Jesu bili konstitutivni, nisu bili konstitutivni, je li Hrvatska imala pravo na odcjepljenje, je li nije imala...

To su sve pitanja na koja po meni odgovor nije ni postojao, tako da danas svađe ni nemaju tolikoga smisla. Ono što je postojalo je nedorečen i dvosmislen ustav, kao posljedica prethodnih trulih kompromisa, svako ga je tumačio kako mu paše.

Na kraju je ratom odgovoreno na niz pitanja na koja nije jasnog bilo pravnog odgovora, među njima i to.

Oni koji su pobjedili, oni su i napisali konačne odgovore na dotična pitanja.

Konačno, to spominjanje u ustavu nije ništa donosilo u smislu mehanizama ni u Hrvatskoj ni u BiH.

Prava konstitutivnost definirana je Dejtonom. Iako, povijesno i tradicijski je bilo iznimno važno što se kod BiH inzistiralo da je to država 3 naroda i postojao je dosta visok nivo simbolične trostruke simetrije, iako u praksi i na terenu Hrvati u SRBiH su imali manje utjecaja na dotičnu republiku nego Srbi u SRH.

Je li SR Hrvatska imala Predsjedništvo, poput Jugoslavije i BiH?

Jesu li to sve republike imale?

U BiH je čak bilo definirana struktura Predsjedništva 2-2-2-1

Npr. SR BiH nije imala Dom naroda, a imala je čak 3 doma.

Predstavnički dom
Dom općina
Dom sindikata i profesija

pazi,i za SRH je djeovalo kao d aje država 2 naroda. i pazil ose na to da Srbi budu u svim strukturama, čal i nadzastupljeni, posebno na vodećim funkcijama.

no rat je zapravo definirao stvari, u BIH su na kraju rata svi kotrolirali nešto na terenu, pa su svi dobili određen pravni status.

s druge strane, Srbi u HR nisu kontrolirali ništa...

pravo je pitanje, zašto su BIH Hrvati tako lako i jako okljašteni u miru za svoj ratom izboreni položaj?

Značaj Bihaća.

Iako je postojanje enklave Bihać dosta pomoglo da akcija bude s manje žrtava i brža, i bez Bihaća bi općine Krajine pale na isti način na koji su prethodno pali Glamoč i Grahovo (a prije njih Zapadna Slavonija).

Jednostavno je 4% populacije RH s problemima u opskrbi vs 90% koji imaju pristup lukama, bilo neodrživo.

Isto tako, valja naglasiti da su fronte probijene na mnogo mjesta prva dva dana Oluje, uključujući i najutvrđeniju frontu na sjeveru. I da Oluja uopće nije izvedena dominantno kao "spajanje s Bihaćom". Ako pogledate gornju kartu, Knin je bio u poluokruženju samim padom Grahova, i napalo ga se iz smjera Grahova i s juga, tu postojanje Bihaća nije odigrao nikakvu ulogu.

Srbi su posebno utvrdili sjever vjerojatno zato jer je im je susjedni Zagreb izgledao čudovišno velik i jak.

Bihać je vezao na sebe 4 od 25 brigada Vojske Krajine, i to vjerojatno najslabije.

Postojanje Bihaća je najviše pomoglo diplomatski, jer je lakše dobiveno zeleno svjetlo Amerike.

Značaj Livanjskog polja.

Pružanje Dinarida u konzistentnom smjeru, koji su poput paralelnih zidova i hodnika u smjeru SZ JI , mislim da je jako olakšalo ove oslobodilačke akcije.




Livanjsko polje

Znači doslovce si mogao šibati u jednom smjeru, sjeverozapad, Livanjskim poljem, i ulaziti u dubinu, bez opasnosti da te odsijeku, jer su okolo bila kamenjarska brda i goleti na kojima čak ni cesta nije bilo.

Ovako izgleda krajolik između Livna i Mrkonjića. Iz ilustriranog razloga vidi se zašto je to jedini kraj u BiH gdje na pojedinim mjestima možda nikad ljudska noga nije kročila. Teren na čitavom tom prostoru se sastoji od vrtača/ponikvi (kolapsiranih špilja).

Ovi iz RSK su napadali Bihać jer im je izgleda netko u Beogradu ili Banja Luci Bihać naveo kao razlog zašto ne može doći do ujedinjenja RSK i RS.

Naravno glavni razlog je to što ne možeš ujedinjavati 2 samoproglašene države u 2 priznate zemlje, to čitav projekt čini iznimno nevjerojatnim.

Vijeće udruženog rada
Vijeće općina
Društveno-političko vijeće

Čak su i SAP-i i sve općine imale po ta tri vijeća.
Jedino je savezna Skupština bila dvodomna (Savezno vijeće i Vijeće republika i pokrajina).
U svim tim vijećima je npr. 1982. sjedilo 52.382 zastupnika.

Sreća da je tako bilo, ta komplicirana struktura dala je legitimitet i za maksimalno složeno uređenje BiH u Dejtonu.

Plus skoro 200.000 delegata u SIZ-ima, od toga skoro 31.000 u BiH.

Koliko su Srbi nakon Srebrenice imali tada uništen ugled pokazuje da je Amerika, da nebi USK enklava pala, dozvolila da Krajina padne, što zvuči apsurdno.

Smatralo se da je daleko veći rizik od pokolja u Bihaću nego u RSK.

Pa eto, neka padne RSK ali da ne padne Bihać.

Srbi iz Hrvatske bi se trebali osjećati zaista razočarano da su u jednom trenutku Muslimani iz Bihaća bili bitniji MZ od njih.

Egzodus Krajišnika bio je za Europu prihvatljiviji sa gledišta PR nego da se Europa proglasi islamofobnom.

Do tada (pada Srebrenice) je poprilično ujednačeno Zapad osuđivao ofanzivne akcije i fajt, tko god ga pokreće. Naravno i UNPROFORci nisu željeli da se nađu između dvije vatre, vojnici iz raznih zemalja nisu željeli rizik a političari iz njihovih zemalja nisu željeli da im se vraćaju mrtva tijela iz mirovne misije, to bi bila politička katastrofa za bilo koju vladu neke zemlje u miru. Znači, žestoko su diplomatski i prijetnjama sankcijama branili status quo i neeskalaciju. Prije Srebrenice, kod Medačkog džepa Kanađani tvrde da su čak branili RSK u jednoj pravoj bitci. To govori da su RSK Srbi tada imali donekle i status žrtve i nekoga koga treba zaštititi. I sada kod bilo kojeg sukoba u svijetu, EU samo osuđuje bilo koga tko "prijeti eskalacijom i širenjem sukoba" i poziva na mirne pregovore.

Nevjerojatno.

Čitava ta mašinerija bi onda naravno branila taj poredak.

Neki dan smo o tome govorili.
Kad su nižerangirani američki činovnici poslani da uspostave državu i njene osnovne institucije, po potpisanom dejetonskom sporazumu i važećem ustavu, suradnika su našli u jedino u muslimanima. Hrvati ne da nisu surađivali, nego smo i sabotirali većinu njihovih nastojanja. Nakon toga je uslijedilo sustavno oslabljivanje Hrvata uz podršku njihovih suradnika muslimana.
Tu smo se gadno zajebali, trebali smo biti prvi saveznik u uspostavi dajtonske države.
Na taj način bi muslimani bili remetilački faktor koji se ne osjeća komotno i koji bi tražio promjene.

Sad se vidi da je paritet bio super i kantoni zadovoljavajući ali tko je mogao time Ere zadovoljit. Potpisalo se što se potpisalo i trebalo se toga držat. Čekalo se da padnemo do dna da bi promijenili ploču i postali umjereni. Tako gledano imamo puno zajedničkog s ostalim Balkancima. Dok te ne dotuku do jaja sereš kvake.

Muslići sad to rade, i neće prestat dok se ne zgaze skroz izgleda.

i branila je. pogledaj recimo koliko glasova je dobio SKH 1990. na izborima, a koliko SDP 1992.

izgubili su većinu Srba i upravo tu uhlejbničku strukturu koja je gubitkom vlasti pretrčala u HDZ i ostale stranke.

mislim da je agenda šira od toga, Clinton je u svom inauguralnom govoru 1996. pozvao sva tri naroda u BIH da zaborave razlike i smatraju se Bosancima.

"građanska" je bila uvjerljiva mantra tada na zapadu. To su upravo uveli u Južnoj Africi, pa kako ne bi ovdje.

tada počinje i rušenje Tuđmana u RH, sotonizacija Hercegovaca kroz medije na strani novac i vlasništvo, udari preko Haaga na HVO itd

Srbe su ostavili za kasnije, jer su s njima prvo moral irješiti pitanje Kosova.

štošta se u međuvremenu promijenilo, sad Zapadu opet trebaju Hrvati da spriječe raspad BIH do kraja, jer su Srbi na ruski pogon uzletili.

Rušenje Tuđmana i sotonizacija Herzegovaca je vjerovatno najviše bila motiviranja sabotiranjem DS.
Ne možeš se sa Amerima tako zajebavati, a oni nam direktno pomogli doći do oslobođenja države i povoljnih pozicija u BiH.
Njihovi činovnici su dobili zadatak, a naši su bili najveća smetnja i zato su na nas najviše i nagazili.

Tuđman nije sabotirao daytonski sporazum, nikako. dolje na terenu jesu, ali on ih je pritiskao da ga provedu. Pa on je gurao Zubaka s tom svrhom.

Kad je Clinton nešto u inauguralnom govor rekao, onda znaš da je to bio strateški cilj tada. Dayton je za njih bio međufaza.

Čim je rat završio, išli su na građansku. Mi smo bili najlakši zalogaj, sa srbima su tada imali drugog posla. A bili su i žilaviji, jer su u Zagreb doveli vrlo lako poslušnu vlast.

Tuđman je upravo inzistirao na Daytonu i zato je gurnut u stranu. Uostalom, njegovo rušenje je počelo dok mu se tinta s potpisa još nije osušila.
21.11.1996. su bili prosvjedi za 101 u Zgu, s američkim ambasadorom u glavnoj ulozi.

Ameri su nas naprosto tada odlučili syebat i uspjeli, što će sada biti vidjet ćemo.

Ne….

Bihać je napadnut zato sto je bio fleka na kontinuiranom teritoriju Srba od Beograda do Karina. Bihać je značio vezivanja ogromnog dijela precanske vojske i stvaranje problema u pozadini. Zato su oni čitavo vrijeme pokušavali to očistiti kako bi išli dalje u slamanje Sarajeva, žepe , Srebrenice i konačnog kraja rata u srbijansku korist.

Nitko od njih nije bio glup pa mislio stvarati jednu srpsku paradržavu na teritoriji dvije suverene države. Oni su samo logistički htjeli uvezati lanac koordinacije i zapovijedanja kako bi se bolje borili. BiH i Hrvatska su bili u suštini jedno zajedničko i neodvojivo ratište, Hrvati su tome tako i pristupili od početka a Srbi tek od 1994.

Ključna greška je bila u tome što je prevladavajući dio hrvatske politike u Bih fokus politike odmah nakon Daytona stavio na stvaranje trećeg entiteta, a ne na striktno provođenje onoga što je u Daytonu dogovoreno. Ta ekipa je prodala priču narodu kako su oni sposobni stvoriti treći entitet, bez obzira što je u to vrijeme najjača Amerika ikad bila striktno protiv toga. Tako nam se desilo kako smo tjerajući lisicu na kraju istjerali King Konga. To u prevodu znači da su nas Ameri na kraju kaznili Berijevim i Petrichevim amandmanima.... Svođenjem doma naroda sa 30 na 17 zastupnika, uvođenjem pravila biranja predsjednika FBiH sa samo 1/3 zastupnika od 17, umjesto 1/2 od 30 što smo imali do tada. Gubitka istog broja ministara kao Bošnjaci, rotacije i koncenzusa u vladi FBiH... I naravno nasilnog zatvaranja (ako se još netko sjeća) Hercegovačka banke koja je bila jedna od žila kucavica ekonomskog uspona hrvatskih krajeva u Bih nakon rata. Sve ovo gore navedeno upućuje na zaključak kako u politici ako ne igraš dovoljno mudro i ponizno često možeš upropastiti povijesnu glavnicu kojom de facto i de iure raspolažeš.

Pa dobro, nisu baš samo Hercegovci, i moji Busovljaci su tad bili vrlo kruti.

Uglavnom, ima ona kad te medo napadne. Kaže lezi i pravi se mrtav, najvjerojatnije će te onjušit i otići, a ako te grize i prevrće bori se za život.

E mi smo to trebali napravit ali smo riskirali pa se prvo borili za život. Kad nije prošlo svi krivi osim nas samih. Ima tu i našeg masla. Vidi se sad da BiH kako ga je MZ zamislila i nije tako loš okvir. Ne bi ništa bolje bilo ni da smo uspjeli pa izborili Treći. Iseljavanje bi možda bilo neznatno manje (isto kao u Slavoniji), a razočaranje bi bilo veće jer vidim kako i ovo što nosi HB u sebi funkcionira. Jedino ovaj forum valja.


Smuči mi se od npr. EP HZHB a to je primjer kako bi i sve drugo funkcioniralo.

HB ime nije važno. Vlasnik EP HZHB je vlada Federacije.

Mi smo dobili samo zlo od Federacije. Sa vlastitim entitetom ako ništa mijenjali bi stranku na vlasti pa bi potrefio netko dobar.

Tuđman nije bio za Zubaka, da je bio podržao bi njegovu novu stranku.
Tuđman vjerovatno kao pametan čovjek je bio za Dayton, ali možda i nije jer je u ono vrijeme njegove apsolutne moći, izbjegao nametnuti našima da ga ispoštuju.
S druge strane on je financirao institucije HB sve do svoje smrti, što je strancima bilo poznato i zbog čega su ga počeli lomiti.
Mi smo cijelo vrijeme doživljavali Dayton kao privremeno i neozbiljno rješenje jer smo kontrolirali teren. Mislili smo da je to samo jedan sporazum u nizu koji će nakon nekog vremena propasti kao i svi sporazumi do tada.
Nismo prepoznali da je taj sporazum osmislila Amerika s čvrstom namjerom da ga sprovede.
A nismo bili ni svjesni da je to bio sporazum povoljniji za nas nego za Bošnjake, kod nas se to do prije par godina smatralo ili izdajom ili time Tuđman nije imao izbora.

Mini je naša verzija Zlatana Ibrahimovića. Ja Mini.

Ne znam koliko je sad više i bitno. Treba gledat naprijed