glasanje u u KJ je bilo javno, i na svim izborim su vladajući hametice pobjeđivali.

samo dvije godine ranije (1938.) su prorežimske stranke pomele pod u srpskim sredinama u HR, a onda nakon sporazuma kad je HSS postao vlast, dijametralno suprotni rezultati. Režim je doslovce gurnuo niz vodu svoje dotadašnje pulene.

Problem jest upravo u tome što nije pobjegao iz kućnog pritvora (od ustaša) i poveo hrvatski narod u borbu protiv okupatora i njegovih domaćih sluga.

Iz Proglasa prvog zasjedanja ZAVNOH-a:
„Pozivamo vas sve, bez obzira na vjerske, nacionalne i političke razlike, da se okupite oko Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Hrvatske i Glavnog Štaba Narodnooslobodilačke Vojske i Partizanskih odreda Hrvatske i da pod njihovim vodstvom mobilizirate sve snage za borbu protiv fašističkih osvajača i njihovih slugu, ustaša i četnika, za borbu protiv podmuklih planova izdajničke jugoslavenske 'vlade' u Londonu i reakcionara iz vodstva HSS-a s dr. Mačekom na čelu.“

A i ovo valja znati:
Vlast Banovine Hrvatske ulagala je brojne napore u obračun s komunistima i radničkim pokretom. Dvije epizode koje su najbolje ocrtavale takav stav su velike radničke demonstracije na splitskoj Rivi iz 1939., koje su nasilno ugušene od strane policije i dovedenih batinaša iz Seljačke straže, i stradanje lijeve inteligencije (Adžije, Price, Cesarca, Keršovanija i ostalih) u Kerestincu. Njih je strijeljala ustaška vlast, ali ih je u logor zatvorila i u njemu kao jedine političke zatvorenike zadržala te predala ustaškoj državi, vlast Banovine Hrvatske.

Prema tome, jasno je zašto Maček umjesto dočeka partizana bira bijeg u emigraciju.

A nakon nestanka Banovine Hrvatske u ww2 hrvatski su se Srbi zajedno s Hrvatima borili i izborili za uspostavu SR Hrvatske.

da je Maček pobjegao od ustaša, ukokali bi ga partizani. Pa jedan Krleža se bojao otići u šumu, a bio je komunist.

Komunisti su pobili sve živo što su stigli a nije bilo u partiji. Ljudi nisu svjesni kakvi su to krvoloci bili i što se zapravo 1945-te dogodilo.

Borili su se u partizanima, iako najčešće ne zajedno (ne u istim postrojbama), no iz potpuno drugih razloga. Partizani iz Istre, Kvarnera i Dalmacije su bili doslovno hrvatski nacionalisti, dok su etnički srpski partizani imali antihrvatski sentiment.

Na koncu su Srbi prihvatili SRH, ali uz dva uvjeta:

1. Da ta SR Hrvatska bude srpska prčija, odnosno da Srbi budu daleko prezastupljeni na svim pozicijama moći (pravosuđe, milicija, direktorske funkcije, sigurnosna služba, partijske fotelje itd.).

To je i bio slučaj - recimo sredinom osamdesetih su činili oko 50% milicije. Kada se uzme da je bilo i ostalih naroda, ukupno ih je bilo više nego Hrvata. U gradovima gdje su bili manjina, primjerice Vukovaru i Sisku, bili su dominantni u političkom smislu. Mnoge gradove su planski naselili ili čak prognali Hrvate i tako postali većina - Obrovac, Petrinja, Topusko, Udbina...

2. Da bude sastavni dio Jugoslavije čiji će glavni grad biti Beograd, a Srbi ukupno gledano najjači. To je i bio slučaj. Jedna JNA, jedan od stupova države, imala je preko pola Srba u oficirskom kadru, iako su Srbi činili nešto preko trećine Jugoslavije.

Tako da su Srbi pristali na SR Hrvatsku samo pod takvim uvjetima. Nadalje, suradnja SDS-a i HSS-a posljedica je krajnje nepoštene politike Beograda koja je štetila jednako i Hrvatima i prečanskim Srbima. No, da su na terenu odnosi između Hrvata i Srba bili sjajni - nisu. To je jednostavno bio savez političkih elita Hrvata i hrvatskih Srba, u specifičnim okolnostima.

Kada govorimo o partizanima i četnicima, u početku rata je to bilo pomiješano i često se nije ni znalo tko je četnik, a tko partizan. To su bili naoružani Srbi, koji su mogli biti na ovoj ili onoj strani ovisno o trenutku.

Kako su Srbi iz većine Hrvatske bili nedovoljno kompaktni i često okruženi Hrvatima, nisu mogli tek tako stvoriti četničke jedinice. Ipak, tamo gdje je to bilo moguće - u Kninu, stvorena je jaka četnička vojska. Oni su tamo mogli imati bazu jer su tamo Srbi relativno kompaktni, a vlasti NDH slabe zbog Talijana.

Što se tiče ovog citata iz ZAVNOH-a, ovdje su stavljeni četnici i ustaše u isti kontekst. No, partizani su imali posve drugačiji tretman prema četnicima i ustašama. Četnike su tretirali kao domobrane, mogli su prijeći na njihovu stranu, dok su ustaše gledali kao na najveće neprijatelje, puno veće od četnika.

borili su se i za povratak Jugoslavije, iz koje se Hrvatska u krvi izvlačila nakon 45 godina tlačenja.

Rekao sam da je Maček trebao povesti hrvatski narod (budući da je bio njegov izabrani vođa) u borbu protiv okupatora i njegovih domaćih sluga, a ne da se trebao priključiti partizanima.
Razočarani što to nije učinio mnogi HSS-ovci odlaze u partizane.
Prvo zasjedanje ZAVNOH-a otvorio je HSS-ovac Filip Lakuš, ovim riječima:
„Što nas je pokrenulo ovamo? Pokrenula nas je ljubav prema slobodi, pokrenula nas je čežnja za slobodom naše domovine.”

Krleža nije jedini komunist koji je za vrijeme rata ostao u Zagrebu.
Preporučujem knjigu "Kartografija otpora: Zagreb 1941-1945."

Blaži tretman (uvjetno rečeno) četnika od strane partizana je dijelom bio posljedica britanskog diplomatslog pritiska. Britanci su smatrali da će četnici kao nominalni rojalisti ograničiti utjecaj komunista u NOVJ (što se naravno nije dogodilo)


No ni zapadni saveznici četnike nisu smatrali pravim kolaboracionistima, nego "našim momcima" koji su se iz oportunističkih razloga malo zaigrali s osovinskim silama.

kud bi Maček trebao povesti hrvatsi narod, kad je Hrvatski narod s ODUŠEVLJENJEM dočekao uspostavu svoje države i nije se imao namjeru protiv nje boriti?

HSSovci su otišli u partizane kad je rat išao nizbrdo, zapravo iz oportunizma. prvo zasjednaje ZAVNOHa je bilo tek sredinom 1943. Ono što ih je zapravo pokrenulo je želja da ne budu na strani poraženih. Da ih je pokretala borba za slobodu ne bi se išli boriti za Jugoslaviju.

KPJ i KPH su odmah na početku NOB-a jasno dali do znanja da žele uspostavu federalne Jugoslavije sa SR Hrvatskom.
Dakle, unaprijed se znalo za što se bori onaj koji pristupa partizanima.
Hrvatski Srbi su najzaslužniji za uspjeh NOB-a i uspostavu SR Hrvatske. Zato su nagrađeni položajima.
Moše Pijade je htio da Srbi u Hrvatskoj dobe i autonomiju, no Hrvat Tito mu je odgovorio da to ne dolazi u obzir.



Tako je.
Zato se Hrvati i prečanski Srbi i jesu zajedno izborili za Banovinu Hrvatsku (na svim pregovorima u Beogradu predsjednik SDS-a Srđan Budisavljević sjedi uz Mačeka i daje mu podršku), a zatim i za SR Hrvatsku.


Ništa neobično budući da se ZAVNOH prije svega borio protiv ustaške države.
I u Preambuli Ustava Republike Hrvatske je lijepo naglašeno: ZAVNOH nasuprot NDH.

Potpuno anakrono gledaš na stvari. Kontekst WW2 je posve drugačiji od domovinskog rata. Nije bilo masovnih medija, nije bilo automobila ni telefona. Narod je bio ogromnom većinom seljački i većina ljudi nije imala blage veze što se događa izvan njihovog sela, a kamoli što je NOB negdje rekao. Informacije su dobivali od lokalnih partizana koji su pričali sve i svašta.

No, poanta ostaje.





Hrvatski partizani su se borili protiv Italije za pripojenje tih krajeva Hrvatskoj (u Jugoslaviji ili ne).



Što se tiče nagrađivanja Srba, da oni su kolektivno nagrađeni. Čak i oni Srbi koji nisu bili u partizanima. Čak i oni Srbi koji su bili u četnicima. S druge strane, Hrvati su kolektivno kažnjeni. Čak i oni koji nisu bili u ustašama. Čak i oni koji su bili u partizanima.

Dobar primjer preokreta u odnosu kolektiva prema partizanima i Titu je Dalmacija. Dalmacija je dala jako puno partizana, no većina njih je shvatila da su izigrani. Recimo, prema pisanjima ljudi iz Zadra, tamošnji partizani su se nakon hrvatskog proljeća sramili reći da su bili partizani. U tom Zadru Srbi su, kao i svuda, bili prezastupljeni na pozicijama moći. Četnici nikada nisu odgovarali za zločine nad Hrvatima. A kada je došlo hrvatsko proljeće, Tito ih je proglasio "ustaškim leglom". Danas u nekadašnjim čisto partizanskim selima možeš čuti samo ustaške pjesme. Zašto? Upravo zbog ove nepravde koja im je nanesena. Jednostavno su vidjeli da su se borili za nakaradnu državu koja se zove "Hrvatska", a u njoj su Hrvati kolektivno kažnjeni, a Srbi privilegirani. O iekonomskom iskorištavanju Hrvatske da ne pričamo. Dakle, morali su se ponovo boriti za uspostavu Hrvatske 1990ih.

možeš li ti meni objasniti koji će qrac Hrvatima federalna Jugoslavija, s glavnim gradom Beogradom, pored žive i zdrave Hrvatske?

Zato što je KPJ imala takav cilj, zato joj skoro nitko od Hrvata u početku nije ni pristupao u partizane.

na izborima 1938. prečanski Srbi su HAMETICE glasali za režimske stranke i protiv Mačekove opozicije. Srđan Budisavljević nije nikakav vođa prečanskih Srba, nije imao legitimitet za to.
Osim toga, i Banovina Hrvatska i SR Hrvatska su bile unutar Jugoslavije, dok je primarni interes Hrvata bio da ne bude Jugoslavije, a prečanski Srbi su bili listom protiv toga u oba rata.



borio se protiv hrvatske države kao takve. nije se borio da smijeni režim, nego da Hrvatsku utrpa natrag u Jugoslaviju iz koje je s oduševljenjem izišla.
Da si u partizanima viknuo "živjela neovisna Hrvatska" bio bi streljan.

ZAVNOHu je svaka hrvatska neovisnsot bila neprijatelj

Kutija, da ti nisi Srbin kume?

U borbu protiv okupatora. Da je to učinio, narod bi slušao njega budući da je bio njegov izabrani vođa, a ne Tita.
A i Lakuš i ekipa, jasno, ne bi završili u partizanima.

za narod je okupacija završila kad je Jugoslavija kapitulirala. Narod je bio oduševljen uspostavom Hrvatske države, nije mu padalo napamet ići u ikakvu borbu, osim za OBRANU iste.

ovi su otišli u partizane jer je rat krenuo nizbrdo, pa su se išli prikrpati pobjednicima

Tim više smiješno zvuči tvrdnja da su hrvatski Srbi, koji su valjda također bili većinom seljaci koji nisu imali blage veze što se događa izvan njihovog sela, postavljali uvjet pod kojim će se boriti u partizanima (da SRH bude dio Jugoslavije). Za to uopće nije bilo potrebe jer su, velim, KPJ i KPH to odmah na početku NOB-a najavili.


A kojoj Hrvatskoj?
Pa onoj koju je ZAVNOH 08./09.1944. uspostavio te je istog dana priključio jugoslavenskoj federaciji.
Dakle, napravili su ono što su na samom početku NOB-a i najavili.


Nisu.
Uspostavili su je 1944., a 1990. su u njoj izabrali novu vlast koja se pobrinula za to da Srbi u njoj više ne budu privilegirani.

Na početku je bilo više Srba u partizanima jer su bili životno ugroženi. Međutim, okupaciju i teror sve manje trpi sve više Hrvata te pristupaju partizanima.

Na izborima 1940. su Srbi Banovine Hrvatske većinom glasali za SDS, dakle za očuvanje Banovine Hrvatske.


Hrvati su bili ti koji su glasali za Hrvata Mačeka koji je uspostavio Banovinu Hrvatsku unutar Jugoslavije.
Hrvati su bili ti koji su se pod vodstvom Hrvata Tita izborili za SR Hrvatsku unutar Jugoslavije. Hrvatska je dala više partizana (61% etnički Hrvati, 28% Srbi, ostatak ostali) nego Srbija, Crna Gora, Slovenija i Makedonija zajedno.


NDH nije bila neovisna država, već okupacija. ZAVNOH se borio za oslobođenje Hrvatske, u čemu je i uspio. Zato i jest u Preambuli Ustava Republike Hrvatske ("nasuprot proglašenju NDH").

već sam ti odgovorio zašto ti izbori nisu realni, jer je režim doslovce pustio svoje niz vodu da pomogne Mačeku, koji je tada postao dio režima.




Hrvati su činili 14% partizana. Partizani su OBNOVILI JUGOSLAVIJU. Hrvati nisu željeli obnovu Jugoslavije. Hrvati nisu željeli SRH unutar Jugoslavije, nego Hrvatsku IZVAN Jugoslavije i za to se većina Hrvata borila. Hrvatska unutar Jugoslavije je Hrvatima nametnuta od strane partizana, koji mahom NISU bili Hrvati. i koji su izvršili najveći pokolj Hrvata u našoj povijesti



nije bitno što je bila NDH (koju su Hvrati s oduševljenjem dočekali), nego za što se borio ZAVNOH. ZAVNOH se borio protiv hrvatske neovisnosti KAO KONCEPTA, jer se borio ZA Jugoslaviju. Svaka neovisnost Hrvatske je ZAVNOHu bila strana, zato većina Hrvata nikada nije bila uz Zavnoh, jer je Hrvatima Jugoslavija okupacija i tlačenje.




koje oslobođenje Hrvatske? Komunistička Jugoslavije je tebi oslobođenje Hrvatske? JNA u Zagrebu, Varadinu, Karlovcu je tebi sloboda? Beograd je tvoj glavni grad?

zbilaj kutija, jesi li ti Srbin možda, pa da ovu raspravu okončamo?

ustav RH govori o PRAVNIM terminima, ne faktičkim. ako ne razumiješ razliku između de facto i de iure, imaš žešći problem. Npr. današna Litva je pravni sljednik Litavske SSR, pa nitko pri zdravoj pameti neće reći da je Staljin 1944. oslobodio Litvu.

od početka do kraja je većina Hrvata bil protiv partizana i protiv Jugoslavije i protiv komunizma.

ne računajući krajeve koje je anektirala Italija, broj Hrvata u partizanima je zanemariv, u ostatku Hrvatske su Srbi od prvog do zadnjeg dana dominirali u partizanima, a da rata sreća nije išla nizbrdo ni oni koji su otišli 90% ne bi otišlo.

Hrvati nisu htjeli povratak Jugoslavije, nisu htjeli komunizam, Hrvatima je Jugoslavija okupacija i teror.

zato danas s ponosom slavimo Dan Neovisnosti kad smo se izborili za slobodu od Jugoslavije koju su uspostavili partizani i Dan Državnosti kad je pao komunizam koji su uspostavili partizani.

Hrvatska je nastala na rušenju rezultata partzanske borbe

Upravo su partizani bili ti koji su 1944. stvorili nacionalnu državu hrvatskog naroda u kojoj je Tuđman 1990. došao na vlast te je 1991. osamostalio od SFRJ.

Nacionalna država hrvatskog naroda stvorena 1944. pod imenom FDH, kasnije preimenovana u NRH, SRH i RH, još 100 puta može promijeniti naziv, još 100 puta može promijeniti politički sustav i još 100 puta može ulaziti i izlaziti iz federacija, to ništa neće promijeniti na činjenici da su je stvorili - partizani.

lli jednostavnije, s obzirom da se nekima mora crtati...

Hoće li nacionalna država hrvatskog naroda pod nazivom RH prestati postojati ako promijeni ime?
Neće, samo je promijenila ime.

Hoće li prestati postojati ako promijeni politički sustav?
Neće, samo je promijenila politički sustav.

Hoće li prestati postojati ako uđe u neku federaciju?
Neće, samo je postala dio neke federacije.

Ti kume ne kontaš da su pratizani vojska koja je 91. napadala Vukovar i DUbrovnik?

Ista uniforma ista ideologija protiv koje su se naši djedovi borili 1945-te godine. HRvatska protiv Jugoslavije.

Što to mijenja na činjenici da su partizani vojska koja je stvorila nacionalnu državu hrvatskog naroda FDH, kasnije preimenovanu u NRH, SRH i RH?

Kume, dan kada je osnovan prvi partizanski odred je državni praznik u RH.