Ovo podebljano su biseri nad biserima, a ovo nepodebljano su samo biseri.
Jasno je meni da je čovjek radije išao u partiju, skrivečki u crkvu i šutio i žmirio na nepravde prema drugima radi boljeg života i nije radi toga odmah bio zločinac, ali nema potrebe opravdavati taj sustav da bi se opravdalo sebe ili svoje roditelje.

SEKRETAR PARTIJSKE ORGANIZACIJE
IV UDARNE BRIGADE III UD. DIVIZIJE
Dana 31.V.1945.

SEKRETARU DIVIZIJSKOG KOMITETA KPH
III UDARNE DIVIZIJE
POLOŽAJ

Šaljem Ti izvještaj o partijskom radu za mj. maj 1945. g.
1./ POLITIČKI IZVJEŠTAJ:
Političko stanje u brigadi za ovaj mjesec dana je slijedeće:
Naši borci prilikom napredovanja od Papuka pa do Austrijske granice bili su zadovoljni t.j. izdržali ove tolike maršrute naročito preko tih planina znajući da oslobađaju svoju zemlju. Za to vrijeme nije bilo dezertera što se očituje u političkom stanju. Bilo je boraca koji nisu mogli da idu od nažuljanih nogu ali su ipak dolazili i stizali brigadu. Borcima se govorilo usput i u koloni o značaju takovoga marša odnosno napredovanja naše armije na Austrijsku granicu. U vezi s tim pokretom i tako napornim maršem mi smo borcima objasnili značaj maršrute od Dilja pa na Austrijsku granicu i zarobljavanja nekoliko stotina hiljada ustaških krvnika koji su pokušali da pobjegnu Englezima. Ta direktiva je prenešena na borce i borcima je to objašnjeno. Nekog masovnog političkog rada nije bilo ali ipak se radilo individualno sa borcima.
U Sloveniji naši borci su se interesovali kada će mo krenuti u Slavoniju, stari borci t.j. stariji ljudi su govorili kada će mo njih odpustiti kući, mi smo im na to odgovorili da kuće nema i da kuće nema i da treba tekovine narodno oslobodilačke borbe čuvati puškom u ruci.
Mržnja kod naših boraca postoji dosta slaba naročito kod novih boraca koji su u zadnje vrijeme došli u naše jedinice, naročito Mađara i drugih novaka. To se očitovalo prilikom pratnje zarobljenika iz Maribora prema Slavoniji. Mi smo s naše strane poduzeli preko partije da se ta mržnja poveća održavajući sastanke kratke sa rukovodiocima i ukazivajući da su to najveći krvnici našega naroda i da treba prema njima postupati oštro i oprezno da nebi koji utekao. Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijeme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t.j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t.d.
Pitanje Istre, Trsta, Rijeke, Slovenačkog Primorja o tome se našim borcima govorilo i tumačilo onako kako to piše podpredsjednik Vlade Eduard Kardelj.
Naša brigada je obučena dobro i obuvena a to isto je bilo teže pošto neki borci i nisu htjeli da svuku neprijateljske vojnike. Mi smo s naše strane poduzeli da imadu biti svi obučeni u vojničke uniforme.
Nekih problema naročitih nema, postoji izvjestan broj boraca koji su izžuljali noge od napornog marša. Borci se interesuju i pitaju kada će mo predati zarobljenike. U Sloveniji održavali su se mitinzi sa narodom gdje je uspjelo 100% i narod je stvarno volio našu vojsku i odnos prema narodu bio je pravilan.

Sekretar:
Obradović Stanko [v.r.]
_________________________

Izvornik, strojopis
VA VII, Beograd, Arhiva NOB, kut. 888, reg. br. 6-1/5.

ISTARSKI NARODE!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.
U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.


Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.


RODOLJUBI ISTRE!

Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.

Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.


ISTRANI!


Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.


Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših NARODNO-OSLOBODILAČKIH ODBORA.


ŽIVJELA HRVATSKA ISTRA!
ŽIVJELA JUNAČKA NARODNO-OSLOBODILAČKA VOJSKA!
ŽIVIO ZAVNOH!
ŽIVJELA CRVENA ARMIJA!
ŽIVJELE SAVEZNIČKE ARMIJE!
Smrt fašizmu-sloboda narodu
Narodno oslobodilački odbor za Istru

Nigdje spomena Tita, komunizma i Jugoslavije.

A sto je ZAVNOH?
Da ga nije Ante ustrojio?

Mozes pricati koliko god hoces, ali taj Tito ti je omogucio da danas u Istri mozes proicati Hrvatski. Inace bi zahvaljivao sa gracie.

Niti Tito, niti ostali rukovodioci nisu zbrisali iz zemlje 41, kao one tvoje picketine tipa Ante, Luburic, Artukovic, Kulenovic....koji su pobjegli 45. Da, prave picketine, sa suknjicom. I ostavili svoje nahuskane istomisljenike, da placaju njihove cehove.

HRVATSKOM NARODU

Odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih

okupiranih krajeva Hrvatskoj


Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora - jedinih organa demokratske narodne vlasti, koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:

1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.
2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.
3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji - Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
20. rujna 1943.

Zemaljsko Antifašističko Vijeće
Narodnog Oslobođenja Hrvatske

Čuj to, ''zemaljsko'' a imali su izvanzermaljaca također ili šta...

Po načinu pisanja, neki neuki seljak ne bi nikad to povezao s komunistima.

Nezgoda je što nisu stradali samo nahuškani istomišljenici nego većinom običan nenahuškan narod. Možemo se mi diviti Titovoj hrabrosti i Džingiskanovoj također, ali njihovoj ljudskosti i hrvatstvu niti po jednoj osnovi.
Ustaše i njihovo vodstvo kakvi god da su bili, bili su jedini izbor za Hrvata. A ti slobodno trči Titovu štafetu od Stoca do Livna preko Mostara i Širokog.

Titova soba tajni - Pad srpskih liberala - (Dokumentarni Film)

https://www.youtube.com/watch?v=PocJd-h-Pzs

Još jedan dokaz da su komunisti itekako bili nacionalno svjesni. Kerestinečki zatvorenici na zidu ćelije prije nego što su ih ustaše strijeljali napisali su: "Živjela sovjetska Hrvatska! " Još jedan dokaz nepobitne činjenice da su i ustaše i partizani bili borci za Hrvatsku, samo su imali drukčiju viziju njenog ustroja.

Upravo tako. S tim, što se bh. Hrvata tiče, komunisti su ostavili daleko pozitivnije nasljeđe - konstitutivnost naroda. Bez toga, mi ne bi imali osnove za sadašnju političku borbu. Ustaše su nam ostavili Zvonku Jurišića i Živorada Budimira.

Prije Drugoga svjetskog rata komunista je bilo samo oko 12 000, od čega je 9 000 poginulo u ratu. Kasnih 1960-ih bilo je čak 1 046 018 članova Partije.

Članovi KPJ/SKJ po narodnosti, kasnih 1960-ih

* Srbi 541 526
* Hrvati 189 605
* Slovenci 70 516
* Makedonci 67 603
* Crnogorci 65 986
* Muslimani 37 433
* Albanci 31 780
* Mađari 12 683
* ostali 28 886

Komumisti i partizani su bili naivni Hrvati. Oni su mislili da se bore za slobodu, citale su se Stepinceve propovjedi u partizanima. A ispalo da se bore za masovne zlocine (vise od 500.000 pobijenih nakon rata), pobijenje 500 katolickih svecenika, proganjanje vjernika, polustoljetni drzavni teror. Nacionalno osvjesteni Hrvati katolici koji su bili u NOB-u su izdani, jer nece me niko uvjerit da se stotine tisuca Hrvata borilo za teror i bezbostvo, a to znaci da je to izdaja.

Još živi hrvatski komunisti: Josip Manolić, Ante Josipović, Marija Vukman, Branko Caratan, Ivan Denac, Ema Derossi-Bjelajac, Dušanka Gostović-Grubor, Marko Koprtla, Slavko Linić, Budimir Lončar, Branko Mamula, Vilim Matula, Zdravko Mustač, Vojko Obersnel, Josip Perković, Stanko Stojčević, Zdravko Tomac.

Još živi bosanskohercegovački komunisti: Fikret Abdić, Raif Dizdarević, Jadranko Prlić.

Crnogorski: Radivoje Brajović, Milo Đukanović.

Srpski: Borisav Jović, Milan Milutinović.

Kosovski: Azem Vllasi.

Fotografirajući za Wikipediju po otocima, naišao sam na tri zanimljiva partizanska spomenika. Iz ova dva na Cresu da se zaključiti iduće. Partizani su se borili za domovinu Hrvatsku. Bilo je Talijana partizana. Iz ovog na Lošinju da se zaključiti da se slavi domovina Jugoslavija, jer se spominje Slovensko primorje.

https://commons.wikimedia.org/w/index.p ... lshowall=1

Ovo je prljava komunistička laž. Srpski desničari poput hrvatskih desničara imaju poptuno isti stav prema komunistima. Srpski komunisti su konvertiti koji su izdali srpsku naciju i oni predstavljaju Jugoslovene ili su to neki mešanci koji jedva i da imaju srpske korene.
Ateisti ne moraju biti komunisti, jer ima i desničara koji nisu klero-nacionalisti kao većina. Čak šta više oni desničari koji su duboko ogrezli u neonacizam, obično imaju kritički stav prema hrišćanstvu i sopstvenoj crkvi, a takodje ima i desničara koji baštine staru slovensku veru, pa stavljaju Peruna kao vrhovnog Boga.

Što se tiče sličnosti sa Hrvatima, o tome možemo pričati tek kada govorimo o delu zajedničke istorije koje se odvijala pre nastanka naših etničkih grupa koje su kasnije nastale nacije, a one su nastale u isto vreme.

Mi južni sloveni smo mešavina starosedelaca i Slovena.

Crveni morali ljude konkeretno danasnje Bosnjake uvoditi kulturi i evropskom civilizacijskom krugu na pragu druge polovine 20 vijeka, nezahvalan posao.