Tako je, treba malo da stegnu zube i otimanje svojih prava da prime kao muškarci, da ih neko ne bi smatrao slabićima.

Pa stalno su ismevali Srbe da su vazda ugroženi.

Lepo si ti to Lideru zamislio u jednoj rečenici a nisi uopšte objasnio šta znači ta etnička konfederacija.

Jel ona trebala biti teritorijalna po etničkom principu , u smislu da su BiH-Hrvati 91' rekli mi hoćemo to i to , a Srbi i Muslimani "važi nema problema , evo vam".

Lideru uozbilji se malo.

Ali da BiH nije izglasala nezvisnost već ostala u toj krnjoj Jugoslaviji neko vreme dok se strasti ne smire , ona bi se morala transformisati upravo kako si ti rekao samo bez rata i na kraju bi postala nezavisna , i sva tri naroda bi je smatrala svojom domovinom i ne bi bilo prostora da se nekom ona ogadi zauvek.

Kad postoji siledžija u tvom okruženju u ovom slučaju Srbi 91' koji su upali u klasični fašizam uvređeenom,ugroženog i genocidisanog na čijim žrtvama ova druga dva naroda prave državu , u to slučaju trebalo je reagovati tzv.zbunjujućim faktorom iznenađenja.

A taj faktor zbunjujućeg iznenađenja bi bio u tome da nije izglasana nezavisnost i tu bi se Srrbi zbunili kao kad u kafiću se nameri neka ekipa iz separea da te premlati jer si jebo nečiju sestru , a tebi jedina moguućnnost da to sprečiš je da svojom pameću i lukavošću zbuniš siledžije nekom pričom da bi te oni posle častili pićem,večerom i odvezli te kući.

E tako bi i Srbi reagovali , i svaki kasniji njihov nacionalizam bi pao vodu sa time da bi oni morali ići na kompromis i dogovor da svi budu zadovoljni.

Međutim bio je već rat u Hrvatskoj , a isključivost do neverovatnih granica , tako da je sve ovo šta bi bilo kad bi bilo.

Međutim ovde je problem što svi lažu

Hrvati su za vrijeme odupiranja mađarskom hegemonizmu tokom 19.stoljeća zamišljali nekakvu južnoslavensku državu kao zajednicu ravnopravnih naroda, dakle nešto slično Ujedinjenom kraljevstvu ili Belgiji, a ne kao državu sa izraženim srpskim hegemonizmom i unitarizmom, što smo u konačnici nakon prvog svjetskog rata dobili u Karađorđevićevoj Jugoslaviji.

A jednako to bi dobili i sa Miloševićevom vizijom unitarističke Jugoslavije, koja je bila u totalnoj suprotnosti dotadašnjem Titovom uređenju prema načelima federalizma.
Stoga, radi odupiranja velikosrpskim unitarističkim pretenzijama, odvajanje iz takve zajednice je bilo jedino rješenje, pa čak i po cijenu budućih sukoba koji su se dogodili.



Slično tome, Hrvati se i u BiH danas moraju odupirati hegemonističkim pretenzijama, samo u ovom slučaju od bošnjačke strane, a nekakvo federalističko uređenje je jedino za kojeg postoji šansa da se cijela priča ne okonča ratnim sukobom.

Btw. dvije greške koje su Hrvati u BiH učinili po pitanju Muslimana, prva i najveća greška je ta da su mislili kako im oni mogu biti iskreni saveznici, a druga je da su se odrekli teritorijalnog suvereniteta (HRHB).
Naravno, tu postoje i otegotne okolnosti, poput toga da se moralo ići mlako kontra Muslimana kako nebi stvorili negativnu sliku o sebi u očima MZ, te činjenice da nam je savez sa njima bio potreban kako bi dobili dozvolu za akcije kontra Srba na teritoriju BiH (kao pripremu za Oluju), no da se moglo bolje i pametnije odigrati, moglo se.

Ne vidim kakva ti je to logika? Varalice jer smo izašli iz krnje? Pa Hrvati su se devedesetih zagovarali za federalizam a Hrvati su ova prava danas na člana predsjedništva, konstitutivnost i Parlament ostvarili oružjem i nije nam to nitko poklonio.

Hrvati su devedesetih zagovarali za federalizam kao i danas, razlika je samo u tome što nam je i raspad BiH danas cilj a devedesetih nije bio dok danas mislim velika većina Hrvata podržava raspad ovog frankeštajna

Meni je općenito zanimljiva ova paralela...

Slobo i Srbi u Jugoslaviji 1990. = Bakir i Bošnjaci u BiH 2017.

... sličnosti su zaista nevjerojatne, od unitarističkih pretenzija, vizije svog naroda kao boljeg i važnijeg od ostalih, ratohuškačke ideologije, itd. itd.

Osim želja, načina rada, i ciljeva nema više nikakvih sličnosti.
Jugoslavija je bila jako ozbiljna i funkcionalna država, imala je ozbiljnu armiju, birokratski, politički aparat, stabilne zakone i ustav. Ozbiljnu diplomaciju po svijetu. Muslimani ništa od tog nemaju, i nekim čudom se nadaju da će im FTV, klislam i radikalno urlanje napraviti što ni Tanjug i KPJ na kraju nisu mogli zadržati.

Igrali ste dobro, zajeb'o vas sudija.

Ovo si dobro napisao. Svaka čast.

Srbi su glasovali protiv RBiH neizlaskom na referendum, proglasili RS i zadržali ju. Bili su dosljedni.

Hrvati su za interes RH glasovali za RBiH i dobili su FBiH. A sad se žalimo. A onaj glas za RBiH se opravdava spinovima da bi bili pridruženi novoj Jugoslaviji da se nije glasovalo za RBiH. Što ne stoji.

Poslije jebanja nema kajanja. Rekao sam prije, i ponoviti ću. Vaše podstanarstvo u dominantno bošnjačkoj FBiH je cijena za serbfrei nacionalnu državu hrvatskog naroda Republiku Hrvatsku u sadašnjim granicama.

Ne krivim Tuđmana. I ja bih možda u sličnoj situaciji zajebao Zagorce nagovaranjem da glasuju za Zagorje u okviru neovisne Slovenije, ako bi to bilo profitabilno za neovisnu hrvatsku Bosnu u datim okolnostima. Da su recimo stvari takve da je Slovenija etnički miješana, s trećinom Njemaca, a u sklopu nje sva sjeverna Hrvatska, a Bosna čisto hrvatska s nešto malo Švaba koje bi ju komadale. Ali krivim fratre i domaće HDZ-ovce.

@Amiđa, ako je Herceg-Bosna država za sebe, onda ti to tvoje ne stoji. Ako je moneta za potkusur Hrvatske, to je druga stvar.

Koliko Hrvati u BiH žele ovo prvo, a koliko su spremni pristati biti to drugo danas, nemam odgovor. Ali je sigurno da je više ovih prvih u odnosu na te druge nego što ih je bilo '92. i '95.

Ajde mi molim te objasni zašto smatraš da bi Milošević koga pitao dali mu se sviđa unitarizacija krnje Jugoslavije u situaciji gdje bi držao sve konce u rukama (vojno zaustavio pobunu i pokušaj otcjepljenja SR Hrvatske, a SR BiH glasala za ostanak u Jugoslaviji) i imao podršku MZ.

Odnosno zašto smatraš da bi u toj i takvoj projiciranoj situaciji, gdje velikosrbi drže sve karte u rukama, Hrvatska i BiH prošle išta bolje od Kosova i Vojvodine, te njihova gušenja autonomije.



Također, između glasovanja za neovisnost BiH 1992., te Daytona 1995. postoji niz događaja, ratovanja, pregovora i dogovora, tako da baš i ne stoji kako je glas na izborima 1992. jednak stvaranju FBiH 1995., odnosno moglo je i bolje završiti da se vojno više izborilo i politički bolje, odnosno umješnije ispregovaralo, ali nije, jbg.
Ono zanemarivanje dijelova Washingtonskog sporazuma u prilikom pregovora u Daytonu je bilo posebno pogubno po BiH Hrvate (kao i sve ono što su probošnjački nastrojeni visoki predstavnici učinili na štetu Hrvata u kasnijem periodu).

Zašto misliš da bi stanovništvo bivše SR BiH glasovalo za pridruživanje novoj Jugoslaviji? To mi ne ide u glavu. Zašto se neprestano pribjegava tome da bi glas protiv RBiH bio zapravo glas za novu Jugoslaviju? To jednostavno ne stoji. Teritorij dotadašnje SR BiH nije mogao biti legalno pripojen novoj Miloševićevoj Jugoslaviji (stara SFRJ već više ne postoji, tako kaže Komisija) bez referenduma. Kao što nije mogla postati neovisna država bez referenduma.

Muslimani ne bi glasovali za Miloševićevu Jugoslaviju, barem ne plebiscitarno tj. taj referendum također ne bi prošao. Položaj HR HB bi bio puno puno pravno bolji. Situacija za Franju bi bila nešto teža. Bilo bi više pritisaka da da nekakav vid autonomije Srbima u RH, možda.

Ovdje se radilo o sitnom interesu RH koji je stavljen ispred krupnog interesa HB. Tj. ovo je prva značajna manifestacija onoga što će nakon Daytona postati pravilo u politici RH. Zajebati Srbe. Ako su pri tome Hrvati u BiH kolateralna žrtva, nema veze.

Ovo sa podstanarstvom je za permanentni ban.

To je kamilica u uspoređenju s onime što se piše o Bošnjacima na ovom forumu. Uostalom, samo sam konstatirao stvarno stanje. FBIH je postao bošnjački entitet, što naglasuju i hrvatski političari.

Iz moje perspektive, negativan rezultat tog referenduma bi bio prvi i zadnji put da bi se stanovništvo BiH išta pitalo prije nego što bi "pojeo vuk magare", odnosno Milošević 1992. riješio pobunu SR Hrvatske, time sebi omogućio Titovu (prevedeno diktatorsku) razinu vlasti, te donio unitarističke ustavne promjene.

A ako bi pobuna u Hrvatskoj bila ugušena, nitko u BiH nebi imao mogućnosti za ikakav oblik protesta kontra unitarističkih, prosrpskih promjena.
U tom slučaju nikad snažnija JNA bi omogućila da sve prođe mirno, primjerice kao što Hrvati i Muslimani na području Banja Luke nisu mogli ni pisnuti, ni mrdnuti, tako nešto bi u tom slučaju bilo u cijeloj BiH.

Ono što treba shvatiti jest činjenica da se sukobi u Hrvatskoj, te BiH nemogu promatrati kao vakumom razdvojeni, nego principom spojenih posuda, gdje svaki potez na jednom dijelu, vuče posljedice na onom drugom, a ako ne oslabiš/razvučeš Srbe na BiH dijelu bojišta, onda oni uzimaju cijelu igru, i to praktično bez borbe, a ti ostaješ živjeti u "Srboslaviji" novoga diktatora Slobe.

Drugim riječima, u vojnom smislu bi se događalo isto što se događalo. Slobo bi htio što veći teritorij utrpati u novu Jugu. S tim da bi HR HB imala jači, nenadmašiv pravni adut za svoje postojanje. Ne bi se Praljak i šestorka danas morali pravdati da nisu djelili RBiH jer ta RBiH ne bi imala nikakvog pokrića, bila bi odbačena na referendumu. A ni BiH u sklopu nove Juge, koliko god to Slobi bilo prihvatljivo isto ne bi imala prođu. Stvar bi se rješavala oružjem, kako je i bilo. Tko koliko sebi osigura.

Netko je ovdje napisao da Hrvati petljaju, muljaju, da su glasovali za jedno, a htjeli drugo. To je zapravo istina. Pitanje je samo jesu li od te muljaže u režiji Franje i fratara Hrvati imali više koristi ili više štete?

RH je imala neke sitne koristi tj. njeno političko vodstvo. Ali su Hrvati u BiH dobrano najebali zbog tog DA za RBiH, kada se gleda s ovim odmakom.

Glupo je osuđivati ljude zbog toga što su glasovali ZA ili sudjelovali u kampanji. Bila su druga vremena. Ali je isto tako glupo danas tvrditi da je to bio dobar potez.

Ako ti je 1991. cilj bio ostati na rodnom ognjištu bez obzira morao se (ti i tvoji potomci) u narednih 100 godina zbog toga izjašnjavati Jugoslovenom (ili Srbinom), onda je DA bio krivi potez.
Ako si 1991. želio ostvariti slobodu i samostalnost hrvatskog naroda i nekakve buduće Hrvatske države, bez obzira na rodno ognjište, onda je DA bio pravi potez.

To je u biti suština svega, jer činjenica je kako RH danas vjerojatno nebi postojala, ili bi bila svedena na "ostatke ostataka", a na jugoistoku bi postojala velika Srbija (ili Srboslavija, kako god ju nazvali), koja bi uključivala današnju Srbiju, BiH, te veliki dio ili cijelu današnju RH, da se ratni sukob nije prelio i na BiH (te time rasteretio RH dio fronta i omogućio vrijeme za nabavu oružja i ustroj moderne vojske).

A fantaziranja kako bi diktator Slobo (ili recimo njegov nasljednik Šešeljuga) na čelu unitarne Srboslavije nakon nekog vremena dopustio samoodređenje naroda su blagorečeno u sferi znanstvene fantastike, ili nekakvih jadnih pokušaja jugofilnih i jugonostalgičarskih podvala "muda pod bubrege", a naravno da će se određeni dio populacije koji je u ratu bio protjeran sa svojih ognjišta uhvatiti na ovako nešto "ko somovi na durdubak".



A iz današnje perspektive gledajući, mi smo odvajanje hrvatskih krajeva (Hrvatske i BiH) gledali kao polazak od točke A do točke B, nažalost takvu percepciju nisu imali i oni iz međunarodne zajednice, odnosno bolje rečeno SAD-a, nego smo zapravo zapeli u nekakvom međukoraku skupa sa Muslimanima u nekakvoj mini Jugoslaviji, što BiH danas u biti jest, i to je svakako problem.

No u svakom slučaju bolje je doći do pola puta, nego stati već na početku, a činjenica koju će svi morati shvatiti jest da ne postoji scenarij po kojem je hrvatski narod 1990-ih mogao izboriti svoju samostalnost, niti se BiH isčupati iz srpskih kandži, a da "tigrova koža" izmješanost naroda ostane nepromjenjena, te da svi ostanu na svojim ognjištima.

Da nije bilo referenduma postojala bi samo jedna mogućnost krnja juga i borba između srba i muslimana za cijelu BiH.
Nakon referenduma je bilo više različitih političkih puteva i više mogućnosti, a posebno 95e, do tada se guralo dosta dobro a moglo je i bolje, tada smo bili u situaciji da diktiramo uvjete oblikovanja BiH, tada je napravljena greška a ne na referendumu.
Tako da je tema dosta besmislena.

Washingtonski sporazum i odluka o ukidanju HRHB je današnji izvor svih zala i problema između Hrvata i Muslimana u BiH, jer teško je, ili zapravo nemoguće, dijeliti kuću sa strancem, odnosno neprijateljom koji te konstantno želi obespraviti, istjerati i uzeti što je barem jednim dijelom ili u cjelosti tvoje.

A sad, dali se mogao taj sporazum o savezništvu sa Muslimanima ostvariti bez dokidanja HRHB, neznam, vjerojatno ne, najbolje će znati oni (političari) koji su zapravo tamo i bili (vjerojatno ih još ima živih), u konačnici je Daytonom RS zacementirana, a mi smo ostali preveslani kao veliki naivci (barem na BiH razini), i osuđeni na evo već 22 godine "halal" suživota, "takije i sabura".

Ti dakle pretpostavljaš da u slučaju NE na referendumu ne bi uopće bilo rata u BiH, što je, da se ne lažemo bilo protivno interesu Hrvatske. Jer je njen interes bio da se rat prelije i rastereti ju.

Mislim da si u krivu. Da bi i u slučaju NE na referendumu također bilo rata u BiH. Jer se Muslimani i Hrvati ne bi složili s tvrdnjom Miloševića da BiH ima biti dio nove Jugoslavije. Stvar bi vjerojatno dakle išla istim smjerom kojim je išla uz dvije bitne razlike:

a) Alija tj. muslimanska strana ne bi mogla polagati pravo na čitav teritorij BiH jer RBiH ne bi bila priznata niti na unutarnjem planu niti međunarodno priznata. Njihova država bi imala isti međunarodni status kao i RS i HR HB.

b) Pritisci da se Srbima u RH da autonomija bili bi veći. Možda čak i da se određeni dijelovi izdvoje iz RH, barem oni gdje je plebiscit naroda da se spoje s RS. Tuđman bi bio prisiljen na pregovore o granicama, avnojevske ne bi bile toliko svete koliko su bile.

Ti interes Tuđmana da mu bude malo lakše što se MZ tiče ostvariti apsolutnu kontrolu i vlast nad čitavim teritorijem SRH poistovjećuješ s interesom hrvatskog naroda.

Bez obzira na ovo Tuđman jest veliki čovjek, državnik, vođa. Neosporno. Ali nije Isus. Nije bio bezgrešan. Ovo mu ja osobno uzimam za grijeh. Što je dio uvjetno rečeno svog naroda (iz ovog poteza je prilično očito da su mu Hrvati u BiH bili takoreći druga klasa hrvatskog naroda) nagovorio na nešto što im je išlo direktno na štetu. Što bez povjerenja u njega ne bi napravili. Pogledaj onaj video što sam stavio. Praljak kaže da ljudi nisu željeli izaći na taj referendum. Bila je potrebna silna energija iz Zagreba, uz pomoć pojedinaca iz Crkve da se ljude nagovori na taj, iz današnje perspektive skoro pa samoubilački DA za RBiH.

Aktualno.

Mi u BiH nismo nikako mogli dobro proći, da se nismo izdvojili u HVO, slali bi nas da ratujemo za Višegrad i Zvornik za koje me iskreno zaboli. Već kad smo se izdvojili bilo je za očekivati ovo što je slijedilo. Ista je stvar i sa referendumom.

Praljak se borio da ne budemo svi u istoj državi jer bi nas vremenom tiho protjerali u RH kao što su s nama u Zenici ili Tuzli napravili.

Kad gledam unatrag još smo dobro i prošli.

Što je glasanje za Bosnu i Hercegovinu? Znam da je Tuđman pozvao na državljanstvo. Ali zašto ne naštetiti hrvatskoj zemlji? Već je prihvaćeno da SFRJ više ne postoji.



บาคาร่า มือถือ