HercegBosna.org

buenos aires · **Pridružen/a:** 05 kol 2018, 20:37 **Postovi:** 5385

Naša Kvačica je napisao/la:

buenos aires je napisao/la:

Kozaci iz Zaporožja Mehmedu IV

Tebi turska satano, brate i druže crnog đavola, sekretaru Lucifera samog, pozdrav. Kojeg si ti đavola vitez, mamu ti tvoju? Tvoje armije se ne bojimo uopšte, na zemlji i na moru u našim čajkama borićemo se protiv vas sotona do poslednjeg. Ti nekrstu, zveri Vavilona, skrnavitelju svetog Jerusalima, jebaču koza iz Aleksandrije, svinjska glavo Egipta (Donjeg i Gornjeg) , jermenska svinjo i tatarski jarče, konjokradice iz Kanajameta, zlikovče iz Anadolije, unuče đavola lično, budalo, ti svinjski brabonjče, magareća guzice i klovne iz Hada, mesarsko pseto, nekrštena volino, neka đavo nosi tebe i sve Turke. To je sve što mi kozaci imamo da kažemo, gadan si i svojoj majci, a kud hrišćanima da vladaš. Datum ne znamo, jer kalendar nemamo, mesec je na nebu, godina u knjizi, nama je isti dan ovde ko i tebi tamo. Ti i tvoji Turci možete nas poljubiti u dupe.

Wow, snažna poruka protiv islamo-fašizma. :palacgore1

Pismo je iz 1680 godine. Slatako sam se ismijao čitajući ga. Ludi i slobodoljubivi Kozaci, neš' ti meni srat... :zubati

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 29669

daramo je napisao/la:

U BiH je ostalo oko 40 000 profesionalnih turskih vojnika, koji su prije toga ratovali protiv kršćanskih ustanika.

Naišao sam na podatak (Mandić) da je oko 15% svih koji su pružali otpor AU bili regularna turska vojska, gdje je bilo ne samo njih nego i drugih etničkih grupa: Arnauti... Najviše ih bilo u Krajini i zapadnoj Bosni (54%). Najmanje u Hercegovini (5%).
Radi se o sveukupno oko 13800 ljudi.Sigurno jedan od većih razloga zašto je Austrijancima trebalo tri mjeseca. Naravno uz
ostavljeno topništvo i ostalo oružje. Najveći gubitak ljudi imala je AU u napadu na Bihać (554, poginulih, ranjenih, nestalih).

daramo

Turska je vlada 1868. godine donijela odluku da su Osmanlije službena nacionalnost svih stanovnika Carstva pa se nitko, bez obzira na etničku pripadnost i osjećaje, nije javno usudio drukčije deklarirati.

Osim pogrdnih naziva, u svakodnevnoj komunikaciji međusobno su narodi u BiH jedni druge zvali Turcima, Kršćanima i Rišćanima.

Naziv pak Bošnjak tada je imao samo zemljopisnu odrednicu, a bio je rezerviran isključivo za katoličke Hrvate. Naime, muslimane koji su se osjećali nacionalno Turcima, službeno pak Osmanlijama, naziv Bošnjak je i podsvjesno podsjećao na njihovo nasilno prevjeravanje i katoličko podrijetlo te dovodio u pitanje njihovu islamsku pravovjernost i političku lojalnost sultanu.

daramo

Tadašnje školstvo, i tada tri različita obrazovna sustava.

Prije ustanka u Hercegovini postojale samo vjerske škole – za Turke mektebi i medresa u Mostaru te škole u Carigradu.

Rišćani su imali škole uz svoje, a kršćani uza svoje župe. Kako su crkve u to doba morale biti izvan turskoga domašaja, dakle na periferijama naseljenih mjesta tako su ih slabo i nezaintersirano nadzirale i osmanske vlasti.

U kršćanskim školama podučavani su, kao i po ostaloj Europi, svi glavni predmeti – pisanje, čitanje, računanje, vjeronauk te potiho pjevanje.

Osim hrvatske pučke himne „Kraljevke“ koja se pjevala u svim školama evo dijelova dviju pjesama koje su, unatoč zabrani nacionalnoga očitovanja, učila hrvatska djeca u svojim vjerskim školama: /Hej veselo, mili druzi/Uzgodno je naše žiće…/Bubanj silni budi/Nas u boj krvavi,/Oj Hrvati, ustanimo svi…)

daramo

Još u prvoj polovici XIX. stoljeća, dakle samo par desetljeća prije ustanka postojale su nevjerojatne kazne protiv kršćana

Riječ je nabijanju na kolac, smrti na čenglu i jednoj vrsti sadističke obredne dekapitacije.

Kazna nabijanja na kolac

Citat:

Kolac bijaše dobro uglađen, namazan lojem, debeo 15 cm, dug 2 i po metra i na vrhu dobro zaoštren. Ko bi bio osuđen, da ga nabiju na kolac, i tu nađe groznu mučeničku smrt, u tog bi vješto, piše, uturili takav kolac na donji otvor, pa bi ga protisli između crijeva i rebara, te bi kolac izbio kroz meso za vratom tako, da se ne bi (oštetio) ozlijedio drob i džigerica. Potom bi, navodi, zabili kolac u zemlju i čovjek bi po tri dana morao visjeti i živjeti na mukama. U to bi vrijeme gavranovi i druge ptice dolazili na živu lješinu, trgale meso s kostiju i kljuvale u oči nesretnom čovjeku. Za tih bi muka bijednik, ističe Đurđević, osjećao silnu žegu, no ne bi mu htjeli dati vode, samo da dulje pati, jer da bi se napio, prije bi se rastavio s ovim svijetom i lišio muka, koje je izmislila demonska duša.

Smrt na čenglu

Citat:

Oštroj željeznoj kuki privezanoj za konopac. Nesretniku bi, kako navodi, zataknuli čengl u rebro pa bi ga objesili na stup ili o granu, a visio je tako dugo sve dok ne bi izdahnuo.

Hadži Derviš beg Rizvanbegović osmislio je posebno mučilo kojim je bi nesretnicima dekapitirao glave.

Citat:

Skučio bi, mladi hrast jakim konopcem sve do zemlje. „Onda bi dao privezati čovjeka za vrh hrasta uzicom oko vrata. Potom bi Hadži-begove sluge odsjekle konopac naglo, hrast bi se svom silom povratio u svoje prvobitno stanje povukavši nesretnika tako jako u zrak da bi glava odletjela na jednu, a truplo na drugi stranu. Čovjek bi, podsjeća, iz zraka pao na kamenje i tu se sav zdrobio. Dok bi još bio u zraku padala je kiša mučeničke krvi“.

daramo

Domaći Turci se nikada ne mijenjau kad su u pitanju pregovori s kafirima.

Diplomatski posrednici i pregovori

Sukobe i nemire Turska je pokušavala riješiti kombinacijom ratovanja i diplomacije, a pitanje ustanka pregovorima obećavajući reforme sustava, čemu su se snažno protivili bosanski i hercegovački Turci.

Kao i danas britanski hambasador i tada, svjedočanstvo britanskog konzula koji je sudjelovao u pregovorima.

Citat:

U nekoliko navrata strani su konzuli pokušavali prisiliti ustanike na pregovore. Na jednom od njih, oni upitaše ustanike: Zašto ste tu vojsku doveli u vijećanje?

– Zato jer mi ne vjerujemo nikomu. Van s Turčinom!

– Vaš ustanak i postupak nije opravdan, rekoše konzuli.

– Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak. Van s Turčinom! odgovoriše ustanici.

– Ali je u sultana silna snaga i vojska pa će vas sviju smrviti. nastaviše konzuli.

– Mrvi nas i tare već 500 godina, pa evo nas još živih da krv do zadnje kapi prolijemo za slobodu, opet će ustanici.

Tad rekoše konzuli: Kad to malo hljeba što imate u torbi pojedete, čim ćete se hraniti? Ta pomrijet ćete od gladi. Ustanik Mijo Ljuban iz Sjekoša pograbi šaku zemlje ispred sebe, turi zemlju u usta, prožvaka je i proždrije na očigled sviju, te reče: Evo ove Božje hrane ne će nam nikad nestati. Kažu da je engleski konzul Holmes zaplakao, kad je vidio taj prizor.

daramo

Nakon odluke Berlinskog kongresa da dadne Austro-Ugarskoj mandat, da zaposjedne obje pokrajine, da sredi u njima poremećeno stanje i da upravlja njima.

Glas da će Austro-Ugarska okupirati Hercegovinu i Bosnu, obradova Hrvate, iznenadi i porazi hrišćane Srbe, a uzbuni muslimanske zanesenjake.

Nezadovoljni tim činom mostarski Turci zatražiše od svoga muftije neka im izda fetvu da u Mostaru pokolju sve što se krsti.
Brzina nastupanja Jovanovićeve vojske onemogućila je muslimanskim fanaticima da počine masovni zločin.

S druge strane ulazak postrojba baruna Stjepana Jovanovića u Mostar pozdravljala su različita izaslanstva. Đurđević spominje kako su Hrvati istaknuli svoje hrvatske zastave, pravoslavni srpske i ćirilicu, a kad to vidješe Turci, izvjesiše i oni svoje turske stjegove.

Kod Buconjića je življa slika jer navodi imena dječaka koji su nosili hrvatske stjegove te uz glazbu svi zajednu pjevali hrvatsku pučku himnu „Kraljevku“.

HercegBosna.org

Život gori i od smrti

Online