Kao prvo Nisam mogo sve procitat sta je ovde napisano pao da se izvinem ako nesto ponovim.

Istina je da su Muslimani (ABiH) zauzimali opcinu po opcinu a Hrvati su veoma naivno to gledali lokalno.
Kad su protjerani ono malo Hrvata iz Visokog, mi u Kraljevoj Sutjesi (kazem sutjeska a ne kakanj jer su Hrvati uvjek bili grupirani oko Sutjeske) smo mislili ach nemogu nama doc.
Kad su Hrvati iz Sutjeske (i okoline naravno) protjerani i u Vares dosli, Varesaci nisu htjeli tjerat "svoje muslimane", a Sutjescani/Kakanjci su im govorili doma izdat ce vas spijuniraju vas samo. Tako je i bilo.
Da se vratim na Sutjeske krajeve, treba rec da su hrvati tamo sami sebi zabili noz u nogu (nebi ucjenjivo nikoga ali bio sam znam). Kad je HVO poslo oruzje za "HVO Kakanj" oni su prodali Muslimanima. Bio sam tu kad je dovucen kamion u njemu su bile rucne granate zasute jabukama i tako je dovucen u kakanj a (necu da kazem imena uglavnom lopovi koji su """vodili""" HVO kakanj) su ga prodali muslimanima, i onda su hodali po Hrvatskim selima i ljudima otimali lovacke puske "za odbranu domova". To sam dozivijo sa tim rucnim ali tako je bilo iigurno sa drugimoruzjem. Jer znam da Mi kao nismo imali oruzja kad u cuvani rovovi momci su hodali sa po pet metaka u puski. Varesaci (HVO) je kakanjcima doso u pomoc nazalost kasno kad je doneseno oruzje cak su za ne malo prostora vraceni Muslimani ali gubitci su bili preveliki a logistika je vec bila propala.
Tako su Sutjescani sa jedne strane se vec povlacili a sa drugi vracali svoja sela.

U glavnom bilo je tako da su Hrvati bili stvrano nemocni, puno zbog svoje krivice ali naravno i zbog toga da su bili enklava.
Pokuso sam o skratit ima tu jos prica kao prva crta na slapnici pa do zandje crte u poljanima i ratnju.

U Varesu kako se sjecam nisu nas bas srdacno prihvatili i nisu nas poslusali da istjeraju svoje Hrvate istina puno Kakanjski Hrvata je islo tada u osvetu ali toje bilo pojedinacno stupni do ne pada u tu rubriku. Stupni do je bio vojna baza. ABiH je imala mnogo vojnika tude i pomisljali su odatle izvrsit prvi napad svakako da je zbg blizini varesu bio i dobar polozaj za granatiranje Varesa cega su se Hrvati bojali (licno mislim da nebi ABiH granatirala Vares).
Ti tako zvani pobijeni civili sta da vam kazem ko radi za vojsku i nalazi se u vojarnoj nemoze se rec da je civilista.
Jel vojni kuhar vojnik ili civilista??? Svega Civila pobijeni je bilo mozda 5-6 sigurno ne vise garantujem. Sad glupo zvuci ali odobravam to kad se sjetim kako su nam starc koji nisu mogli bjezat klali po sutjesci i okolini e pa ko nebi onda poslje bitke za stupni do im vratio??? Ovaj Video potvrduje sto vam pricam ali slobodno mi vjerujte: http://www.youtube.com/watch?v=2sLPQHPk ... re=related (slobodno premotajte malo dok pokazu stupni do i zasto je HVO napao to "selo")

Poslje kad je ABiH napao Vares muslimani su klali sve redom i one hrvatima koji su in cuvali osvete kakanjaca su spremili sacekusu. Znam jedan slucaj gdje su dva momka cuvali selo td su in Muslimani pozvali do sebe kad su ta dva momka stigla tamo zaklani su i onda je ABiH to selo popalilo i civile poklali pola sela nije uspjelo ni pobjec. Kad je HVO odlucio se povuc zasto neznam nama nisu govorili zasto sta radimo. Tada su Srbi dosli molili Hrvate da ostaneu nudili naoruzanje minobacace i puno toga da se Hrvati brane, a i do tle je preko srpske teritorije stizala pomoc za HVO u Vares. Kakanjski hrvati su tako preko Srpske teritorije stigli do Hercegovine a Varesaci su se povukl u Kiseljak. Moji su podjeljeni jedni tamo jedni vamo. Za mene se rat tu zavrsio.

U glavnom ABiH je na tom podrucju bila jaca ali svakako nisu bilo premocni i Vares se mogao odbranit ali to nije bilo u interesu hrvata izvan Varesa. ABiH su se osjecali nadmocni nad Hrvatima tog kraja i tako su napadali gdje su stigli.

Cini mi se da sam zapleo ovo nadam se da je razmno od sad cu pisat manje ali jasnije clankove.

DarthCroat brate sjecam se kamenovanja konvoja mozda sam te i vidio. Ma UN je radio za pare i sve su Muslimani njima to naplatili da im provalce vojnike a ti to su odtrcali u sumu su uhvaceni zivi bas kod vojarne. I opet nikad niko te UNPROFORce nije prijavio ili bilo sta.

Jesi li i ti bio sa nama kada smo ih kamenovali ?

Ma svi smo bili djeca,ne znam jeli bio tko stariji od 15 god.
Ja sam bio u onoj grupi iznad tunela prema Ponikvama,što smo gurnuli onaj veliki kamen koji je pao na kamion i smrsko prednji kraj.

Ma znali smo mi često kod kamenoloma kamenovati,ali taj dan smo baš bili pritjerali sjebali smo im cjeli kamion. ali najbolji su bili oni đipovi sa ceradama i plastificiranim prozorima sa strane,baciš kamen a on se samo odbije.

Jednom je gamad unproforska trčala za nama,a kako sam bio najsporiji i brzo se umorio,pa sam se sakrio u groblje. a oni produžili za ovima što su bili brži.

bravo dečki

taj UN osim narkomanijom ničim se pametnim nije bavio niti u hrv niti u bih.

Pa mnoge Bošnjakinje navodno su tjekom rata bile silovane od Četnika,da bi na kraju ta djeca bila tamnoputa,te bi se ispostavilo da nisu nikakav produkt silovanja,nego produkt najstarijeg zanata ponude i potražnje. pa su tako UN-ovci i tu ostavili svoj doprinos.

Neću tvrditi da je to istina,ali navodno,kada je nastupila velika glad kod našega cvijeća,UN-ovci su za litar ulja ili kg.biljne mrsi,mogli priuštiti sebi i Alijnu kćer da su je poželjeli.

Naravno,poslije je mnogo lakše bilo reć,,silov'o me Četnik''nego,,opalio me UN-ovac za litru zejtina''

Pa UN trupe su u Srebrenicu svercali oruzje muslimanima, podsjetili ste me na to, Srbi su redovito u kamionima UN-a pronalazili streljivo sakriveno ispod hrane, to sam vise puta vidio na snimkama srpske tv odnosno svi smo mogli vidjeti na Slikom na sliku, dobro se sjecam par takvih snimaka, ali UN vojnici se redovito prave blesavi kao njima je to neko podvalio.

Pretpostavljam da je "neko" od odgovornih UN casnika, generala, djelatnika, bio na platnom spisku arapskih zemalja. Ne vidim drugo objasnjenje takve pristranosti u BiH.

Već smo negdje pisali o tome,UN je za lovu sve radio.Kalašnjikov sam dobio izvučen iz vreće brašna...

Nismo mi bili kod kamenoloma meni je rodo bio u ponikvi pa smo tamo kod one rampe HVOa djeca kamenuju kolonu unprofora ako im nedaju sladkisa ili neceg za pojest. a dok HVO otovri rampu i sve to ovi sipaju kamenjem. Sjecam se kad su neki doli na ideju da UNPROFORU ukradu dzjip haha ispalo je smjesno mozda si cuo o tome. a sjecam se kad je smo ili do baze unrpofora jednom tamo i stacemo nedaju nam niat slatko nicega mi nagovorimo rodaka da se uvuce u onu bbodljikavu zicu. Ako se sjecas i ako si bio tamo a za one koji neznajo samo kolika je gamad UNPROFR bio:
Imali su normalno bazu zagradeno zicnom ogradom a svana ispred ograde su stavili bodljikavu zicu, omotali i u sredinu pometali naradze tako da smo nagovarali ove male klince da nam vade i moj brat je jednom se zavuko imo je tada 5 godina po naradzu i svu majicu pocjepo nabo se na onoj bodljikavoj zici krvario pomalo i dode jedna plavusa unproforka dobra uh i izvuce ga dala mu kesicu oni M&M bombona i naradze ponjeo sa sobom a ona kurva nije mu dala da ponese bombone nego morao je jesto prednama nije mu dala da podjeli snama nego mi gledali on jeo.
Bas me interesuje koje si godite i koga znas iz Varesa (ja sam bio tamo izbjeglica), kuda i kako si dalje otiso iz varesa?? Javi na pp

on nije musliman i rajic ga je smijenio kad su poceli sukobi

za tog negdje procitah da mu je zena srpkinja i da je presoa u VRS poslije toga,ovo samo u Bosni ima

MUSLIMANSKO-HRVATSKI RAT U VAREŠU (1)



Piše Željko Ivanković

Nedavno se u prijevodu na hrvatski jezik pojavila knjiga "Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni" s podnaslovom "Vojna povijest 1992.-1994." američkog autora Charlesa R. Shradera. O autoru se iz knjige obavještavamo da je bivši logističar američke vojske, a danas "glasoviti povjesničar na američkim vojnim akademijama". Za pisanje ove knjige, navodi se, autor se koristio transkriptima sudskih postupaka Međunarodnog kaznenog suda u Haagu protiv Blaškića, Kordića i drugih optuženika iz središnje Bosne. Nas, dakako, zanima prije svega ono što se u ovoj knjizi odnosi na Vareš u ratnim godinama 1992.-1994.

Početna je autorova tvrdnja da je muslimansko vodstvo u Sarajevu još 1992. godine donijelo "strategijsku odluku o pokretanju rata protiv Hrvata zato što su oni bili slabiji od Srba" i stoga su glavni udari, dakako, morali ići prema središnjoj Bosni, gdje je trebalo naseliti muslimanske izbjeglice iz istočne Bosne i Posavine i pripremiti se za rat protiv Srba.

Vareš je, čitamo u dijelu knjige koji govori o ustroju sučeljenih snaga, bio jedno od mjesta u Operativnoj zoni HVO-a Srednja Bosna, tj. u Trećoj operativnoj zoni, zajedno s Travnikom, Novim Travnikom, Vitezom, Busovačom, Kiseljakom, Zenicom, Kaknjom, Žepčem, Zavidovićima i Sarajevom. Zapovjednik te zone bio je Tihomir Blaškić. Vareška se brigada zvala "Bobovac", a zapovjednik joj je bio Emil Harah i organizacijski je pripadala Operativnoj grupi 2 (Kiseljak). Po završetku rata između Hrvata i Muslimana u veljači 1994. godine brigada "Bobovac" iz Vareša postat će 96. pukovnija nove muslimansko-hrvatske federacije. Sve to piše Shrader govoreći o organizaciji vojski prije nego će one ući u izravni ratni sukob.

Pišući o ulozi vojne policije i postrojbi za posebne namjene kod HVO-a Shrader, među ostalim, spominje kako te postrojbe nisu bile pod Blaškićevim zapovjedništvom i nisu uopće bile pod čvrstim nadzorom. Tako se spominje i priznanje zapovjednika brigade "Bobovac" u Varešu Borivoja Malbašića "da ne može izdati nikakvu naredbu Zvonku Dužnoviću, radikalu, zapovjedniku lokalne postrojbe Vojne policije HVO-a iako mu je bio nadređen", što u Haagu svjedoči Ekrem Mahmutović, Musliman iz Stupnog Dola, na suđenju Kordiću i Čerkezu 3. prosinca 1998. Mahmutović je inače, čitamo, bio u to doba kapetan prve klase u Armiji RBiH i zapovijedao je snagama TO-a u Varešu, te je s tog mjesta često kontaktirao s vlastima HVO-a u Varešu.

Govoreći o kriminalnom nasilju nad ljudima i imovinom, autor spominje paramilitarne i hrvatske i muslimanske skupine. Među njima spominje i, za ono što će se poslije u Varešu dogoditi, po zlu poznate "Maturice" i "Apostole" koje je nadzirao Ivica Rajić, alias Viktor Andrić s područja Kiseljaka.

Uvodeći nas u ono što slijedi, autor navodi da svi elementi ukazuju od početka na postojanje strategijskog ofenzivnog plana Armije BiH da se preuzme kontrola nad komunikacijskim pravcima sjever – jug kroz srednjobosanske enklave bosanskih Hrvata; da se preuzme kontrola nad vojnoindustrijskim postrojenjima u srednjoj Bosni kako bi se osposobili za rat protiv Srba; da se hrvatske enklave opkole, iscjepkaju i najposlije likvidiraju. Takav je plan, misli autor, mogao biti razrađen jedino u Glavnom stožeru ABiH pod rukovodstvom Sefera Halilovića, čiji su suradnici već ranije planirali smještaj muslimanskih izbjeglica u Kiseljak, Busovaču, Vitez i Vareš, a za što potvrdu nalazi i u Halilovićevoj knjizi "Lukava strategija".

A onda autor prelazi na agresivne akcije ABiH u travnju 1993. prema Travniku, Novom Travniku, Žepču, Zavidovićima, Novom Šeheru, za vrijeme kojih je, unatoč poraslim napetostima i čestim puškaranjima, stanje između HVO-a i ABiH u Sarajevu i Varešu ostalo relativno mirno. Autor kaže da je Vareš "barem na trenutak za ABiH ostao, kao što je Zeko i predvidio, 'pretvrd orah'" (Ivica Zeko je brigadir HVO i svjedok u Haagu na suđenju Tihomiru Blaškiću), a onda citira izvješće Stožera Trećeg korpusa u kojem se kaže: "Postrojbe ABiH u području Vareša povećale su borbenu pripravnost, ustvrdivši kako je HVO ojačao obranu Vareša i Kiseljaka te u nekoliko incidenata izazivao muslimanske snage."

U to doba Blaškić misli da Armija BiH namjerava povezati svoje snage na crti Konjic – Gornji Vakuf – Bugojno sa snagama na području Visoko – Kakanj i Zenica, te tako potpuno odsjeći i blokirati Hrvate u Kaknju, Varešu i Žepču. O tome svjedoči njegovo izvješće o stanju u Operativnoj zoni srednja Bosna od 7. svibnja 1993. Potom će uslijediti pad Travnika, napad na Novi Travnik, a onda i muslimanske ofenzive u srpnju-kolovozu 1993. na područje Vitez – Busovača, Kiseljak, pad Fojnice, napad na Žepče, Zavidoviće, Novi Šeher, da bi u operacijama od rujna 1993. do veljače 1994. godine na red došao i Vareš.

MUSLIMANSKO-HRVATSKI RAT U VAREŠU (2)



Piše Željko Ivanković

Shrader Vareš kao rudarsko (krom, željezo, cink) i metaloprerađivačko središte i "gradić u uskoj dolini" smješta "dvadesetak kilometara sjeverno od Sarajeva na glavnoj cesti od Breze za Tuzlu"! Iznenađuje nas njegovo nepoznavanje razmjera (udaljenosti) koje može pročitati i na najobičnijoj zemljopisnoj karti, ali ostavljamo to postrani kao i njegovo neznanje o Gruziji, koju po broju stanovništva uspoređuje s BiH iz 1991. godine (nastranu i to što prevoditelj Gruziju ostavlja/prevodi kao Georgija?!).

Autor će reći da su vareški i Hrvati i Muslimani održavali sa Srbima dobre odnose, a kroz grad se odvijao veoma živ krijumčarski promet roba i ljudi. Autor krivi muslimanski prognanički val zbog kojeg je HVO početkom listopada preuzeo kontrolu nad gradom. ABiH je 22. listopada zauzela selo Kopljari kako bi povezala tri muslimanska sela u tom području i otvorila "prolaz u džep kroz koridor pod muslimanskim nadzorom". U fusnoti čitamo, prema svjedočenju sir Martina Garroda, general pukovnika i zapovjednika Britanskih kraljevskih marinaca, kako je selo uništeno u napadu koji je počeo u 17 sati i 30 minuta, ali i to da je ECMM (Promatračka misija Europske zajednice, regionalni ured u Zenici) "kasnije tvrdio kako se ništa nije dogodilo".

A onda slijedi ono najvažnije: svjedočenje o Stupnom Dolu, kriminalu i padu Vareša. U to doba, listopada 1993. godine, Stupni Do brani postrojba TO kojom zapovijeda Avdo Zubača naoružana s trideset pušaka i minobacačem kalibra 60 mm, premda su, prema jednom svjedočenju, tih dana mogli u selu biti i dijelovi postrojbe za posebne namjene "Laste" iz Dabravina (u knjizi stoji Dubrovine?!).

A kad je 21. listopada u Vareš pristigla postrojba HVO-a s dvije stotine ljudi iz Kiseljaka i Kaknja, kaže se u knjizi, "muslimansko ratno predsjedništvo naredilo je evakuaciju civilnog stanovništva iz Stupnog Dola". Ipak, većina je stanovništva odbila evakuaciju i ostala u selu. Sutradan je ta tek pristigla postrojba HVO-a, kaže se, zakrabuljena, napala Stupni Do i otada tri dana nitko (ni UNPROFOR ni promatrači) nije mogao ući u selo i provjeriti tvrdnje o učinjenim grozotama. U fusnoti se kaže da je tadašnji zapovjednik brigade "Bobovac" Emil Harah 24. listopada spriječio očevid. A već sutradan je zapovjedništvo od Haraha preuzeo Krešimir Božić. Tek je 27. listopada UNPROFOR uspio ući u Stupni Do i tamo je našao dvadeset leševa. Poslije je Armija BiH tvrdila, kaže se, da je HVO masakrirao više od 80 od ukupno 260 žitelja sela. Ivica Rajić, zapovjednik Druge operativne grupe Operativne zone Srednja Bosna, preuzeo je odgovornost za napad na selo, a zapovjednik brigade "Bobovac" Krešimir Božić izjavio da su obje strane imale oko 40 mrtvih, uglavnom vojnika. Izvori UN-a spekulirali su da je to učinjeno kao odmazda za napad na Kopijare (u knjizi se kaže Kopljari), a autor nudi i još jedan razlog. Naime, kroz selo je vodio glavni pristup teritoriju pod kontrolom vojske bosanskih Srba, pa je ono bilo važno središte za krijumčarenje različitih roba. Zapovjednik TO-a Ekrem Mahmutović kaže da su se seljani Stupnog Dola, premda su plaćali određene pristojbe HVO-u, ipak trgovinom uspjeli dobrano obogatiti, a kad su Hrvati početkom listopada tražili povećanje postotka pristojbi oni su to odbili. Napad koji je uslijedio, kaže se, nije bila službena akcija HVO-a, nego kriminalnih skupina pod vodstvom Ivice Rajića, ogrezlog u krijumčarenju na crnom tržištu. Njegova je akcija trebala biti "lekcija Muslimanima". Zbog toga su, kaže se u knjizi, general Petković i Mate Boban sredinom prosinca smijenili Rajića.

Autor smatra kako su događaji u Stupnom Dolu bili "dugo očekivana isprika" za planiranu operaciju protiv HVO-a Vareš. Koordinacijski centar ECMM-a u Travniku javlja da su 2. studenoga vareške ulice puste, a vojnici HVO-a "nervozni i gotovo u panici". Trećega se studenoga i HVO povlači u pravcu Daštanskog, muslimanski zatočenici su oslobođeni, a zapaljen je stožer Brigade. "Ulazeći u Vareš, muslimanske postrojbe, posebice dijelovi 7. muslimanske motorizirane brigade, kao u nekom orgijanju, izgubile su svaku kontrolu i prepustile se pljački i neobuzdanom uništavanju." Četvrti studenoga ABiH drži pod nadzorom Vareš povezavši tako svoj Drugi, Treći, Četvrti i Šesti korpus.

U prilozima još čitamo sumaran pregled borbenog rasporeda HVO-a Operativne zone Srednja Bosna gdje se za postrojbu "Bobovac" sa sjedištem u Ponikvama/Varešu kaže da je vode od veljače 1993. Emil Harah, od listopada Krešimir Božić, a od siječnja 1994. Borivoje Malbašić, da ima tri bojne, da je razbijena u studenome 1993., te da su ostaci (oko 700 ljudi) razmješteni oko Daštanskog. Za 322. brdsko-planinsku brigadu, poznatu i kao Vareška brigada, unutar sastava Trećeg korpusa ABiH, čiji je zapovjednik Zijad Kamenjaš, kaže se da je formirana u siječnju 1994.


Izvor:
http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/ ... oj_114.htm
http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/ ... 115_05.htm

Kakanj, i Vares su relativno blizu jedan drugoga.
Nikako mi nije jasno da su oba dva grada za tako
malo vremena i kratki borbi predati takozvanoj Armiji BiH.
A, narod prognan.

Realno, nikako se nisu molgli braniti. Totalno odvojeni od ostatka hrvatskog korpusa. Okruzeni sa nekoliko stotina tisuca onakvih.

Pojašnjeno je gore kako se to desilo, ali najveći problem Vareša i Kaknja tada je bilo nepostojanje prometne infrastrukture. Tek za vrijeme rata je izgrađen put preko Bobovca iz Vareša za Kraljevu sutjesku.

A gledano čisto tehnički narod nije prognan već je sam otišao. A da nije otišao bh. hrvati bi imali svoju "Srebrenicu".

Isti slucaj si imamo i sa Zepcem, ako ne i gori, ali uvjek valjda ima nacina.
Mada, ovo je vise bilo kao pitanje, jer vjerujem da su tu bile dvije brigade stacionirane.

sorry, brzopleto od mene, ipak cu prvo sve procitati.
hvala.

Dvije brigade protiv nekoliko korpusa...

Nažalost (po hrvate iz vareša) je što vojna suradnja nije sa srbima imala onaj nivo koji je imao šverc...

P.S. Nema problema. Pojašnjanej ti je dao forumaš Bobovac, a ja se s njim slažem. dosta toga se događalo u Varešu prije i nakon pada samog vareša. kako mi reče jedan od sudionika tih zbivanja bilo je nešto i prije, ali i poslije stupnog dola. a već sam se dogovorio s njim da mi sve ispriča, samo moram naći vremena da skoknem do njega...

Nadam se da ces i nama prepricati to sto saznas..
Takodjer sam primjetio nesto sto je Ministar napisao, a sto je 100% tocno, naime nepisao je



ovo je zaista tocno, i za napade koje su cinili na hrvatska mjesta, i posebno za cekanje Hrvata da se to desi
i samim tim , izgube bitku unaprijed.

Prvo, što se tiče 2 brigade. Ne znam točne podatke za varešku brigadu ali kakanjska brigada HVO "Kotromanić" je to bila samo na papiru, jer je to bila zapravo jedna ojačana bojna od 800 vojnika. Što je velika sramota, da nisu mogli ustrojiti brigadu od bar 2000 ljudi, a prijavljeno je bilo i spremno da stupi u redove te brigade preko 3500 vojnosposobnih hrvata sa područja općine Kakanj. Jednostavno, nije bilo oružja.
Šteta jer, kad je već Kakanj bio otpisan, barem se mogla kasnije ustrojiti jedna jaka brigada, pa slati na druga ratišta, ali eto, biće da je nekomu i bio cilj da nas ne drži na okupu.

Što se tiče Stupnog Dola, dakako da osvajanje njega od strane HVO-a nije bio razlog za početak sukoba u općini Vareš iz jednostavnog razloga što je napad na Vareš počeo prije. Muslimani su napali i zauzeli par sela prema Kaknju, Kopljare, neke uzvisine, izvršili masakr u tom selu poklali mislim nekih desetak civila. Stupni Do je došao kasnije na red, osvojen je jer je čisto značajan sa vojnog gledišta, nalazi se na uzvisini koja dominira važnom prometnicom Vareš-Breza, prava kost u grlu. Morao se zauzeti, a da li je to urađeno ljudski ili neljudski, to je već... jbg... pretjeralo se.
Eventualno, veliki medijski značaj koji su pridavali Stupnom dolu je mogao imati utjecaja na pokretanje Tuzlanskog korpusa, koji je do tada bio uglavnom neaktivan na crtama prema Varešu, ali to je samo moja pretpostavka.

ruzno je to procitati, da su fakticki na samom pocetku tada jos sukoba, jer pravi rat nije izbio
oni vec pocinili pokolj u tom selu pokraj Kaknja..Otkud im vec tad tolika mrznja prema Hrvatima, Bog sam zna..

Ma nije, Kopljari su općina Vareš.
Napisao sam "par sela prema Kaknju" znači, par sela kod Vareša u pravcu Kaknja, u stvari na granici općina jbg... hajd nebitno.
Uglavnom, evo što u Wikipediji piše o tomu i uglavnom je sve točno osim što je zadnja rečenica pretjerana:

Opći napad postrojbi Armije BiH na varešku općinu počeo je 18. listopada 1993. godine i to iz pravca Breze, Visokog, Kaknja i Zenice. Pada važna kota Liješnica. Sutradan postrojbe Armije BiH zauzimaju hrvatsko selo Kopijari, kojeg potpuno pljačkaju i spaljuju, u njemu je ubijeno šest civila, medu njima jedan dječak. Poginulo je i više vojnika HVO-a, ali zapovjednici Armije BiH ne dopuštaju da se izvuku njihovi leševi i dostojno pokopaju. Jedan UNPROFOR-ov vod bio je spriječen da uđe u Kopijare, izvijestili su vojni promatrači UN-a. Zauzimanjem kote Liješnica i sela Kopijari otvoren je put vojnim snagama Armije BiH prema Varešu. U Stupnom Dolu se koncentriraju elitne postrojbe bošnjačke vojske i mnoštvo minobacača, topova i ostalog naoružanja Armije BiH.

ne znam jesam li u pravu, ali kad su ljudi iz kaknja došli u vareš nitko od njih nije htio na crtu (barem sam ja tako upoznat, pa me ispravi ako se ne varam). nekoliko su puta pokušali samoinicijativno ići prema hercegovini preko srpske teritorije, ali nisu uspjeli dok konačno nije organiziran konvoj. sjećam se priče da su mojim ujacima neki mostarci rekli kako je kod nas još uvjek mala jugoslavija, koji je nama ku... u varešu?!


na Bogošu su muslimani već bili ukopani. o tome postoje zapisi na youtubeu. ako upišete prvo ćete naić na video od PLBiH i zločinu HVO-a, ali ima i od HTV-a (ili neki naš tv kanal) snimka.

jel tuzlanski drugi korpus?

čini mi se da je problem hrvata bio malobrojnost i nemogućnost komunikacije (bili smo u enklavama). tako da nismo mogli jedni drugima pomagati ili vršiti konta ofenzive ako ovi napadnu. dakle bilo je čuči i čekaj svoj red.

Pa normalno da nisu htjeli na crtu, koja još budala želi na crtu da pogine? Poglavito nakon što je poslije pada hrvatskog dijela kaknja došlo do uobičajene demoraliziranosti, bezvoljnosti i defetizma. Ljudi prosto nisu znali zašto da ginu i za koga da se bore kad su bili od svih ostavljeni i kada svoju zemlju više ne mogu vojnički da vrate. I kad je jedan Smiljko Šagolj i HTV našao za shodno tek nakon 3-4 dana da u nekom od svojih izvješća uopće i spomene da se gore i pucalo. Hebote, za vrijeme sukoba u kaknju, (circa 5 dana), s koliko smo želje očekivali da nas barem spomenu na TV ili radiju. Isto kao što su spominjali i priloge prenosili o borbama u Travniku, Bugojnu, Žepču itd.
Ali ništa... muk, to je jako loše psihološki djelovalo. Morali smo gledati srpsku TV sa Pala da vidimo slike borbi s terena koje su snimali strane tv ekipe.
Došli smo u Vareš da uvjerenjem da smo od svih izdani i prodani (tada smo to vjerovali a sada to znamo), i kad je već tako šta nas više boli neka stvar za ovaj rat, idemo u Australiju, Kanadu, pizdu materinu... Isto kao i npr Posavljaci nakon pada Posavine. Najmanje što nam je trebalo je da još i kosti u Varešu ostavimo.
Osim toga, u vojnom smislu, ono malo brigade se raspalo. Od oko 800 vojnika pola je bilo izginulo, ranjeno, nestalo, zarobljeno. Nakon nekog vremena došlo je do psihološkog oporavka, onih preostalih 300-400 se toliko koliko-organiziralo i držali su crte na granici općine Vareš prema Kaknju. Da se i htjelo više nije se moglo jer nije bilo oružja a vojnosposobnih je bilo još nekoliko tisuća. Pored toga postojao je i latentni strah Varešaka od naoružavanja Kakanjaca jer kada bi čarobnim štapićem svakome dali oružje i stvorili jaku brigadu onda oni postali dominantni, a zna se, u koga je oružje u toga je i vlast.
Kakanjci su pokušali jednom preći preko srpske teritorije, ali ne u hercegovinu već u Kiseljak. Hercegovina je bila ipak malo daleko. I nisu samoinicijativno već u dogovoru sa srpskim vlastima i lokalnim vlastima Vareša i Kiseljaka (po njih su došli kiseljački autobusi). Odlazak nije realiziran jer srbi nisu htjeli da puste i vojnosposobne muškarce već samo žene i djecu a to nije nikome odgovaralo - ni Kakanjcima koji su željeli da idu, ni Kiseljačanima koji time ne bi dobili 4000 vojnika već samo gladna usta žena i djece, a bome ni Varešacima, jer koji bi to kaos nastao da je 4000 muškaraca ostalo u Varešu, bez žena i djece, staraca , s tendencijom da se dočepaju oružja... treba ipak shvatiti neke stvari.


Što se tiče Bogoša, nisam siguran da znam gdje je to, je li to ovo brdo na kojem se nalazi Stupni Do? (hah, evo TRD, tu sam ja proveo 4 mjeseca).




Sa ovoga brda se sasvim lijepo mogao kontrolirati južni prilaz Varešu, uznad uske kotline, kroz koju prolazi cesta Vareš-Breza, odnosno... što je mnogo zahebanije, u prometnom smislu i Tuzla-Zenica.





Što još, ah da - Da, II korpus je Tuzlanski... mada su oni mjenjali brojeve nekih korpusa u pojedinim fazama rata, ali mislim da je Tuzlanski cijelo vrijeme rata ostao II.