Može li tko šta reći o ovoj bitci? Odnos naših i neprijateljskih snaga, tijek bitke...

Dana 3. travnja 1992. godine počinje poznata bitka za Kupres, u kojoj sa srpske strane sudjeluje 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplostvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, 13. bojna HOS-a i ostali hrvatski branitelji, sveukupno njih 2.500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Nakon 5 dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju, Kupres pada, 8. travnja 1992. godine, u srpske ruke. U 5 dana borbe poginulo je 160 kupreških Hrvata. Srbi su na Kupreškoj visoravni imali 85 poginuli i 154 zarobljene osobe.


To je ukratko to!

Grad Kupres pada 8.04. polozaji na Čajusi 10.04.jedno selo nikad nije bilo okupirano ,imena se ne mogu sjetiti.To je bio sami pocetak rata u bih.Legenda je nacinila svoje,Kupres ja za nas mit.Pocetne nase snage su se brzo preko Malovana spojile sa Kupresom.Istovremeno su od Rastićeva i jos dalje protjerane srpske snage.Euforija uzima svoje "pada i Šipovo",U samom gradu su srpske snage ostale u jednom dijelu.Datume vise ne pamtim .upad srba u Zlosela na spavanju narod bjezi preko polja,sreca polje pod vodom,granate upadaju u blato i vodu i ne rasprsuju se previse.
Tu noc se srpske snage priblizavaju Kupresu ,mi se predvece ukopavamo na Čajuši,gledam polje i pizdim,dva sela pred Kupresom gore,naulasku u grad kamenolom ,srpski tenkovi od tamo rokaju.Nasi se izvlace,dolaze Vukovarci ako nas netko moze spasiti to su oni.Nazalost sam gledao kako su nastradali 10.04. njihovom smrcu i ulaskom srba u Malovane mi ostajemo odsjeceni.Kroz nase minsko polje se povucemo na Glamoč i probijemo se prema Livnu.
Na kupresu su se tada borili TO Tomislavgrad,Kupres.Posušje,jedan dio iz Bugojna i HOS mijesano Vakuf i Bugojno ,S Prisoje,od profesionalaca su bili Zrinski od pocetka i naknadno izviđaci 4 gardijske. Raspored snage neznam,ali znam da je bilo je**** i da je dosta ljudi izginulo.

Zvirnjača . selo prema Rami i Tomislavgradu. Jedino hrvatsko selo u tom dijelu općine-jugoistočnom, okruženo je srpskim selima.

istina, stric mi je bio u toj akciji. u jednom trenutku su ostali u gotovo potpunom okruženju srpskim snagama, ali su se uspjeli probiti, a jedan rođak mi je pak kao član TO Tomislavgrad bio među nekolicinom koji su zarobljeni, ali na vrlo neobičan način. naime, došetali su se do glamoča i upali ravno srbima u ruke. neiskustvo, prepotentnost pomalo i neimanje tenkovsko-oklopnih jedinica glavni su razlozi poraza.

Istina je jos i gora.
"Srpski hit" tih dana "Vracam ti se Tomislavgrade",nam je bio pustan preko motorala,naravno dok su trajale baterije.

POČETAK KRAJA - 6. TRAVNJA 1992.

Uz jaku topničku pripremu po rajonu Zlosela, Osmanlija i Olova, postrojbe 30. partd
krenule su u zoru 6. travnja u napad na pravcu Blagaj-Zlosela-Kupres i Blagaj-Rastićevo-
Kupreška vrata. Nakon što je u rajonu Rastićeva razminirao minska polja 5. dobrovolja-
čki odred je u sudjelovanju sa 3. bataljunom 13. partbr krenuo u napad pravcem
Rastićevo-Suhova-Jurići-Ratkovine gdje su izbili do 11 sati i zapleli se u borbe za selo,
nakon kojih su imali biti spremni za produženje djelovanja ka Kupreškim vratima.
Tenkovska četa 9. korpusa s dobrovoljačkim odredom Šipkovo napala je u zahvatu
prometnice Rastićevo-Suhova-Bili potok. Kao što se moglo očekivati, njihovo je djelovanje
bilo najuvjerljivije.. Relativno su brzo razbili protivnika na pravcu napada, zaobiš-
li Zlosela i izbili u rajon sela Olova. Jaka protuoklopna vatra SPD voda Kupreške
bojne i protuoklopne skupine Plavog sa Čardašice, i područja Begova Sela i Odžaka ih
je zaustavila, natjerala na sređivanje i posjedanje povoljnih postava. Na traženje Plavog
na postav Čardašima-Čevići upućena je protuoklopna skupina pratećeg voda gornjeg
Kupresa. Ona je krenula u susret tenkovskoj četi i kod zaseoka Guber je uništena. Na
to je područje stigla i skupina kupreških studenata iz Zagreba koja se uspjela održati
na postavima kraće vrijeme, da bi pod jakom topničkom i pješačkom paljbom odstupila
do brda Poganca.
Konfuzija i neuvezanost hrvatskih postrojbi toga dana dostiže vrhunac.
Operativni stožer Kupreške bojne nije imao podatak da se u rajonu grada
nalazi postrojba HOS-a i minobacačka skupina 82 i 120 mm iz Tomislavgrada.
1. bataljun 11. mtbr73 i specijalna četa TO Blagaj napali su pravcem Blagaj-Japage
-Mrnjašnica-Mrđebare. Do 11 sati izbili su u rajon Mrđebara, gdje su dio snaga usmjerili
na jug prema Stražbenici osiguravajući se bočno od Malovana, pripravni da nakon
slamanja upornog otpora u Mrđebarama produže napad na Zlosela. Divizijsko topiš-
tvo je oko podneva počelo premještanje vatrenog postava po bitnicama prema Zloselima.
U pričuvi je bila glavnina 13. partbr, 1. bataljun u rajonu Strojica bio je pripravan da po
potrebi bude uveden za Zlosela, dok je 2. bataljun bio u hodnji iz rajona laništa
prema Strojicama gdje je imao biti pripravan za odluku zapovjednika divizije. Intenzivna
uporaba topništva nagnala je zapovjednika divizije da zatraži streljivo za haubice 105
i 122 mm.

Povoljan taktički položaj i postignute uspjehe imala je 30. partd finalizirati skorim
dolaskom na Kuprešku visoravan 9. oklopnog bataljuna 9. korpusa, koji je naredbom

Izvanredno borbeno izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov.
br. 174-40 od 6. IV. 1992.; stožer, str. 25-26.; .Minobacačka bitnica 120 mm., Drmaj,
Glasilo 1. gardijske brigade HVO Ante Bruno Bušić, God. II., broj 7, Kupres, 13. VI. 1995.
73 Od 6. travnja bataljun 11. mtbr se u dokumentima JNA piše kao 3. Nije jasno radi li se o
grešci, koja je tada više puta ponovljena, ili je riječ o novim pojačanjima iz sastava 11. mtbr.
U tom je slučaju nejasno što se dogodilo sa 1. bataljunom koji se poslije ne sreće u dokumentima.
Po rasporedu postrojbi 2. VO od 7. travnja 1992. koji donosi S. Čekić riječ je o 3.
bataljunu 11. mtbr. S. Čekić 1994., str. 123-124.
74 Izvanredno borbeno izvješće zapovjedništva 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov.
br. 174-40 od 6. IV. 1992.
Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

zapovjednika 2. vojne oblasti određen da pojača snage 5. korpusa. Njihovim dolaskom
zapovjedništvo 2. Vojne oblasti naredilo je ustrojavanje operativne skupine OG-11
(Operativna grupa 11, dalje OG-11).76 S preustrojem snaga prenesena je Zadaća logisti-
čkog osiguranje sa 30. partd na 993. logističku bazu (993. pozadinska baza) i Vojnomedicinski centar Banja Luka.77 Vođenje i zapovijedanje srpskim postrojbama na
Kupreškoj visoravni OG-11 imala je preuzeti 7. travnja kada je i službeno proširena zona
odgovornosti 9. kninskog korpusa JNA.

Podaci o borbama u drugoj polovici 6. travnja
nisu nam dostupni, pa je događanje moguće donekle rekonstruirati po redovnom
borbenom izvješću od 7. travnja. Čini se da su do konca dana u borbu uvedena iz
divizijske pričuve i ostala dva bataljuna 13. partbr (2. bataljun bez sumnje na pravcu
Zlosela-Olovo), te da su hrvatske snage u Zloselima prestale da pružaju organizirani
otpor. Njihovo se borbeno djelovanje svelo na rad manjih skupina koje su pokušavale
da se izvuku s područja borbenih djelovanja. Informativna služba Kninskog korpusa
priopćila je da su zauzeta sela Zlosela, Osmanlije i Olovo te da je JNA izbila na periferiju
Kupresa. Priopćena je i cijena uspjeha, dva poginula pripadnika, od kojih jedan
časnik, tri lakše i jedan teže ranjeni vojnik, kao i da su zarobili devet pripadnika TO
Posušje.

O stanju u Kupresu i položaju svog 1. bataljuna zapovjedništvo 19. partbr nije
imalo novih saznanja, nakon što su oko 13 sati 5. travnja izgubili vezu s njim. Zapovjednik
brigade u borbenom izvješću je pretpostavio da se i dalje ova jedinica nalazi u
Kupresu i vodi borbe protiv snaga HOS-a i ZNG koje se povlače pred jedinicama JNA.
U toku noći 6. na 7. travnja pojedine skupine vojnika uspjele su se probiti iz grada i
donijeti vijesti o teškom stanju u Kupresu i nepovoljnom položaju njihove bojne. položaj
im je iznimno pogoršan djelovanjem hrvatskog oklopništva po gradu, kojem zbog
nedostatka protuoklopnih sredstava nisu mogli parirati. odlučeno je da se probijaju u
skupinama kroz okruženje što je dijelu i uspjelo. Težište borbi bilo je u jušnom dijelu
grada. Pod ravnanjem Plavog, pripadnici Kupreške bojne iz sela Goravci, Odžak, Begovo
Selo, SPD voda i satnija gornji Kupres i Kupres, zauzeli su područje grada do
samog centra. Noć i loše vrijeme zaustavilo ih je u napredovanju u kojem su imali
četiri poginula i četiri ranjena borca. Time su bili završeni hrvatski pokušaji da stave
cijelo gradsko područje Kupresa pod svoj nadzor. Postrojba Plavog povukla se u Tomislavgrad,što su učinile i ostale pridošle postrojbe.
Pojačanja iz Posušja su iz rajona Poganca organizirano izvučena prema Posušju, a s kupreških vrata se povlače borci iz Bugojna i Uskoplja, što naravno potiče da dio pripadnika Kupreške bojne učini isto.

O načinu na koji je 30. partd pojačana 9. oklopnim bataljunom kod Lisice. U njegovom
računanju vremena ima dan viška..

S. Lisica 1995., str. 98.
76 U dokumentima JNA skupina se naziva i TG-11 i TG-1 (Taktička grupa 11 i 1).
77 Stavljanje 1. bataljuna 11. mtbr na logističko osiguranje 30. partd izvršeno je 3. IV. 1992.
Naredba zapovjedništva 2. vojne oblasti zapovjedništvu 9. korpusa, Str. pov. br. 31/103-29-
4 od 7. IV. 1992.
78 Naredba zapovjednika 5. korpusa zapovjedniku 30. partd, Op. pov. br. 333-2 od 6. IV. 1992.
79 .Kupreška teška iskušenja., Oslobođenje od 8. IV. 1992.; S. Čekić 1994., str. 124.
80 Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-
8 od 6. IV. 1992.; Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30.
Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

Tako je na izmaku 6. travnja 1992., organizacija hrvatske obrane u Kupresu i okolnim
selima bila na izdisaju.

RASAP - 7. TRAVNJA 1992.Postignute uspjehe JNA je nastavila i 7. travnja. I dalje je djelovano po osnovnoj zamisli
zapovjednika 30. partd od 2. travnja, na pravcima Blagaj-Zlosela-Kupres i Blagaj-
Kupreška vrata. Dolazak glavnine 9. oklopnog bataljuna potpuno je promijenio odnos
snaga na bojišnici na kojoj se tako našlo 17 tenkova T-55, 8 oklopnih prevožnjaka OT
M-60 i 5 borbenih vozila pješaštva BVP M-80. bataljun je uveden u borbu u zahvatu
prometnice Blagaj-Zlosela. Neposredno ispred Zlosela skrenuo je u blizini Bilog Potoka
uzevši smjer Osmanlije-Kupres. U kasnim poslijepodnevnim satima ušao je u Kupres.
81 Njegovim tragom krenula je i glavnina 13. partbr. Njen 1. bataljun ušao je u
Kupres s južne strane a 2. bataljun sa sjeverne izvršivi tako školski obuhvat grada.
Ljevokrilni 3. bataljun po zaposjedanju Jurića i Ratkovina izbio je u rajon Male Plazenice,
gdje je stao čekajući usmjeravanje dijelova 9. oklopnog bataljuna na Kupreška
vrata. bataljun 11. mtbr tijekom dana je raščišćavao. područja Mrđebara i Zlosela.
Zona borbenog djelovanja 5. dobrovoljačkog bataljuna i odreda Šipkovo nije bila poznata
jer se njihovi zapovjednici nisu u tijeku dana pojavili na IZM-u divizije.

Prodorom glavnine snaga OG-11 do Kupresa potpuno je pocijepana crta obrane hrvatskih
snaga koje su prinuđene na odvojeno djelovanje, a dijelom i na borbu u okruženju. U
gradu su hrvatske postrojbe i mještani hrvatske nacionalnosti pružali žilav otpor, dok
su snage u Zloselima i dalje djelovale u manjim skupinama pokušavajući se izvući iz
sela. Srpske snage su uspjeh postigle uz jednog poginulog i 3 ranjena borca, a tri su im
tenka oštećena vođenim protuoklopnim raketama .Maljutka. iz rajona Begova Sela.
Oko 75 hrvatskih branitelja i mještana je uhićeno i sprovedeno do Knina. Vojne uspjehe
iskoristilo je lokalno srpsko pučanstvo bacivši se na pljačkanja hrvatskih kuća, što
pripadnici Vojne policije nisu uspjeli spriječiti. Za naredni dan zapovjedništvo OG-11
imalo je namjeru potpuno završiti s čišćenjem prostora od Zlosela do Kupresa. Ostala
je također Zadaća ćišćenja grada nakon čega je sljedeća faza bila izbijanje na Kupre.-
ka vrata i prodor prema Malovanu.

partd, Pov. br. 27-9 od 7. IV. 1992.; Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr
zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-10 od 8. IV. 1992.; stožer, str. 26-27.
81 Naredba zapovjedništva 2. vojne oblasti zapovjedništvu 9. korpusa, Str. pov. br. 31/103-29-
4 od 7. IV. 1992.; S. Lisica 1995., str. 98.
Dokumenta 30. partd i sjećanja generala Lisice su proturječna oko zapovjedne nadležnosti
na Kupreškoj visoravni.
Uvjerljiv opis pljačke hrvatskih kuća u Lanku .Najduži dan., Međa. (list 7. motorizirane
brigade VRS, Kupres), Broj 8 od travnja 1993.
Redovno borbeno izvješće 30. partd zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov. br. 174-71 od 7. IV.
1992.
Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

Većina Zadaća predviđenih za 8. travnja izvedena na vrijeme i po planu. Zapovjednik
30. divizije u redovnom borbenom izvješću upoznao zapovjedništvo 5. korpusa sa
stanjem u 19 sati: O dosadašnjim dejstvima na pravcu Blagaj-Kupres-Malovan. Ovim
dejstvima očišćena su i zauzeta su sela Rastićevo, Jurići, Ratkovine, Osmanlije i Olovo.
Zauzet je grad Kupres. U toku su zadnja čišćenja, posebno snajperista. Cijena uspjeha
na pravcu djelovanja iznosila je 8 poginulih, 12 teže i 36 lakše ranjenih vojnika. Na
večer je zapovjednik OG-11 izdao zapovijed za napad na Donji i Gornji Malovan.85 Za
uspješna borbena djelovanja zapovjednik 9. korpusa general bojnik Ratko Mladić pohvalio
je 9. travnja cjelokupni sastav vojnika i Starešina Taktičke grupe (TG-1) na čelu
sa komandantom, pukovnikom Slavkom Lisicom.

ZAVRŠNE BORBE

Nedostatak dokumenata otežava daljnje rasvjetljavanje borbi. zapovjedništvo 19. partbr
u redovnim borbenim izvješćima do 11. travnja 1992. ograničavalo se na konstataciju
da se borbe vode po rubnim područjima općine.87 Problem su i borbena djelovanja na
jušnom dijelu bojišnice u zahvatu prometnice Šujica-Kupres i okolnim selima. Do jutra
5. travnja hrvatske postrojbe stavile su pod svoj nadzor Gornji Malovan. U selo Rilić
udaljeno nekoliko kilometara borbena djelovanja su prenesena vjerojatno nakon 5.
travnja. Najkasnije do 9. travnja selo je bilo pod hrvatskim nadzorom.88 Selo Zanaglina
zauzeto je 9. travnja nakon kraće borbe u kojoj su smrtno stradala četvorica pripadnika
srpske TO. Tog je dana JNA zauzela hrvatska sela istočno od Kupresa. U sukobima
su poginula tri pripadnika HVO-a, a četvorica su ranjena, od kojih je jedan bio kasniji
Ranjenike je obradila Sanitetska četa u Šipovu,

Redovno borbeno izvješće 30. partd
zapovjedništvu 5. korpusa, Str. pov. br. 174-72 od 8. IV. 1992.; S. Lisica 1995., str. 102.
U obrazloženju pohvale piše: Na osnovu postignutih izvanrednih rezultata prilikom izvođenja
borbenih dejstava na pravcu s. Blagaj-s. Rastićevo-Zloselo-s. Olovo-s. Osmanlije-Kupres
kojom prilikom je oslobođena teritorija u širem rajonu Kupresa, oslobođen veliki broj
Građana srpske nacionalnosti i protjerane ustaške snage prema Livnu i Tomislavgradu. Pohvala zapovjednika 9. korpusa, Str. pov. br. 24-53 od 9. IV. 1992.
87 Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-11/
92 od 9. IV. 1992.; Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30.
partd, Pov. br. 27-12/92 od 10. IV. 1992.; Redovno borbeno izvješće zapovjedništva 19. partbr
zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-13/92 od 11. IV. 1992.;

Naredbom zapovjednika 30.partd, iz sastava 19. partbr izuzet je 1. bataljun kao i Specijalna četa i Protuoklopni vod TO iz
Malovana, koji su tako ušli u sastav postrojbi Kninskog korpusa.

Redovno borbeno izvješće
zapovjedništva 19. partbr zapovjedništvu 30. partd, Pov. br. 27-14/92 od 12. IV. 1992.
88 Rilić je bez otpora zauzeo vod pje.a.tva i oklopni vod s tenkom T-55 i BVP M-80. Kao
nadnevak čini se vjerojatnim 7. travanj. .
Božji oklop., Drmaj, glasilo 1. gardijske brigade
HVO Ante Bruno Bušić, God. II., broj 7, Kupres, 13. VI. 1995.
89 Hrvatsko vijeće obrane službeno je osnovano 8. travnja 1992. Odluka o formiranju Hrvatskog
vijeća obrane, Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mostar, rujan 1992. Broj
1, str. 4.
Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

zapovjednik brigada Kralj Tomislav i Ante Bruno Bušić. Rješavanjem stanja u
gradu i okolini OG-11 stvorilo je uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na
jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je
napad koji je OG-11 izvelo u jutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres-Malovan.91
Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg
Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana
ranije na potezu Blagaj-Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9.
oklopni bataljun, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati.92
Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan ali taj put iz drugog smjera.
Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupre-
ške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca
povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo
višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna. Nekoliko
njih nije imalo sreće pa je umjesto Livanjskog završilo u Glamočkom polju, gdje su
ubijeni ili zarobljeni.

GUBICI

Hrvatski gubici u borbama za Kupres bili su vrlo veliki. Za tjedan dana borbe poginulo
je oko 160 ljudi. Od toga 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila.94 Svi ostali poginuli
bili su s drugih područja. Gubici u materijalno-tehničkim sredstvima također su bili
veliki. Oklopna polusatnija koju su hrvatske snage izvele na visoravan gotovo je cijela
izgubljena. Dva tenka T-55 i dvije samohotke M-36 nisu se vratile na polazne postave.
Uspjelo je to samo posadi BVP M-80. Hrvatski stambeni fond u kupreškim selima
potpuno je uništen. Sva sela su opljačkana i spaljena. Nisu pošteđeni ni vjerski objekti,
koji su sravnjeni sa zemljom. U najvećem Kupreškom selu Zloselima, postrojbe HVO-a
u studenom 1994. krov su zatekle samo na školskoj zgradi.
Srbi su na Kupreškoj visoravni imali su 85 poginulih i 154 zarobljene osobe.95 S
obzirom na način s kojim su srpski novinari pisali o žrtvama rata, teško je ocijeniti
90 .Tenkovi su izišli iz zemlje., Nedjeljna Dalmacija od 16. IV. 1992. ; .Zanaglina u plamenu.,
Međa. (list 7. pjšačke brigade, Kupres) od 3. XII. 1992.; stožer, str. 26-27.
91 Prema Lisičinim sjećanjima OG-11 je napad izveo 9. travnja. S. Lisica 1995., str. 102.
92 Tenk T 55 božji oklop uništen je dok se pokušao izvući prema Donjem Malovanu. Drugi tenk T 55 Rio Alc ostao je neispravan u Gornjem Malovanu kao i jedna samohotka 90 mm. Druga samohotka ostala je kod Donjeg Malovana nakon što joj je spala gusjenica. BVP M80
Victoria uspjela se vratiti u Šujicu. U Glamočkom selu Docu dogodio se 11. travnja 1992. sukob jedne od lutajućih hrvatskih skupina sa srpskim postrojbama. Poginulo je 6 a zarobljeno 11 pripadnika HVO-a i HOS-a, dok je srpski TO imao dva poginula borca.

. U glasilu 7. motorizovane brigade VRS od travnja 1993. ima podatak da je u rajonu Malovana poginulo 11 osoba, 90 ih je zarobljeno a 5 nestalo.96 Iz teksta nije moguće utvrditi što su poginule osobe, vojnici ili civili, ili i jedno i drugo. U hrvatskom tisku također postoji podatak o 11 poginulih osoba u Donjem Malovanu za koje se izrijekom tvrdi da su pripadnici JNA.
Gubici u materijalno-tehničkim sredstvima su također nepoznanica. U hrvatskom
tisku do 10. travnja 1992. baratalo se s brojkom od 14 uništenih srpskih tenkova.98
Brojka je nedvojbeno preuveličana. 30. partd u dnevnim izvješćima do 8. travnja ne
spominje da je imala uništenih tenkova. U borbama na potezu Zlosela-Kupres 7. travnja
imala je tri oštećena tenka. Nije poznat stupanj oštećenja, no čini se da su oklopnjaci
za određeni period bili izbačeni iz borbe, pa ih je hrvatska strana držala uništenim.
O gubicima na potezu Kupres-Gornji Malovan također nije moguće steći realnu
sliku. Zapovjednik OG-11 ne spominje uopće gubitke u oklopu. Hrvatski tisak se upravo
u tom završnom periodu borbi razmeće velikim brojkama uništenih srpskih tenkova.
Koliko su točne predočene brojke, još. ne možemo reći. Slično je i s uništenim
zrakoplovima JRV i PVO. Hrvatski mediji priopćili su da su tijekom 5. travnja oborena
dva zrakoplova, od kojih jedan iznad {ujice.99 Dan kasnije zapovjedništvo JRV je demantiralo tu vijest. Argumentiran prilog hrvatskim tvrdnjama da je bar jedan zrakoplov
oboren dale su i fotografije objavljene u hrvatskom tisku sredinom travnja 1992.

Ono u čemu poređenje nije uopće moguće napraviti jest omjer uništenih stambenih
objekata. Za razliku od hrvatskih i muslimanskih, srpska sela su gotovo neoštećena
preživjela travanj 1992. Tvrdnje srpskih medija o spaljenim i sravnjenim srpskim
selima Donji i Gornji Malovan demantirane su na vrlo učinkovit način, vizualnim uvidom.
Da li je to bilo opravdanje za doista spaljena i sa zemljom sravnjena hrvatska
sela Rastićevo i Zlosela, nije lako reći.

.Mirno spavaj Krajino., Međa. (list 7. motorizirane brigade, Kupres), broj 8 od travnja
1993.; J. Janjić kao srpske gubitke navodi 33 poginule osobe i 183 zarobljena Srbina, J.
Janjić 1996., str. 50-51.
.Muslimani su konačno shvatili., Nedjeljna Dalmacija od 9. IV. 1992.
.Kupres: uništeno 14 tenkova neprijatelja., Slobodna Dalmacija od 10. IV. 1992.
.Oborena dva aviona .JRV.., Slobodna Dalmacija od 6. IV. 1992.
U demantu JRV osporena je brojka od tri navodno oborena zrakoplova. .Nad Kupresom
nije oboren nijedan avion., Oslobođenje od 7. IV. 1992.
.Agresor odbijen., Slobodna Dalmacija od 14. IV. 1992.; .
Tenkovi su izišli iz zemlje., Nedjeljna Dalmacija od 16. IV. 1992.
.Muslimani su konačno shvatili., Nedjeljna Dalmacija od 9. IV. 1992.;
Davor Marijan: Borbe za Kupres u travnju 1992.

PREDRASUDE

Osvrt zaslužuje i način na koji su hrvatski državni mediji i pojedini dužnosnici HVO-a
popratili pad Kupresa. Hrvatska televizija je prešutjela pad, s tim da je preuzela inozemne
televizijske priloge iz kojih se vidjelo da srpski tenkovi nadziru središte Kupresa.
Zamjerka novinara Nedjeljne Dalmacije o nekorektnom pristupu državnih medija
koji su pristali na iznošenje poluistina, sasvim je na mjestu. No, to je mala zamjerka
neukusnim priopćenjima i stavovima predsjednikâ Kriznog stožera Tomislavgrada i
Hrvatskog vijeća obrane Herceg-Bosne. Prvi je izjavio da su hrvatske snage na Kupre-
škoj visoravni izgubile samo jednog vojnika, dok je drugi izjavljivao da Kupres nije
pao ni četrdeset pete, pa neće ni danas. Promidžba koja je pratila Kupreške borbe
odražava svjetonazore protivnika jasno ocrtane mnogo ranije od početka sukoba. U
najboljem maniru svoje oficijelne historiografije srpska su sredstva informiranja težište
stavila na divljanje povampirenih ustaša U sarajevskom tisku (Oslobođenje) sreću se
kako umjereni, tako i pristrani prosrpski tonovi.

Jedno od najzanimljivijih pitanja oko kupreških borbi je i ono o namjerama JNA za
produžavanje borbenih djelovanja prema Šujici. Hrvatski general Bobetko u svom viđenju
rata tvrdi da je 11. travnja 1992. u Tomislavgradu zatekao atmosferu napuštanja Šujice
i silaska četnika od Kupresa prema Šujici. S tog se područja satnija 126. brigade
Hrvatske vojske samovoljno povukla, što su se spremale učiniti i druge snage. Rekao
sam da ćemo, ako noćas održimo Šujicu, spasiti cijeli taj prostor, piše Bobetko, te da
ako Šujica padne, bitka za ovaj prostor je završena. Njegovim zalaganjem snage su
vraćene nazad i obrambena crta iznad Šujica je ostala nepromijenjena do studenoga
1994.105 Pisanih naznaka da je 11. OG imao namjeru krenuti s Kupreškog polja prema
Šujici nismo do sada pronašli. No u sjećanjima generala Lisice nema ni govora o
produživanju borbenih djelovanja prema jugu. OG-11 imao je iza sebe nekoliko teških
dana u kojima je imao gubitaka u ljudstvu i tehnici. područje Kupreške visoravni tek je
stavio pod svoj nadzor i tako riješio važno vojno-političko pitanje. Prije produženja
borbenih djelovanja prema Šujici trebao je uz prestrojavanje snaga, popunu tvorivom
izvršiti i određene pripreme. Pitanje koje vrijedi postaviti jest, što je JNA dobivala uzimanjem
Šujice? Nakon stavljanja pod nadzor područja koje ima strateški značaj, uzimanjem
Šujice bio bi napravljen samo taktički pomak. U prilog tvrdnji da taj prodor
nije namjeravan držimo još. dva razloga. Prvi je neriješeno stanje u dolini Vrbasa što je
u slučaju produžavanja napadnih djelovanja stvaralo desetke kilometara ranjiv bok
OG-11 i 30. partd, od prijevoja Komar kod Travnika, preko doline Vrbasa i planine
Raduše do sela Zvirnjače. Drugi razlog je srpski napad na Livno iz Glamočkog polja
izveden 13. travnja, u kojem je angažiran i dio oklopništva 9. oklopnog bataljuna, koji
je po prestanku borbenih djelovanja žurno prebačen na područje Glamoča.

Tenkovi su izišli iz zemlje., Nedjeljna Dalmacija od 16. IV. 1992.
Rakete pustoše sela., Oslobođenje od 6. IV. 1992.; .Armija ušla u Kupres., Oslobođenje od
9. IV. 1992.
Evo kako je sravnjen Donji Malovan., Slobodna Dalmacija od 8. IV. 1992.;
Janko Bobetko, Sve moje bitke, Zagreb 1996., str. 201-205.
S. Lisica 1995., str. 105.
Polemos 3 (2000.) 1: 11-49 ISSN 1331-5595

Očito je držano da je napad na Livno važniji od Šujice, a uz to se nije imalo problema sa
zaleđem i bokovima koji su bili potpuno srpska područja. Interpretaciju koju donosi
general Bobetko stoga držimo neutemeljenom.

Nakon povlacenja sa Kupresa preko Cincara ,smo nocili na padinama prema Glamockom polju ,koje nije bilo polje nego jezero.
Prilikom ulaska u selo Dolac smo se podijelili u 3 skupine.
Lijevo skupina vecinom HOS-ovaca na blokadu ceste.Desna grupa izviđaci je zauzela mitraljesko gnijezdo iznad sela.
Glavna moja grupa se je spustila direktno u selo.
Lijeva grupa nas je sve spasila i oni su skoro svi nastradali ili zarobljeni ,jer je uspjela zaustaviti pojacanje cetnicima koji su dolazili sa 2 kamiona.
Desna grupa je također bila razbijena ,dok se je moja uz 2 ranjenik uspjela prva probiti i to prijelaskom "kroz vodu" a ne mostom jer su u međuvremenu Srbi vratili nazad desno postavljeno gnijezdo iznad sela.Dok se je na lijevoj strani vodila borba.
Iza sebe smo ostavili zastitnicu koja je jos ocekivala nase suborce,ali ih nije bilo.
U toj akciji smo zarobili 2 cetnika,ali je bila vrlo gorka ,doduse napravljene skolski ali uz veliki gubitak cca30% grupe,dok njihove gubitke ne znam ali tvrdim da nam je tada bilo ili smo se probili ili smo najebali ,pa smo
rokali po svemu sto smo vidjeli.

Gdje je u svemu tome TO tj. armija BiH ? Bugojno nije daleko bilo...

Prebirući po svemu ovome , od sjećanja ljudi koji su svjedoci , do raznih dokumenata , sve više se uviđa sudbonosna i odlučujuća uloga Hrvata u tim burnim vremenima.

Mi smo bili TO organizirani po opcinama.
Ljudi iz Kupresa,TG-a,Posusja su bili najbrojniji.
Bili su HOS-ovci iz Prisoja,Uskoplja i Livna.
Iz BUgojna je isla dobrovoljacka grupa ,koja se je brzo povukla i to na svoju volju ,jer je imala par nastradalih.
Posusaci se nisu povukli svojevoljno ,nego su oni imali dosta zrtava.
HOS-ovci iz Uskoplja su se isli probijati kroz polje prema svojim selima,jer su tada navodno i tamo poceli sukobi.Nikad vise cuo za njih.
U svakom slucaju Zrinjski,domaci ,nas par iz "uvoza."Bilo je iz Australije i Njemacke nasih u HOS-u.
Oko 8.04 dolaze izviđaci 4.gardijske i Vukovarci.
Naknadno cca 14.-15 dolaze Slavonci i onda ondjednom more nasih sa baustela.
Ljudi poostavljali poslove i vratili se nazad.
Muslimani su tada bili sa nama mijesani,makar to tada nije niti bilo bitno.
U Livnu je bilo osoba iz Bihaća sa nekim arapskim oznakama iz neke njihove vjerske skole,ali dobri i cvrsti.Dok domaci Muslimani su bili opremljeni i naoruzani isto kao i nasi ,ali u prvoj fazi ih je malo sudjelovalo u borbama.

Tada nije bilo niti jedne muslimanske postrojbe u tim borbama ili krajevima.
Sve su bile Hrvatske sa par Muslimana u njima.

Malo poznato krajem 4.mjeseca su bili dosli i Merčepovci.

neo odakle si ti. Jel znaš za slučaj da su u tom glamočkom selu neki momci zaustavili auto jer nisu znali gdje su a unutra je bio Srbin. Koji ih je povezao u selo pa kad su skužili naredili mu da se vrati a on po gasu.

Studentska bojna iz Zagreba, naši momci odozdol.

Bila je poslije neka diverzantska akcija kad je zarobljen Glasnovićev brat. I posle kad je Jozo Kapetanović napravio zasjedu u Zanaglinama.

Ja from Zagreb i bio sam u Studentskoj bojni.
Mama Livno ,otac Duvno .

Nasa cijela grupa se raspala kad smo presli vrh Cincara,jedan dio je krenuo prem nekome vojnom skladistu.
Doslovno smo bili izgubljeni ,a skoro svi domaci iz TG-a.
Za slucaj zaustavljanja automobila ,ne znam .
Zadnji koji se je izvukao bio je mladi HOS-ovac mozda 17-18 godina( sam sam imao tada 19) koji se je odvojio od grupe i odlutao.
Dosao do neke kuce i usao u unutra u crnoj uniformi i predao se seljacima Muslimanima.
Koji su ga "zarobil"i ,spalili uniformu ,nahranili ga i obukli ga u prnje i nakon par dana se je provukao prema Livnu.
Tako su barem pricali.

Ti onda znas za brata od Tadića boksaca i njegovu tragediju ?
Za HOS-ovku Kaju ,koja je bila zarobljena.

Davor Tadić-Žada..kažu da su ga ubili ga od batina.

Hosovka iz Prisoja radi koje su po pričama najebali ostali Hosovci-i.

mali Ivančić koji je ranjen odvezen u hladnjači i umro.

ovo s autom mi je pričao pripadnik studentske...

Jeste vi iz Studentske imali kakvu obuku i sl. , jeste znali u šta idete ?

Obuka sto je to ? Imali smo je jedno 30 dana nakon svega gore navedenog.
Naravno da sam znao u sto idem ali bas da ce biti tolko akcije .
Iskreno onaj koji nas je poslao gore a da mu pola vojnika nezna rastaviti pusku je kreten .

Kad je sve to zavrsilo bio sam pravi Rambo.

A tko vas je vodio , jel on bio vojno potkovan ? Viđao sam bezbroj primjera , srcem se išlo , ali i cijena je bila sukladna tome u broji nastradalih...

Zapovjednik je imao iskustva u nekoj dalmatinskoj postrojbi.

Bitka za Kupres iz usta bošnjačkih zapovjednika.

Ratni intervju 9. novembra 1994., Ljiljan

"Treceg novembra, u popodnevnim satima, borci Sedmog korpusa zaposjeli su Kupres i Kuprešku visoravan: uz iskrene cestitke za ovu sjajno izvojevanu pobjedu, zamolila bih Vas, s obzirom na to da ste se upravo vratili s terena i da ste za ovaj razgovor vremena našli sahat-dva iza ponoci, da nam ukratko kažete šta su borci Sedmog korpusa oslobodili u širokoj operaciji koja traje vec petnaest dana?

ALAGIC: Prije svega, želio bih cestitati borcima i starješinama Sedmog korpusa na izuzetnim uspjesima koje su postigli na ovom pravcu. Oslobodjeno je, uistinu, dosta. Ako se gleda po opstinama Bugojno, znac;i, prostor ove opstine, u cijelosti je slobodan; zatim, kompletna opstina Gornjeg Vakufa, više od pola opstine Kupres i dio šipovacke. Oslobodjeni prostor svakim danom se povecava. Kad su u pitanju oslobodjeni teritorij, to je sve od Male i Velike Š uljage do Malog i Velikog Sivera, sela Gornji i Donji Mracaj, negdje pola Vukovskog i sva sela na tom pravcu.

Zatim, veca podrucja kao što su Ogledalo, Lupoglava, selo Kukavica, objekat Stožer, sa najvišim vrhom Vran, onda, prostor Kupreških vrata -strategijski znacajna, pa sve do Velike Plazenice, gdje je uspostavljena nova linija odbrane. To je nekih sedam do osam kilometara od grada Kupresa, u koji smo ušli. Trebalo bi spomenuti i Male Plazenice, Demirovac, zatim Crni vrhovi. Teško je, zaista, sve nabrojati, ali imali ste i sami priliku vidjeti ta prostranstva koja je u miru teško pješke preci, a kamoli ih borbom oslobadjati, pravovremeo uspostavljati nove linije, uvezati sistem vatre i po pravcu i po dubini, a na ovakvim prostorima - i po visini.

Ovaj dio je jako upitan. Otac mi je rekao da Armija nije nikako izbila na Stožer, a sela Kukavice i Botun su držali naši ljudi. Prepuštam iskusnijim da govore o ovome, jer nisam toliko upoznat sa rasporedom vojnika.

"¢ U operaciji je oslobodjeno više od 200 kvadratnih kilometara...

ALAGIC: Da, ako se novooslobodjeni prostori gledaju kao ploha. Medjutim, ako bi se mjerilo katastarski, oslobodjeno je više od 400 kvadratnih kilometara.

"¢ Prije samo nekoliko dana javili ste se u program Televizije BiH iz nekadašnje Titove vile; recite nam u kakvom stanju ste zatekli ovaj nekada impozantni objekat?

ALAGIC;: Odsijecanjem i kasnijim oslobadjanjem, Armija nije u naletu oštetila objekte. Medjutim, nova Titova vila, ili vila Koprivnica, bila je zapaljena. Komandant Abid Gromila, koji je sa svojim borcima bio na ovom pravcu, gasio je požar. Objekat je upotrebljiv i uspjeli smo sacuvati linije, što je omogucilo da, dva sata po izbijanju naših jedinica u širi rejon Koprivice, nazovem našeg vrhovnog komandanta predsjednika Aliju Izetbegovica i licno mu predam vojnicki raport.

"¢ Prognoze o tome u koji ce grad Armija BiH umarširati ovih dana nizale su se od Teslica do Trnova. Vijest da je Kupres slobodan pomalo nas je sve iznenadila. Recite nam šta ova pobjeda znaci za borce i starješine Sedmog korpusa?

ALAGIC: Kupres je kao grad oslobodjen od cetnika, kao i prostor Kupreške visoravni, sa svojim najznacajnijim strategijskim tackama i prijevojem zvanim Kupreška vrata, tackama Vrana, odnosno Stožera, objekti Male i Velike Plazanice, koji predstavljaju kljuc Vrbaske doline. Dakle, sa ovih objekata nudi se mogucnost djelovanja prema Mrkonjicu i otvoren je put prema Donjem Vakufu. Pobjeda je važna, svakako, i zbog bolje komunikacijske uvezanosti, odnosno, putovanje na relaciji Zenica - Travnik - Split sada ce trajati nešto više od cetiri sata vožnje. Magistralni put je sacuvan, zajedno sa svim vitalnim objektima, što je od velikog znacaja za protok ljudi, roba... Istakao bih da smo ovom operacijom, takodjer, pomogli pripadnicima HVO-a da povrate izgubljenu cast na Kupresu.

"HVO je 1992. pokušao uci u Kupres i tada su, pored poraza, pretrpjeli ogromne gubitke u ljudstvu koji se procjenjuju na nekoliko stotina poginulih?

ALAGIC;: Da sjecam se da je tada bila kod Hrvata nacionalna žalost. I zbog toga sam upravo rekao da je Armija BiH stvorila uvjete da Hrvati povrate svoj nacionalni ponos. Nadam se da ce to hrvatski narod u buducnosti znati cijeniti i uvažavati. S druge * strane, zajednicko djelovanje jedinica Armije i HVO na Vojnom planu ucvrscuje dogovore na politickoj razini i pritom cini pozitivne pomake u vracanju povjerenja.

"¢ Oslobodilackom pohodu Armije RBiH pridružile su se i jedinice HVO iz Livna i Š uice. Koji dan operacije se to desilo i kako je suradnja tekla na terenu?

ALAGIC: Prema mojim saznanjima, pritisak HVO da se ukljuce u borbu na Kupresu otpoceo je jedanaesti dan akcije. Iskreno govoreci, aktivnosti su planirane odvojeno, ali sam ja kao komandant procijenio znacaj objekta i, imajuci u vidu mogucnost jedinica, naslucivao da bi se za ostvarenje takvog cilja postrojbe HVO htjele-ne htjele morale pridružiti. Pretpostavljao sam, što se kasnije pokazalo kao dobra procjena, da ce se oni, nakon saznanja o pocetnim uspjesima Armije, vjerovatno prikljuciti.

"¢ Na prostoru Kupresa sudjelovale su gotovo sve jedinice "Ljutog" korpusa; znaci li to da smo ostvarili cilj: Armija -jaka, prodorna i mobilna?!

ALAGIC: Mi smo na putu jacanja Armije, postigli mobilnost postigli, kohezivnost, takodjer; ovog puta i brzu pokredjivost.

"¢ Priznat cu Vam da sam posljednja tri dana pokušavala pratiti napredovanje jedinica. Ali borci Armije su išli 20 kilometara na sat...

ALAGIC: Istina je da smo ovom operacijom pokazali da su naše jedinice brze, pokretne i sposobne da djeluju na bilo kom prostoru. Ja sam, kao komandant korpusa, želio da upotrebom jedinica sa drugih prostora neke od njih iskustveno ojacam. Mnoge brigade u Sedmom korpusu su to vec prošle i za njihove borce nema nepoznanice. Mi smo se ovdje uvjerili da u "Ljutom", kako ga je Ljiljan prozvao, nema tzv. domobranskih jedinica, stoje veoma bitno. Naglasio bih da u akciji nisu ucestvovali samo borci iz Bugojna i Gornjeg Vakufa nego i momci iz gotovo svih mjesta BiH: Bihaca, Prijedora, Kotor-Varoši, Mostara, Sarajeva, istocne Bosne... Tu je naša snaga.

"¢ Koliko pripadnika Armije je ukupno sudjelovalo u oslobadjanju Kupresa?

ALAGIC: Vojnicki receno, sa logistikom, oko osam hiljada boraca.

"¢ Korpus ciji ste Vi komandant najmladji je u Armiji BiH - i kao da potvrdjuje onu staru narodnu - najmladje dijete cesto ispadne najbolje?

ALAGIC;: Ja bih rekao, zavisi ko je babo! No, svakako da je tacan podatak da se radi o najmladjem korpusu. Borci i starješine su, uglavnom, obuceni i iskusni, a upravo u ovim akcijama ništa manje znacajne zadatke izvršavali su cak novopristigli regruti. Dakle, mladi naraštaj je odmah poslije obuke otišao na front, odradio svoje u cijelosti, i mislim da je to poseban kvalitet u Armiji BiH.

"¢ U tzv. republici srpskoj vlada opce rasulo i haos. Mogli smo vidjeti da je ovih dana cak i Radovan Karadžic obukao uniformu. Na ovom dijelu ratišta, pored ratnog plijena, zarobljen je veliki broj agresorskih vojnika, a procjene o neprijateljskim gubicima govore o stotinama izbacenih iz stroja. Podrucje Kupresa pokrivala je sedma motorizirana cetnicka brigada. Koliko istine ima u tvrdnjama da je potpuno razbijena?

ALAGIC: Vidite, ovdje se desila jedna slucajnost. Naime, dio Sedmog korpusa je udario na sedmu motoriziranu, ciji je komandant Božidar Rakic, koga licno poznajem, jer je on kod mene bio komandir voda i komandir cete. Njegova brigada raspala se možda i iz straha od njegovog bivšeg pretpostavljenog. (Odgovor je bio popracen osmijehom). Tacno je da je ova brigada rasturena vec; tokom prva dva dana akcije. Naravno, pokušavali su se konsolidirati i u tom pregrupiranju uvodjene su i druge cetnicke brigade njihovog drugog korpusa, ali su, završnim udarom na Kupres i Kuprešku visoravan, potuceni i baceni na koljena. Srpska vojska je u rasulu. Potvrdjuju to i informacije pristigle iz dubine neprijateljskog teritorija: vlada opca bježanija, borci im bacaju oružje, bježe... Ne znam samo dokle ce bježati!

"¢ Drugi korpus agresorske vojske strpan je u neku vrstu sendvica i nalazi se izmedju elitnih jedinica Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH. Nadate li se skorom susretu sa Krajišnicima i gdje bi moglo biti mjesto sastajanja?

ALAGIC;: Prostor izmedju nas je još veliki, ali, s obzirom na napredovanje Armije, smatram da c;e se na ovom podrucju situacija sve više usložnjavati i da ce to nametati ogromne probleme cetnicima, sto je naša šansa. O mjestu sastajanja ne bih govorio. To je cilj, a kada ce nam se želje ispuniti, najviše zavisi od nas samih.

"¢ S obzirom na to da se naš list cita u zemlji i inozemstvu, šta sa novooslobodjenih prostora Kupresa želite poruciti Bošnjacima, narocito prognanima, koji pomno prate stanje na frontu?

ALAGIC;: Moji zemljaci su citali, citaju i vjerovatno ce citati Ljiljan i iskoristio bih Vašu prisutnost i rekao: Svoje Krajišnike i ostale Bošnjake pozivam da dodju u Bosnu, u Sedmi korpus, uzmu pušku u ruke i ukljuce se u borbu. Jer, kako ja to cesto kažem: Voz za Bosansku krajinu je krenuo. Požurite dok još imate mjesta, nece valjati ako nestane karata!

A j..o mater svoju sto ga nalaga Alaga..
Usli bi oni davno da su mogli u Kupres, al valjalo je jos sa Srbima udarat prsa u prsa.. Cekali su dok HVO ne dogura puno, puno tezim putem.. E kad su se Srbi poceli povlacit od HVO-a i HV-a, tada su talibani htjeli da ulete, ali (znam jer cesto sjednem sa starosjediocima Kupresa pa razmjenjujemo iskustva) opaljen je jedan plotun iz vbr-a cisto da im se kaze da im je tunel zadnja tocka prodora i da ne izigravaju budale..

Ja im postavim uvijek jedno pitanje (armijašima)-zašto nisu napali i uzeli Donji Vakuf kad su već "mogli" i Kupres?

Ma sve su oni mogli sami i Bihac deblokirat...

A čudnog li intervjua, izgleda da se smisao života rahmetli Alage sveo na to da pomogne Hrvatima da se osvete za Kupres 92 How yes no

nemojte me ljudi tucat. jel to ovaj alaga priča da je armija oslobodila kupres?
da je hvo tek malo kasnije ušao na gotovo?
a ja srbima spočitavam opanak umjesto obraza!!!
kakav ljigavac!
nemamo se što čuditi onda kad Muslimani misle da su oni zaslužni za rat i da je armija pobjedila četnike.
nije da su oni poput srba da sebi bolno ispiru mozak a da su duboko u sebi svjesni da lažu sami sebe, ovi muslimani izgleda stvarno vjeruju u budalaštine koje im se serviraju.

inače, najbolji elaborat borbi za kupres 92 je od strane davora marijana. vrlo realno i bez emocija.

http://hrcak.srce.hr/file/4877

prošlo 15 godina kako je oslobođen Kupres...

http://www.bljesak.info/content/view/41129/155/

Danas se obilježava 15. obljetnica oslobođenja Kupresa i Dan Udruge specijalne policije iz domovinskog rata HR- HB. Tim povodom predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Borjana Krišto predvodila je izaslanstvo koje je položilo vijence i zapalilo svijeće na mjestima masovnih grobnica na Suhom polju i na Kupreškom polju, na spomen-obilježju vukovarskim braniteljima i na grobištu ispred Crkve "Sveta obitelj".

Visoko izaslanstvo je nazočilo svetoj misi zadušnici koja je služena za sve poginule i stradale branitelje u Crkvi "Sveta obitelj" u Kupresu te svečanom programu upriličenom u znaku ovih značajnih obljetnica.

Operacija Cincar bila je prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. Tijekom ove operacije oslobođen je Kupres i veći dio Kupreškog polja. Trajala je od 1. studenog do 3. studenog 1994.



Po završetku operacije Cincar, oslobođeno je područje ukupne površine 400 četvornih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je cesta Bugojno - Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela.

No, velik je uspjeh operacije bio i uspješna koordinacija Armije BiH i HVO-a čime se pokazalo da bi daljnja suradnja tih dviju vojski promijenila stratešku situaciju u ratu u BiH.