Nikakav Pavelić, Pravaši, Vokić, Lorković, Maček, nego dogovor srpskog kralja i Kraljevine Italije je ustupio hrvatske povijesne krajeve Italiji između dva svjetska rata, što je srećom kasnije vraćeno.

Ali nakon WWII područja RH koja je SR Srbiji i SR Crnoj Gori ustupio Josip Broz nisu nikada vraćeni u ustavno-pravni poredak RH.



https://www.index.hr/vijesti/clanak/dan ... 14755.aspx



Potpisan Rapalski ugovor


NA DANAŠNJI dan 1920. godine sklopljen je Rapalski ugovor, dokument kojim Kraljevina SHS priznaje talijanske stečevine na istočnoj obali Jadrana. Italija je dobila Istru, grad Zadar te otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a Rijeka je proglašena Slobodnom Republikom, ali je par godina kasnije isto tako pripala Italiji.

Talijanske pretenzije na istok

Kada je Italija tražila svoje posjede koji su joj obećani tajnim Londonskim ugovorom, njene želje nisu bile ispoštovane. U novom svijetu koji su krojili pobjednici nakon Prvog svjetskog rata nije bilo više mjesta za tajne dogovore. Tako je američki predsjednik Woodrow Wilson talijanske zahtjeve smatrao čistim imperijalizmom.

Velika Britanija i Francuska također su odgovarale Italiju od njenih zahtjeva. Francuska je u tome bila posebno glasna te je njen premijer Clemenceau govorio kako je nužno izgraditi prijateljske odnose s novim zemljama u Europi kako bi zajedno djelovali protiv buđenja starih sila poput Austrije ili Mađarske.

Ante Trumbić u Parizu

Hrvatsku je u ovim pitanjima u Parizu zastupao Ante Trumbić. Njegov glavni adut bila je demografija prostora koji su tražili Talijani. Gotovo pola milijuna jugoslavenskog stanovništva potpalo bi pod Italiju. Međutim Trumbića je brinula jedna stvar: vrijeme.

Činjenica da su Britanci, Amerikanci i Francuzi mogli diktirati Italiji kako će riješiti pitanje svoje istočne granice vrijedila je samo dok je njihova vojska na kontinentu. Međutim nakon ljeta 1919. većina vojnika već je otišla kućama (osim onih koji su nastavili ratovanje u Rusiji, gdje je započeo građanski rat), a Trumbić je znao da će u nekom trenu Jugoslavija morati popustiti.

Nakon što je Wilson otišao natrag u SAD, Velika Britanija i Francuska ipak su izašle Italiji u susret pa savjetovali Kraljevini SHS da riješi pitanje granice s Italijom. Predstavnici Kraljevine SHS otputovali su u gradić pored Genove po imenu Rapallo gdje se trebao obaviti posao.

Ante Trumbić u Rapallu

Premijer Miljenko Vesnić osobno je predvodio delegaciju. Iz njegove perspektive, bilo je vrlo važno da Hrvat Trumbić bude tamo prisutan te da vodi većinu rasprave. Ako Srbi ne povedu Hrvata da potpišu ugovor s Talijanima, doma će nastati neredi jer će Hrvati govoriti da su Srbi olako prodali zemlju za koju ionako ne mare.

Trumbić ne samo da je bio Dalmatinac osobno investiran u ovaj problem, već je bio jedan od najsposobnijih ljudi u ondašnjoj državi. Bio je vrhunski poznavatelj prava te politike. U tom vremenu radio je kao ministar vanjskih poslova, što je samo bila još jedna u nizu od političkih funkcija koje je obnašao.

Međutim Trumbić nije mogao puno promijeniti. Nakon višednevnih pregovora potpisan je dokument u kojem Kraljevina SHS priznaje Italiji Istru, grad Zadar te otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Italija je odustala od zadarskog zaleđa koji je bio obećan u Londonskom ugovoru, što su Mussolinijevi fašisti iskoristili i prozvali događaje u Rapallu "osakaćenim mirom", smatrajući da i dalje nisu dobili što je obećano.


Hrvatska ponovo razjedinjena

Grad Zadar tako je ostao izoliran od ostatka kopna. Njegova ekonomska aktivnost drastično je pala, zbog čega je Split uskoro postao najvažniji dalmatinski centar. Rijeka je također stagnirala u zadanom periodu iz političkih razloga, ali i zbog ekonomske krize koja je uslijedila krajem desetljeća.

Rapalski ugovor zapravo nije riješio ništa. Samo je stvorio osjećaj nezadovoljstva na obje strane. Talijani su smatrali da i dalje nisu dovoljno kompenzirani za svoj trud u Velikom ratu, a Kraljevina SHS bojala se idućeg vala talijanskih zahtjeva.

Hrvatska je tako ponovo bila teritorijalno razjedinjena. Mnogi Hrvati bili su duboko razočarani situacijom, smatrajući da su propustili povijesnu priliku da postanu jedna cjelina. Srećom po Hrvate, Italija je izgubila idući svjetski sukob.

Karađorđević ustupio, a kasnije je "vraćeno"? Je li to vraćeno samo od sebe ili iz nekog razloga nije napisano tko je to vratio?

Božo Milanović.

Je li monsignor Božo ta područja vratio isključivo snagom molitve ili je to vraćeno uz pomoć nekih naoružanih skupina?

Isključivo diplomacijom i papirnatim dokazima na konferenciji u Parizu 1947. , da su Slaveni bili većina u Istri, a ne Talijani.

Ne znam kako to što je ,,prodana" Istra i Zadar mjenja činjenicu da je Pavelić ,,prodao" pola Dalmacije, niti da itko tvrdi drukčije, ovaj pravaški cope mi nikad nije bio baš najjasniji.

Prodao stavljam pod navodnike jer ni jedna ni druga strana nije imala baš izbora.

Treba napomenuti jos da rapalskim ugovorm Hrvatska dobiva natrag pola Dalmacije koju su talijani okupirali još 1918e/1919e. Talijani su bili u Vrlici.

Da Partizani nisu bili u Istri mogao bi Božo pivat borbene, i Južni Tirol je njemački/austrijski pa je danas u Italiji.

Nije da nisu imali izbora, pogotovo Kraljevina Jugoslavija.

Bili su partizani i u Trstu i Klagenfurtu pa to danas nije Slovenija.

U trstu su bili jako kratko, a vidiš i dio koruške je bio vecinski slovenski pa ćorak, ne kažem da hrvatska vecina istre i božo nisu bili element u svemu tome, ali da nije bilo vojne prisutnosti na terenu mogli bi pivat borbene. I partizani nikad nisu ušli u sami Klagenfurt ako se ne varam, došli su do njega, ali im britanci nisu dopustili da uđu. To je fasovalo to što su saveznici odlučili da austrija ostane u predratnim granicama nažalost.

Koji je to izbor, decimirana i razorena shs u rasulu protiv puno odmornije italije, mi smo u rapalu zapravo odlično i prošli kad se sve zbroji i oduzme.

Isto tako je i Pavelić imao puno izbora pa mu se predbacuje. Juga pala za par dana, a nitko nije htio preuzeti vlast. Mogli su se Talijani prošetati i uzeti cijelu obalu i zaleđe pod svoje ili kao što je bilo odma s Njemcima podijeliti po zonama.

Slažem se načelno, da je to paveliću jedini grijeh rekao bih ok, iako je doslovno moju kuću prodao, ali nije jedini. Mogao je doduše imat principa kao Maček.

Imaju na sajtu Nacionalne i Sveučilišne knjižnice skenirane karte:

Carta indicante l'andamento generale della linea di confine tra il regno d'Italia ed il regno di Croazia : Allegata al trattato per lo determinazione dei confini fatto a Roma il 18 Maggio 1941

Carta indicante la zona litoranea Croata demilitarizzata : allegata al'Accordo italo-croato su questioni di carattere militare firmato a Roma il 18 maggio 1941

Vide se i potpisi, Pavelić i Mussolini.

Prije 1941, Kraljevina Jugoslavija je imala cijelu obalu s otocima od Sušaka do granice s Albanijom, uz izuzetak Cresko-lošinjskog arhipelaga, Zadra i Lastova.

NDH je imala obalu od Kraljevice do Starigrada, od Novigrada do iza Splita (negdje oko Podstrane) je bila talijanska obala, iza toga je NDH imala obalu do iza Cavtata. NDH je od otoka zadržala samo Pag, Brač i Hvar. Italiji su pripali Krk, Rab i svi otoci od Silbe do Čiova i Šolte, te Vis, Korčula i Mljet.

Jebeš Istru, ni ne treba nam, ja bi ju i sad poklonio Italiji, ali samo ako talijani pristanu uzeti i Rijeku.

Istrijani su svoj status riješili kad im se otvorila prilika, zato nemaju federalne partnere s kojima trebaju dijeliti vlast.

Ja se slažem da tebi ne treba, prvo moraš osigurati situaciju u kantonu.

Da pripadnu Italiji opet bi im bilo bolje nego meni. Bili bi u katoličkoj zemlji ovako i onako, i unutar EU i Schengena ovako i onako. I imali duplo državljanstvo. Rim bi im plaćao socijalu.

Nije im nikad ni prijetilo da im bude gore nego meni, baš zato jer su moji pretci stajali između njih i turaka. Da su uspjeli po t u r čiti nas sve krenuli bi i dalje.

Najveći problem našeg priobalja, trenutno, je rasprodaja nekretnina strancima, gori problem nego i dolazak strane radne snage, ili neka priča o talijanskim pretenzijama na naše prostore. Strana radna snaga dođe da budu sluge, a stranci kupuju da im hrvati postaju sluge.

Ili će doći vrijeme da su stranci vlasnici, građani bogatijih EU zemalja, a stranci i radnici, to ovi istočnjaci iz siromašnijih zemalja. I ima možda nekih desetoro hrvata u takvom nekom malom istarskom ili dalmatinskom mjestu, radi u općini.

Ako si iz BiH, tvoji su preci bili turska raja, ništa ih se nije pitalo.
Stajali su između Istre i Turaka Hrvati iz zapadnog dijela današnje Ličko-senjske (Senj i Otočac, ostatak je bio pod Turcima), te Karlovačke i Primorsko-goranske županije.

Debilno, ali baš ono do kraja debilno.

Dobro, turcima je u strateškom smislu bilo opasno previše ići na zapad i stvarati veću kršćansku masu nego su je mogli progutati.

Bilo je sigurno perioda u kojima su imali snagu napraviti jači prodor prema zapadu, ali nisu, jer je uvijek trebalo osigurati da određeni postotak stanovništva prihvati islam, postanu odani, tek tada se pravi momentum da se krene dalje.

U Španjolskoj su i izgubili jer su zagrizli više nego se dalo sažvakati. Zapravo su i ovdje izgubili, ali ne tako buratalno, nešto islama su zasadili ovdje, a nešto su i dobili u parama za Bosnu.

Da smo se svi mi pot u rč i li skupa sa srbima oni bi zasigurno zadržali ovaj prostor, bez obzira na slabljenje turskog carstva. Ili ne bi bio ovo turski prostor nego neka veća, balkanska, islamska Jugoslavija.

Naša otpornost prema islamizaiji je to spriječila.

Jel bi ti išao ratovati protiv talijana za Istru i Rijeku?

Danas?

Išao bih, nakon WW1 je nažalost bio izbor između spašavanja što se spasiti može i samoubojstva, no ti si napisao nešto drukačije i lokalšovinistički. Jer eto istra je ljevičarska pa ih treba mrziti, ja recimo ne dijelim politička mišljenja velike vecine Hercegbosanaca, pa da treba otic braniti HB otišao bih i ne prosipam žuč po Hercegovcima, nego dapače svakom prilikom kontriram protiv takvih lokalnošovinističkih debilana.

Pa i treba. Nitko ne dolazi.

Prema nama iz Herceg-Bosne najveće odbacivanje i dolazi od lijevo orijentiranih sredina.

Od propitivanja da li trebamo moći glasovati na hrvatskim izborima do propitivanja našeg državljanstva.

Inače i Istra često voli voditi neku svoju priču, htjeli bi valjda i vlastiti PDV, sve neko puzajuće odvajanje od Hrvatske. Uvijek su imali izraženu svoju lokalnu ideju u odnosu na općenacionalnu svrhu. A najmanje rata osjetili od svih hrvata. Govorim o sredini, ne o pojedincima koji su se išli boriti tamo gdje je bilo najteže, svaka njima čast.

Ono što oni odbacuju, ili komentiraju kao da im je "teret" mi koji smo ovdje bi objema rukama prihvatili i držali, a to je pripadnost jednoj nacionalnoj državi hrvata.

Ako netko kroji Hrvatsku i hrvatstvo tako da odbacuje nas, hrvate koji iz političkih razloga, nismo uspjeli ući u tu jednu državu, zašto da se ja trudim da njih zadržavam?
Mogu komotno onda i ja krojiti državu po mjeri HDZ-a, tako da odstranim lijevo orijentirane prostore a dodam one desno orijentirane

Istrijanstvo je propala ideja koju su vecinom gurali manjinci u Istri, a daleko od toga da je ikad to bila dominantna ideja, traže i neki autonomiju Hercegbosne u slucaju da se pripoji Hrvatskoj na ovom forumu, većina Istrana su pravi Hrvati koji su svoje nacionalno pitanje riješili i otjerali Talijane pa si mogu priuštit toleranciju. Misliš li da će išta dobroga donjeti da se i ti ponašaš identično kao stoka sitnog zuba kojoj su za sve krivi zli Hercegovci, mržnje i jala prema Hercegovcima je sve manje i manje, toliko da ja to IRL više i ne vidim, samo internetski ratnici još prosipaju žuč.

A eto, kad se neki ponašaju tako prema meni da i ja uzvratim istom mjerom!

Nemam ja potrebe da dokazujem nekome da sam jednak hrvat kao on.

Pogotovo ne nekome za kog je hrvatstvo potrošna kategorija, kao ekipa koja glasa za protunacionalne stranke po Istri i po Rijeci.