Gur u tur.Nasleđe Turaka u turskoj školi.
Šta će vam deca u turskim školama?

Silovan je oklagijom zavezan za radijator ...

Meni je ta priča sa oklagijom dosta čudna.
Mislim, da te neko siluje oklagijom to ne bi prošlo bez urgentnog centra.
Pa ljudi i pri regularnom analnom odnosu moraju da vode računa, a možeš misliti kakve posledice po taj predeo ostavlja da ti tuda ordiniraju cetrnaestogodisnjaci koji nisu ni malo nezni.
To bi krvarilo i rascepalo se samo tako da je neko gurao pravu oklagiju unutra.

Škola koju je pohađao Mahir Rakovac nema nikakve veze sa državom Turskom

Škola koju je pohađao Mahir Rakovac te Bosna Sema obrazovne institucije u okviru kojih ta škola djeluje, nemaju nikakve povezanosti sa državom Turskom, poručeno je iz Ambasade Republike Turske u Bosni i Hercegovini.



Prema informacijama iz Ambasade Republike Turske u Bosni I Hercegovini, Turska dijeli duboko žaljenje zbog tragičnog čina, samoubistva Mahira Rakovca. Ambasada Turske pomno prati slučaj Mahira Rakovca. Također, velika želja Ambasade je da se utvrde počinioci, oni koji su pokazali nemar, te da se pravni postupak do kraja sprovede.

Istaknuto je da Internacionalna škola koju je pohađao Mahir Rakovac te Bosna Sema obrazovne institucije pod kojima spomenuta škola djeluje, nemaju nikakve povezanosti sa državom Republikom Turskom. Rečeno je da su u Turskoj u toku sudski procesi protiv grupe sa kojom su ideološki povezani i upravitelji ovih škola, pod optužbom da je “osnovala oružanu terorističku organizaciju”.

Također, Ambasada Republike Turske, obraćajući se građanima Bosne i Hercegovine, poručuje da Turska nikako ne stoji iza tih škola i njihove grupe, te građane poziva da budu oprezni u vezi sa spomenutim školama i grupom.

A tko je glavni krivac za loše vaspitanje djece?

Kako ne možeš da veruješ?? , pa 99% dece nikad ne priča o zlostavljanju sa roditeljima zbog straha i sramote.
Kad sam bio klinac pre bi se ubio onda nego rekao roditeljima da me neko napada i da me čekaju posle škole da se bijem , to je prosto tako a naročito kod muškaraca.
A ovde je slučaj sa doslovno brutalnim silovanjem i mučenjem , tek takvo šta dete nikad neće reći roditeljima od straha i sramote.
Znači tu mora da radi školski kadar svoj posao i izvesti roditelje , ali oni su tu zakazali.

Malopre sam napisao post o tome kako ljudi sa ovih prostora imaju potrebu da okrive roditelje jer eto nisu primetili šta im se radi sa detetom.
A to je slična fora kao kod silovanih devojki gde optuže one što vrte repom , i na kraju se zaključi da su je roditelji loše vaspitali pa nije ni čudo što je vrtela repom i što je posle silovana.

Žena ništa nije loše uradila , i njen brak i razvod nimalo nije uticao na bilo šta bez obzira što vi hoćete tu jeftinu priču da joj podmetnete kao da ste sad sišli s'Maoče.
Mali Mahir je žrtva i njegovi roditelji su takođe žrtve, i ne snose NIKAKVU krivicu i odgovornost.

Već sam dao primer na temi slučaja iz Srbije gde je "idealani bračni par" u pitanju , pa im se sin istih godina ubio zbog maltretiranja tj.zbog nebrige školstva i pedagoga kojima je dato dete na poverenje , kontaš Sarajka?!

Ljudi iz škole moraju da znaju šta se radi svakodnevno i da svakodnevno komuniciraju sa roditeljima , i same roditelje povezuju da bi mogli rešiti probleme jer im se deca daju na poverenje zato što ovo nije srednji vek jer roditelji rade po firmama.

Jel moguce da si ti tako glup??
Pored svojih ''ociju'' ocekujes da ti se drugi brinu za dijete!? Ma o cemu ti pricas??
Daj majketi. Da rade svoj posao, sto ga ne rade, mozda bi bilo manje ovakvih uzasa..
Cuj, faking pedagozi direktori, nastavnici , q_palci. Vidimo iz prilozenog njigovu " brigu"
Roditelj je TAJ koji mora znati svaki djetetov "korak" i promjenu ponasanja.

Samo luđak može poslati dijete da se školuje po programu neke lude turske Islamske vjerske organizacije kojoj je zabranjen rad s djecom i u Turskoj.
Pored toliko zapadnih škola koje obrazuju po engleskom nastavnom programu koje su čak jeftinine i čije diplome vrijede na prestižnim sveučilištima na Zapadu njima je privlačno školovanje po turskom vjerskom programu.

Iza malog Mahira, kako to obično piše na onim tužnim posljednjim stranicama Oslobođenja, ostat će slomljeni i uništeni roditelji, rodbina i prijatelji, ali i slomljen i uništen cijeli jedan grad: nije se o njegovoj tihoj propasti do sad mnogo naglas i javno govorilo, a ne bi ni danas, da nije taj uništeni grad malog Mahira utjerao u smrt, ponudivši mu jedan svoj oronuli neboder da se sa njega baci prije nego ga sam ubije.

piše: Boris Dežulović

Zvao me jedne prilike u dva iza ponoći Kožo da ispriča nekakvu zajebanciju iz rata. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili kakvu zajebanciju iz rata.

Elem, vratio se on jednoga dana s linije i navratio u kafanu Pozorišta mladih na piće, kad u kafanu upala vojna policija, i od sve raje unutra – pravo na njega.

Selamalejkum, alejkumselam, dobardan, dandobar, daj kaže dokumente. “Nemam”, veli Kožo, “sad sam s linije, imam samo vojnu knjižicu”. “Dobro”, kaže drot – a rmpalije je bilo za razmjenu zarobljenika i još da ostane za dvojicu – pa izvadio tefter i olovku: “Kako je ime?” “Dragan”, spremno će Kožo. “Prezime?” “Kožović”, odgovorio mu on malo opreznije. “Ime oca?”, glasno će bilmez ne dižući oka s teftera, i nesretni Kožo vidi kamo to vodi: “Mihajlo”. “Ime majke?” “Rajka”, tiho će on, sad već tačno osjećajući kako ga mlad život napušta: još samo fali da ga drot pita koja mu je… “Adresa?”, u to će ovaj strogo.

Potonuo Kožo sav, pa jedva promucao, “Gruje Novakovića 6”, a rmpalija podigao pogled s teftera: “Može li bar adresa Kaukčije Abdulaha efendije, majketi?”

Trebalo je, naravno, mom prestravljenom drugu neko vrijeme da se sabere, reanimira, povrati osnovne životne funkcije i shvati kako mu je raciju namjestila banda iz kafane. Bio je, jebiga, rat – gubila se i glava zbog imena oca i majke – ali je barem bila zajebancija.

Danas, međutim, nema ni rata ni zajebancije.

Svakako, ne priliči jedna ratna zajebancija niti razmišljanju, a kamoli priči o nesretnoj sudbini malog Mahira Rakovca, ali ovo ionako nije priča o njemu. O tragediji zlostavljanog dječaka i njegovih roditelja saznali smo sve i saznat ćemo još više, a opet premalo da je obuhvatimo. Iza malog Mahira, kako to obično piše na onim tužnim posljednjim stranicama Oslobođenja, ostat će slomljeni i uništeni roditelji, rodbina i prijatelji, ali i slomljen i uništen cijeli jedan grad: nije se o njegovoj tihoj propasti do sad mnogo naglas i javno govorilo, a ne bi ni danas, da nije taj uništeni grad malog Mahira utjerao u smrt, ponudivši mu jedan svoj oronuli neboder da se sa njega baci prije nego ga sam ubije.

Tek onda, eto – tek nakon što smo saznali kako je nesretni dječak maltretiran i ponižavan, a onda i silovan u zahodu Internacionalne škole na Ilidži – iznenađeni smo i osupnuti saznali sve o tom eksteritorijalnom komadu Turske u Sarajevu, nečem poput saudijske džamije kralja Fahda, samo bez munara: saznali smo da je ta škola dio lanca u vlasništvu turskog pokreta Hizmet pod pokroviteljstvom islamskog učenjaka Fethullaha Gülena, da ih ima još i da je riječ o cijelom jednom paralelnom odgojno-obrazovnom sistemu, u kojima se na velikom odmoru umjesto mliječnih namaza iz našeg djetinjstva klanja podne-namaz, i u kojemu slabo vrijedi i bosanski jezik, a kamoli tradicija: kad se nakon Mahirove tragedije konačno javio direktor škole na Ilidži, javio se na perfektnom – turskom.

Saznali smo tako da je ta škola rasadnik nove bosanske elite, mjesto gdje odrastaju sinovi i kćerke sarajevskih guzonja, obijesna i bahata zlatna mladunčad što se od malih nogu definira u odnosu na zlosretnu djecu iz nižih kasta, miljea i kultura, ili naprosto nižih kantona – “Tuzlake”, “karavlahe” i “********” poput Mahira – koje roditelji u takve internacionalne škole upisuju u tužnoj nadi da im osiguravaju internacionalnu, dakle bolju budućnost.

Saznali smo onda prigodno iznenađeni da ta stvar s turskom školom i nije tako neobična na Ilidži, u kojoj slabo vrijedi i bosanski jezik, a kamoli tradicija: Sarajliji namjerniku tamo se jelovnici, firme, table, putokazi, plakati i billboardi obraćaju na perfektnom arapskom, a u kafanama domalo više neće biti ni Sarajevske niti ikakve druge pive.

U tom okruženju odrasta sarajevska zlatna mladunčad, guzonjini sinovi, mali paše i begovi što će još večeras na skijanju na Bjelašnici porazbijati diskoteku, a već sutra zauzeti svoje mjesto u nekom od pomodnih hookah-lounge-***-palac-nargila-barova na Čaršiji – što su je gradski oci konačno popločali da ne zapinju o kaldrmu Louboutinove štikle pod džilbabom iz Dubaija – i cuclati šišu na kokosovom žaru za deset maraka, “jer ima se para i ima se s čim”, pa kroz čisto staklo gledati fukaru i kokuze koje smo, sjećaš se, u osnovnoj na Ilidži vezivali za radijatore i tjerali da se bacaju s nebodera na Dobrinji.

Iz tog okruženja izrasta, eto, novo Sarajevo, Sarajevo saudijskih džamija, malezijskih tvrđava i turskih škola, arapskih firmi i blještavih shopping centara bez krmetine, ali s mesdžidima – da se poklone valjda Konvertibilnoj Marki, sallallahu alejhi ve sellem – grada bez ukrasa za tuđe ramazane, ispražnjenog od Djeda Mraza i alkohola, pa od “Tuzlaka” i “********”, prazan od ljudi kojima se očevi zovu Dubravko ili Mihajlo, pa na kraju prazan od sebe samog i u samom sebi eksteritorijalan, da postane i ostane Prisajedinjeni Arapski Emirat, halal-kasaba od bi-bi-ajeva, iranskih kulturnih centara, katarskih poslovnih škola i anadolskih vrtića čiji direktori govore perfektni arapski i turski, sa pedeset novobegovskih obitelji i mladoturcima iz internacionalnih škola koji će kod nekog sutrašnjeg Andrića nevjernike nabijati na oklagije.

“Može li bar adresa Gruje Novakovića, majketi?” – pitat će sutra Sarajlija namjernik u hookah-lounge-nargila-baru Qalyān u prizemlju Raqs Sharqi Egyptian Belly Dance Saloona, bivšeg Pozorišta mladih, u Sultannem Hürrem Sokaku 8 – ali odavno više neće u Sarajevu biti zajebancije.

Znači ova škola je Gülenova? Zanimljivo.

A ovo o rastavljenim roditeljima, lošem odnosu djeteta s istima i slično su gluposti i opravdavanje zlostavljača. Prvo, razvod je normalna stvar i Mahir je imao kompletnu obitelj, znači nije to neka ghetto priča di mama radi tri posla da nahrani djecu pa ona od nebrige završe tko zna gdje, a drugo djeca nisu voljna podijeliti svoje traume s roditeljima u tom razdoblju. Kod muškog djeteta u ranom pubertetu silovanje oklagijom razvija osjećaj srama i to ne želi ni sa kime podijeliti. Pogotovo u homofobnoj sredini kao što je Sarajevo.

Znači ova škola je Gülenova? Zanimljivo.

A ovo o rastavljenim roditeljima, lošem odnosu djeteta s istima i slično su gluposti i opravdavanje zlostavljača. Prvo, razvod je normalna stvar i Mahir je imao kompletnu obitelj, znači nije to neka ghetto priča di mama radi tri posla da nahrani djecu pa ona od nebrige završe tko zna gdje, a drugo djeca nisu voljna podijeliti svoje traume s roditeljima u tom razdoblju. Kod muškog djeteta u ranom pubertetu silovanje oklagijom razvija osjećaj srama i to ne želi ni sa kime podijeliti. Pogotovo u homofobnoj sredini kao što je Sarajevo.

PRVI PUT U JAVNOSTI Šokantna ispovijest biološkog oca Mahira Rakovca!



Biološki otac tragično stradalog Mahira Rakovca, Muhamed, večeras je prvi put javno govorio o smrti svog sina.

Gostujući na Face televiziji, Rakovac je rekao da nije vidio modrice na djetetu koje je svaki raspust, vjerske i državne praznike provodilo s njim u Tuzli.

Muhamed je istakao kako ne isključuje mogućnost da je dijete bilo zlostavljano i u kući u kojoj je živjelo s majkom Alisom Mahmutović i očuhom Dubravkom Lovrenovićem.

- Nije mi satisfakcija ako neko bude optužen. Satisfakcija mi je istina, da znam zašto je to Mahir uradio. Alisa u prvom pismu kaže da je Mahir to svojevoljno uradio, ali ipak neko ga je psihički pogurao na to - rekao je Rakovac dodavši da se njegov sin ubio na dan godišnjice razvoda njega i Alise.

- Presuda za razvod braka bila je 14. decembra 2011. godine, a kobni dan za Mahira i mene bio je 14. decembar 2015. godine. To je moglo biti smišljeno - rekao je Rakovac.

Također, Muhamed je iznio podatak da dječak nije tragičnog decembarskog dana zapalio samo knjige kako su pisali bh. mediji već i fotografije koje je iznio iz kuće.

- Toga nema u javnosti. Zašto? Koja je poruka toga? Koja je poruka datuma na koji je to Mahir učinio? Zašto je to uradio 14. decembra? - pitao je Muhamed.

Mahirov otac je kazao i da se na dan dženaze pojavio čovjek u 40 godinama koji se predstavio kao otac Mahirovog prijatelja, a koji je tražio da se zajedno s tijelom ukopa i dnevnik u kojem su se nalazile sve tajne Mahira i njegovog sina.

- Ispostavilo se na kraju da to nije otac tog dječaka. Ni danas ne znam ko je taj čovjek. Neka to utvrdi Tužilaštvo. Pitao sam u Tužilaštvu za Mahirov telefon, s kim je razgovarao zadnjih deset ili mjesec dana, je li telefon vještačen, kakve je poruke Mahir dobijao, s kim je kontaktirao. Nisam dobio informacije - pričao je Rakovac te dodao:

- Očuh Dubravko Lovrenović izjavljivao da ga je Mahir zvao ocem. Znajući Mahira znam da je bio primoran da ga tako zove. Dijete mi je tajilo da je Dubravko s njima od samog početka.

Inače, Muhamed Rakovac u emisiju je donio Mahirove prve cipele i mliječne zubiće koje i danas čuva.