Malo o dragom fra Luki Markešiću:

Ovodobna raja

Ostvarivanje velikobošnjačkoga državnog projekta, u kojem bi za račun muslimanskobošnjačkih političkih ciljeva trebali s povijesne pozornice nestati hrvatski i srpski narod u Bosni i Hercegovini ne vode samo sve važnije muslimanske političke stranke i zauzeti pojedinci, nego su se u propagandne pothvate, na čelu s reisom Mustafom Cerićem, mahom uključili i predstavnici Islamske zajednice te pojedini franjevački redovnici, poput profesora na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu fra Luke Markešića. Cerić je nedavno u jednoj propovijedi ponovno zazivao osmanskoga sultana Mehmeda II. el Fatiha, inače rušitelja srednjovjekovne bosanske kršćanske države i tiranina koji je na stotine tisuća kršćana odveo u roblje, a njihove države pretvorio u osmanske spahiluke te znatan dio pokorenoga pučanstva nasilno islamizirao pa između ostaloga i pretke samoga reisa Cerića.

Nu, povijest je takva kakva jest pa kad se iza reisove retorike ne bi skrivale aktualne težnje bošnjačke političke elite i Cerićeve bi emotivne reminiscencije mogle ostati samo u okviru povijesti nastanka i razvoja islamske vjerske zajednice u BiH. Pretočene pak u sadašnja politička zbivanja, one postaju stvarna prijetnja opstanku hrvatskoga naroda u Federaciji BiH, ali i srpskom entitetu - Republici Srpskoj. Premda okićen zvučnom titulom predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća BiH, fra Luka Markešić, nema znatnijeg utjecaja u vlastitu narodu pa njegove političke propovijedi uglavnom služe bošnjačkoj politici kao potpora za progon ili asimilaciju preostalih Hrvata, a što upravo svojim proosmanskim nagovorima zastupa i reis Mustafa Cerić. Teško se oteti dojmu kako je iskrena fascinacija osmanskim sultanom ove dvojice vjerskih dostojanstvenika ipak utemeljena u različitim motivima. Dok se iza Cerićevih očišta skrivaju nakane političkoga bošnjačenja nemuslimana, a to potvrđuju i njegova zalaganja za uvođenjem šerijata u cijeloj BiH te nametanje sličnih ustavnih rješenja, siroti se bosanski fratar, unatoč općem procvatu nacionalnih identiteta, protivi nacionalnoj emancipaciji i zalaže za povratak Hrvata u sustav osmanskoga ropstva.

Zbog narušavanja tog ropskog sustava, koji je svoju suvremenu tiransku inačicu posebno razvijao u komunističkoj Jugoslaviji, fra Luki Markešiću nisu krivi samo hrvatski i srpski političari nego i Republika Hrvatska, koja se očito po fratrovu mišljenju nije smjela izdvojiti iz sastava jugoslavenske komunističke tvorevine. Osim tog „velikim dijelom je i sam taj narod (dakle, Hrvati) kriv za svoju takvu sadašnju povijesnu nedoraslost i zlokobnost,“ kaže Markešić i poručuje kako stvaranje trećega, odnosno hrvatskog entiteta ne bi bilo u interesu Hrvata ni drugih naroda jer bi to bilo još gore rješenje od sadašnje dvoentitetske podjele. Iz navedenih tvrdnja ponajprije proistječe Markešićev prijezir i nepovjerenje prema vlastitu narodu, njegovoj slobodno izraženoj demokratskoj volji te nastojanje da se unitaristički model, koji bošnjačkom majorizacijom sve više potiskuje Hrvate iz BiH primijeni i na cijelu državu.

U ime očuvanja velikobošnjačkoga državnog projekta Markešić bi očito bio spreman žrtvovati polovicu stanovništva, odnosno sve Hrvate i Srbe, koji od njega drukčije misle. Suvremena definicija demokratske i suverene države, htio to Markešić priznati ili ne, ipak počiva na ovoj ili onoj vrsti društvenoga dogovora. U protivnom, ona je nasilna tvorevina ili međunarodni protektorat. Ako nema međusobnoga dogovora njezinih konstitutivnih naroda, država se prije ili kasnije raspada, a za krvavije inačice raspada najveću odgovornost snose upravo oni koji su je kao povijesnu fikciju nasiljem htjeli održavati. Upravo je ovih dana u jednoj emisiji TV Republike Srpske, u kojoj se raspravljalo o budućnosti BiH, a između ostaloga i podređenu položaju Hrvata u Federaciji, a koji zastupa fra Luka Markešić, potvrdio i jedan od bošnjačkih vođa Bakir Izetbegović. On je naime kazao kako su Bošnjaci, radi ravnopravnosti, spremni Hrvatima dati više mjesta u administraciji. Nu, jednakopravnost naroda ne propisuje povlasticom znatnije zastupljenosti jedan konstitutivni narod drugom nego se ona uspostavlja jednakopravnim statusom nacionalnih ustanova konstitutivnih naroda – teritorij, sabor, vlada, sudbena i financijska vlast, a na saveznoj razini paritetnom zastupljenošću. Sve dok se Hrvati ne izbore za takav položaj, na području Federacije BiH imat će status sultanove raje, toliko poželjan fra Luki Markešiću.

Mate KOVAČEVIĆ, Hrvatsko slovo

Kako se intelektualni dignitet jeftino prodaje ovakvim nebulozama. Ovo što daidža priča nema veze s političkim stavovima, nego s idiotizmom baziranom na lažima. Kako su jeftini ti Hrvati, to me je uvijek fasciniralo.

Pa zapravo ne priča on nego Mate Kovačević, a Luku premalo poznajem da bih sudio...

Kovačević nije u pravu što Markešića i daidže smatra dijelom Cerićeve islamističke klike. Daidže su dio one ljevičarske multietničarske klike (tzv. "građani" ili bolje rečeno "graDŽani").
Oni ne žele islamsku državu, već sekularnu građansku u kojoj bi svi bili "Bosanci".
A takvi su za nas puno opasniji od Cerića i islamista.

Nisi u pravu da su opasniji za nas, ko je doživio džamahiriju zna o čemu govorim, čak i da smo se odvojili od njih teško da bi bili prosperitetni i mi, pogotovo ne unutar BiH.

Bosančenje je slično cvjećarenju u Hrvata ili Jugoslavenima kod Srba, nekako pripada 19. stoljeću. Male su šanse da osim što iritira bude nekog problema.

Za nas je najbolje da ostane ovako, da ih je pola pola, Bosanaca i Bošnjaka. Neka se oni krve međusobno.

Nije ni za nas Hrvate to neobično, imamo Istriane. S druge strane postoji struja koja ima podržava pretvaranje Bošnjaka u Bosance, Bošnjake je teško uklopit u Hr korpus dok Bosanci idu. Za dvadeset godina neće se većina ljudi rata ni sjećati, na to oni i računaju.

Pogotovo crkva, poduzeće staro > 2.000 godina, što je njima +- deset?!

Dok Bošnjacima odgovara u globalu podjela na dva entiteta kako je sad, Bosancima što je vidljivo i ovdje na forumu ne i to bi mi u ovom trenutku trebali iskoristit za rješenje hr pitanja u BiH i ukidanje entiteta.

Ovo je istina, griješe Hrvati koji kod Bošnjaka/Bosanaca priželjkuju džamahiriju (valjda se nadajući da će to dovesti do toga da se svijet okrene protiv njih)...jer u takvom okruženju život postaje nesnošljiv i opasan.

Gledano iz perspektive cjeline hrvatskog naroda u BiH, opasniji su bosno-multietničari od džihadista, upravo zato što se ta multietničarska skupina ne sastoji samo od muslimana već i od raznih Komšića, daidža, Mesića i sličnih. Oni su zbog toga u mogućnosti sebe prikazati kao predstavnike sva tri naroda (to je nešto što džihadisti ne mogu). Naravno da to ne pali kod nas. Ali što je sa strancima koji nemaju blage veze o BiH?

S džihadistima imamo potpuno jasnu situaciju. Dok s druge strane imaš te Bosance-Jugoslavene-multietničare, koji imaju potporu većine medija u BiH i (što je još gore) svih medija u RH.

Sjetimo se, Alija je jedno vrijeme čak bio i spreman na nekakvu podjelu BiH, dok su ga upravo onakvi kao Lagumdžija pritiskali na guranje "multietničke-građanske" države.

.

Bosanci možda i imaju potporu medija, no vehabije i islamisti rade "konkretno" na terenu - odnosno ubijaju hrvatske povratnike, planiraju terorističke akcije, čak i u prostorima gdje su Hrvati u većini, to je puno opasnije nego kojekakvi medijski mudroseri.

A Alija možda i jeste bio spreman na "podjelu" ali ako bi Hrvatima ostali samo dijelovi Hercegovine. Slaba "utjeha".

Oni ne bi bili u mogućnosti ubijati hrvatske povratnike da imamo hrvatski entitet, a sigurno bi ga imali da smo na drugoj strani kao neprijatelje imali samo džihadiste, a ne i ove multimajmune koji su neprekidno srali "tisućljetnoj bosanskoj snošljivosti".

Ti "medijski mudroseri" su oni koji su okrenuli javno mnijenje u praktički cijeloj Europi i SAD-u protiv HR HB. Zar misliš da to nije imalo nikakav utjecaj na činjenicu da Hrvati danas nemaju svoju autonomiju u BiH?

Nemoj ih molim te uzdizati na pijedestal. SAD i EU se vode svojim interesima, na koja ne utječu piskaranja trećerazrednih novinarčića i daidža. Jedino je problematično što im na raznim sijelima i funkcijama "naš" Sejdo daje čudne ideje, no i Čović i ostali imaju pristup njima kao i svojih 5 minuta.

Mislio sam na one tipa Ivo Banac koji su po stranim novinama pisali protiv HR HB...

I pisanje novinara je važno za stvaranje stavova koje strani političari imaju o ovim prostorima. Kao što je jedan bivši agent rekao: "70% onoga što obavještajne službe dostavljaju u svojim izvješćima o stranim zemljama dolazi iz medija tih zemalja..."

Uz premisu da je ovo što Mato piše da je daidža rekao o zlokobnosti istina, što me ne bi čudilo.