Naravno da je, Hrvatima u glavi stoji da je krajina krepala 5.8 kad je HV uletio u Knin ali sama paradržava nije nestala, podunavski dio je nastavio biznis as južual i nije im ni na pamet padalo da će se njih spajati Hrvatskoj.

Oni su bili u glavama sigurni da će to biti Srbija. Po tom su pitanju bili još gori od svoje braće u ostatku “krajine”, unatoč činjenici da su najviše srbovali i da su najgori bili Kninski Srbi.

Čak ni kad je krenula mirna reintegracija oni nisu vjerovali da je to sad kraj. Kad su shvatili to je to dolaze Hrvati nastala je kolektivna bježanija i seljenje.

Ovaj kao Goldstein. Ivo za ustaše i fašiste, ovaj za Srbe.

Nije dobro ni za glavni grad izabrati grad koji lako može pasti.

Osvoje ti glavni grad, to je definicija kapitulacije. Pa ti sad objašnjavaj da nije sve gotovo i da ima još jedan grad 3 puta veći, i podiži moral.

Hercegbosni je glavni grad bio Mostar, no vlada je, s obzirom da je Mostar bio ratna zona, privremeno bila smještena u Grudama.

Također je proglašena u Grudama, no to nema nikakve veze, mogao je i Tuđman na sjednici na Braču proglasiti neovisnost Hrvatske.

Slično su Srbi, iako su imali za glavni grad Sarajevo, efektivno sjedište držali na Palama.

Knin je ustvari bio 3. najveći grad.

Vukovar
Petrinja
pa Knin

Pa ima smisla, ovi u Podunavlju funkcionirali kao dio Srbije, i praktički nije bilo ni fer da oni odlučuju o organizaciji ili obrani kninske krajine.

Oni su bili dio iste paratvorevine jedino po paradoksu da su bili i jedni i drugi dio Hrvatske, koju, paradoksalno, nisu priznavali.

Mogli su komotno proglasiti 2 republike, ko Donjeck i Luhansk, ali bi si onda smanjivali šansu, ionako blisku nuli, za međunarodno priznanje.

Nego, meni se čini da ovima u Kninu nisu Srbijanci dobro objasnili kolike su njihove šanse aneksije Jugoslaviji (ili šanse za međunarodno priznanje). 1991, 1992, 1993, 1994, 1995.

Ovi su sve do ljeta 1995 blebetali o ujedinjenju srpskih zemalja, o ujedinjenju RSK i RS itd.

Nakon što su vjerojatno Miloševiću Amerikanci i Europljani rekli da je autonomija za Krajinu maksimum, to je bila pouzdana informacija koju je diplomacija u Beogradu imala možda već 1994. Odbijati pregovore o reintegraciji u Hrvatsku u zamjenu za autonomiju je od tog trenutka avanturizam.

Ovi iz Beograda, onda jednostavno ovima u Kninu nisu dovoljno dobro objasnili da se NEĆE odvojiti od Hrvatske, i da se bore za što bolji teritorij i što jaču autonomiju na tom teritoriju, ili je to ovima u Kninu rečeno ali su jednostavno ludo odbijali i mislili da oni samo trebaju izdržati još par godina i da će "svijet priznati".

Na drugu stranu, raspad BiH je bio legitimna opcija, čak predlagan od strane međunarodne zajednice u jednom planu (3 republike koje se izjašnjavaju za status nakon 5 godina). No, kada je opstanak BiH definitivno postao favorizirana opcija Amerike (1995), ta informacija se komunicirala prema Mostaru i Banja Luci i koliko god nevoljko, je primljena k znanju.

Gotovo da ne postoji primjer da se netko odcijepio i odvojio u jednom koraku.

Skoro uvijek imaju bar 2 faze. Prva je uspostavljanje priznate autonomije, koju će i protivnik priznati.

Prva faza je borba za definiranje teritorija, unutarnju granicu.
Druga faza je borba za politički status tog teritorija, samostalnost.

u spašavanju BIH ogromnu ulogu su odigrali krajiški Srbi.

zbog njih Hrvatska naprosto nije mogla podržati formalni raspad BIH, i Amerikancima je bilo puno lakše privoliti Tuđmana na opstanak BIH.

Bez krajine u HR, nisam siguran da bi i američki pritisak dao rezultate, je bi 2/3 naroda jasno težili secesiji.

Stvar je u tome da je zaista upitno koliku je kontrolu na terenu imao Slobo. Oni to danas govore i koriste da se izvuku od krivnje u Beogradu za zločine itd.

Međutim RS i RSK pogotovo su bile daleko od Beograda, u ratnom stanju na čitavu teritoriju, povezani tankom pupčanom vrpcom gdje se teško prolazilo.

Zapadnim djelom RS-a i čitavom RSK su doslovno vladali lokalni warlords koji su činili na svoju ruku što su htjeli.

Mislim, slušali su oni i bili apsolutno ovisni od njima ali to je kao i Magarac, tvrdoglavo i kad se ukopa ne možeš ništa.

Nije bez veze Milošević uvodio sankcije svojima, morao je kad su bili divlji i nisu htjeli slušati.

A BiH Hrvati u niti jednom trenutku nisu pokazali 5% takvog neposluha prema Zagrebu, niti je ikada bilo stanja kaosa u Herceg Bosni.

Zagreb je to držao pod čvrtom kontrolom i objasnili su svim vrućim glavama da je odvajanje nerealno.

Drugi problem "krajine" je taj što su njih iskoristili kao inicijalnu kapsulu za potpaljivanje rata, čitav cirkus je započeo zato što su

krajiški Srbi tvrdili da NE MOGU U IKAKVOJ HRVATSKOJ ŽIVJETI i ajde ti sad prodaj foru suživota i neke autonomije u Hrvatskoj.

Postali su žrtva vlastitog ekstremizma.

Ma raspad BiH je potpisao i Alija, pa povukao potpis, bio u par međunarodnih prijedloga itd...

Tuđman nikad nije potpisao promjene granice Hrvatske, dok Alija jest potpisao raspad BiH, pa povukao, da bi kasnije opet potpisao i legalizirao srpsku republiku na pola BiH i defacto raspad u Dejtonu.

Također dobra je i usoredba oblika teritorija. "krajina je bila dugoljasta i 2 dijela i sa tisuću kilometara linije.
Nisu bili naslonjeni na nikog, a prvi Srbijanski urbani centar je Banja Luka, gradić sa jedva 150k stanovnika, udaljen 100k od Krajine i razdvojen planinskim masivima koji su neprohodni.

S druge strane imamo Herceg Bosnu koja ima ravnu ili skoro ravnu granicu s Hrvatskom i naslanja se irektno na 2. najveći populacijski centar

Hrvatske sa debelo preko pola milijuna stanvnika i još pristupom aerodromu i luci odakle smo vam mogli slati što nas je volja.




Nisu šanse imali realno.

Ne smetaj. Ja s weaselom i ostalima pokušavam dublje shvatiti stvari iz naslova, možda otkriti neki novi detalj, neku poveznicu... a do toga sigurno nećemo doći pejstanjem mantri.

Ovo je akademska tema o nečemu prije 30 godina, a ne plitka propagandna tema, uz razmjenu mantri. Te mantre trebaju ljevičarima, koji su labilni Hrvati i kojima trebaju pojednostavljane objašnjenja, a ne nama na ovoj temi. Mi možemo ulaziti u finese i kontroverzne teme koliko god hoćemo, ako nas neka tema zanima.

Katolici vjeruju i da je Isus iz znatiželje napravio izlet u Pakao (sišao nad pakao), a da mi ne možemo razmatrati koje greške je Knin napravio i koja im je bila najbolja strategija, pogotovo u kontekstu učenja vrijednih povijesnih lekcija od toga.

Je li ovo isti episkop Longin kojeg sam viđao u nekim videima iz Krajine, danas vladika za Čikago



U jednom videu iz 1994 ili 1995, gdje blagoslivlja neko proizvedeno vino, skupa s vladom RSK, drži episkop govor i primjetim kako daleko rezerviranije riječi upotrebljava od političara prije njega.

Tako sam primjetio da je govorio da se moli za "ovaj naš cilj koji je dobro poznat", ali ništa eksplicitno, kao da kalkulira što ako Krajina padne.

Da, prvo, to kod HB dolje uopće nije fronta, nego RH koja drži leđa. Isto i za Posavinu i Orašje.

Treba reći i da je prva faza raza u BiH bila fokusirana na Srbe, a zatim na Muslimane, znači nije se istovremeno baš ratovalo protiv 2 protivnika, pa su mnoge linije mirovale nakon što bi se stabilizirale.

Drž' se teme Nikakav izlet se nije desio.


U svim zaglavljima dokumenata HB lijepo stoji i Bosna i Hercegovina. Mudro se držalo nekog međunarodno priznatog okvira. U Hercegovini je vjerujem bilo puno zagovaratelja ideji pripojenja Hrvatskoj, ali ostali krajevi BiH pod kontrolom HVO su bili korigirajući čimbenik i odigrali povijesnu ulogu. Da smo nestali sa tog područja, sve bi se drugačije odigralo.

potpisao je alija i kutiljera, taj se svako malo potpisao i povukao.

da, bila je realna opcija, ali su Amerikanci preokrenuli stvar, međutim TEŠKO da bi preokrenuli da nije bilo Krajine u HR. Time se Tumana moglo i kupiti i ucjeniti.

Ne samo što je RS na jugozapadu bila odvojena planinama od Knina,nego su ih još na sjeveru Sava i Una odvajale od Korduna,Banovine i Zap.Slavonije plus 5. Korpus u Bihaću.

I potez između Knina i Banja Luke je bio izrazito rijetko naseljen,bez većeg naselja koje im je moglo služiti kao mobilizacijska baza.
Drugi krajiški korpus je na jedvite jade uspio skrpati 10-12 tisuća ljudi,i to rastegnut od Kupresa i Bugojna sve do predgrađa Bihaća.

Sigurno ima dosta primjera. Npr. odcjepljenje Slovačke od Mađarske. Osamostaljenje Albanije. No češći su primjeri odcjepljenja već postojeće upravne/savezne jedinice, logično.

Ako bismo povlačili paralele Srbi - Hrvati, tko su pandan Prečanima, Srbima u BiH, Srbima u RH kod Hrvata?

Prečani - Hrvati u BiH (i Vojvodini, Boki Kotorskoj)?
Srbi u RH - Hrvati u RS, u muslimanskim gradovima i potpuno okruženi, u Vojvodini i Boki
Srbi u BiH - Hrvati u FBiH
Srbi u RS - Hrvati HVO teritorija, ex. Herceg-Bosna
Srbi u srpskoj polovici DB - Hrvati u Žepču, Usori

Planiram otvoriti jednu temu o značaju obrane Vukovara, i sto bi se npr moglo dogoditi da je Vukovar lagano pao i bez nekih zrtava (predaja poput muslimanskih gradova u Podrinju), te da nije postao simbol otpora (Vukovar prije rata nije bio simbol nicega, osim možda Jugoslavenstva).

Mudrost ili glupost, upitno je. Srbi nisu htjeli BiH, dobili su RS. Hrvati su htjeli BiH i dobili su FBiH. Svatko je dobio što je želio.

Stvarno mi nije jasno što su Srbi mislili kako na njih MZ gleda, pored toga što su napravili hrpu zločina što ih je dobro potkopalo nisu oni jedina manjina

koja je odrezana komunističkim granicama. Mađari u Slovačkoj su 10 puta bolje spojeni na Mađarsku, velika je kohezija, imaju veliku povijest i utjecaj u Sslovačkoj, slični brojčani udio kao Srbi u RH a nisu dobili ništa, apsolutno ništa, niti je itko pomišljao i išta im nudio.

Oni bi skakali od sreće da su dobili neki svoj erdutski sporazum a Srbima nije bila dosta autonomija s parlamentom.

Da ne govorim o Mađarima u Rumunjskoj, Austrijancima u Talijanskom tirolu ili Nijemcima u Elzasu.

Pitanje: koji okupirani dio Hrvatske nije bio dio RSK?

Prevlaka tj sve na jugu

Konavle.