Da bude sve na jednom mjestu.

1988*./2014. Broj radnih mjesta u tisućama:

Sarajevo* 200,5 / 125,2
Zenica: 59,5 / 24,7
Tuzla: 53,1 / 31,3
Bugojno 16,6 / 4,1
Bihać 19,5 / 11,8
Travnik 18,2 / 12,1
Vogošća (zasebno) 12,7/ 4,2
Goražde 10,2 / 6,1
Velika Kladuša 12,8 / 4
Konjic 10,9/ 4,7
Sanski Most 10,3 / 3,9
Visoko 11,5 / 8,6

Mostar 46 / 30
Široki Brijeg 4,5 / 6,4
Čapljina 7,2 / 3,4
Čitluk 3,2 / 5,4
Ljubuški 3,7 / 3,9
Grude 2,5 / 3,1
Livno 6,6 / 4,2
Vitez 6,1 / 6
Jajce 10,1 / 3
Tomislavgrad 3,2 / 2,8
Posušje 2,9 / 3,1
Žepče 3,6 / 4,6
Stolac 4,4 / 0,9
Kupres 1,9 / 0,8

Izvori:
- Federalni zavod za programiranje razvoja,
Makroekonomski pokazatelji po kantonima FBiH 2014.
- Statistički kalendar YU 1989.
*31.3.1988.
** Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi grad, Novo Sarajevo, Stari grad, Trnovo, Vogošća.

Stupanj zaposlenosti (prosječan broj zaposlenih/radno sposobno) u % 2014.

Centar - SA 87,9
Čitluk 52,1
Novo Sarajevo 47,8
Ilidža 41,6
Grad Mostar 40,2
Široki Brijeg 36,9
Kupres 36,8
Stari Grad -SA 34,8
Vitez 34,7
Tuzla 33,5
Neum 33,5
Kreševo 32,9
Bosansko Grahovo 32,8
Travnik 32,1
Visoko 30,6
Breza 30,4
Goražde 30,1
Grude 28,9
Bosanski Petrovac 28,7
Tešanj 28,4
Zenica 28,1
Posušje 27,9
Bihać 27,5
Banovići 27,4
Hadžići 27,2
Doboj-Jug 26,9
Novi Grad - SA 25,8
Kiseljak 25,6
Ljubuški 25,2
Konjic 24,9
Fojnica 24,4
Vogošća 23,4
Jablanica 23
Orašje 22,8
Lukavac 22,8
Doboj-Istok 22,6
Maglaj 22,6
Čapljina 22,6
Olovo 22,5
Gračanica 22,3
Kakanj 22
Gradačac 21,6
Odžak 21,4
Žepče 21
Vareš 20,8
Foča 20,8
Glamoč 20,6
Živinice 20,5
Livno 19,8
Ilijaš 19,5
Novi Travnik 19,4
G.Vakuf-Uskoplje 19,3
Kladanj 18
Jajce 18
Trnovo 17,7
Pale 17,1
Donji Vakuf 16,8
Busovača 16,5
Srebrenik 16,3
Bosanska Krupa 16
Bugojno 15,8
Tomislavgrad 15,5
Usora 15,4
Drvar 14,3
Zavidovići 13,8
Kalesija 13,5
Domaljevac Šamac 12,9
Cazin 12,7
Sanski Most 12,1
Velika Kladuša 11,9
Ključ 10,5
Prozor-Rama 10,5
Bužim 10
Stolac 9,8
Dobretići 9,4
Čelić 9
Teočak 8,9
Sapna 6,6
Ravno 6,6


Federalni zavod za programiranje razvoja

Gledam narodni dohodak iz 1987. Vidi se kako je se Sarajevo razvijao na štetu drugih mjesta u BiH, posebice cijele Hecegovine. Kao grad sa svim općinama imao je narodni dohodak (1235 mlrd. din. ) kao pet slijedećih gradova po veličini istog, zajedno (1229 mlrd. din.): Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica i Prijedor. Oni su imali zajedno 658 tis. stanovnika (1981.) a Sarajevo 449 tis.

Cijele regije, Hercegovina i Završje imali su tek nešto više od pola narodnog dohodka 1987. nego cijelo Sarajevo. (Ljubinje, Nevesinje, Trebinje, Gacko, Konjic, Čapljina, Livno, Stolac, Bileća, Čapljina, Čitluk, Grude, Široki Brijeg, Ljubuški, Jablanica, Tomislavgrad, Kupres, Posušje, Prozor, Neum) - 690 mlrd din. - 55,9%. Sarajevo je imalo 449 tis., a svi ove općine 492 tis. stanovnika (1981.). Stara komunjarska praksa, koju danas isto nameću. Ne čudi da je na tim prostorima, posebice zadnjih pet decenija prisutno iseljevanje. Jedan Novi Sad (210 tis. st.) je bio moćniji (711 mlrd. din.) nego ovo gore veliko prostranstvo.

Bratstvo i jedinstvo u BiH, je u biti bilo zapravo srpsko-muslimansko, kako na gospodarskom tako i na političkom nivou. Razvijalo se Sarajevo, Tuzla, Zenica, Banja Luka, donekle i Mostar te brojna manja mjesta, dok su kako se vidi na tablici, većinska hrvatska mjesta po Hercegovini i Završju, bila ekonomski posve zapostavljena, što je uslovljavalo pojačano iseljavanje. A to je se i dodatno njihovim doznakama iz inozemstva pozitivno odrazilo na ekonomsko stanje u zemlji (platna bilanca), ali zapravo negativno, inače bi Yu već najmanje deceniju prije odapela.

Skoro 9 od 10 komunjara u BiH (1981.) bili su Srbi 44,3%, Muslimani 35,74%, "Jugoslaveni" 6,38% i Crnogorci 1,23%. Hrvata je daleko bilo ispod prosjeka stanovnika - 12,35%. Nacionalna proporcija među svim bh komunistima, uvijek je bila negativna za Hrvate. Tako Srećko M. Džaja u svojoj knjizi "Politička realnost Jugoslavenstva (1918-1991)", navodi da je u cijeloj Hercegovini 1953. bilo 51% Hrvata, a u Partiji te regije 2,13%.

Komunizam 40 godina je na bh Hrvate ostavio brojne ožiljke, vidljive i danas u slaboj industrijalizaciji i općoj gospodarskoj zaostalosti, koja nažalost uzima svoj danak. Poznat je i stav prerušenih komunjara i njihovih pulena oko hrvatskog nacionalnog pitanja, koji je na raznorazne načine samo nastavak ondašnjeg pogubnog stanja.

I da i ne, razvoj BiH između 1945-1990 je 100% odgovarao Bošnjama, Srbima 50% , Hrvatima 25%. Uostalom demografski zastoj dva od tri naroda između tri popisa 1961-1991 govori kome je odgovarao smjer u kojem se išlo, i te tvoje tablice govore više 1000 riječi.

Ne znam dali je to "cijena" za 1941.-1945. Jedan podatak, za neke možda i fenomen, kojeg treba naglasiti. Prema Žerjaviću na području BiH u redovima partizana tj. kao pripadnika NOV i POJ/JA stradalo je 17 000 Hrvata i 11 000 Muslimana. Dakle, postoji i druga strana, ona koja se obično nijekala, te nekima poslužila za "obrazloženje" i žigosanje.

Istina, ali i mnogi srpski krajevi su prošli kao zapadna Hercegovina zbog 1941-1945, konkretno Trebava i Semberija, Srbi u Podrinju. Nema apsolutno nikakve logike da Semberija koja je bila populacijski 70% te prostorno 95% srpska imala centar Bijeljinu s jedva 30% Srba, a riječ o visokonatalitetnom kraju s jakim selima koji su logično trebala punit grad a nije jer je Bijeljina ostala samo veliko selo s minimalno industrije. To je samo produkt političke odluke da se srpski i hrvatski krajevi koji su skloni "naconalizmu" oslabe kao neprijatelji režima a muslimanima se sve oprostilo kao (potencijalno) sklone režimu.

Komunisti su bili velike štetočine za Srbe i Hrvate u BiH.

Džaja, "Politička realnost Jugoslavenstva (1918-1991)"

Komunisti "kriptomuslimani".

Kako su muslimani postajali sve veći "antifašisti", nakon rata.

puno, puno više za Hrvate nego Srbe. Pa Srbi su bili nadzastupljeni u svim tijelima SR BiH

Pa Socijalističku RBiH su Srbi i stvorili, 80% poginulih partizana s prostora BiH su bili Srbi. Nadzastupljenost u KP BiH je logična posljedica pobjede iz 2.sv.rata, ovdje je glavno pitanje kako je moguće da se rehabilitirao jedan narod - muslimanski, iako je masovno bio protiv Tita i partizana, a da se Srbe iz krajeva gdje su bili u četnicima i Hrvati pa skoro u cijelini kažnjava do te mjere da su im dugoročno bile ugrožene demografske pozicije. Ovo nisu beznačajne stvari, ta politika je stvorila pretpostavke za rat koji se dogodio 1991-1995, ovdje je historijska odgovornost komunista toliko očigledna a da se skoro svi na te činjenice prave blesavi iako ne vidim niti jedan racionalan razlog da se o tim stvarima šuti.

pa kog briga što su ju stvorili Srbi?jel to samo njihova prćija ili tu ima još dva naroda

Mislim da se njima u mnogočemu progledalo kroz prste, jer im je bila namjenjena uloga tampona između Srba i Hrvata. Donekle sigurno, od početka 60tih, biti će da je vanjskopolitička uloga YU, stvaranje Pokreta nesvrstanih isto na to utjecalo. Popustalo im se radi nekih većih interesa.

A i bili su poslušni i ponizni. Tradicionalno svima ližu guzice. Pa ih komunisti nisu doživljavali kao prijetnju.

1988*./2014. Broj radnih mjesta u tisućama:

Kiseljak 2,8 / 3,571
Kreševo 1,6 / 1,173
Novi Travnik 9,9 / 3,4
Gornji Vakuf / Uskoplje 4,6 / 2,5
Busovača 2,2 / 1,8
Fojnica 3,6 / 1,9

Izvori:
- Federalni zavod za programiranje razvoja,
Makroekonomski pokazatelji po kantonima FBiH 2014.
- Statistički kalendar YU 1989.
*31.3.1988.

Jedna usporedba oko nestanka radnih mjesta USK/HBŽ.

Općine u USK su 2014. god. u odnosu na 1988. imale manje radnih mjesta za 53,3%, dok u su one u HBŽ
u minusu za 61,5%. Ako izuzmemo Drvar, koji je doživio katastrofalan pad (s 6500 na 922), onda pet općina
u HBŽ ima manje radnih mjesta za 52,78%.

Skoro pola milijuna nepismenih u BiH 1981.

Dali imaš možda kakve podatke o prosječnoj plati u tadašnjoj SR BiH u periodu 1989?

Možda bi se moglo naći, ali za tu i okolo godine ti to baš puno ne znači
jer je bila galupirajuća inflacija. Doduše lako se pretvori u stranu valutu,
no ipak u tom tadašnjem neredu izgubi se stvarni pregled.

Evo, pa računaj.

http://www.kunalipa.com/katalog/tecaj/y ... 6-1991.php