Ne znam kako je u 'Hrvackoj ali u Austriji bi za ovakav post dobio tuzbu zbog krsenja Paragrafa 3 - Nationalsozialistische Wiederbetätigung.

I onda mi takav kao ti dodje srati o OJROPI, poduzenistvu, i o tome kako su zli Rusi. Pa povraca mi se, bolan.

Do SFRJ je klasna borba isto što i hrvatska borba. 99% Hrvata su bili kmetovi i sirotinja.
Ono nešto feudalaca što su bili Hrvati su često ubijani od Austrije a prije toga Mađarske.

Isto i Mlečani
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hvarski_ustanak

Izvor?

Izvor? Hrvatska povijest.

Komunističke laži bez osnove ili neki realan izvor kojeg sigurno možeš navesti

Te Ustaše da ih nema trebalo bi ih izmisliti. Kad god treba uznemiriti jugoslavenske i četničke dušice, samo izvadiš Ustašu iz naftalina... A što je najgore, na slici je možda nacrtan tvoj djed.

Najgori su oni koji ********* srbskom okupatoru...

Ili si Srb koji se po defaultu brojevima/lažima nabacuje jer je to normalno (za Srbe)

Nakon što su se uzalud žalili caru i banu na zlodjela stranih plemića, seljaci su u znak prosvjeda prestali plaćati nerazumne poreze. Tako je jedan od najgorih plemića Franjo Tahy poslao svoje naoružane plaćenike, ali su ih seljaci s oružjem spremno dočekali. Zbog tog otpora Hrvatski sabor je seljake proglasio izdajicama domovine, na što su oni odgovorili sveopćim ustankom protiv feudalnih gospodara.
Za vođu bune izabran je Matija Gubec iz Gornje Stubice. Ustanici se nisu samo ograničili na rušenje nepravednog feudalnog poretka negoli su ustrojili program po kojemu su planirali ukinuti vladavinu plemstva, te se boriti za stvaranje samostalne seljačke države sa sjedištem u Zagrebu, uspostavljanje seljačke vlade, koja će voditi skrb o porezima i drugim davanjima za obranu domovine od Turaka. Matija Gubec je sa svojim najbližim suradnicima i prijateljima Ilijom Gregorićem, Andrijom Pasancem, Ivanom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoićem, Ivanom Mogaićem i inima digao seljake na ustanak. U noći s 27. na 28. siječnja 1573. godine buna je započela napadom na Cesargrad. Pokret seljaka brzo se proširio, a buna je zahvaćala 60 vlastelinstava.

Nakon bitke bitke kod Stubičkih Toplica u pobunjeničkim mjestima vršena je odmazda nad seljacima koji su ubijani i sakaćeni. Matija Gubec nakon bitke zarobljen je i odveden u Zagreb, gdje je pogubljen na Trgu svetog Marka, 15. veljače 1573. godine, na veoma okrutan način. Kako legenda kaže morao je nositi užarenu krunu na glavi nakon toga mađarski vlastelin Morencz Bahiczy rasčetvorio ga je. Jedini koji je iz mađarskih redova u tajnosti oplakao Gupčevu smrt bio je domaršal Jozsef Mladany.

Postupanje plemstva s pobunjenim seljacima po gušenju velike seljačke bune 1573. godine po kronici Nikole Istvánffyja:

"Nemilosrdan i neumjeren bio je postupak protiv onih, koji su se predali ili bili zarobljeni. Na sve strane po obližnjim stablima i seoskim kućama visjeli su na poprečno spojenim motkama, da ih svatko može vidjeti, a na jednoj vrlo visokoj i razgranatoj divljoj kruški, koja slučajno bijaše izrasla uz vojničku cestu, bijaše o konopcu obješeno šesnaest ili više nesretnih seljaka i izloženo vjetrovima da ih njišu i pticama da ih kljucaju. Nekima su pak bili odsječeni nos i uši, pa su tako osakaćeni pušteni, da trajno nose sramotnu uspomenu na bunu i bezbožno podizanje mača protiv svojih gospodara. Sam Gubec, zlokobni vođa zločinačke vojske i kako ga sami nazivahu kralj, bio je živ uhvaćen, što je bilo osobito drago plemstvu i njegovim vođama, te doveden u Zagreb. Tu je on, pošto je pred njegovim očima bio pogubljen Andrija Pasanec, njegov zamjenik u vojsci, najprije bio strašno izmrcvaren usijanim kliještima, zatim okrunjen željeznom krunom i to usijanom i najposlije rasčetvoren kao razbojnik."

Bit će da si Srb. Tako oni, cherypkaju detalj, pa indukcija po sve četiri vremenskoprostorne dimenzije, uz obvezno zanemarivanje konteksta.
Naravno, detalj mora biti nespecifičan, trenutak najveće ugroze ISIS-a, najvećeg poreznog opterećenja.
Naravno 2, objašnjenje detalja kroz ideološki, konkretno komunistički filter.

Na taj način objašnjavaju svoju prošlost, jer od jada ne mogu durgačije.
cccc, ne valja ti posao

Neposredan povod Hvarskog ustanka bilo je nasilno i nečovječno postupanje plemića prema pučanima, osobito silovanje njihovih djevojaka. Ustanak je zahvatio čitav otok Hvar. Na čelo ustanika došao je Matija Ivanić. Ivanić je s naoružanim pučanima, prodro u grad Hvar i zajedno s pučanima grada napadao plemiće, neke pogubio i spalio njihove kuće, ostale zatvorio, a od hvarskoga kneza zatražio ravnopravnost svih staleža u snošenju tereta. Pošto je pod zapovjedništvom prikupio 2000 naoružanih ljudi i opremio 30 lađa za kruženje oko otoka i sprječavanje bježanja plemića u Veneciju, zagospodario je otokom. U drugoj godini ustanka uputio je molbu mletačkoj vladi da odobri saziv Generalnog vijeća svih staleža u gradu Hvaru radi osnivanja pravednije uprave od prethodne. Molba sadrži 22 potpisa s punim imenima i naznaku da njihove želje potvrđuje još 60 uglednih pučana. Istodobno potpisnici optužuju izbjegle plemiće za sva nasilja i opačine zbog kojih su se pobunili i traže da se kazne.
Potkraj iste godine izbijaju nemiri u cijeloj Dalmaciji pa mletačka vlada 1512. godine šalje novog providura Sebastiana Giustiniana. Slavohlepni i okrutni providur pokušava grubom silom slomiti otpor hvarskih ustanika, terorizira ih i zatvara, 69 je osudio na progonstvo, dvadeset na smrt vješanjem a dodatnih 38 na odsijecanje ruke i kopanje oka. Obećao je i nagrade, 600 dukata onome tko uhvati Matija Ivanića živog (te da bude obješen), a 400 mrtvog. No, nakon poraza od Ivanićevih snaga kod Jelse, gubi providursku službu. Godine 1514., na vijest o ponovnom napadu pučana na grad Hvar, Venecija šalje 15 ratnih galija pod zapovjedništvom providura Vincenza Capella. Oko 1500 vojnika iskrcalo se u Starome Gradu. Nakon dolaska na otok oni, do listopada 1514. godine, potapaju sve naoružane lađe ustanika, nakon dugog otpora svladavaju pučane na otoku te na zapovjedničkoj galiji vješaju 20 kolovođa ustanka, a desetorici odsijecaju po jednu ruku i vade po jedno oko. Tako je hvarski ustanak ugušen u krvi. Matij Ivanić uspijeva napustiti otok i povući se u Krajinu.

Bili smo tretirani kao stoka sviđalo se to tebi ili ne. Klasna borba = hrvatska borba

Divno, samo što je jedino u Hrvatskoj klasna borba = hrvatska borba.

Da, Ambroz čito Marxa pa se motivirao.
E jesi partija za ozbiljnu raspravu

Moj djedo nije bio u ustasama. A izvadio si ih ti iz naftalina a ne ja postavivsi ustaski plakat.

Ima onaj jedan vic kad sirotinja dođe kod veleposjednika pa ih on tjera sa svoje zemlje. Oni kažu a otkud ti da zemlja? Otac mi je ostavio. A otkud njemu? Njegov otac mu je ostavio. A otkud njemu? On se borio za nju. Onda oni njemu odgovore : sad ćemo se mi boriti protiv tebe za tu zemlju.

Kad su naši preci doselili i došli u posjed zemlje npr. na Jadranu koja sada vrijedi stotine tisuća ili milijune eura, kome su oni to platili ? Samo su podijelili između sebe što je bilo ničije.

Naravno kroz cijelu povijest ekonomski odnosi samo zero sum - jer je to Marx tako isisao iz malog prsta.
Nije bilo trgovine, boljih zemljoposjednika, danguba i ljenčina, ...
Svi i svugdje su bili isti u odnosu prema radu, a oni koji su imali više stekli to jer su bili zli, otimači, nepošteni. Proleteri najpošteniji.

Stoga danas svatko tko nema je opravdan kada otme.

Ludilo marksizma

A što ako je otac kupio zemlju?

Često ubijani? Di si ti učio povijest čovječe?

99% ljudi je svugdje bilo kmetovi i sirotinja do modernog vremena. Hrvatskih feudalaca je bilo koliko i drugih, dapače, čak bi se i stranci feudalci kod nas pohrvatili, a naši imali posjede i izvan Hrvatske.

Hrvatskoj je klasna borba bila skroz efemerna stvar jer smo imali skroz zakašnjelu industrijalizaciju i slabo klasno raslojavanje.

Kod nas je jedina klasna borba ona protiv crvene buržoazije.

Postoji i kriterij vremena u kojem se nešto događa. Netko je mogao isti stan kupiti za 5000 eura koji danas vrijedi 200 000 ako je živio u pravo vrijeme. Samo zato jer se rodio prije.

Netko je bio pošteni poduzetnik koji je dao radnicima sve što zakon nalaže, a zakon tada nije nalagao ni mirovinsko ni zdravstveno ni godišnji ni bolovanje. Sigurnost na radu ni zaštita okoliša nije postojala. Onda kad su došli ti zakoni trčali su seliti tvornice u Aziju gdje toga nema ili ima manje.

Najteže je zaraditi prvi milijun , poslije sve ide samo od sebe ako nisi baš ekstra glup. Naravno da ima puno toga između, sigurno da ne treba oporezovati frizerku koja ima frizerski salon ali tko ima milijune i milijarde sigurno nije sve zaradio od čiste nule napornim radom.

I onda, ako nekim čudom i uspiju oteti njemu, će se boriti među sobom.

To ti je tako kad se hijerarhijski poredak poruši.

Zašto bi morao zaraditi napornim radom?

Postoje i drugi načini zarade, sasvim legitimni.

Postoji da, ali nije baš kršćanski.
Krađa, dilanje droge, razbojništvo, korupcija, izrabljivanje.