Fojnica: Obljetnica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića
By Dario Plavčić on 12. STUDENOGA 2015 DRUŠTVO
U povodu 22. obljetnice ubojstva gvardijana samostana u Fojnici fra Nikice Miličevića i vikara fra Leona Migića, u petak, 13. studenoga, u 11 sati, svetu misu zadušnicu predvodit će fra Mato Topić, župnik u Gračacu kod Rame.

Kako je priopćeno iz Franjevačkog samostana u Fojnici, fratri nikada nisu dvojili da postoji nalogodavac tog strašnog zločina, koji se po njihovu mišljenju, sve ove godine nastoji zaboraviti i prikriti.

“Još prije 21 godinu prof. dr. fra Vitomir Slugić, koji je bio svjedokom zločina, izjavio je da se strašni zločin na Sudu u Sarajevu sveo na obično ubojstvo u krčmi, a ni na pismeni zahtjev fratara pravosudnim institucijama, koji je upućen 2013. godine, nažalost nema službenog odgovora”, stoji u priopćenju.

U njemu se dodaje kako “opće stanje u BiH, a posebno u pravosudnim institucijama, ne daje mjesta optimizmu da će se konačno otkriti nalogodavac ovog ratnog zločina”.

Fojnica: Vraćaju se časne sestre
Stotinjak metara od Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, na lokalitetu Rupnovac, nalazi se kuća časnih sestara, objekt koji je sagrađen još krajem osmanskog perioda i u kojem je bila jedna od prvih škola u Bosni. Ta se kuća sada adaptira, izvode se unutrašnji građevinski radovi i u njoj će iduće godine, nakon više od dvije decenije, ponovo živjeti časne sestre franjevke. Sestre su u toj kući živjele i radile od 1970. do 1993. godine, objavio je Dnevni avaz.Kuću časnih sestara na Rupnovcu u podnožju Samostana Duha svetoga u Fojnici ovih dana su posjetili zamjenica provincijalne predstojnice Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, sestra Lidija Jurišić, sestra Simplicija Budimir, predstojnica časnih sestara Samostana u Fojnici, i fra Miro Relota, franjevac Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici. Zadovoljni su urađenim.“Za nas, sestre i ljude ovog kraja, ova kuća mnogo znači. Početkom sedamdesetih godina franjevci iz Samostana ustupili su ovu kuću nama, radile smo u bolnici, Domu zdravlja i u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Zahvaljujući fratrima Samostana provincije Bosne srebrene, zajedno sa provincijalom, fra Lovrom Gavranom, ova kuća je sačuvana i ponovo se obnavlja”, pojašnjava sestra Lidija Jurišić, zamjenica provincijalne predstojnice Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije.
Dodaje kako žele otvoriti vrata kuće i svim ljudima dobre volje.“Želimo živjeti ovdje, djeliti sudbinu s ljudima ovog kraja. Jednostavno, želimo živjeti svoju karizmu ovdje, želimo raditi s djecom i mladima. Naša karizma je odgoj mladih, rad u školama kroz naše susrete. U kući ćemo imati i jednu dvoranu za rad sa mladima, a to nam je glavni cilj”, kaže Lidija Jurišić.

Muzej Franjevačkog samostana u Fojnici kandidiran za Evropski muzej godine

Muzej Franjevačkog samostana "Duha Svetoga" u Fojnici kandidiran je za nagradu Evropski muzej godine, u konkurenciji od 60 evropskih muzeja, a pismena potvrda za to jučer je franjevcima "stigla u ruke". To je ujedno i potvrda višestoljetne tradicije bosanskih franjevaca da šire ime svoje domovine diljem svijeta, ponosno pokazujući obilje kulturne baštine što je godinama čuvaše pod svojim okriljem.

Istaknuo je to za gvardijan ovog samostana fra Miro Relota, naglasivši da je pismom potvrđeno da je muzej zadovoljio sve kriterije za nagradu, te da su prethodno članovi žirija prije tri mjeseca posjetili samostan, obišli kompletnu postavku, a potom odluku o kandidaturi donijeli nakon novembarskog sastanka u Francuskoj.

Dodjela nagrade bit će održana u maju u Zagrebu, a prethodno zadatak franjevaca bit će da pokažu koji je muzejski eksponat najvažniji.

"Jako smo ponosni na ovu informaciju, kao Fojnica i kao franjevačka provincija, a posebno kao Bosna, jer to nije samo zasluga zadnjih fratara, već svih fratara koji su u zadnjim godinama, stoljećima i decenijama radili da bi Fojnica imala i sačuvala te lijepe eksponate koje posjedujemo", istaknuo je.

I kustos ovog samostanskog muzeja fra Janko Ljubos ocjenjuje za Fenu da su svi veoma ponosni na obavijest o zvaničnoj kandidaturi, misleći tu na sve fratre otprije 650 godina koji su sakupljali brojne eksponate što čine okosnicu današnjeg muzeja.

"Fra Leonardo Ćuturić je jako puno uradio na tom planu između dva svjetska rata, a također i fra Bono Šapina. Prije 15 godina dao sam tu zgradu srušiti do temelja, a potom izgraditi potpuno novu. Završio ju je gvardijan fra Mirko Majdandžić, a poslije ju je kraju priveo gvardijan fra Nikica Vujica. Zaista smo ponosni na sve te ljude i sve ono što u muzeju danas imamo", naglasio je fra Janko.

Muzej Franjevačkog samostana baštini neprocjenjivo kulturno-povijesno blago koje svjedoči o višestoljetnom postojanju države BiH i njenih naroda, a nalazi se na Listi kulturno-historijskog blaga BiH. U njegovu brojnu zbirku ubraja se i originalni plašt fra Anđela Zvizdovića te jedna od najvećih biblioteka s oko 50.000 naslova.

Posjeduje brojne vrijedne predmete, historijske nalaze, knjige, povijesne dokumente te različite iskopine iz 11. stoljeća prije naše ere. Uglavnom je riječ o različitoj vrsti oružja, te fibula, odnosno različitih ukrasa i kopči iz 7. stoljeća prije naše ere, kao i starim nošnjama, primjercima starih zanata kojima su se ljudi u Fojnici bavili, a tu je prvenstveno riječ o proizvodima od zlata i srebra.

Muzej posjeduje i galeriju vrijednih umjetničkih slika, među kojima je najstarija datirana slika iz povijesti umjetnosti BiH - riječ je o djelu iz 1328. godine rađenom tehnikom tempere na dasci.

Da su pritisci na fojničke Hrvate, većinom povratnike u ovaj srednjobosanski gradić, kontinuiran proces koji nikad ne prestaje, postoji bezbroj primjera, od nedovoljne zastupljenosti Hrvata u općinskim tijelima vlasti i javnim ustanovama, do otvorenih uvreda i provokacija na nacionalnoj osnovi čiji je cilj Hrvate Fojnice svesti na građane drugoga reda.

Najnoviji primjeri potvrđuju kako su provokacije koje su otvoreno počele 12. studenoga na obilježavanju obljetnice stradanja Hrvata u bici za Bašino brdo, kada je molitvu i odavanje počasti pokušala omesti skupina Bošnjaka sa zastavama Republike BiH, nakon ovog događaja, intenzivirane. Naime, prije nekoliko dana u Fojnici se dogodio fizički nasrtaj na Iliju Božića kojemu je, samo zato što je Hrvat, jedan od Bošnjaka s podebljim kriminalnim dosjeom, “onako usput” slomio nos.

Provokacijama je ovih dana svjedočio i Ilija Oroz, 90-postotni invalid Domovinskog rata i bivši zatočenik logora A BiH “Musala” u Konjicu. Ilija je u Policijskoj postaji Fojnica kažnjen jer je od vulgarnih uvreda branio svoju kćer.

“Parkirao sam automobil ispred BH Pošte. Budući da sam se planirao zadržati samo kratko, u vozilu je ostala moja kćer. Po povratku sam čuo Nusreta Klisuru i Atifa Salčinovića, zaposlenike Pošte, kako mojoj kćeri dobacuju niz verbalnih uvreda, na što sam, kao otac, morao reagirati i uzvratiti im uvrede. Kakav bih ja otac bio kada to ne bih učinio?”, ispričao nam je Ilija Oroz.

KEBAB, DŽIPIJADA I WC: Prokoško jezero na rasprodaji, tritona više nema




Triton još samo na poštanskim markama
FOTO: Adi Kebo (zurnal.info)
Piše: Amarildo Gutić
Petnaest kilometara makadamskog puta nasutog kamenjem treba preći od Fojnice do Prokoškog jezera. Bio je radni dan kada je ekipa Žurnala u prijepodnevnim satima obilazila jezero. Iznad naselja, kojeg čine sada već stotine malih vikendica tik uz jezero, ulazna je kapija. Cijena ulaznice je 2 KM po osobi. Ukoliko želite nastaviti vozilom do jezera, plaćate još 10 KM. Kako je u pitanju tek nekoliko stotina metara, ostavljamo naše vozilo, jedino na parkingu.

ENGLESKI I ARAPSKI, DA SVI RAZUMIJU

Prolazimo između malih drvenih kućica. Na gotovo svakoj drugoj natpis „for sale“ ili „for rent“. Ili oboje. Samo na jednoj primjećujemo natpis na našem jeziku, da je objekat na prodaju. Ispred te sjedi vlasnik. Pitamo za cijenu.

„Dvadeset hiljada eura,“ kratko odgovara, očito nezainteresovan da još koju riječ s nama progovori. Prema površini vikendice to je hiljadu eura po m2.

Nešto razgovorljiviji je komšija s druge strane utabane zemljane staze koja vijuga između nastambi. Pitamo ga koliko je prodano vikendica u naselju i ko su kupci.

„Mislim da je petnaest već prodano, kupili su ih Turci i Arapi. Možda je i više, tek je počela masovnija prodaja ovdje,“ kaže.

U dvorištima većine objekata nude se ugostiteljske usluge sa tablama ispisanim i na arapskom jeziku. Ulazimo u dvorište koje prema natpisu nudi KAFU, SOK, BUREK i WC. WC je poljski, drvena daščara, metar sa metar i tzv „čučavcem“. Fildžan i pol domaće kafe je 2 KM.

U susjednom dvorištu 7-8 žena u burkama sjedi za stolom i objeduje. Još nekoliko ih primjećujemo kako sa djecom šetaju oko jezera u pratnji muškaraca.

Obilazimo naselje. U dvorištima domaćini polako raspiruju roštilje. Jedna grupa to čini na livadi nadomak jezera.

„Kebab, kebab,“ odjekuje dolinom. Pristiže nekoliko kombija. Iz vozila izlaze posjetitelji očito iz arapskih zemalja.

Prilazimo jezeru. Nekoliko metara od obale plutaju dvije prazne pivske flaše. Primjetni su i kablovi ili gumene cijevi položene na dnu. Grupa radnika zaduženih za čistoću prikuplja otpad i baca u kontejner. Pitamo koliko dnevno bude smeća.

„Bude itekako, vidiš da napunimo ovo,“ kaže nam jedan od njih. Na pitanje da li izletnici ostavljaju smeće, već je oprezniji i kratko odgovara: „Ma svako.“

Pitamo ima li tritona u jezeru. „Neko kaže da ga ima, neko da ga nema. Možda je pobjegao negdje da mirnije živi,“ odgovara uz znakovit osmjeh.

OKONČANA TRITONOVA PRIČA



Prokoško jezero bilo je stanište endemične vrsta vodozemca nazvane Rajzerov triton.

„Ovaj endemski vodozemac živi u Prokoškom jezeru na planini Vranici. Vjeruje se da je preživio sve globalne kataklizme i da predstavlja posljednji postglacijalni relikt iz zadnjeg ledenog doba planete Zemlje. Dakle, sasvim dovoljno razloga da ga uništimo...zauvijek! Tritonova priča je priča o nama," najava je za dokumentarni film „Tritonova priča“ kojeg je o ovoj rijetkoj životinji prije 10 godina snimio zaštitnik prirode Dinno Kassalo. Snimajući ovog ljeta nastavak, shvata da „glavnog junaka“ više nema u jezeru.

„Bio sam nedavno sa dvanaest ronilaca ovdje. Dva dana su ronili. Možemo mi vršiti opservacije ovakve ili onakve, ali kada zaroniš u vodu i vidiš da nema tritona, jasno je o čemu se radi. Uzrok tome je čovjek,“ priča nam Kassalo pun rezignacije onim što su „ljubitelji prirode druge vrste“ učinili Prokoškom jezeru.

Poznavaoci tvrde da je izumiranju tritona kumovalo i poribljavanje. U želji da se „obogati“ gastronomska ponuda, u jezero je ubačena pastrmka, kojoj je triton postao glavna hrana !

RAZVOJ KVAZI-TURIZMA

Sedamdesetih godina prošlog vijeka Prokoško su jezero posječivali tek rijetki ljubitelji prirode. U međuvremenu preminuli akademik Midhat Uščuplić, dekan Šumarskog fakulteta, ostavio je budućim generacijama fotografije iz tog doba te zapažanja o metamorfozi lijepog jezera u ruglo.

„Treba osporiti pravo lokalnoj upravi (ne samo u ovom slučaju nego uopće) da na ovaj način koristi prirodno naslijeđe, da prodaje državno zemljište zarad kvazi turizma. Umjesto da se na ovu ljepoticu dovode djeca, đaci i studenti, organiziraju škole u prirodi, mi smo izabrali da jezero damo lokalnim autoritetima. Prokoško jezero je trajno izgubljeno i može biti samo primjer kako ne treba gospodariti prirodnim resursima,“ napisao je 2008. godine profesor Uščuplić.

Bespravna stihijska gradnja bez kanalizacije, koju su šutke odobravali ili čak u tome učestvovovali lokalni političari uzrokovala je zagađenje jezera. Na jezeru, kojeg danas nazivaju spomenikom prirode, organizovane su čak i trke džipova!? Sve se to dešavalo u vrijeme kada je načelnik Fojnice bio Salko Merdžanić, aktuelni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK.

RENDŽERI ZA JEZERO I IZBORE

Za održavanje čistoće i reda oko Proškog jezera formirana je tzv rendžerska ekipa. Žurnalovi sagovornici iz Fojnice navode i njihove druge angažmane. Tako su na dan posljednjih izbora imali zadatak da stanovništvo okolnih sela odvezu na glasačka mjesta, koristeći čak i službena vozila općine i policije. Naravno, uz uslov da glasaju SDA.

Posjetu Prokoškom jezeru završili smo u ranim poslijepodnevnim satima. Na ulaznoj kapiji izbrojali smo dvadeset kombija i još toliko putničkih vozila sa posjetiocima iz arapskih zemalja. Roštilji pokraj jezera su uveliko spremni. Možda se utvrdi i pazar za neku od uglavnom nelegalno sagrađenih vikendica. Važno je bilo šta unovčiti, dok još ima sve manjeg Prokoškog jezera.

„Kebab, kebab,“ odjekivalo je dolinom dok smo napuštali ovu, u bivšoj državi, zaštićenu zonu.

„Treba osporiti pravo lokalnoj upravi (ne samo u ovom slučaju nego uopće) da na ovaj način koristi prirodno naslijeđe, da prodaje državno zemljište zarad kvazi turizma. Umjesto da se na ovu ljepoticu dovode djeca, đaci i studenti, organiziraju škole u prirodi, mi smo izabrali da jezero damo lokalnim autoritetima. Prokoško jezero je trajno izgubljeno i može biti samo primjer kako ne treba gospodariti prirodnim resursima,“ napisao je 2008. godine profesor Uščuplić.

Ovogodišnje obilježavanje godišnjice rada Udruženja "Triton", proteklo je u sumiranju rezultata ostvarenih u tekućoj godini; u nagrađivanju dječijih literarnih radova na temu "Prokoško jezero i triton"; u dijeljenju zahvalnica zaslužnim pojedincima i institucijama koji su u proteklom periodu podržavale rad "tritonaca"; u igri i pjesmi mladih Fojničanki.

Nasir Selimović, 22.12.2006

Što je Triton, da ne Googlam ? Zvuči kao neko otkriće Semira Osmanagića.

Fakat pitomo mjesto ta Fojnica. Tamo mi stari išao u banju.

A i dobra je ona "...oj Fojnico, bošnjačkog oka zjenico". Zbilja zeleni biser zelene srednje Bosne.

Fakat pitomo mjesto ta Fojnica. Tamo mi stari išao u banju.

A i dobra je ona "...oj Fojnico, bošnjačkog oka zjenico". Zbilja zeleni biser zelene srednje Bosne.

endemski vodozemac, niš posebno, ali poenta je Junuze na staništu i njegovoj devastaciji sa ćenifama i otpadu na planinama u 21.stoljeću,... ili se sve treba podrediti profitu i "investitorima" ;)