Jakovina je idiot.
Da ga netko plati, mrmljao bi da je dimnjak.

To je onaj kaj je skoro poginuo od dizenterije u Albaniji?

Rekao sam koliko su realno Talijani bili "jaki".
To što je hrvatska "elita" bila nesposobna i što je na vlasti bila hrvatsko-srpska koalicija je druga priča.

Talijani su okupirali Etiopiju par godina prije ww2, nakon što je počeo ww2, ubrzo su ih istjerali od tamo.

Albanci su ih istjerali nakon ww1, ali su se kasnije vratili.

Imam love, imam život.
Nije mi problem.

Kako tebi žena, djeca?

Cehice, tebi je predocena sumanutost paralele koju si povukao izmedju Starog Sajmista i Jasenovca. Ali tebe to izgleda ne moze da zaustavi.

Ti pričaš samo da bi pričao, ili?

Beograd je bio prvi Judenfrei grad na ovim prostorima.
Sami ste radili poprilično veće zločine nego drugi.

Nitko ne opravdava Ustaše, i s*anja koja su oni radili, ali malo pogledajte vlastiti tanjur.

I da, postoci Srba na području NDH su manje-više isti prije i poslije rata.
Ak se zbroji izgon Solunaša i kolonizacija Vojvodine.
Na području same RH je možda u konačnici nešto manji (riješili smo se Folksdojčera i Digića, pa je trebao porasti, a nije), ali to je mala razlika.

Tema prebačena sa Politike na Povijest, 2. svjetski rat.

Ovo zaslužuje posebnu temu. Tema je takva da se na njoj može pisati cile znanstvene radove, održavat znanstvene kongrese i snimat filmove.
Po momen, tek bi onda bia pakal.

samo radi napomene

Pokreni posebnu temu. Je li Jugoslavija spasila Hrvate ili ne?



Pitanje je koji Dalmatinci. Je li to bilo jednoliko u svin krajiman, u svim slojeviman ili samo u određenin krajiman i određenin društvenin slojiman (odnarođene ili zaluđene elite) u Dalmaciji?
Ovdi idemo izvan teme, pa samo kratko. Znamo za one koji su romantično gledali Srbiju ka' Pijemont Južnih Slavena, nije to nikakva tajna.
Stvar je proturična.
Jer do 1918. godine bila je već dugo (30-40 godina) znana praksa dalmatinskih Srba da su paktirali s talijanašiman, a protiv hrvatske stvari!
Znači, prihvatit Srbe je značilo prihvatit Talijane iznad sebe.

Tako se i dogodilo.
Jedan dil dalmatinske obale kra'j je da Talijanciman, čak i ondi di nisu bili većina, a posli kad se priorganizirala država K.SHS jug Dalmacije završia u Zetskoj banovini.

Po meni je za povijest, jer govorimo o sadašnjosti i razdoblju 1918. do 1991.

Za bh. Hrvate danas je bolja BiH.
Sliku mrčidu zagađeni odnosi i šćeta koju je napravila velikosrpska agresija i potom velikobošnjačka agresija.

Bez velikobošnjačke agresije, BiH bi bila lutrijski zgoditak za bh. Hrvate. A i Muslimane. Ne ću ovo dalje elaborirati, zaslužuje posebnu temu.
Ali i ovako, Hrvati su puno postigli.

Zbilja je da su u Jugoslaviji bh. Hrvati bili samo nominalno jednakopravni građani BiH, osobito posli 1945. godine.
Mišljenja san da je bh. Hrvatiman bilo boje u Kraljevini Jugoslaviji, nego Titovoj Jugoslaviji.

Uglavnon, sudbina bh. Hrvata u SRBiH bila je pokazatejen šta će bit Hrvatiman u SRH za 20-30 godina posli: nakon fizičkih likvidacija, slidila su ekonomska potiskivanja, zarađivanja priko hrvatskih leđa, zatim potiskivanja na drugin pojiman, srbiziranje jezika, zatim stigmatiziranje hrvatskog jezika ka' čega sramotneg i nazadneg, pridmeton izrugivanja, pa potom i kažnjivog ("ustaške riječi") jer je uporaba čistog hrvatskog bila znak ispada nacionalizma i razbijanja "bratstva i jedinstva" (i time de facto zabranjen jezik). Usporedni proces, s malin vrimenskin odmakon početka, bilo je odnarođivanje, potiskivanje nacionalneg izjašnjavanja da si Hrvat, "ka' da je to išta bitno", "pa šta'š isticat da si Hrvat", zapadanja u regionalne partikularizme ili anacionalno jugoslavenstvo ("kojega je simbol govoriti srpski ka' najjugoslavenskijim"), samostidnja nacionalneg imena, ponošenja dilima pripadnika tuđih naroda a ne svog naroda, samozaborav. Slika tega su razni Komšoglui, Markovine, daidže, Dubravci Lovrenovići...; u Hrvatskoj je taj proces bia uhvatia maha u Vukovaru i gradskin četvrtiman di je osobje JNA imalo stanove.

Hrvati danas, barem u hrvatsken dilu FBiH di su većina, jasno govoridu tko su i što su.
Pa čak i u krajima koje je drža HVO i di su se Muslimani masovno vratili (za razliku od krajeve koje su Muslimani "oslobodili"), pa čak i postali većinon, Hrvat ipak glasno diluje.

Gremo da'je.
Čak i u muslobošnjačkin zadrtin sridinaman, zatrovanih kroatofobijon i katolikofobijon, Hrvati ipak dilujedu pod svojin imenon. Ipak se ima tu mogućnost, u SFRJ takvo mahanje hrvatstvon nije moglo proć.
U krajima di Hrvati vladadu u lokalnoj samoupravi, Hrvat jasno ističe tko je i što je.
Hrvati u svojin krajiman držidu gospodarstvo.
Dotični kraji, koji su u SFRJ bili gospodarski izolirani, gospodarski pasivni, sada razvijadu gospodarstvo, i industriju i uslužne dilatnosti, a Hrvati su na čelu tih subjekata i vlasnici tih subjekata.
Dobra slika je Zapadna Hercegovina, koja je u SFRJ imala veću stopu nezaposlenosti od Kosova!
Za nju se danas znade i javno se o njoj govori. U SFRJ ju se uopće nije spominjalo. Bila je samo popunon zemjovida, inače jedna velika rupa u prostorvrimenu u koju su zalazili samo judi iz tih krajeva i udbaši za pratit šta lokalci govoridu.

Hrvati u BiH danas imadu svoje stranke, obrazovne, znanstvene i kulturne ustanove s izričitin hrvatskin pridznakon.
Ako nisu s hrvatskin, jesu s katoličkin pridznakon i to su prestižne ustanove za školovanje koje upisujedu i drugi narodi (i Muslimani i Srbi).
Vojne i policijske ustanove zacilo imadu više hrvatske ikonografije i uporabe hrvatskeg jezika nego u SFRJ.
Hrvatski je danas službeni jezik, nominalno i u ciloj BiH (iako se ne sprovodi to do kraja), u uporabi je u obrazovanju, znanosti i kulturi.

Po meni je najvidjivije stanje u športu.
Pri je malo koji Hrvat iz BiH ispliva na površinu u vrhunsken športu, uspiva bi samo ako je iša u Hrvatsku i dilova iz nje.
Pogledajte reprezentacije bivše SFRJ, koliko je Hrvata iz BiH bilo reprezentativciman ili izborniciman u nogometu, košarci (m. i ž.), rukometu (m. i ž.), zaboravite vaterpolo. Isto vridi i za pojedinačne športe. Dodajte tu i trenere.
Za koliko se klubova iz SRBiH moglo reć da je "zračia hrvatski" i da je bia utjecajan u najvišin ligaman? Ma nije niti u trećoj ligi! Ni u kojen športu!

U Veležu su više prosperirali Muslimani i Srbi. Hrvati iz Sarajeva su potiskivani, i nestaja je njihov udil u Željezničaru. Samo pogledajte prizimena.
Hrvati su bili rubna pojava, niki od njih koji su došli do vrha su osobe potisnuta hrvatstva, jugoslavizirani.

Otkako se osamostalila BiH, hrvatski klubovi iskačedu odasvugdi. Hrvatski športaši cvatu. Ka' mlađi niki igradu za BiH, ali na koncu izabiredu igrat za RH, jer nitko ne želi igrat za reprezentaciju države koja protežira razne Sefere Haliloviće, Dževade Mlaće, Šerife Patkoviće, Cikotiće, Arife Pašaliće, Refike Lende, Safete Ćibe...

Uglavnon, po športiman hrvatski klubovi su državnin prvaciman, osvajačiman kupova i sudioniciman eurokupova:
- nogomet: Zrinjski, Široki, Orašje
- m.košarka: Široki, Zrinjski, Brotnjo
- m.rukomet: Izviđač

-ž. košarka: Livno, Županjac
-ž.rukomet: Zrinjski (Mo), Katarina (Mo), Ljubuški, Grude

Od malih športova, vaja reć da je bućarski klubovi Hrvata osvajaju prvenstva BiH. Stolnotenisači i stolnotenisačice Zrinskog iz Tuzle sudilovali su u europskim kupovima. U kuglanju su prvaciman bili Zrinski iz Ljubača i Međugorje-Brotnjo.
Hrvati su pridonili oporavku košarke u Tuzli, kod muških je dilova Zrinski (u SFRJ nije dilova!), a zaslugon dvojice Hrvata uz ostale, oživilo je već isparilo Jedinstvo iz Tuzle. U šahu je Široki Brig bia prvak, a visoko kotiradu i Kiseljak te Napredak iz Rame.

Pa, istrijebili bi nas.

U BiH bi opstali samo u desetak općina zapadne Hercegovine (možda ni toliko), uz neposrednu granicu.
I neko selo u unutrašnjosti, iako bi Hrvate tamo prekrštavali u BiH katolike.
Ne bi bilo BiH, nego Bosna, nacionalnost Bosanci, s nekom malom hrvatskom (i srpskom) manjinom.
Srbi bi ju gledali kao drugu Crnu Goru, ali s obzirom na broj muslimana, baš i ne bi to bila.

U Istri bi imali srpsko-muslimansku obalu, po Splitu i Zagrebu srpske i muslimanske kvartove, pola obale bi držala srpska odmarališta...

Partizanske penzije bi bile više nego što su danas, a hrvatski krajevi opustošili, iseljavali bi masovno u Dojčland.
A tamo bi se provodila "deekstremizacija", kao što su napravili po Kanadi i Australiji.

Prije rata je u Hrvatskoj i BiH bilo 4,5 milijuna Hrvata, po 2 milijuna Srba i Muslimana, i recimo pola milijuna ostalih.
Danas je na tom prostoru 4 milijuna Hrvata, po milijun Srba i Muslimana i kojih frtalj milijuna ostalih?

Dakle s 50% Hrvata i po 20+% Srba i Muslimana te 5% ostalih
Smo došli na 2/3 Hrvata, po 15ak% Srba i Muslimana te ispod 5% ostalih.

Da je opstala juga, danas bi imali 3 milijuna Hrvata, 2 milijuna Srba i 3 milijuna Muslimana, te pola milijuna ostalih.
To je nešto iznad 1/3 Hrvata, 1/3 Muslimana, 1/4 Srba, te ispod 5% ostalih.
Razlika, nebo-zemlja.

Priskočia san vaterpolo, di je Jadran iz Neuma prvak.

Da Muslimani nisu zasr*li s etničkin čišćenjen SBSH, danas bismo imali uspišne hrvatske klubove iz Zenice, Travnika, Bugojna i Sarajeva.
Da Muslimani nisu usr*li stvar pa čekali da Hrvati obavidu posal a oni dojdedu na gotovo, danas bi gradovi iz bogate Posavine dali uspišne klubove Hrvata iz Bos. Broda, Brčkog, Modriče, Dervente, Doboja... Da se je Izetbegović osta pri onoj svojoj politici ne pridržavanja potpisaneg (i to onda kad je bia pobiđiva u ratu!), danas bi imali takve klubove Hrvata i iz Banje Luke.

Kriterij uspišnosti su: državni prvaci, osvajači kupova, visoka plasiranost u najvišoj ligi, sudilovanje u eurokupoviman...
Osim tega, kriterij uspišnosti je kad svoj grad staviš na nacionalni zemjovid u tomen športu, kad postaneš čimbenikon s kojin svi moradu računat.
To bi se dogodilo Varešu koji više ne bi bia slipo crivo.

Zasto ustasiodi lazu da im Jugoslavija nije valjala?

Zato sto je Otac Domovine odredio da Srbe treba mrzeti.
A ako nekog moras mrzeti, onda ne smes dopustiti da dodjes u poziciju da mu dugujes neku zahvalnost.

I tako, iako je Jugoslavija spasla Hrvatsku u dva navrata, ipak su je stvorili Srbi, pa je nezgodno govoriti bilo sta u korist Jugoslavije.

I zato, Sokolicu, otvaranje diskusije s vama o tome da li vas je Jugoslavija spasla nema smisla. Vec je Starcevic odredio kako cete se odnositi prema tako necemu.

Dakle, ma sta god Jugoslavija donela dobro Hrvatima, uvek cete smisliti neku alternativnu projekciju razvoja dogadjaja koja je bolja od onog sto se stvarno desilo, eda biste mogli da lazete da vam Ju nije valjala, i da nastavljate sa bezobrazlukom.

Da ste barem posteni kao muslimani, koji i nisu bas neko olicenje postenja, pa da ima smisla sa vama diskutovati.

Tebi nisu sve na mjestu.

Nije nestala Njemačka koja je izgubila dva svjetska rata, a Hrvatska bi trebala?
Pa pola otetog teritorija je malo??

Starčević nikoga nije mrzio, ter nikad nije pozivao na ubijanje ili protjerivanje nečijeg stanovničtva. Starčević je bio gospodin nesposoban za tako nizke strasti poput mržnje.

Jao ovog četnika
Kad su Jugoslaviju stvorili Srbi, što ti nisi za nju već za kralja? Ti ko Srbin nisi za državu koju su stvorili Srbi a Hrvati su je voleli bre De čedo ne glupiraj se.

Bili bi oni za v.srbiju, ali su jako dobri i žrtvovali se za Hrvate, pa pristali na Jugoslaviju.
A eto, mi nezahvalni jedni, umjesto da poštujemo njihovo odricanje, mi i još nešto izvolijevali.

Ludilo koje vlada u tim glavama istočno

Dali su nam nešto, a sad bi natrag s kamatama?
Kakav je to dar?

Ma bio je dar od srca i široke duše, i sve bi bilo 5 da nismo kakvi jesmo nezahvalni. To su prekasno shvatili.
Stoga su se opametili, više nisu naivni i sada traže sve+kamate.

E jesmo pizde. Trebaju nas dovesti u red i objasniti nam da smo Srbi koji su se odrekli vjere pradjedova

A vi šampioni u humoru .

Nije smiješno već žalosno, jer je istina.
Od svih ex republika najplačete za yu, Hrvatska najmanje, a drobite da je Hrvatska imala najveću (ili tu negdje) korist od yu.
Način da to spojite u smislenu cjelinu je mit o hr nezahvalnosti za srpskom žrtvom.
Istina je naravno suprotna, pa je i realan žal u skladu s tom istinom.

Vidi, Danulence moj liepi! To je filozovska tema, a ne jodlovanje kao kod tebe u Gorski Kotar, tako da sam ja kompetentan a ne ti.

Kas npr. kazes, svi muslimani vole baklave, svi Hrvati vole fudbal, svi Azijati su dobri matematicari. Cak i oko toga nastaje problem jer stereotipizujes jednu grupu i na neki nacin je izdvajas iz celine drustva.

Starcevic vec na pocetku "Pasmine" direktno identifikuje dve grupe unutar svog drustva prema kultruri kao osnovi podele: rimska i grcka.
Onda svoju grupu proglasava kulturno superiornom, a drugu inferiornom.
Pa onda svoju grupu proglasi eticki superiornom, a onu drugu prevarantskom, podlom, podmuklom, spremnom na svaku svinjariju.
Pa onda svoju grupu proglasi ljubiteljem zemlje i drzave, a drugu unistiteteljem i neprijateljem.

Sve te elemente odnosa jedne prema drugoj drustvenoj grupu sadrzi i Majn kampf, koji upravo zbog tih elemenata proglasen manifestom mrznje.

Hrvatski barbarogenij je pre Mein kampfa izmislio istu stvar. Ali ima neke razlike. Starcevic insistira na kulturi, dok je Hitler vise usmeren na drzavu. Pa je Starceviceva ideja kulturni nacizam. Po njem nije birno sto te pokorava neko drugi, a ne onaj prema kome si svoju mrznju usmerio. To logicno vodi do NDH. Ona manifestuje mrznju iz Starceviceve "Pasmine..." i to je jedino bitno. Koliko je nezavisna, koliko suverena u odlucivanju, to je manje bitno.

Hrobi npr. pise protiv NDH, a ne vidi jadan da njegov kultur-sovinizam, u kome stalno proziva neke osmansko-bizantske elemente, zapravo jeste koren iz koga se razija NDH ili danasnja ljubav nekih prema istoj.

Da, bunili smo se kad su nas krali, a to Srbi ne rade, pa bi nam sad to još jednom naplatili.

Srbi kukaju samo kad izgube ratove, a mi se ponašamo kontra njihovih običaja.

Ma, srpska logika...

Da je vajala, opstala bi.
6 milijuna Srba je pametno a 18 milijuna drugih je glupo.
Ako su Hrvati slipi i glupi, zašto drugi nisu ostali u toj državi kad je u njoj bilo tako dobro?
Svaki put čim se oružila prigoda, svaki narod je poša na svoju stranu, a Jugoslavija se raspala.

U BiH Hrvati imaju vlastiti poštanski sustav s poštanskim markama koje izražavaju njihovu kulturu.

U Jugoslaviji vlastiti poštanski sustav nije imala ni Hrvatska, a kamo li Hrvati u BiH.

Tražiti da Ante Starčević gleda na srbsku kulturu kano ravnopravnu hrvatskoj je isto kano da se od nekog Talijana traži da mu je albanska kultura jednaka talijanskoj. Današnji sviet teži tomu da se sve izjednačava, ali ipak i u takvom svietu su neki jednakiji od drugih. Treba biti triezan i hladne glave, a ne se ljutit na činjenice...