Pa kako??

salutirali za pozdrav i jedni druge persirali.
dok je vama kroz stoljeća uobičajeno klanje i sakaćenje kao dio srpskog ratnog običaja.
pogledaj i jedan rat u koje su sudjelovali srbi a da nije bilo ritualnog klanja, paleži, silovanja....

to je vama uobičajeno ponašanje.

p.s.

ovdje si upravo potvrdio i pokušao opravdati.

kad je kordunski korpus zarobljen kod topuskog među njima je bilo mnog onih koji bi najpoštenije bi bilo, trebali omastiti štrik zbog zločina koje su radili.
Mi, glupi hrvati ih pustimo da odu samo da se sve mirno završi.
a trebali smo ko srbi u vukovaru, dsio pobit a ostale poješke natjerat u logore!
ili da ne kažem ko srbi u srebrenici!

Napisao sam vec na ovoj temi, ali nije zgorega ponoviti:

»U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u ‘Kanatnom zavodu’, gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, ‘jer to su Hrvati’. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici, i samo 23. oktobra 1916. ustrijeljeno je trinaest Hrvata na Kulikovu polju.«
I dalje:
»Odeski pokolji nose u sebi sve elemente kasnije političke južnoslavenske tragedije, a duboko moralno negodovanje nad ovim dinastičkim umorstvom, kome je nedostajao svaki realniji politički smisao, izazvalo je u najširim masama neodređeni moralni revolt protiv jedne koncepcije koja se ovdje nametala kao novi motiv političkoga ropstva.«
Ovako je Krleza opisao kako su zavrsili pokusaji Hrvata da se bore zajedno sa Srbima za Jugoslaviju. Najme, hrvatski zarobljenici na ruskom frontu nisu htjeli da se formacija zove Srpski dobrovoljacki korpus nego Jugoslavenski i nisu htjeli poloziti zakletvu srpskom kralju Petru. Zato su ih srpski casnici pobili na licu mjesta.

Ej Alex , izvini ali zbog čega gubiš vreme na ovog lika?? , jel vidiš da nema smisla , ostavi ga i nadam se ako mu se ne bude odgovaralo i ulazilo sa njim u bilo kakvu polemiku i odustati!

Veruj mi trošiš vreme i živce , ali kako hoćeš tvoja je tema!

Veruj mi, potpuno sam staložen i smiren. Njega i ostale "pljuvače" posmatram sa filozofskim mirom. Ja sam to napisao zbog 2000 i kusur ljudi koji čitaju ovu temu da ne pomisle da se tema srozala na niske udarce i uvrede.

A evo i nacina na koji se buduci srpski kralj zahvalio onom koji a je doveo na prjestolje:

U zoru 13. juna 1917. godine, u jednom selu nadomak Soluna, pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis poslednji put gledao je svet oko sebe. Pred njim postrojen streljački vod, a pored njega, levo i desno, vezani uz direk i sa crnim povezom preko očiju, stoje njegovi drugovi, Rade Malobabić i major Ljubomir Vulović. Sva trojica će uskoro "bogu na istinu". Apis ne želi da mu pokriju oči. Ne priliči to jednom srpskom oficiru, ratniku, revolucionaru i zavereniku. Duvan, međutim, neće odbiti. Izbija poslednje kolutove dima i gleda užareni venac na upaljenoj cigari. Kada on dogori, ugasiće se i njegov život. Više ničega neće biti. Ostaće samo istorija.

Naime, tokom 1916. godine, ratni ishod bio je krajnje neizvestan. Mnogi, pa čak i sam Nikola Pašić, verovali su da će se rat završiti pobedom centralnih sila, a među vojskom se pričalo da će saveznici napustiti Solunski front i da će austrijsko-francuski pregovori dovesti do separatnog mira. Ovakvog ishoda rata plašili su se i regent Aleksandar i Nikola Pašić jer je Austrijski car Karlo insistirao na uklanjanju dinastije Karađorđević i uništenju organizacije koja je agitovala protiv Austrougarske. U takvoj situaciji, pristalice režima su verovale da bi zabrana "Crne ruke" i pogubljenje njihovih vođa u Beču moglo biti protumačeno kao gest dobre volje. Srećom, rat je okončan pobedom saveznika, pa za tim više nije ni bilo potrebe.

U kovanju zavere protiv Apisa i njegovih drugova, posebnu ulogu odigrao je i pukovnik Petar Živković, komandant kraljeve garde. Štaviše, veruje se da je upravo on iscenirao atentat na regenta Aleksandra i kasnije organizovao sudsku lakrdiju posle koje će optuženi biti streljani. Reč je, takođe, o zavereniku iz 1903. godine, koji se odvojio od Apisa i osnovao suparničku "Belu ruku". Živković je ne samo pronašao lažne svedoke, već je za rukovodioca celokupnog procesa u Solunu postavio pukovnika Petra Mišića, još jednog učesnika Majskog prevrata, koji je pod Apisovim uticajem penzionisan 1905. godine. Ovo mu je bila prilika za ličnu osvetu, s obzirom na to da je sa većinom optuženih bio u sukobu, što svakako nije išlo u prilog poštenom suđenju.

Rekao je da su morali posebno paziti na zarobljene vojnike da ih se ne dočepaju Srbi jer bi ih ovi trenutno preklali. Dok to nisu shvatili prije toga su ih prebijali do iznemoglosti.




"Prepolovili" ?

Opsa, nisi li na forum.hr tvrdio da se radi o "trećini"?

I to je jedna odlika srpskog mentaliteta. Ta lakoća licitiranja žrtvama. Milijun-dva-petnaest... ma dvesta pedeset hiljada milijuna Srba, bre!


I te "brojke".. ukoliko su točne... postavlja se pitanje što ih je uzrokovalo. Negdje sam ipak pročitao da se radilo o tifusu koji je harao u to doba a kojem je pridonijela potpuno nerazumna odluka da se i civile povede na suludi marš prije toga ostavivši kuću i svoj rodni kraj.

Naravno, i ta suluda odluka je u srpskoj mitomaniji prikazana kao junački srpski potez a sve se opravdava nekakvom imaginarnom "autrijskom kamom" koja je "pretila" (jer u to doba Ustaše još nisu bile aktualne).

na ovoj temi je pre nekoliko stranica vas nekoliko (ničim izazvanih) počelo da napada ideju da su srbi uopšte učestvovali u ww1 , tako da - nemoj da kenjkaš. akcija-reakcija, ne stoji ti gluma.

Dečko nemoj da lagiš i izmišljaš?? , brigada od zarobljenika je postojala i zvala se "Jugoslavija" i došli su na Balkan i pridružili su se srpskoj vojsci mada nisu se borili na solunskom frontu , kao što hoće da se pripiše vašem Lojzeku koji je eto i tamo bio , mada metka nije opalio već dupe svoje izvukao iz zarobljeništva kao i drugi što jesu , što i nije uopšte im za uzeti za zlo samo dok nisu činili zločine nad Srbima i ostalim!

A gde su ih to Srbi postreljali?! kad nisu hteli da prisegnu srpskom kralju već još uvek nepostojećoj Jugoslaviji , jel u Rusiji ili oko Soluna?? , gde??

Samo ne znam ko ne bi prisegnuo kad izlaziš iz zarobljeništva upravo zbog toga što ti t guzicu spašava! , i još bi i da biraju sa smrznutom guzicom iz Rusije?!

Ovo je toliko glupo što si napisao da se sve puši?! , pa ko ih je terao ikome da prisegnu?! , nisu trebali niti kralju niti Jugoslaviji , mogli su lepo da krenu kući peške u svoju Hrvatsku i gotovo!

ti bi srbine najrađe da ovdje nema nikoga nego da ti slobodno možeš trokeljati svoje srbenarije.
čim ti se razvoj situacije ne sviša odmah ne želiš gubiti vrijeme na takve likove.
pa vidiš srbine ti si ovdje došao meni a ne ja tebi.
svoje srpske motomansko-kompleksaške baljezgarije idi prodavati po svojim srpskorodoljubnim stranicama ako baš želiš da ti svi potvrđuju idiotarije koje pišeš.
zanimljivo kako se vi uvijek udomaćite kod drugog, zato i pomislite da imate pravo na nešto što je tuđe. to je vlaški gen i tu nema puno pomoći.
jebiga koljački ste narod što je okrutan kad ima silu i nevjerojatno ponizam sa odvratnim smislmo za cviljenje i moljenje za milost kad se nađete na podu.
ti si samo ogledan primjerak toga.

ne pričaj gluposti. ako ne možeš ništa bolje smisliti nemoj se ni javljati. ili dokaži nekom kopijo.
učestvovali su srbi ali kako ovdje tvoji sunarodnjaci žele reću najmanju ruku da su ako ne najzzaslužniji a ono među vrhom, moje mišljenje je da ste bili minoran faktor u odnosu na globalna dešavanja.
nit ste previše rasteretili druga ratišta a sami bi propali do dna da nisu drugi dolazili držati linije u grčkoj makedoniji.
i to je to.

Kakva Jugoslavija, o cem ti pricas? Zvala se Srpski dobrovoljacki korpus, evo za tebe i tebi slicne sa srpske wikipedije

Srpski dobrovoljački korpus je bila srpska vojna jedinica iz Prvog svetskog rata, koju su činili bivši pripadnici austro-ugarske vojske srpske, hrvatske i slovenačke nacionalnosti koji su ratovali na Istočnom frontu, a koji su prešli da se bore na stranu Srbije.
Osnivanje
Austro-Ugarska vojska je mobilizovala brojne pripadnike svog jugoslovenskog življa i poslala ih na Istočni front. Međutim, zarobljeni jugoslovenski vojnici i dezerteri su prelazili na stranu Antante. Po sporazumu srpske i ruske vlade u leto 1915, Rusija je počela Dunavom da šalje dobrovoljce u Srbiju. Stupanjem Bugarske u rat na strani Centralnih sila, onemogućeno je prebacivanje dobrovoljaca u Srbiju. Njihovo okupljanje u Rusiji je nastavljeno, pa je u Odesi novembra 1915. osnovan Srpski dobrovoljački odred, koji je početkom 1916. imao oko hiljadu vojnika i oficira. Prva srpska dobrovoljačka divizija je osnovana 16. aprila 1916. i brojala je oko 10.000 vojnika. Ona je uključena u sastav 47. ruskog korpusa i upućena na front u Dobrudži. Uz ruske i rumunske trupe, divizija se borila protiv udruženih nemačkih, bugarskih i turskih jedinica od 24. avgusta do 16. oktobra 1916. Uprkos velikim gubicima koje je pretrpela Prva srpska dobrovoljačka divizija, priliv dobrovoljaca se nastavio, pa je osnovana i Druga srpska dobrovoljačka divizija, a od te dve divizije je osnovan Srpski dobrovoljački korpus, na čijem je čelu bio general Mihajlo Živković. Štab korpusa je bio u Odesi, dok su štabovi Prve i Druge divizije bili u Voznesensku i Aleksandrovsku. U Odesi je od 17. aprila 1917. pa do 1918. godine izlazio časopis „Slovenski jug“, u kom je izlogann program za osnivanje ujedinjene države Južnih Slovena.
Do Februarske revolucije u korpusu se našlo oko 40.000 vojnika. Zbog revolucionarnih previranja u Carskoj Rusiji počeo je da se osipa broj vojnika, pa je u leto 1917. u njemu ostalo 20.000 vojnika. Dezerteri iz SDK su u vreme Oktobarske revolucije i Ruskog građanskog rata aktivno učestvovali na strani Crvenih.
Krajem leta 1917. Prva srpska dobrovoljačka divizija je ponovo poslata u Dobrudžu, ali je povučena zbog nezadovoljstva vojske. Druga divizija i deo prve divizije su preko Sibira prebačenu u Dajren, a odatle britanskim brodovima na Solunski front. Na Solunski front je stiglo oko 12.500 vojnika.

Postreljali su ih na Kulikovom polju u Odesi, citas li ti uopce sto sam ti napisao?
A nekima su vezali komeda zeljeza za noge pa ih bacali u Crno more.

tako je srbine, šta se imamo čuditi strijeljanju? pa šta bi oni htjeli, za takvo ponašanje i nema druge nego metak.
koji je ti bolestan sudstav vrijednosti.
ima jedan snimak dokumentarca, gori hrvatska kuća negdje na banovini ili lici a čuješ srbina zlurado; viđe ustaške kuće što gori ko moja 41' !
ako nećeš zakletvu i smrt za kralja-metak
ako ti je djed najebo 41, osveti se na današnjim ljudima.

i ti glupi srbine pred kako kažeš 2000 ljudi koji to čitaju samo potvrđuješ šta vam je u glavi!

Krivo!

On govori: "Vratit će to oni nama"

http://www.jahu.net/video/video/eU3wxgJxlTw/

Srbi su uspjesno prevarili hrvatske politicare koji su vjerovali u buducu drzavu ravnopravnih naroda. To se desilo na Krfu, gdje je 20. 7. 1917. potpisana Krfska deklaracija. Njome je predvideno da ce buduca drzava biti demokratska i parlamentarna monarhija (sto je donekle i postivano do uspostave diktature 1929.) i da ce se buduce uredenje drzave odrediti naknadno, a ustav donijet kvalificiranom vecinom. Medutim, Vidovdanski ustav je donesen jedva obicnom vecinom (50% + 1 glas), a o uredenju se nije uopce raspravljalo, nego je nametnuto unitarno uredenje. Nijedan nacrt ustava nije ni razmotren, osim onog koji je predlozila vlada.
Inace su na Krfsku deklaraciju (kao i Jugoslaviju) Srbeki (a posebno predsjednik Pasic) pristali preko kurca jer su vidjeli da glavni saveznik u njihovoj borbi za veliku Srbiju, Rusija, izlazi iz rata, da predsjednik Wilson nije imao razumjevanja za tu ideju.

nije krivo. odi na 3:45

Ova tema više nema svrhu, Servi nameću svoju propagandu, kada im se ponude suprotne činjenice i IZVORI, okreću glavom. Tema stvarno nema smisla.

Moram priznati da mi je ovo prvi put da čujem definiciju nadmoćnosti u diskusiji tako da izmišljaš brojke.

Pogotovo zato što je svaka njihova mitomanska brojka kao i učešće u ratu precizno demantirano.

tako da ne znam čemu služi ova opaska.

nikad čuo za takvo nešto.

Djeluje dosta debilno u 21. stoljecu se drzati isti otrcalih bajki kao - recimo - 1917 ili 1918. Poslije svega sto je u medjuvremenu bilo ne vjeruju ni Srbi sami vise tim mitologijama (stoga im je ton tako drecav pri prizvakanju istih).

Zbilja mi nije jasno koga oni tim davno izlizanim frazama ozbiljno misle prisvojiti. Pa ni ruska braca im vise nece (nisu oni zaboravili tko ih je uveo u taj kobni rat koji im je donio najkrvaviji rezim citave ljudske povijesti).

Nesto je zamrla tema, ajde Alex, dodaj nesto. Evo malo o Jugoslavenskom odboru:

Utemeljile su ga hrvatska, srpska i slovenska politička emigracija s područja Austro-ugarske monarhije 30.IV.1915. u Parizu. Cilj je – oslobođenje hrvatskih i slovenskih zemalja od Austro-ugarske i njihovo sjedinjenje s Kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom; - borba protiv Londonskog ugovora. Do organiziranja emigrantskih političara i stvaranja Jugoslavenskog odbora došlo je na poticaj kipara Ivana Meštrovića, a Odbor je izabrao na svom pariškom zasjedanju dr.Antu Trumbića predsjednikom, te četrnaest članova predsjedništva (H.Hinković, F.Supilo, I.Meštrović i dr.). Odmah nakon osnivanja Odbor je prenio svoje sjedište u London, a imao je svoje delegacije u glavnim gradovima savezničkih zemalja. Pred svaeznike je Jugoslavenski odbor izašao s memorandumima u kojima je objašnjavao bit problema Južnih Slavena u Austro-ugarskoj monarhiji. Ekonomska emigracija u Južnoj i Sjevernoj Americi također je materijalno i politički podržala rad Jugoslavenskog odbora stvarajući Jugoslavensku narodnu obranu (23.01.1916. u Antofagosti, Chile) i Jugoslavensko narodno vijeće (30.11.1916 u Pittsburgu, SAD). Ubrzo se pokazalo da između Jugoslavenskog odbora i srpske vladen na čelu s Pašićem postoje razlike u gledanju na način sjedinjenja. Pašić i srpska vlada bili su mišljenja da se sve slovenske i hrvatske zemlje poslije rata trebaju priključiti Kraljevini Srbiji, dok je Jugoslavenski odbor zastupao stanovište da se zajednička južnoslavenska država može stvoriti samo dobrovoljnim sjedinjenjem, a ne pripajanjem. Zbog tih bitnih razlika istupio je 01.06.1916. Fran Supilo iz Jugoslavenskog odbora, jer je tražio da se sa srpskom vladom uglavi način sjedinjenja poslije rata; zalagao se za federativno uređenje nove države, no ostao je sam. Jugoslavenski odbor je pokušao 1917. na Krfu, u pregovorima sa srpskom vladom postići sporazum o načinu sjedinjenja, te je potpisana Krfska deklaracija. Jugoslavenski odbor je sudjelovao i u radu Kongresa potlačenih naroda. Austro-ugarske u Rimu 1918. Srpska vlada je uspjela spriječiti savezničko priznanje Jugoslavenskog odbora kao predstavnika hrvatskog i slovenskog naroda, jer Pašić nioje želio da Jugoslavenski odbor postane smetnja njegovim planovima o ujedinjenju.Posljednji pokušaj sporazuma Jugoslavenskog odbora sa srpskom vladom na Ženevskoj konferenciji 6 -9.11.1918. završio je neuspjehom. Nakon proglašenja ujedinjenja Jugoslavenski odbor je formalno raspušten u ožujku 1919., a dr. Ante Trumbić imenovan je prvim ministrom vanjskoh poslova Kraljevine SHS i njenim delegatom na Mirovnoj konferenciji u Parizu, gdje se žilavo borio protiv Londonskog ugovora.

A evo malo i o Londonskom ugovoru kojeg su nastojali sprijeciti:

Londonski ugovor (poznat također kao Tajni londonski ugovor), ugovor zaključen u Londonu 26.IV.1915. između zemalja članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Kraljevine Italije. Njime je Italija, za ulazak u rat na strani Antante, trebala dobiti Trentino i južni Tirol do Brennera, Trst, Goricu i Gradišku, čitavu Istru do Kvarnera, uključujući Volosko, Matulje i Kastav, otoke Cres i Lošinj s nizom manjih okolnih otoka, dio sjev. i srednje Dalmacije od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča na jugu, uključujući Zadar i Šibenik, te otoke u sjev. i srednjoj Dalmaciji, od Paga do Mljeta, izuzevši Veliki i Mali Drvenik, Čiovo, Šoltu i Brač. Za Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru predviđena je obala od Voloskog do sjeverne granice Dalmacije, zatim obala od rta Ploča do Drima. Italiji su još obećani Dodekanez i neki posjedi u Albaniji, Turskoj i Africi. Nakon potpisivanja Londonskog ugovora tal. je vlada 4.V.1915. otkazala ugovor o savezu s Austro-Ugarskom, a 24.V. ušla je u rat protiv bivših saveznika. Iako je L. u. trebao ostati tajan, hrv. političar u emigraciji Frano Supilo saznao je od rus. ministra vanjskih poslova Sazonova za njegov sadržaj, nakon čega je → Jugoslavenski odbor nastojao spriječiti njegovo oživotvorenje.

Drugacije su na rjesenje hrvatskog i slovenskog pitanja gledali zastupnici Beckog parlamenta iz Slovenije, Damacije i Istre, sto se odrazilo u Svibanjskoj deklaraciji Jugoslavenskog kluba. Trijalisticko uredenje podrzavali su i drugi konzervativni intelektualci u Hrvatskoj, posebno oni bliski nekim pravaskim strujama, npr. Pilar, Sufflay, sarajevski nadbiskup Stadler, general Sarkotic itd.

U okviru tog bečkog parlamenta je bilo dosta zastupnika iz Slovenije i Hrvatske (odnosno Dalmacije i Istre). Oni su odmah čim su se našli u parlamentu osnovali Jugoslavenski klub – na čelu je bio slovenski svećenik Josip Korošec. Klub je izradio prijedlog preuređenja države. To je bila Majska deklaracija. Prvi put su zastupnici iz Hrvatske i Slovenije zatražili vlastitu državu. Pozivali su se na pravo na samoodređenje iz ruske Deklaracije o pravima naroda. Oni traže osnivanje zajedničke južnoslavenske države na prostorima na kojima žive Hrvati, Slovenci ,Srbi i Bosanci. Ta bi država bila autonomna, ali bi ostala u okvirima Austrougarske. Majska deklaracija zapravo traži da Austrougarska postane federativna država.

Ovo,



42. domobranska divizija (vražija divizija) sastojala se od četiri pukovnije,

25. domobranska pješačka pukovnija (Zagreb)
26. domobranska pješačka pukovnija (Karlovac)
27. domobranska pješačka pukovnija (Sisak)
28. domobranska pješačka pukovnija (Osijek)



104. pučko-ustaška brigada sastojala se od četiri pukovnije,

25. pučko-ustaška pukovnija (Zagreb)
26. pučko-ustaška pukovnija (Karlovac)
27. pučko-ustaška pukovnija (Sisak)
28. pučko-ustaška pukovnija (Osijek)


Razglednica iz prvog svjetskog rata, na kapama piše 25, 26, 27 i 28


ZA HRVATSKI DOM I ROD ! 1914

Nije,

Beograd je osvojio General Frank Liborius
Izvor: http://anno.onb.ac.at/cgi-content/annos ... wrb&zoom=2


General Frank Liborius i General Alfred Kraus ulaze u Beograd

Ulica Kralja Milana, Beograd 2. prosinca 1914 (The Illustrated War News, 30. prosinac 1914 br. 21 str. 17)

Naveo si podatak iz treće austrougarske ofanzive, kada je AU vojska ušla u nebranjeni grad(6-og novembra/studenog), a moji podaci su iz četvrte austrougarske ofanzive, kada se promenila vojna komanditura AU vojske i kada je pokrenuta šira kampanja Nemačke, Austrougarske i Bugarske protiv Srbije. Inače, AU vojska je održala vojnu paradu 2. decembra/prosinca, a Beograd su izgubili već 16-og decembra, kada u njega ulazi srpska vojska, posle pobede u Kolubarskoj bitci (16.11.-15.12.1914).

http://bs.wikipedia.org/wiki/Doboj
Za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, poslije neuspjeha kod Donje Tuzle, austrijska 20. divizija generala Saparija (Laszlo Szapary), koja je nastupala od Bosanskog Šamca preko Gračanice prema Zvorniku odbačena je od 5-6000 ustanika pod komandom Mehmeda Vehbi Šemsekadića na položaje oko Doboja. Od 14. augusta do 6. septembra 20. divizija je vodila više bitaka s ustanicima, koji su nastojali da je opkole i unište te zauzmu Doboj, čime bi austro-ugarski 13. korpus bio odsječen i izolovan u Bosni. Njoj je u pomoć pristigla 4. divizija i u borbama 4.-6. septembra, zajedno su odbacile ustanike preko rijeke Spreče a na lijevoj obali Bosne su ih potisnuli do Tešnja, u koji su ušli bez borbe. Po sopstvenim podacima, Austro-ugari su izgubili 35 oficira i 992 vojnika. Ponovni pokušaji ustanika da razbiju Austro-Ugare kod Doboja polovinom septembra su ostali bezuspješni.

Tokom Prvog svjetskog rata Austro-Ugarska je u Doboju organizovala prihvatni koncentracioni logor u koji su dopremani logoraši prije nego što su deportovani u zloglasne logore Arad i Sopranjsk. Kroz logor je prošlo oko 45000 ljudi, žena, djece i staraca (većinom Srba) a veliki broj ih je umro u samom logoru od gladi, iscrpljenosti i epidemija koje su harale istim.[3] Kroz logor je prošao i nobelovac Ivo Andrić.