Euro 1968 je bio najbizarniji primjer što sam čuo iz povijesti sporta. Domaćin Italija je prošla u finale tako što se bacao novčić čime je njihov protivnik Sovjetski savez ispao.

https://en.wikipedia.org/wiki/UEFA_Euro ... emi-finals

U finalu su igrali Jugoslavija i Italija. Utakmica je završila neriješeno 1:1. 3 dana poslije se igrala ponovo utakmica su Talijani pobijedili.


Cijelo ovo prvenstvo je bilo namješteno kako bi Italija osvojila.

Taj Bizant je bio najnesposobnije carstvo koje je ikada postojalo u povijesti. Kada su Turci pobijedili Grke u bitci kod Mazinkerta turski vođa je zarobio bizantskog cara. Za to je kriv sam car jer je bio loše vojni strateg. U zatobljeništvu Turčin ga je ponizio tako što ga je natjerao da mu ljubi noge. Taj car se kasnije ponižen vratio u carigrad i biva svrgnut.

Da je toliko nesposobno, ne bi opstalo 1000 godina duže od Zapadnog Rimskog carstva.

Šta pričaš čoveče kad je vizantisjko carstvo jedno od najdugovečnijih carstava.

Antičko rimsko carstvo je manje trajalo nego Vizantija i imalo dostava velkih poraza, i mnogi rimski carevi su prošli neslavno , ali niko nikad ne bi izvalio ovakvu glupost o Rimljanima kao ti sad o Vizantiji .

Drzave Zapadnog Rimskog Carstva su postale znatno naprednije u odnosu na drzave Istocnog Rimskog Carstva.

I bile bi vjerojatno jos naprednije da se nije dogodila u teskom trenutku (lose zetve, nesnalazenje elite) Francuska revolucija kada je likvidirana francuska elita. Kao sto je Dusanovo carstvo nastalo kada je Bizant bio iznimno slab.

Cijela moc se danas nalazi u SAD-u, Rusiji i Kini. I to je izravna posljedica Francuske revolucije i nesnalazenja francuskih elita tada, sto je omogucilo izdaju iznutra. A niti jedna drzava se ne moze brzo oporaviti kada se pobiju njene elite. Kao medju ostalim i u Oktobarskoj revoluciji sto se dogodilo. A elitne znanstvenike iz Reicha je pokupio SAD umjesto da su pobijene. Hrvatske intelektualne elite su pobijene 1945., npr 664 svecenika.

Kada se proučava Bizant shvati čovjek da sve njihove nesreće su sami Bizantinci prouzrokovali i to svojom nesposobnošću. Evo primjerice Bizantinci su smatrali cara Heraklija svojim najvećim carem, toliko da je car Heraklije danas svetac u Pravoslavnoj crkvi. Međutim, taj isti Heraklije je bio car pod čijim su mandatem izgubili Egipat i Palestinu. Razlog zašto se smatra slavnim je to što je izbacio Latinski kao službeni jezik, i zamijenio ga grčkim (dakle helenizirao je carstvo).

Drugi primjer je kada su Bizantinci, odnosno Grci da budemo precizniji, stoljećima tolerirali doseljavanje muslimanskih Turaka tako da su Turci s vremenom demografski postali većina u nekadašnjim provincijama kao Kapadokiji ili Paflagoniji. Oni su to mogli spriječiti na vrijeme da su imali volje i da se umjesto toga carevi su više vremena provodili kako da jedan drugog svrgnu sa prijestolja.

Pa čak i kada su Turci postali demografski jaki u Maloj Aziji mogli su djelovati da su htjeli. Oko 1399. godine Timuridi su skoro uništili Otomansko carstvo. U to vrijeme pojedini beylici su se odcijepili od Otomanskog carstva, a unutar je vladao građanski rat za prijestolje. Bizantinci su mogli tada krenuti u ofenzivu ali nisu. Tadašnji car Manuel II je otišao u Ugarsku s namjerom da napravi savez sa Žigmundom Luksemburškim međutim Manuel je bio bahat i napravio je diplomatski gaf tako što je zaboravio sići s konja kada mu je Žigmund pristupio. To se smatralo tada uvredom i tako da od saveza na kraju nije ništa bilo. Za vrijeme mandata Manuela Bizant je nakratko uspio povratiti neke provincije međutim to nije bila njegova zasluga već Mlečana, Hospitalaca i ostalih lokalnih regionalnih katoličkih država koji su pritisnuli Turke na ustupke.

Onda imamo primjer sa napadom križara sa Carigrad. Jedan bizantski car je platio križarima da zauzmu Carigrad u njegovo ime kako bi se vratio na prijestolje. Taj car nije imao love i pobjegao iz grada. Dalje se zna kako je završilo.


Ovakvih primjera ima masu što se tiče tih Bizantinaca. To što su uspjeli 1000 godina opstati više govori o moći nekadašnjih Latinskih Rimljana koji su iza ostavili veliko naslijeđe, a koje su Grci tako lagano prokockali.

Kad već pričate o Vizantiji, period njihove najveće gluposti je ubedljivo ikonoborstvo. Napadaju ih muslimani i oni gube bitke. I sad, car koji je bio jako religiozan, genijalno zaključuje da su gubili bitke jer je Bog bio na strani muslimana, zato što je muslimanima zabranjeno da crtaju ljudska bića, tj svece, kao idole. I onda on zabrani ikone, i zbog toga u carstvu izbije građanski rat. Umesto da se bolje organizuju i spreme za borbu protiv muslimanskih osvajača, oni se međusobno tuku da oko najvažnije stvari koja ih je mučila, da li smeju da se crtaju i drže ikone svetaca ili ne.

A zašto onda latinski Rimljani nisu opstali još 1000 godina već su pali u ruke varvara još 476. godine?
Rim je samo jeftina kopija antičke Grčke

Zapadni deo carstva je uvek bio siromašniji i manje razvijen od istočnog, tokom celog trajanja carstva. Mada, u istočnom delu, najbogatija i najbitnija provincija nije bila Grčka (znam da Grčka nije bila jedna provincija, nego podeljena u nekoliko, ali nebitno je da ih sad nabrajam), nego Egipat, koji je bukvalno hranio celo carstvo.

Zapadnoevropske zemlje su se obogatile na podloj pljački vizantijskog bogatstva tokom krstaških ratova i na eksploataciji prirodnih resursa prekomorskih kolonija.

Ali od islamske rulje koja im navire se neće spasiti.

Pa kako će opstati kada je Zapadno carstvo ukinuto već te godine kada se Odoakar proglasio kraljem Italije. Zapadno carstvo je također imalo tu nesreću što se u jednom trenutku pri kraju 5. stoljeća rijeka Rajna zaledila što je omogućilo nesmetan upad Gota i ostalih barbarskih plemena. Istočno carstvo s druge strane bilo je puno bogatije od zapadnog djela, imali ljudstvo, vojsku, ekonomiju. Imali su čak pretpostavke za bolji znanstveni razvitak zbog knjižnice u Aleksandriji. Grci su uspjeli sve to zajebati.

Rekao bih da je početak kraja Bizanta počeo kada je Heraklije helenizirao Carstvo.

Ovo sam isto zaboravio spomenuti. Isto još primjer grčko-bizantske retardacije. Grci nisu nikada bili osvajački narod, već naprotiv.

Inače dobrih 100 godina prije turskog osvajanja Carigrada. Bizantinci su imali čak tri velika građanska rata.

https://en.wikipedia.org/wiki/Byzantine ... ar_of_1341–1347
https://en.wikipedia.org/wiki/Byzantine ... ar_of_1321–1328
https://en.wikipedia.org/wiki/Byzantine ... ar_of_1352–1357

I dok su se klali oko toga tko će biti car Turci im mic po mic grabili teritorije.

Pa kad već pričamo o retardiranosti, kako bi nazvao pozivanje celih germanskih naroda da se nasele u Zapadno carstvo i još ih regrutovati kao vojnike, i to u čisto germanske jedinice, takozvane federate, koji su bili lojalni samo svom plemenskom vođi, a caru u Raveni samo dok ih je uredno plaćao. A plaćao ih je neuredno. To je bila pamet?

Naravno da nije. Nije da su imali izbora. Nisu bili pozvani već je nastala seoba naroda u 4. stoljeću, gdje su tisuće u kratkom periodu naselili Zapadno carstvo. Imali su dvije opcije ili ih protjerati što je u tom trenutku bilo nemoguće, ili ih unovačiti u vojsku. Ali ako ništa drugo uspjeli su pokrstiti i civilizirati germanska plemena.

Zvali su ih i omogućili im da se nasele. Provala dodatnih Germana je bila kasnije, kada su bežali od Huna.

I zašto si toliko ostrašćen u vezi događaja od pre hiljadu i po i hiljadu godina. Šta tebi danas znači Zapadno carstvo, pa da ga tako vatreno braniš, ili Vizantija, pa da je tako vatreno pljuješ. To nije normalno ponašanje.

U januaru 1920. godine na snagu je nastupio 18. amandman američkog ustava kojim se zabranjivala proizvodnja, prodaja i transport alkohola. Ta Vladina odluka izazvala je kontraefekat jer je u vreme prohibicije koja je trajala sve do decembra 1933. konzumacija alkohola dostigla jedan od najviših nivoa u američkoj istoriji. Motivi iza prohibicije bili su moralne i zdravstvene prirode, ali umesto da se njom potpuno eliminiše ili bar smanji konzumacija alkohola, stanovništvo je počelo da pije više nego ikada.
Frustrirani činjenicom da je po uvođenju prohibicije konzumacija alkohola čak porasla, vladini službenici su se odlučili na ekstremne mere.
Oni su naredili da legalno proizvedeni industrijski alkohol (koji se koristio u proizvodnji lakova, medicinskih preparata i goriva) počne da se truje. Njega su, naime, često krali ilegalni proizvođači i prerađivali za preprodaju i konzumaciju. Prema vladinim procenama, krajem 20-ih godina ukradeno je više od 227 miliona litara – godišnje.

Prohibicija se završila 1933. godine, a dotad je nacionalni program trovanja industrijskog alkohola, pokazuju brojke, ubio barem deset hiljada američkih građana.
MAFIJAŠI SA STILOM: Otac američkog kriminala decenijama je dizao IMPERIJU IZ INATA, a sve izgubio za samo TRI NOĆI!
Iako je danas uglavnom zaboravljen, takozvani ‘Hemijski rat prohibicije’ ostaje jedna od najneobičnijih i najsmrtonosnijih odluka u istoriji američkog zakonodavstva.

‘Nacionalni eksperiment istrebljenja’
Čarls Noris, vodeći mrtvozornik u Njujorku, taj program je još u 20-im godinama prošlog veka nazvao ‘nacionalnim eksperimentom istrebljenja’.

Sredinom 1927. godine u industrijski alkohol se u različitim dozama ubrizgavao petrolej, benzen, živine soli, cink, hloroform, nikotin, kao i mnogi drugi poznati otrovi. Čak 10 odsto finalnog proizvoda sačinjavao je metil alkohol koji se pokazao najsmrtonosnijim.

Iako su zdravstveni službenici odmah upozorili vlasti i pozvali ih na odgovornost, ona se oglušila. Smrtnost je najviše pogodila najniži ekonomski razred, siromašne koji nisu mogli da priušte skupi i pročišćeni alkohol.
https://youtu.be/BQ17gfgE-Jw
Godine 1926. umrlo je 400 ljudi. Sledeće godine taj se broj popeo na 700 samo u Njujorku. U sledeće 2-3 godine od otrovanog alkohola umrlo je najmanje deset hiljada ljudi, a još više ih je završilo s doživotnim zdravstvenim posledicama poput slepila. Za ‘Hemijski rat prohibicije’ nikada nije odgovarao baš niko.

Godine 1933. ukinuta je prohibicija, na police se vratio čisti alkohol, a hiljade mrtvih polako su zaboravljeni i izbrisani iz američke istorije.

Haha boli me ***. Nisam ostrašćen već konstatiram pošto je Vujadin prvi nasjeo na post pa onda sam odlučio baciti ulje na vatru.

Bizantskom tematikom slučajno sam se počeo baviti. Igrajući EU3. U igrici uz Bizant postojale su još dvije grčke državice Epir i Trebizont. Zaintgriralo me zašto u stvarnosti Carigrad ih nije nikada uspio povratiti pod svoju vlast.

Djed jednog bivšeg zastupnika HDSSB-a je bio tada ilegalno izvozio alkohol u Ameriku.

Bilo je poprilicno slucajeva u Srbiji gdje su ljudi u privatnim podrumima pravili etil-alkohol, pa je bilo i smrtnih slucajeva, ali se brzo zataskalo ili su se uplasili, pa prestali. Cak su stampali kojekakve etikete, pa se isti, u narodu poznat kao spirit, prodavao u marketima.

Netocno jer vec iz 11. stoljeca imamo na sjeveru europe nalazista koja pokauju kako su seljaci u europi imali najvisociji standard života koji je zabiljžen do tada u povijesti covjecanstva.Slusaj covjeka sta ti kaze,bizantski carevi su bili seljačići koji su zabranjivali ikone radi izgubljenih bitaka!

inace

usrali ste temu do boga

Ikonoborstvo se javlja u Vizantiji početkom osmog veka, 726. tada smo i mi i vi još uvek verovali u Peruna, Velesa, Vesnu i ostalu ekipu tadašnjih slovenskih bogova, a Karlo Veliki još nije bio ni u prednacrtu, i Evropa van granica bivšeg Rimskog carstva je bila paganska. A ukinuto je 787. Ponovo se javlja početkom devetog veka i konačni slom doživljava 842. godine.

A Carigrad je dugo vremena, pa i u 11. veku, kojeg pominješ, bio isto što i danas Nju Jork za Prnjavor, u odnosu na sve druge evropske gradove. I danas neko selo u Norveškoj ima veći prosečan životni standard od Nju Jorka, ali je selo u Norveškoj i dalje selo u Norveškoj, a Nju Jork je Nju Jork.

I zašto tako napaljeno razgovarate o događajima pre više od milenijuma, k'o deca u trećem osnovne jbt.

"Nova zagrebačka džamija" je izgrađena 1986. Zanimljivost je da to financirala Libija i Gadaffi.

Po svetitelju (svecu) Srpske pravoslavne crkve Nikolaju Vladimirovicu Hitler je svoj program otpoceo na ideji svetoga Save, i bio je dostojan titula 'svetitelja', 'genija' i 'heroja'. Malo sam ironican, ne treba SPC shvacati ozbiljno ipak su tvrdili da su u NDH ustase pobile do lipnja 1941. 100.000 Srba, a do rujna 1941. 350.000 Srba, i uz to jedini na planeti zemlji spore svetost blazenog Alojizija Stepinca, kojeg je lazljiva jugokomunisticka klika proglasila zlocincem.

Naravno kako su jedni drugima drzali ljestve cetnici i partizani (vodstvo - komunisti) uz povremene sukobe tijekom WWII, tako su i poslje rata, Stevan Moljevic je brzo pusten iz zatvora, a prvo spominjanje njegovog programa bilo je tek 70-tih. Ipak, su se kada se islo u pokolj nad Hrvatima na Blaiburg cetnici rado presvlacili u partizane, isto sranje drugo pakovanje.

B I Z A R N O ! ! !

Nije to tako bizarno ovo za SPC ako se stavi u kontekst programa Stevana Moljovica 'Homogena Srbija' iz lipnja 1941., gdje se planiralo homogenizirat sve juzno od zamisljenih poznatih granica 'Velike Srbije', a one Hrvate koji prezive ugurati na sjeveru u dvije enklave okruzene Srbima, 'odmah pri uskrsu Jugoslavije' i 'bez icijeg pitanja', uz naravno srbijansku hegemoniju. Uz naravno klevetu iz tog programa da su Hrvati isli u WWI na 'istrebljenje Srba' uz to sto su pocinili 'strasne zlocine' (a 50.000 Hrvata preslo na stranu Srba, uz solunskog borca Stepinca). Naime, svaki genocid podrazumijeva dehumanizaciju naroda koji se hoce istrijebiti. Naime, za Stepinca, on je od uvjerenog Jugoslavena i zastupnika Jugoslavije, uz komunisticke prijetnje bio zagovornik ideje da Hrvati trebaju imati svoju drzavu, nasuprot programu Moljevica i memoranduma SPC-a.

Nije Stevan Moljevic prva izdanica Srpskog kulturnog kluba, tu je i tajnik tog kluba Vasa Cubrilovic koji je u programu 'Iseljavanje Arnauta' dostavljenog vlastima, gdje se planiralo genocid i etnicko ciscenje Albanaca. To je bilo 1937. Naravno taj klub se pozivao na 'kulturno usmjerenje i humanisticki profil.

Treba se moliti za Srbe i imati kontrapropagandu i vojnu silu kako bi izbjegli buduce oruzane sukobe (strategija odvracanja). Naime, to nije tesko jer imaju ulice nazvane po Moljevicu.