Reportaža talijanske TV, na 3:35 je prikazan uništeni transporter i borbe oko centra Borova Naselja, datum je 19.11, dan nakon okupacije samog Vukovara, što samo potvrđuje tvrdnje branitelja da su čak 19.11 uništavali i tenkove i oklopne transportere.



Na početku vidimo srpsku "teritorijalnu obranu" u akciji oslobađanja bijele tehnike iz uništenih kuća, vjerojatno snimljeno odmah nakon okupacije.

Još nekih dosad neviđenih reportaža, ovaj put mađarskih



Na 4:10 vojnik JNA iz Dubrovnika, zna li netko koja je ovo oznaka na šljemu?

Stari i legendarni snimak, četalj pade ko kruška, ostali se panično razbježali kao miševi.

Srbi ginuli ko golubovi a sve uzalud.

Prastari uradak prikazan na HRT-u 1994. (vjerojatno jedini put) sa neviđenim snimkama par dana nakon pada. Četnici lutaju po Mitnici i centru grada.

Dosad jako slabo istražena tema o Hrvatima ročnicima JNA koji su bili prisiljeni sudjelovati u napadu na Hrvatsku. Petar Andrijanić je bio vozač oklopnog transportera i sudjelovao je u napadu na Vukovar (Borovo Naselje) na Trpinjskoj cesti, ovako je opisao čuveni napad na Trpinjsku cestu 14.09.1991.





Zbog velikog broja poginulih vojnika na Trpinjskoj cesti JNA je zatražila dopuštenje hrvatske strane da s transporterom, označenim crvenim križem, pokupi svoje poginule. Dozvolu su od hrvatske strane dobili, ali je JNA zatim podmuklo za sanitetskim transporterom poslala dva transportera u napad. Vozač prvog bio je upravo Petar







https://domovinskirat.hr/2025/11/14/pet ... NAZFRyVbBQ

Borbe 15.11.1991

Suma sumarum neprijatelja, pljačka, punjenje streljiva na oltaru itd.

Nikad nisam razumio to rušenje, paljenje, skrnavljenje crkava. Kako katoličkih tako i pravoslavnih sa jedne i druge strane. Križ srušiti, moraš bit ćuko i to sam taki

Šta bi naši ovima napravili da omjer snaga nije bio 10-15:1 u ljudstvu i 100:1 u tehnici nego samo podjednak.. a kamoli da je bilo obrnuto. Po procjenama zapovjednika koji su izašli u proboju par dana prije pada, Vukovar i Borovo Naselje sredinom studenoga brani još oko 700 boraca.

A uz više boraca pada i motivacija, i raspršuje se odgovornost.

Ta ekstra motivacija uglavnom i dolazi iz očaja situacije.

Interesantan TV prilog srpske TV sa sjedištem u Zagrebu, koju financira vlada RH

Pišljiva, nebitna i raštrkana manjina od 3%, prosječne starosti 60 godina se i dalje k.urči kao da su neki faktor u državi. Netko bi im trebao javiti da nije ovo 1989. da ih nema 15% sa JNA iza leđa i da su rat izgubili na jedan sramotan i po njih katastrofalan način i da drugi put ako ga bude od njih neće ostati ni dugme.

3% ustvari nije zanemariv faktor. To je kao jedna županija van Zagreba.

Sandžaklije u Srbiji su na 2%, pa ih Vučić mora uzimati u obzir jer imaju potencijal da rade probleme.

Raštrkanost, to je točno, zato nemamo bunker i incidente kao na Sandžaku, ali to nije prepreka za javno djelovanje.

Ovi su odustali od teritorija, ali realno i dalje rovare, jer su se prebacili samo na jugoslavenstvo kao plan B, a koje prolazi kod jednog manjeg broja Hrvata koji se toga sjećaju, plus kombinacija sa liberalima, tolerancijom koju svi donekle imamo i koja je oblik balkanske gostoljubivosti, dobrohotnosti i naivnosti, i realnom kulturološkom sličnosti koja ostaje u svakoj generaciji dva naroda.


Po meni, to je dosta ambiciozan ali nepotrebno glup smjer antagoniziranja s većinskim narodom koji je sada 30 puta brojniji, previše ambiciozno za 3% je ići pokušavati "mijenjati Hrvatsku" ili kako vole reći "popravljati Hrvatsku" i posebno želja za sudjelovanjem u ideološkom oblikovanju Hrvatske.

To će većinski narod jasno doživjeti kao problematično djelovanje.

Kao uvijek, problem nisu ljudi, ni kultura, nego je problem moć. Svakako si problem ako se kreneš baviti kreiranjem i mijenjanjem stvari, onda se uključuješ u igre moći i bolje ti je da si onda dovoljno jak, inače nemoj kmečati kad u ringu dobiješ po nosu.

Hrvati u BiH su dovoljno jaki da igraju igre moći, Sandžaklije također, možda čak i Srbi na Kosovu, ali ako si daleko ispod te granice i kreneš se gurati u ring, dobit ćeš po nosu i onda idi okolo kiti se statusom žrtve ako te to veseli, ali to nije život, to je stres i anksioznost, i nova spirala frustracija.

I manje ih je od 3%. U Dalmatinskoj zagori ih se popisalo dosta više nego što ih zapravo ima. A, i od 2011. do 2021. su pali sa 180k na 120k. Minus 33% po službenim podatcima u 10 godina. Sada je već prošlo 5 godina od zadnjeg popisa. Ja bih ih procijenio na debelo manje od 100k i na 2% stanovništva.

Srbi su lažirali zadnjih nekoliko popisa, jer je pred svaki popis stanovništva bilo je organiziranih dolazaka busevima.
Njihova tri mjesta u Saboru su farsa poput ciganskog mjesta.
Sve to treba ukinuti, ja bi pristao čak da se ukinu mjesta za dijasporu.

U Kistanju primjerice gdje su Janjevci većina i održavaju selo kolko-tolko živim, ne mogu imati svog načelnika jer Srbi prije izbora i popisa tako busevima dolaze.

Ali oni jesu faktor u državi, jer je nažalost, jugofilni releks itekako prisutan na znatnom djelu političke scene u Hrvatskoj, koja nikada nije uspjela odvojiti antifašizam od jugokomunizma (možda i zato što je to nemoguće), i vide svoju jugofiliju kao nužni oblik političke alternative "rastućoj fašizaciji".

Dovoljno je vidjeti naricanje nad požarom u Vijesniku, koje se odmah pretvorilo u naricanje za prošalim režimom propale države ili uporno nastojanje ljevih grupacija da nas uključe u sukobe u Srbiji ("Srbi se bore, a mi" plakati posvuda"), a u nedjelju će biti jugoikonogorafija pristuna zasigurno na svim skupovima "protiv fašizacije". Jugoikonografiju se gura i na potpuno apsurdna mjesta, poput gay pridea, a umreženost civilnog i kulturnog lijevo-političkog sektora Hrvatske i Srbije je zavidno visoka. K tomu, HDZ se kroz političko srpstvo i kulturno jugofilstvo uvijek nastojao osloboditi koalicijskog utjecaja "krajnje desnice", a sada pak sjedi na dvije stolice po tom pitanju.

Zahvaljujući svemu tomu, Srbi umišljaju nadnaravno veliki utjecaj, koji indirektno i imaju, jer čitava "antifašistička" scena u nas promovira prosrpske narative.

Srbi kao takvi uopće nisu problem. Ja volim Srbe kao narod i kulturu, fantastični su. Bliski smo.

Ali ne možeš u Hrvatskoj igrati se faktora, ulaziti u ring sa velikima, sa hrvatskim društvenim strujama.

Ovi Srbi iz Zagreba, koji su intelektualci, zauzeli su smjer da se bave provokacijama, umjesto da puste seljacima da igraju kolo ko Mađari i Česi, šute da ih nitko ne dira i budu model minority.

Zašto je Srbima uopće bitno kako se Oluja i Domovinski rat karakterizira? Ako je to hrvatska mitologija, to je hrvatska mitologija, što zabadaju u to nos?

Troše kredit i to malo resursa, na stvari gdje će dobit po nosu.

Jedna stvar je kad si folklor, hrana, muzika, taj neki osjećaj da jesmo isti narod u odnosu na recimo Nepalce i Bangladešane, a drugo je kad kreneš igrati se igara moći. Onda si fair game jebiga. I očekuj da onda možeš primiti i udarce.

Treba imati mjere, osjećaja za realnost i razboritosti. Poštovati "sfere utjecaja". U Hrvatskoj srpsko rovarenje nema šta raditi.

Zato jer je to pitanje njihovog identiteta. Identtiet nije lako promijeniti.

Srbi u Hrvatskoj koji su u većini bili na suprotnoj strani u svoj identitet su ugradili "konasbrezavadi" priču, ono Tuđman i Milošević nas zavadili, pa nas Slobo prodo, mi bili nevinašca.

A drugi dio priče, gdje su puno jači, je antifa priča. Jer tu imaju jaku hrvatsku potporu.

Bez te dvije priče, njihov identtiet je jako tanašan.

Problem je kad politički pismeni ljudi koji znaju šta rade zlorabe dobrohotnost i naivnost običnog naroda.

Tako možeš imati Dejana Jovića koji zna šta radi, po njegovoj toplini kada priča o Prvoj (!) Jugoslaviji vidiš da je ustvari srpski monarhista a ne nekakav anacionalni liberal strastven oko kritičkog razmišljanja, njemu je kritičko razmišljanje oruđe a ne princip koji je sam po sebi svet, i onda pored nekoga takvog tko zna šta radi, imaš jedan sloj naivnog stanovništva koji se sastoji od recimo neke babe kojoj je Jugoslavija bila ok, nekih mladih koji su liberalni ali politički nepismeni itd, kad njih guraš u nekom smjeru iskorištavajući dobrohotnost, dobrotu, želju ljudi da se ne bave velikom politikom i kofliktima, onda je to manipulacija.

Onda je to neprijateljsko djelovanje.

Ja sam politički pismen i mene obrlatiti ne mogu, ja stoga mogu bez opasnosti konzumirati sve srpske proizvode, mogu slušat Arkanovu Cecu 24 sata dnevno kao i svaki pravi veliki Hrvat, mogu se preselit u Beograd ako me sprdne, ali meni je dozvoljeno, jer sam zbog političke pismenosti imun na manipulacije.

Problem je uvijek u rezultatima, a ne nekim principima. Principi i jesu jednostavna pravila smišljena za ove naivnije, za njihovo dobro i zaštitu. Oni koji bolje razumiju stvari, oni mogu slobodno kršit principe jer za njih nisu ni izmišljeni.

Meni se čini, da je problem što Srbi ne pohađaju srpsku pravoslavnu crkvu.

Kako ne idu u crkvu, next best thing za graditi identitet je pozicija žrtve, ali ako si ti žrtva onda je Hrvat "počinioc", ali onda si ga zajebao, ideš u konflikt, i ne možeš očekivati da bezbrižno plešeš kolo ko Mađar nego se baviš stvarima za koje više nemaš snage. Ulaziš u mučan sukob kojeg ne možeš dobiti, tebi donosi velike probleme, a također i manje probleme većinskom narodu.

Ne znam tko je došao na ideju da se pare za srpsku manjinu koriste za otvaranje provokativnih medija. To je najluđa ideja.

Nisam siguran da bi SPC popravila stvar, jer ni ona ne zna graditi srpski identitet u obliku koji nije antagonizirajući Hrvatima. Iako bi mogla, kad bi htjela.

Primjera radi, ove godine se obilježava 1100 godina hrvatskog kraljevstva.

Tom prigodom, češka manjina organizira izložbe o kralju Vjenceslavu, suvremeniku Tomislava i vezama Hrvatske i Češke u to doba.

Istovremeno, glasilo srpske manjine, Novosti, financirano novcem poreznih obveznika, piše članke o tome kako je hrvatsko kraljevstvo mitologija. A mogli su istkanuti kako je Tomislav pomagao Srbiju protiv Bugarske, ali ne, važno je pljunuti na Hrvate.

Srbi vide svoju sigrunost u tome da se hrvatski identitet nekako razvodni, bar djelomično zamjeni nadnacionalnim ili subnacionalnim (regionalnoim), pa se eto tu oni mogu osjećati sigurno kao Srbi. Ne mogu naći načina da budu Srbi i istovremeno respektiraju hrvatski nacionalni osjećaj kao zaseban, povijesno utemeljen i jednako vrijedan.

Djelom će taj problem za njih trajno ostati jer je borba protiv Srba postala origo gentis Hrvata. Ali to ne mogu promijeniti, 1991. će uviejk ostati godina hrvatske neovisnosti, mogu samo tražiti zajedničke dodirne točke (poput recimo potpore banu Jelačiću, služenja u Vojnoj Krajini i sl.), ali i toga se boje jer im to već smrdi na utapanje u pravoslavne Hrvate.

Pa SPC upravo i financira te jugonostalgične manifestacije, tipa onaj šibenski "Fališ".

Mene je šokiralo da se srpski manjinski mediji u 2025 bave dekonstrukcijom hrvatske rane povijesti.

Tobože, borba protiv nacionalizma.

Ali, nije to tvoj mandat da radiš.

Ja mogu dovoditi u pitanje Tomislava, ali ti ne možeš. Namjera čini svu razliku, između akademske znatiželje, pristojnosti i neprijateljskog djelovanja.