Misliš Vojska Jugoslavije.

Koja je i tad imala obučene posade za svoje tenkove kao i danas Vojska Srbije...

Jugoslavije ok, svejedno. Pomogli bi RS koliko toliko. Ako bi Jugoslavija napala u istočnoj Slavoniji, HV bi morala premještati snage tamo i samim tim više ne bi bilo napredovanja prema Banja Luci.

Što se tiče snage, HV je mogla do Drine (na stranu što bi to bilo glupo poklanjati muslimanima teritorij), naravno pod uvjetom da se vojska Srbije ne bi umiješala.

To je zapravo i bilo glavno pitanje još od Oluje do završetka rata, hoće li se vojska Srbije uključiti ili neće. Od toga u kojem trenutku bi se Srbija uključila bi ovisile i sve ostale projekcije.

Jugoslavije ok, svejedno. Pomogli bi RS koliko toliko. Ako bi Jugoslavija napala u istočnoj Slavoniji, HV bi morala premještati snage tamo i samim tim više ne bi bilo napredovanja prema Banja Luci.

dvije kompletne gardijske brigade su bile u istočnoj Slavoniji za cijelo vrijeme 1995. godine i nisu sudjelovale u oslobađajućim akcijama, izuzev u Bljesku kao svojoj zoni odgovornosti.
s juga su prema Banja Luci djelovale opet samo dvije kompletne gardijske brigade zadužene za južno bojište 4. i 7., ojačane s nekim specijalnim postrojbama HV-a, s jednom do tri gardijske brigade HVO-a i specijalnim postrojbama MUP-a HRHB. većina hrvatske efektive je mirovala, izuzev pokušaja prodora kod Une 1. i 2. gardijske brigade sa sjevera.

Mislim da bi najvjerojatniji scenarij u slučaju kraha daytonskih pregovora bila operacija Burin,nekakva ograničena ofenziva uz prešutno odobrenje MZ,
kojom bi se Srbe definitivno natjeralo za pregovarački stol,a ujedno i učvrstilo dubrovačko zaleđe.

Ovo zamišiljeno zauzimanje Banjalučke regije...sumnjam.
Ali Srbi bi sigurno pokušali povratiti Ključ i Sanski Most,a to bi nam poslužilo kao povod za udar na Trebinje.

dvije kompletne gardijske brigade su bile u istočnoj Slavoniji za cijelo vrijeme 1995. godine i nisu sudjelovale u oslobađajućim akcijama, izuzev u Bljesku kao svojoj zoni odgovornosti.

s juga su prema Banja Luci djelovale opet samo dvije kompletne gardijske brigade zadužene za južno bojište 4. i 7., ojačane s nekim specijalnim postrojbama HV-a, s jednom do tri gardijske brigade HVO-a i specijalnim postrojbama MUP-a HRHB. većina hrvatske efektive je mirovala, izuzev pokušaja prodora kod Une 1. i 2. gardijske brigade sa sjevera.

Sjećam se da je bila vojska u istočnoj Slavoniji, ali zar bi dvije brigade ratovale sa Srbijom? Njihov zadatak je eventualno bio izdržati dovoljno dugo dok ne dođe pojačanje.

Ali ok, Cehin odgovor sa nedostatkom goriva ima smisla.

Što se tiče snage, HV je mogla do Drine (na stranu što bi to bilo glupo poklanjati muslimanima teritorij), naravno pod uvjetom da se vojska Srbije ne bi umiješala.

To je zapravo i bilo glavno pitanje još od Oluje do završetka rata, hoće li se vojska Srbije uključiti ili neće. Od toga u kojem trenutku bi se Srbija uključila bi ovisile i sve ostale projekcije.

Sve je to bilo Spremno, HV je na istok dovukao dvije gardijske brigade plus 50.000 vojnika plus još hrpu rezervista za sučaj udara iz Srbije.

Ukopano i prokopano je bilo od Save do Drave od Vinkovaca do Osijeka uz more tenkova, i protuoklopnih sredstava.

Srbi su u slučaju intervencije mogli napasti nas tu na istoku ili bošnje oko Sarajeva i Tuzle, za bošnje ne znam ali od nas bi dobili teške batine. Cesta do vinkovaca i Osijeka bi bila kao trpinjska cesta, puna spečenih tenkova.

Oni su zapravo bili u jako lošem položaju u istočnoj Slavoniji.
Dunav im je za leđima (mi bi srušili mostove), a većih gradova nemaju (Vukovar je ruševina bio).
Baranja je zeznuta kaj je de-facto otok, čim bi riješili mostobran riješili bi i to.

Problem je što smo mi u nekim stvarima plesali na ivici žileta.
Bila je gomila stvari koje smo mogli napraviti (oslobođenje Banovine nakon Zavrtaljke i Hera, ulaz u BL...) ali nismo.
A zašto?
Jer su sve te stvari posljedica gomile drugih.
Teoretski, mi smo mogli osvojiti i cijelu BiH.
Ali bi onda digli sankcije Srbima, pa bi imali kontru.
Oko dosta (pa i previše) stvari smo djelovali prekonzervativno.
Da se netko naš išao q**it s muslimanima i natamburao ih na početku rata, ne bi imali apsolutno nikakvih problema.
No mi smo glumili štrebere.
Dobili smo rat i sve, ali jbg. u nekim stvarima su nas zeznuli u miru (a i prilikom potpisivanja granica).

Problem je što smo kontra sebe imali UK (a i dobrim djelom Francusku do Chiraca).
Da se nije umiješao britanski UNPROFOR, HVO bi ponovio Ramu u Uskoplju.
Da se nije umiješao, ne bi bilo muslimanskog Starog Viteza.
Niti bi muslimani pobili na spavanju tolike hr.zapovjednike.
Tko je snimio/režirao pad Starog Mosta?
Oni su njih (Lord Owen) doslovce nagovarali da preuzmu Središnju Bosnu kao nadoknadu za Istočnu.
A mudžahedine (većinu s UK domovnicama), baš i nije bilo potrebno previše nagovarati.
Oni su prijetili Invincibleom (nosačem aviona).
Kanada je tvrdila da je ratovala s RH u Medačkom džepu (ali naknadno tek), većina Commonwealtha je na nas gledala kao na lokalne Irce.

Htjeli su poslati specijalce na Dinaru i Kupres prije Oluje.
"Da se ne ponovi Srebrenica".
Preporučam knjigu;
https://www.amazon.co.uk/Unfinest-Hour- ... nce%201938.
Možda ju negdje imam i u e-formatu.

Prokleto anglosaksonsko smeće. Sjeme im se zatrlo. Pljuc *** pjegava.

Jugoslavije ok, svejedno. Pomogli bi RS koliko toliko. Ako bi Jugoslavija napala u istočnoj Slavoniji, HV bi morala premještati snage tamo i samim tim više ne bi bilo napredovanja prema Banja Luci.

TRANSKRIPT VRHOVNOG SAVJETA OBRANE SRJ Milošević: Čim je zapucalo, ovi iz Krajine pobjegli su kao zečevi

Tjedan dana nakon završetka operacije Oluja, kojom je zapravo slomljena secesionistička pobuna dijela Srba u Hrvatskoj (ostalo je još neriješeno pitanje okupiranog dijela Podunavlja i Baranje, ali je Hrvatska od međunarodne zajednice dobila garancije da će se to riješiti mirnim putem), u Beogradu je 14. kolovoza 1995. godine održana sjednica Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije na kojoj su analizirani razlozi “pada Republike Srpske Krajine”.

Prvu analizu poraza u Oluji dao je načelnik Obavještajne uprave Vojske Jugoslavije general Branko Krga, rodom iz Daruvara, rekavši da su vanjski čimbenici u tom brzom slomu odigrali važnu ulogu.

- Glavni vanjski uvjet agresije Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu ogleda se u ostvarivanju geopolitičkih, ekonomskih, vjerskih i drugih razloga SAD-a i Njemačke, čime je Hrvatska u startu dobila prednost u odnosu na Republiku Srpsku Krajinu.

No, iako je počeo s vanjskim faktorima, ipak je rekao kako uzrok brzog sloma “Vojske Republike Srpske Krajine leži u činjenici da je političko rukovodstvo RSK dulje vrijeme bilo opterećeno borbom za vlast i brzim bogaćenjem, tako da nije dovoljnu pažnju posvećivalo pripremi zemlje i naroda za obranu”. “Slabo je procijenilo situaciju, nerazumno se odnosilo prema nekim mirovnim inicijativama slušajući rukovodstvo s Pala i neke inozemne savjetnike”, rekao je Krga, ne precizirajući na koje savjetnike pritom misli.

Zanimljivo je da Krga spominje kako “nije isključeno da je protiv Srba” hrvatska strana upotrijebila i “psihotronsko oružje”. Krga smatra da je iseljavanjem 250 tisuća ljudi “srpski etnički prostor potisnut na istok za 50 do 70 kilometara”.

Prema njegovim riječima, razbijanjem srpske Vojske Krajine Hrvatska je oslobodila respektirajuće snage koje već angažira protiv Republike Srpske, a ubrzo to može činiti i u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu te s prostora Dubrovnika prema Prevlaci. To bi moglo neposredno negativno utjecati na sigurnost SRJ, rekao je.

Nadalje, Krga izvještava Slobodana Miloševića da je opcija rata realna te da Hrvatska na krilima posljednjih uspjeha “pokazuje agresivne namjere, posebno prema istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu”, istodobno navodeći da je HV na tom području grupirao 35 tisuća vojnika, no da je interes SRJ da to područje “ostane pod kontrolom Srba i UN-a”.

“Za sada nema nikakvog dokaza da bi se Hrvatska i njezini vanjski mentori zadovoljili izbijanjem na avnojevske granice. Više činjenica ukazuje na to da neki centri moći na Zapadu preko Hrvatske žele isprovocirati uvlačenje SRJ u rat u cilju njezina diskreditiranja kao faktora mira. Sve te provokacije treba obavezno izbjeći”, predlaže Krga.

General Aleksandar Dimitrijević iz Uprave bezbednosti VJ kaže kako pod svaku cijenu treba izbjeći uvlačenje SRJ u rat. Očito je iz svih izlaganja da je to bio prioritet. Naime, Dimitrijević smatra kako bi eventualno uključivanje SRJ u rat izvan njezina teritorija nesumnjivo predstavljalo veliki rizik iz više razloga. (...) “Jastrebovi NATO-a lako bi se izborili za masovnu upotrebu avijacije za djelovanje po ciljevima u SRJ. Strani poticatelji albanskih i muslimanskih secesionista zahtijevali bi od njih da započnu oružanu borbu. Najzad, hrvatsko-muslimanska koalicija bila bi veoma ohrabrena da krene u stratešku ofenzivu protiv Republike Srpske i srpske Krajine, a eventualni uspjeh mogao bi je čak potaknuti da napadne i SRJ. U cjelini gledano, ugroženost sigurnosti SRJ bila bi maksimalna, a za posljedicu bi, najvjerojatnije, imala slamanje srpskog nacionalnog bića i uništenje SRJ.”

Ovo izlaganje najbolje oslikava očigledan strah koji je zavladao u Beogradu nakon Oluje te se vidi kako je Miloševićevu vodstvu kad gubi na međunarodnom planu.

Dimitrijević navodi kako je “nizak moral vojnika Slavonsko-baranjskog korpusa i stanovništva u zoni njegove odgovornosti” i to trenutno predstavlja “najveću opasnost za uvlačenje SRJ u rat izvan njenih granica”. Dimitrijević navodi daljnju dilemu vodstva SRJ ako hrvatska strana povede vojnu akciju u Podunavlju te kaže kako bi HV mogao “tući i mostove na Dunavu”, čime bi “SRJ bila dovedena u iskušenje: ako ne odgovori, bila bi ponižena, što bi bio argument ekstremističkim snagama, a ako odgovori, to bi značilo uključivanje u rat”. Zato je, nastavlja Dimitrijević, prijeko i hitno potrebno “da sve državne i civilne strukture na prostoru istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema učine sve da se prekinu podjele, spriječi napuštanje prostora i podigne moral stanovništva i boraca”.

Nakon toga general Blagoje Kovačević dao je prijedlog djelovanja kojim bi se spriječio pad Podunavlja te izbjegao direktni angažman Vojske SRJ u ratu u Hrvatskoj: “Koordiniranim mjerama državnih organa i Vojske Jugoslavije treba podići sposobnost 11. korpusa i naroda u zapadnom Srijemu i istočnoj Slavoniji i Baranji za samostalnu uspješnu obranu i nanošenje neprihvatljivih gubitaka hrvatskoj vojsci”. Kovačević nadalje predlaže “intenziviranje psihološko-propagandnog djelovanja s težištem na zapadnim prostorima prethodne Jugoslavije”, ali i “sprečavanje pogubnog djelovanja neprijateljske propagande”.

O padu Krajine govori kao “o jednoj poražavajućoj i ponižavajućoj situaciji” - “da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina praktički završila kao naoružavanje hrvatske vojske”, ljutio se Milošević.

“Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani odbija se plan (Z4, op. a.),a na drugoj se odbija da se brani!?”

“Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, bez čak stvorenog kontakta s hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, tko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bijegu, zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bijegu sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!

Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u okolnostima kada su imali sve uvjete da se brane, izazove egzodus.”

Milošević poentira: “Sada to treba biti razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije s kojih su oni utekli kao zečevi?!”

“Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin (...) jer po svim izvještajima, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer, oni su naredili - bijeg! (...) Sada se mi trebamo uvlačiti u jednu situaciju (...) kao da je nama stalo više do tog teritorija nego onima koji su imali sve uvjete da se brane, a odlučili su pobjeći!” zaključio je ljutiti Milošević.

Šteta što i Podunavlje nismo usput nekako riješili, tad bi stvarno imali otvorene ruke u BiH. Mogli bi ih ganjat do Drine.

Inače čisto ovako jedna ideja, da je Tuđman došao u Dayton 1995. I rekao Hrvati iznose 25-33% BiH i pripajaju Hrvatskoj a neka Srbi i Bošnje ostanu u BiH i dogovaraju se.

Što mislite o toj ideji?

Mi bi to svakako mogli tražiti kao ratni pobjednik a takav status bi nam odgovarao, podebljana kifla, nema Srbije preko Drine a nema ni đamahirije. Srbi i Mujage bi se u toj smanjenoj Bih glodali dovijeka a mi bi podržavali slabiji stranu da se Država očuva...

Sjećam se da je bila vojska u istočnoj Slavoniji, ali zar bi dvije brigade ratovale sa Srbijom? Njihov zadatak je eventualno bio izdržati dovoljno dugo dok ne dođe pojačanje.

Ali ok, Cehin odgovor sa nedostatkom goriva ima smisla.

Pa e.
Još su poslije rata organizirali vojne vježbe u kojima su rušili kapelicu Sebešiću (bio video na yt, ali ga više nema).
Gamad.

Šteta što i Podunavlje nismo usput nekako riješili, tad bi stvarno imali otvorene ruke u BiH. Mogli bi ih ganjat do Drine.
Inače čisto ovako jedna ideja, da je Tuđman došao u Dayton 1995. I rekao Hrvati iznose 25-33% BiH i pripajaju Hrvatskoj a neka Srbi i Bošnje ostanu u BiH i dogovaraju se.
Što mislite o toj ideji?
Mi bi to svakako mogli tražiti kao ratni pobjednik a takav status bi nam odgovarao, podebljana kifla, nema Srbije preko Drine a nema ni đamahirije. Srbi i Mujage bi se u toj smanjenoj Bih glodali dovijeka a mi bi podržavali slabiji stranu da se Država očuva...

Lako je sjedit sada u kući i drkat na Hrvatsku do Drine, samo da se možeš Srbima rugat po općilištima. No za to bi ginuli mladi momci i na kraju opet nemaš taj teritorij sa čim naselit.

Bitno da u 2020-ima sa prijateljskom britanskom vojskom vježbamo obranu Knina od potencijalnog agresora.

Jedino je promjena stalna.