali se u švicarac...ili napravi još jedno dijete.

No fate, samo slobodna volja.

Gdje je ta slobodna volja kad smo se radjali? Ja koliko znam nisam birao gdje, kako, kad da se rodim, kakav da budem itd.

Slobodnu volju dobijaš razvojom kognitivnih sposobnosti (razvoj sinapsi) i samosvijesti, tamo negdje do 3-4 godine. Onda udri. No imaš i vrhunskih znanstvenika (Sam Harris) koji nisu posve sigurni koliko je svaki tvoj izbor plod slobodne volje, a koliko determiniran raznim faktorima (spoj genetike, iskustava i odgoja).

Sudbina se može promijeniti i Bog je mijenja kod ljudi nekome produži život nekome skrati.

Koncept "personalnog Boga" je jedan od simptoma psihičkog oboljenja, jer kratak je put od vjerovanja da se neki lik osobno skrbi za tebe do "primanja instrukcija" u glavi (jednog oblika šizofrenije).

Sa biblijske točke gledišta,sudbine nema.Zato je Biblija puna poziva:“Vratite se, izmjenite put svoj, ne činite ono što je zlo, vratite se Gospodinu Bogu svojemu.”
Ali,u određenom smislu,sudbina ipak postoji.Biblija jasno kaže da postoje samo dva puta za čovjeka.Čovjek je stvorenje,nije Bog.Čovjek može u životu izabrati samo između dva puta, između uskog i širokog puta.To znači da čovjek može odlučiti da živi sa Bogom,da svoj život usmjeri ka Bogu,ili ga može usmjeriti ka Sotoni ili zlu.Čovjek nema treći izbor.Ne postoji neki srednji put.Mnogi ljudi kažu:“Ja ne želim ni sa Bogom,ali ne želim ići ni na drugu stranu."
Biblijski gledano,čovjek nema izbor između ove dvije alternative.

Naša vječna sudbina ne ovisi od onoga što posjedujemo,već od naše vjere u Boga,od našeg karaktera i naše poslušnosti Božjim zapovjedima.Čovjek može živjeti sa Bogom,ali ako nije sa Bogom,on onda živi sa nekim drugim,dakle,sa zlom.U tom smislu postoji sudbina ili predestinacija.Ali,mi imamo slobodnu volju i Biblija je zato puna poziva:“Promijenite se! Vratite se! Izmjenite svoj život,vratite se k meni!”
Amen.

Onda je oboljelo nekoliko biliona ljudi na planeti.

Prema meni je bio bas velikodusan: "Bices ti Vujo 174 cm, al necu te staviti medju Portugalce ili Bugare ili Grke, gdje je to prosjecna visina, ajd ti lijepo medju Juzne Slovene pa se pokusaj ostvariti kao muskarac i kao otac. Ja cu da gledam odozgo i da ti se smijem."

yep. "Ako želiš nasmijati Boga, ispričaj mu svoje planove."

Ima jedna priča na tu temu,skratiću je...neki misionar se vracao kuci iz Afrike nakon 40 godina sluzbe,brodom u Ameriku.Na brodu je bio i general Mcarthur,i svi se strkali oko njega,a jadnog svecenika nitko ni za suvu sljivu..Kad su dosli u luku,generala docekala muzika,orkestmar,a svecenik dosao kuci utucen i tuzan,kleknuo i zavapio-Pa Boze,gdje je tu pravda,ja Ti citav zivot sluzim,a vidi kakav docek imam kod kuce??
Tada se zacuo glas-Nisi jos stigao kuci!

Mali doprinos ovoj temi;

Sva životna filozofija sretnog čovjeka na jednom mjestu

Svakakvih nebuloza je ispisano.

Slažem se sa Bobovcem, potpuno ispravan rezon u vezi famozne budističko filozofske misli pa se pitam - da li je u ovom slučaju sedamnaestogodišnjak znao da je problem rešiv pa se opustio i zamislio da je akter u filmu.



Prilično smešna misaona konstrukcija, štaviše uvredljiva ali ne za sve, jasno. Nazivati Boga "nekim likom", pominjanje "Personalnog Boga", "primanje instrukcija" i na kraju dati dijagnozu "jednog oblika šizofrenije" nije ništa drugo do jedan oblik šizofrenije.