To s Kačićima baš i nije dugo trajalo.

Vidio sam to.

Da

Je, promijenio vjeru

Uz par iznimaka.
Prvo fali razdoblje Šubića.
Drugo, na zapadu su previše zapadno.

Ako gledaš na Duklju kao na Crvenu Hrvatsku, Sandžak je hrvatskiji nego što je zapadna Hercegovina srpska

Ikavice je bilo sve do Tribinja, a vjerojatno i dalje.
Taj dijalekt između Neretve i Bileće je bio poluikavski.
Svi spomenici su manje-više ikavski, ali kako imaš jekavicu u Dubrovniku i oko Sarajeva, Fojnice i Bobovca, obično se računa da je to područje bilo prijelazno.

Bar iz povijesnih razloga.
Vidović je tu napisao dosta dobrih radova na tu temu, preporučam.

Pa da.

Zapadni Srbi imaju barem dijelom hrvatske korijene.
Istočni Srbi, bugarske.

Mislin da bi ta pojava F-a mogla bit u selu od dida premijera Plenkovića. Sićan se nikih osoba, sličili su na Japance.

Di si naša taj podatak?

Srbin, Hrvatske korjene ?!
A da nije malo obrnuto ?
Ili smo vas prevodili na pravoslavlje ?
PS
Bože, Bože..

Pa vi ste Vlaško stanovnistvo jednim dekretom sve preveli na srpstva
Nemojte samo vi i prevođenju na nešto ili nečem drugom.

Pusti sad ''Vlahe'' , lijepo sam pitao , jesu li kroz vjekove Srbi Hrvate prevodili u pravoslavlje , i Srbe ( nekad milom , a nekad uz '' obilnu''pomoć sa strane'' , silom ) ?
Ili je bilo obrnuto ?

Izbjegavam ovakve teme , ne samo ovdje na forumu , nego i inače , jer sam zgađen količinom falsifikovanja i fabrikovanja istorije . Drskom i bez imalo obraza .
Gomili morona , nabjeđenih ''istoričara '' , to je postao smisao života.
PS.
Da , ima i kod nas takvih . Ali oni su u odnosu na vaše , mala djeca .

Odo' odavde .

Pravoslavne Srbe u Bosnu su dovela vlastita braća Islamizirani Srbi, tj Janjičari kako bi bili pod njihovom zaštitom na dodijeljenim im posjedima kao dio obećanog ratnog plijena. Poslije protjerivanjem katoličkih svećenika, katolici su imali izbor otići ili prijeći na islam odnosno pravoslavlje. U istočnoj Bosni uglavnom su otišli ili prešli na islam. Poslije 1699.god odnosno prodora Eugena Savojskog u Bosnu, primijetan je rast broj pravoslavnih crkava i džamija tamo gdje ih nije bilo, a na područijima gdje su dokumentirani franjevački samostani i katoličke crkve. Jedan od najupečatljivijih primjera je pravoslavni manastir Vozuća u dolini Krivaje, koji je do 1699.godine bio katolička crkva Sv.Nikole, kada su svećenici zajedno sa dijelom okolnog stanovništva odeslili preko rijeke Save.



160 godina je trajao proces dekatolicizacije preostalog stanovništva tog prostora i prelaska na pravoslavlje i islam. Nepunih deset kilometara dalje, katolici su opstali. Zanimljivo kako na tom području između rijeka Bosna, Drina, Save i Miljacka (nekadašnje samostansko područje K.Sutjeska) današnji katolici - Hrvati i pravoslavci - Srbi u širem području dijele ista prezimena i do zadnjeg rata nisu ulazili u ozbiljne konflikte i tada su npr. zarobljavanja prolazila bez zločina. No treba napomenuti kako su iza "velike kuge" koja je poharala Bosnu početkom 1700tih godina na opustošena područja naseljeni ljudi iz drugih obližnjih dijelova osmanlijskog carstva, Srbije i Crne Gore, te Hercegovine. Također često je dijeljenje neislamskih prezimena današnjih muslimana Gračanice-Srebrenika-Čelića-Teočaka-Zvornika-Tuzle-Srebrenice sa Šokcima u Slavoniji, Baranji i Sremu.

Zaključak svi mi Srbi.

to su verovatno potomci nekih robova koje su vizantinci doveli tu ili se radi o romskoj populaciji.

Nema veze s Romima, to je izvorno Kina i jugoistočna Azija.

Zašto "Vizantija", a ne Venecija?

zato sto su vecu trgovinu imali Vizantinci sa dalekim istokom.

Nije.
Pod turcima se sigurno nije prelazilo na katolicizam, a originalno nemaš Srba zapadno od Podrinja.

Ali su i kraće i ranije imali vlast nad Hvarom, ne znam kad su točno izgubili kontrolu, negdje prije 800. godine.

Zašto pretpostavljaš da je ona koja je donijela tu genetiku na Hvar bila 1/1 istočna Azijka? Mogla je biti i npr. 1/8 ili 1/16 ili manje, izgledati potpuno europski samo imati tu mitohondrijsku haplogrupu po ženskoj liniji.

Srbi me uvijek nasmiju idejama da se nije prelazilo s katolicizma na pravoslavlje, nego isključivo s pravoslavlja na katolicizam. I onda nakon nekoliko stoljeća tog intenzivnog pokatoličavanja pojavi se samo od sebe nekoliko stotina tisuća pravoslavaca zapadno od Bosne i Neretve, gdje ih nije bilo prije 16. stoljeća.

Čini se da je to vrlo veliki ogranak obitelji gdje ih ima na svačijoj strani,ali sigurno da je velik dio njih katoličkog podrijetla.

http://dobranje.hr/povijest/prezimena/milardovic/

"Milardovići su podrijetlom od vrlo starog i znamenitog hrvatskog plemena Miloradovića Hrabrena, čija je postojbina u selu Ošanići kod Stoca. Na stolcu uklesanom u velikom živcu kamenu pred crkvom sv. Petra u Ošanićima stoji natpis:”+ A se sto voevode Stipana Miloradovića, a ponovi ga voevoda Petar, sin mu.“

Godine 1416. na 23. ožujka, u jednom pismu Dubrovčana spominju se dva Miloradovića: vojvoda Stipan i župan Juraj koji su upali na područje dubrovačkog primorja kod Slivna. Po vojvodi Stipanu njegovi su potomci nosili nadimak Stipanovići (prof. M. Vego, Iz povijesti srednjovjekovne Bosne i Hercegovine). Spomenuti Stipan, sin mu Petar i župan Juraj imali su čista hrvatska imena, bili su katolici i k tome ikavci, kako se u ono doba govorilo na području istočne Hercegovine.

Miloradovići su imali i svoj plemenski grb. U vrijeme turske vladavine progonjeni su katolički svećenici jer su Turci držali svetog oca Papu svojim najvećim neprijateljem, za razliku od pravoslavnog patrijarha koji je imao svoje sjedište u Carigradu i uživao sultanovu zaštitu. U takvim prilikama Miloradovići su ostali bez svojih svećenika koji su ili protjerani, ili se nisu ni usuđivali tamo prebivati. Jedan njihov ogranak koji nije htio prihvatiti pravoslavnog svećenika, odlučio j preseliti na zapadnu obalu rijeke Neretve i tako se nastanio u selu Pribinovići, negdje oko 1600. godine. Oni što su ostali na istočnoj obali Neretve prihvatili su pravoslavni obred, a kasnije su se neki od njih islamizirali.

Fra Andrija Kačić u svome čuvenom djelu Razgovor ugodni.pišući o podrijetlu žitelja u njegovom rodnom Bristu kod Makarske, kaže i ovo: “Marušić dođe iz Desana; ako je svoje Marušiću iz Broćna, tot se zovu starinom Miloradovići.” Kačić je držao da su Marušići u Broćnu, a poznato je iz starih matica Broćna da Marušići, odnosno Miloradovići, nisu nikad prebivali na tom području, nego samo u Pribinovićima, dok nisu počeli dalje odseljavati, pa tako i u Desne kod Opuzena, a odatle u Brist. Nakon odseljenja u dolinu Neretve, Desne, Vid i dalje u Brist, jedan ogranak Marušića odselio je u velikoj seobi našeg naroda iz zapadne Hercegovine na oslobođeno područje Sinjske krajine nakon 1690.(Dr. fra Josip Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću). Potom su Miloradovići, skraćeno Milardovići, odselili i nastanili se u okolici Drniša, također oko 1690. godine.

Kada su Turci 1718. protjerani iz Imotske krajine, neki su Miloradovići iz Pribinovića prebjegli na oslobođeno područje i nastanili se u selu Dobranje, gdje su, također, svoje prezime preoblikovali u Milardović, iako su u zemljišnim spisima kod dodjele zemlje upisani kao Miloradovići."

"MARUŠIĆI
Marušići su podrijetlom od vrlo starog i znamenitog hrvatskog plemena Miloradovića Hrabrena, čija je postojbina u selu Ošanići kod Stoca. Jedan ogranak Miloradovića koji nije htio prihvatiti pravoslavnog svećenika, odlučio je preseliti na zapadnu stranu rijekeNeretve i tako se nastanio u selu Pribinovići oko 1600. godine. Oni što su ostali na lijevoj obali Neretve, prihvatili su pravoslavni obred, a kasnije su se neki od njih islamizirali.
Nakon popisa iz 1743. godine, potomci Ante i Ivana Miloradovića na Pribinovićima prihvatili su novo prezimeMarušić kao i ostali njihovi suplemenici, tako da nakon 1800. godine više se nigdje ne spominju Miloradovići- svi su postali Marušići.
Prema usmenoj predaji Marušići su u Dobrkoviće došli iz Pribinovića.
U ostatku nedogorene Matice krštenih župe Blato u čerigaju za vrijeme od 1805. do 1813. godine, nalazi se upisano samo dvoje djece Marušića iz Dobrkovića:
1805. g. (MK 670) kršten je Mate, sin Jure Marušića iz Dobrkovića i matere Matije rođ. Ćorić, i Mijo (MK 36) kršten 1812. godine.
1812. g. (MK36) kršten je Mijo, sin Jure Marušića iz Dobrkovića i matere Matije rođene Ćorić.
Danas u Dobrkovićima živi 5 obitelji Marušića sa 19 članova."

"Miloradovici su sacuvali svoj ugled i utjecaj i kao turske spahije u donjoj
Hercegovini sve do pocetka 17. stoljeca.521 Medu njima je, po nekim
mišljenjima, bilo u ranijim razdobljima i patarena, dok su neki, poslije,
primali pravoslavlje. Miloradovica katolika bilo je u istocnoj i zapadnoj
Hercegovini.522"

"Godine 1518. u dubrovackom Notarijatu ostavio je oporuku, dopunjenu
i proglašenu 1522., trgovac Ivan Miloradovic, rec. Denic, iz Stona.527 Moguce
je rijec o doseljeniku iz Mostara, gdje se takoder spomnju Miloradovici. U
prilog tomu idu i neke cinjenice koje nalazimo u adiciji glavne oporuke.
Naime, Ivan je posjedovao u Mostaru vlastitu kucu s vrtom i tri trgovine,
koje želi prodati (Item voglio che se venda la mia casa a Mostar cum lo
"

Da... ?

Saberi /oduzmi...ja i svi moji , koji su vjekovima ovdje zapadno od Bosne i Neretve , smo dovedeni vezani za repove turskih konja . Na prostor , sa kojeg su prethodno otjerani Hrvati .
Koji su onda u znak protesta počeli govoriti kajkavski , odrekli se ćirilice i počeli pisati latinicu .
A ćirilicu ostavili nama , da nam se nađe .
Ili smo, kako tvrdi turski putopisac Evlija Čelebia ( koji je u to doba ovdje liječio kostobolju i giht ) mi Svarogovići Hrvati , koje su Turci u masovnim kampanjama ''Važno je biti Srbin !!'' i '' Konvertuj Hrvata u Srbina - odma' ! '' preveli iz katoličanstva u pravoslavlje (koje mi se , iskren da budem , dopada , nekako mi moje )
Ko nije htio , zna mu se - kolac .
Pa ti vidi .
Ovakvu i sličnu '' povjest'' podvaljuju svakakve bene pokušavajući da je ''uklešu u kamen''.
Te bene su vrlo često u tim svojim pisanijama kreativne , dopadljive ,muzika su za uši mnogobrojnih drugih bena .
A bogami i ljudskog taloga ,koji će sutra napojen takvim glupostima izazvati nova sranja .

Nije daleko dan kada će neki vispreni ''povjesničar '' i afričke crnce proglasiti Hvatima (Crna Hrvatska )...uz argument - pa, pogledaj im tabane .

Nauka koju nazivamo istorija , ne trpi kreativnost .

Toliko na ovoj temi , koja je pretenciozna od naslova pa dalje .

Zaboravio sam napomenuti: Toljen (II.) se spominje kao humski knez 1237. i tada Koloman Galicijski podvlašćuje Humsku zemlju. E sada, odnosi li se to na čitavu humsku zemlju ili samo zapadni dio - ne bih mogao reći. Pogotovo kad imamo onu problematiku oko rodoslova o kojoj sam pisao na FHR.

Miroslav se (ako se ne varam) oko 1189. godine spominje kao vladar Huma i (neretvanske) Krajine (comes et princeps Chelmanie et Crazzie), znači on je držao Krajinu od 1181. do njegove smrti. E sad ne bih znao reći da je se Krajina odjelila od Huma poslje njegove vladavine, no izgleda da je se papa Honorije III. žalio na Kačiće zbog njihovih pljačkaških pohoda i molio Andriju II. za pomoć, što indicira da n. Krajina u to vrijeme nije bila u vlasti ugarskohrvatske krune nego srpske. Uz to, kako sam napomenuo u prošloj poruci, Živogošće i Drvenik se spominju kao u sastavu humske eparhije u ovo vrijeme, znači izgleda da je to područije Srbija ponovno zauzela 1220-ih godina.
Orbini isto spominje nekakvo zauzimanje župa Luke, Bišća, Stonskog rta i okolnih krajeva od strane Nelipića nakon smrti kneza Andrije:
No nedugo nakon smrti kneza Andrije, pokopanog u crkvi Sv. Marije stonskog samostana, i njegov mu se sin Vlatko pridruži na onom svijetu. Vlatkova braća i nećaci, kao malovrijedni ljudi, u Humu ne bijahu gospodari, nego Popova s primorjem. U to vrijeme dođe iz Hrvatske Igin, brat grofa Nelipića, te zauze Bišće i Luku s okolnim krajevima, a osvoji i Ston s rtom. Nakon smrti tog Igina, Hum osta bez vladara. Življaše u to doba na Brgatu u Humu neki siromašni plemić imenom Branivoj i imaše četiri sina, Miha, Dobrovoja, Branka i Brajka. Izrastoše oni u srčane muževe i junake na oružju, te odlučiše zagospodariti svime što mogu osvojiti vojevanjem. Vrlo brzo pokoriše što milom, a što silom, gotovo čitavu humsku kneževinu i zavladaše prostorima od rijeke Cetine do Kotorskog zaljeva...
Ovaj Branivoj je osnivač Branivojevića, koliko znam on je bio protivnik Šubićima, u službi srpskog kralja Milutina, koji je oduzeo humsku zemlju od Šubića 1319. godine, sve dok Stipan Kotromanić II nije zauzeo humsku zemlju 1326. godine.

Karte su za 1280.-1282. i 1325.-1326.? Šubići ne vladaju Humom i Bosnom u to vrijeme. Ako misliš na onaj video sa YT - da, fali razdoblje Šubića, izgleda da je djelomično popravljeno u onom videozapisu o Hrvatskoj, no opet je netočno. Šubići su duže vladali nad Humom i Bosnom.
Previše zapadno? Misliš na 1280.-1282. i 1325.-1326. ili na rani srednji vijek u videu? U videu Srbija je kroz RSV uistinu previše zapadno, da, netočno je. No za razdoblje 1280.-1282. i 1325.-1326. bi zapravo trebalo biti više zapadno, jer je Imotski isto bio u sastavu Humske zemlje tada, a ovdje ga stavlja u HR. Znači jedina pogreška je to što nije stavio Imotski u Hum i što je Ramu stavio u Hum - ova istočna "špicoka" iliti "rog" kod Huma


Pa čudno je što si označio ovaj Neretva kao ikavo-jekavian, a ovaj Dubrovnik samo jekavian. Koliko vidim oboje bi trebalo biti ikavo-jekavian?
A ako je ova transkripcija točna onda vidimo primjesu ikavice i jekavice ovdje:
"ase leži dobri Radoje sin vojevode Stjepana na svojoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar"
Stjepan - jekavica
Bilig (biljeg) - ikavica

Na drugim navedenim natpisima je Stipan.

Bolje rečeno polu-hrvatske, dosta u Krajini ih se mješalo sa preostalim Hrvatima. Pravoslavlje je bila često najbolja alternativa katoličanstvu u osmanskom carstvu. Turcima je papa bio veliki neprijatelj, a patrijarh Carigrada je bio pod njihovom vlašću. Znači najviše bi tlačili katolike, a više bi popuštali pravoslavcima. Bilo je prelazaka na pravoslavlje, itekako. Jedan primjer bi bio popovo polje:
Trebinjski biskup Primi piše u Rim godine 1674.
"Pravoslavni (kaluđeri) na temelju toga fermana idu i tlače bijedne katolike (po Popovu polju, nezadovoljni s onim, što im je sultan dozvolio) to više, oni obilaze s četom Turaka i grubom silom otimaju od tih hercegovačkih katolika deset puta više, nego što stoji u fermanu, izjavljujući otvoreno, da će im svake godine tako dodijavati, dok ne postanu pravoslavcima. Radi toga ne mogući se oprijeti tolikoj nevolji, katolici samo sto nijesu izgubljeni. Već su izjavili biskupu, da ce morati preci na grčki zakon, ako se ne ukloni ta nepravda."


Prevoditi pravoslavce u katolike na području osmanskog carstva, čiji vladar smatra papu svojim najvećim neprijateljem? Dobar vic!


Da, dok Hrvati krivotvore i falsificiraju bez imalo obraza, Srbi to rade sa puno obraza
Ako misliš da je nešto što se ovdje iznosi netočno ili dezinformacija, slobodno istakni i potkrijepi dokazima. Napominjem, ovo je hrvatski forum, eno ti šahovnice blista povrh ekrana, ako ćeš cendrat o mitskim Srbima koji su kroz srednji vijek išli do Kavlobaga, Kavlovca & Vivovitice bez pružanja ikakvih valjanih dokaza - onda preporučujem da to radiš na nekom srpskom forumu, primjerice krstarici i sličnim.


A koji su to naši? Da slučajno ne brojiš Gorana Šarića u "naše"?


Kajkavski? Pa odakle si ti, junače? Iz Banije možda? Vidi dijalekte, svi ovi prikazani na slici su puno više vezani za one srednjovjekovne hrvatske dijalekte nego za srpske. Jedino ovaj jugoistočno-hercegovački ima veze sa srpskim, mada je i taj prijelazni.

Svi oni Hrvati, koji su stoljećima na prostoru BiH su zapravo pokatoličeni Srbi, koji su se odrekli ikavice i prepustili susjedima da njome pričaju u inat papi i zloj satanskoj vatikani.
Isto su kupili neka specijalna zrna graha iz lokalne sjemenarne, i kada su ih posadili odjednom je iznikla gomila pravoslavnih manastira diljem cijele BiH, a katolički samostani i crkve su narasli noge i otišli na godišnji odmor u Tučepe. Još su ti veseli i druželjubljivi Srbi satrli troplet u crkvi sv Spasa i iz zajebancije kod Krke malo preoblikovali sedmicu u četvorku.


Ima nešto ovdje o klesanju kamenja:
https://narod.hr/kultura/6-prosinca-1981-stjepan-gunjaca-sto-niste-znali-o-najstarijoj-starohrvatskoj-crkvi-svetog-spasa-i-pokusaju-da-se-proglasi-srpskom-bastinom
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/manastir-krka-je-jos-jedan-mit-s-kojima-su-opjednuti-srpski-povjesnicari-politicari-i-vjerski-velikodostojnici-284792


Odavno ste nas prestigli u tom pogledu!
Samo pogledaj pokojnog Deretića (Dika Donjeg Orahovca), Jovanku Jolić ("kineski zid sagrađen od srpskih kostiju" e sada sam čuo za sve...), Vojislava Šešelja (našeg dičnog pvedsjednika Svpske vadikalne stvanke) i Gorana Šarića (živući primjer onoga o čemu se sada raspravljamo).
Vidim da je balkan.info poskidao pola njihovih razgovora sa ovim slučajevima, pa nažalost sada uvelike jedino imamo njihove mudrosti zapisane u tekstualnom obliku...


A koliko vidim ta vaša "istorija" isto ne trpi dokaze, za razliku od ove naše "povijesti"

Zanimljivo, hvala na ovome štivu
Wikipedia ih uporno navodi kao pravoslavce, engleska i srpska/"srpskohrvatska". SH wikipedija još kaže da su stočarsko pleme porijeklom iz Vojvodine, koje se doselilo u Stolac za vrijeme srednjeg vijeka. E sada, koji to izvori podržavaju ovu priču o porijeklu iz pravoslavne vojvodine u srednjem vijeku iskreno ne bih znao reći, ista stvar sa izvorima koji tvrde da su Hrabreni kroz srednji vijek bili pravoslavci.
Valjda ih se navodi kao ktitore srpske pravoslavne crkve svetog Petra i Pavla u Ošanićima kod Stoca:

Najbolja stvar je što nekoć u Crnoj Gori nije bilo pravoslavaca, katolici su bili sve do Albanije.
I onda netko ide pričati o "pokatoličavanju"

Pa da, ignorira se 50 godina, kao crna rupa.

Na ovaj rog kod Rame sam mislio.


Brozović i jednog i drugog trpa u jekavski, s time da dopušta da je Neretvanski poluikavski.
Vidović analizira ikavske natpise po hercegovini i zaleđu, no s obzirom na veličinu Brozovića prihvaća kategorizaciju polujekavskog.

Sva tri dijalekta (neretvanski, dubrovački i istočnobosanski) imaju drugačije reflekse jata, no po Brozoviću u njima prevladavaju jekavski refleksi (u istočnobosanskom se javlja i hiperjekavica, u dubrovačkom manje), a u neretvanskom bi stanje trebalo biti više prema ikavici.
Pogledaj Slavoniju, tamo je mješani jat, ima svakavih kombinacija (deca-djete i slično).

Stvar je da se to i mijenjalo kroz stoljeća.
Kod Dubrovnika je originalno više prisutan i čakavski utjecaj sjeverne i srednje Dalmacije.
A to su većinom isto ikavci.

Jekavština, odnosno diftongizacija se javlja i u središnjem Zagorju, kao i na Lastovu, nekim selima po Pelješcu (i oko Vrhbosne), a Brozović tvrdi da je većina današnjih štokavskih ikavaca (svi južno i istočno od linije Glamoč-Jajce-rijeka Bosna, dakle samo u Slavoniji, oko Vrbasa/Turske Hrvatske i Makarskog primorja, gdje su se miješali dijalekti i narječja, samo oni ne) originalno jekavska.
Nadgrobni spomenici govore drugu priču, ali je lingvistički puno teže (zapravo nemoguće) iz mlika dobiti mlieko/mljeko, nego obratno...

Imaš i ideju da je jekavština istočnobosanskog dubrovački utjecaj.
Jer Dubrovčani su držali Srebrenicu i Bratunac, imali su (no to je bilo kasnije) kvartove po Sarajevu, te su trgovali s fojničkim, bobovačkim i kreševskim rudarima.
Franjevci tamo su isto bili pod dubrovačkim utjecajem, originalna jekavica obuhvaća granice Dubrovačke nadbiskupije, Splitska i Zadarska (iako je Zadarska većinom otočna i mala) su bile ikavske (sjeverno od Zadra su bili frankopanski, ikavsko-ekavski i ekavski utjecaji);


Kasnije je Bosna prešla pod Kaloču, no originalno je Dubrovnik bio velegrad tu.

Najsvježija statistika Y DNK za bosansko-hercegovačke Srbe koje nađoh (na 2009 uzoraka) https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=1331.msg186326#msg186326

Sloveni (I2-Din, R1a) = 56.89%

Vlasi (E, G2, J1, J2, R1b izuzev grane U106) = 28.02%

Germani (I1, R1b-U106) = 7.82%

Nepoznato porijeklo (N, Q, L, nedinarska I2, T) = 7.27%

Nisu samo Vlasi, već i Albanci

za haplogrupe J2B (balkan) je zanimljivo sto pisu Kricka i Ilirska, jer su i Krici isto Iliri... Mislim da su Krice porazili Drobnjaci, a taj naziv su dobili jer su ispustali cudne zvuke tokom borbi.