Evo ga, detaljnije pojašnjeno.
Ovdje možemo odmah prepoznati potencijal, kao što najčešće kod nekih drugih odmah prepoznamo da nema nikakvog potencijala osim za blejanje ili blebetanje.

Ma ja tebe duboko poštujem i veselim se budućim raspravama.

Suprotno mišljenje uvijek dobro dođe. Ja ne tvrdim da sam svetac. Koliko mi je samo trebalo da se naviknem na Junuza.

A naviknuo si se? Čestitam. Možda onda imaš šanse da mi platiš pivu.

Sve je to krasno i logično, samo gdje je dokaz da su Hrvati nakon Daytona išli u stvaranje trećeg entiteta?

Ja koliko se sjećam treći entitet se nije ni spominjao dok nisu počela umanjenja prava Hrvata izmjenama Daytona.

Na svašta se čovjek navikne. Nek se zdravo.

treći entitet j de facto postojao na terenu do 2001.

no, ja se ne slažem da je Tuđman bio protiv provedbe Daytona, sjećam se emisije sa Zubakom iz devedesetig gdje jasno govori da mu je Tuđman daao striktnu potporu provedbi Daytona. Franjo nie bio presretna izborom Jelavića za predsjendika HDZBIH.

Idtina je da nije podržao NHI, ali je htio Božu Ljubia na čelu HDZa

Slažem se da su naši kočili Dayton, ali i Amerikancima je Dayton tada bio samo mešufaza ka građanskoj.

tako da ima istine da su naši sabotirali, ali Amerikanci su od početka imali planove jače od same provedbe Daytona i zato im je Tuđman od 1996. na piku.

Kad smo već kod nepoštivanja potpisanog, nismo li potpisali Konfederaciju sa Hrvatskom zajedno sa Federacijom? Gdje nestade potpis, dogovor, mi američki saveznici how yes no?

Druga stvar, kardinal Puljić je bio izjavio da mu je američki veleposlanik rekao da se Hrvati moraju ili iseliti ili asimilirati.

I ja bih to rekao Puljiću s obzirom kako jadno i smotano izgleda.

Grsđanska uz RS nema smisla, a RS je osporavan samo onoliko koliko su se Srbi bunili u provedbi DS, a to nije bilo puno.
Da im je plan bio građanska, onda bi primanrna meta bila RS, a to nije bio slučaj.
Kao što reče Milanović, BiH ja njima bila i ostala predzadnja rupa na svirali.
Oni su realizirali mirovni sporazum i poslali nižerangirane činovnike da ga sporvedu. Ko se bunio najebo je.
A nama se samo pogrešno činilo da imamo razloga za bunu, zbog stanja na terenu koje je ostavrio HV uz pomoć Amera.

Pogriješili smo jer nismo bili svjesni činjeničnog stanja, a nismo bili jer smo bili opijeni ratnim uspjesima.
Zato je sudbonosno imati mudro vodstvo. To je razlog zašto iako sam desničar ne podržavam DP i ostale budale.

Ne znam je li ti prošla ispod radara izjava Madeleine Albright data negdje početkom ovog stoljeća, i to u vrijeme kada se Hrvatima u BiH počelo kuhati maslo. Albright je tada izjavila kako je za njih (američku stranu) "potpisivanjem Daytonskog sporazuma Washingtonski sporazum prestao važiti" ili bolje rečeno stavlja se van snage. Dobar pokazatelj koliko veliki drže do vlastite riječi pa i potpisa datog na jedan međunarodni sporazum kakav je bio Washingtonski sporazum. Samim time su i nestale dude varalice za Hrvate u BiH iz Washingtonskog sporazuma poput konfederacije sa RH.

Sporazum o posebnim odnosima se nije sporoveo jer za to nije bio nitko, ni HR ni Federacija, mada se on provlačio dok Tuđman bio živ.
U suštini mi smo dobili posebne odnose tako da smo postali punopravni građani RH, sa svim pravima kao i oni rođeni u Hr.

ne bih se složio, RS je također znatno nagrižena po pitanju daytonskih ovlasti, razlog zašto nije više je činjenica da je oko Srba Amerima glavna stvar bila Kosovo.

Kosovo je vrlo zahtjevan projekt, prvo su izvršili ilegalnu vojnu intervenciju i onda pravili državu isto ilegalno. Da bi imali koliko toliko kooperativne vlasti u BG nisu mogli istovremeno udarati vabanc na RS. Mi smo im bili lakši pljen s kooperativnijom vladom u ZG.

Gle, kad američki veleposlanik praktički predovdi antituđmanovski radio u rušenju vlasti i to 1996., onda je teško govoriti da je problem u neprovedbi Daytona. Pa što je dotad Tuđman mogao? Što smo dotad mogli skriviti? Pa Hrvate BIH tada predstavlja Zubak, jel može prihvatljivije?
Isto tako, haški udar na HVO je već tada krenuo, prvo s Blaškićem, onda Kordić, Čerkez i ostali...nismo mi dotad stigli ne provoditi Dayton.

Čim je dayton potpisan, SAD su krenule u projekt gradžanske, i zato je i naš i srpski otpor provedbi Daytona bio sasvim logičan. Amerima je Dayton bio međufaza i to je vrijeme pokazalo. Kad su ga proveli, nasavili su dalje rušeći ga, na štetu RS i konstitutivnoti Hrvata. RS je malo bolje prola zbog istovremenog sranja s Kosovom.


Ne nih se složio da je problem bio u našoj nekooperativnosti samo. Problem je bio u američkoj agendi građanske države.


Naravno da vodstvo mora biti mudro i taktično, ali bitan je i smjer u kojem nastoji ići. Današnji smjer je desuverenizacija i uništavanje pretpostavki za suprotno.

Sjedište Prosvjete u Zagrebu.


To nešto dođe ko Napredak u Sarajevu (slika dolje). Jedino što je Napredak marginalna folklorna udruga bez utjecaja i značaja, pored političke autonomije potpisane u Dejtonu. Srbi u Hrvatskoj su danas usporedivi sa onih par tisuća Hrvata preostalih u Sarajevu. Mogu bit članovi Naše stranke, podržavat toleranciju, parade itd.


Napredak također ima i finu nekretninu na slobodnom teritoriju u stolnom Mostaru


A bome Napredak ima i zgradetinu u Zagrebu 20 metara od trga Bana Jelačića, preko puta knjižare Algoritam.


Naravno, s obzirom da nismo izgubili nego dobili rat, nismo folklorna skupina nego politički narod (1/3 kluba u DN, 1/3 Predsjednika, 1/3 dijela vojske BiH, 1/3 ministara,... kantoni...), i prava moć je ovdje, sjedište najveće stranke izabrane na izborima

U političkom smislu, Napredak je irelevantna ali i nepopularna institucija.

Vodi ga fratar koji Napredak koristi za vlastitu društvenu poziciju u Sarajevu.

Dotična kulturna udruga djeluje van svih tokova političkog života Hrvata u BiH. Organiziraju šahovske turnire po Sarajevu i slično.

Da smo izgubili rat a ne ga slavodobitno završili, Napredak bi nam bio najutjecajnija institucija (a ne hrvatski klub u Domu naroda, Predsjednik Federacije ili vlada kantona), to bi fra Topić vjerojatno i volio.

Igrali bi kolo i šah, pod novom Ahdnamom u mini Kalifatu.

jel u celoj zgedi HDZ ,ili samo u onem gde je okrečeno u narandzasto .

Nisam siguran.

U ovoj zgradi ispod (inače nova zgrada, nije austrijska, ali je u skladu s arhitekturom u tom dijelu grada) je bila stranka "HDZ 1990" (odcijepljeni od HDZ), pa ured hrvatskog člana predsjedništva, pa sada HNS

Hrvatska perspektiva oko RSK je puna hrvatocentričnih pretpostavki.

Da bi pokušali razumjeti kako je to izgledalo iz Beograda, moram nekako razbiti mapu koja nam se urezala u mozak, pa sam zarotirao za 90 stupnjeva kartu stanja u Jugoslaviji na srpskom vrhuncu 1993.



Dakle ovako je to izgledalo iz Beograda.

I sad zamislite tamo negdje na periferiji, kroz Koridor pa skroz na nekom špicu skoro do Slovenije, imate neka sela u kojima su šerifi zubari i milicajci koji odbijaju čak i autonomiju unutar Hrvatske, nemaju ni grada od preko 5000 stanovnika, pritom drže predgrađa mnogih velikih gradova ko hajduci. A moraš i trgovati i surađivati s ovim narančastima, posebno oko sudbine SR BiH, koridora... Može se čak shvatiti Miloševića, kad nije htio to braniti, odnosno da je davao pomoć, ali koja nije bila beskonačna i bezuvjetna, i navijao je za njih, ali nije kraj svijeta ni da se ne uspije tamo na tom špicu, teško je, na granici mogućeg, a vrijeme kuca protiv, cijena toga iz dan u dan pada.

Hrvatska je obranjena onog trenutka kada je ovakva situacija uopće uspostavljena, znači potpuno je točno da je Hrvatska obranjena u Vukovaru, može se reći da je Krajina pala failom JNA u Istočnoj Slavoniji.

Isto tako, iz ove vizure se vidi da je imalo totalnog smisla za Srbe

- da pokušaju napraviti granicu na Neretvi (što je bio jedan od početnih ratnih ciljeva), em je prirodna granica (lakše će se dobiti priznanje svijeta i neprijatelja, neće biti povratka izbjeglica preko psihološko-geografskih granica), em je s te strane Neretve i Neum. Neum su 1993. tražili i Izetbegović i Karadžić.
- sve enklave u istočnoj Bosni su se morale riješiti, nema kompaktnosti i priznanja bez toga. Srebrenica je bila ekstremno važna. To naravno ne znači da je jedini način da se uzme Srebrenica bio pokolj. Pokolj se na kraju desio nakon vojnog osvajanja Srebrenice i praktički nema veze s ratom. Sama Srebrenica i Žepa su osvojene s malo žrtava.
- Bihać se morao riješiti, ili izgubiti teritorij (RSK) kojim bi Bihać prestao biti enklava.
- neodrživo je izgledalo sve to pred Zadrom, Zagrebom, Karlovcem, Zapadna Slavonija je imala smisla jedino da se uzme cijela Slavonija
- Hrvatska je tada imala jednaku ekonomiju kao Srbija, čak i jaču nakon sankcija, i Hrvatska se mogla ubrzano naoružavati, cijena ovog svijetlo plavog je padala iz dana u dan
- iako su Srbi u Dejtonu hinili otpor da Muslimanima daju koridor do Goražda, to je bio blef za podizanje cijene, davanje koridora je i Srbima u interesu, RS se teže može odcijepiti da ima u sebi enklave
- Brčko i Posavina su brutalno važni
- za Zapadnu Slavoniju se nije vrijedno ni pokušati boriti, njen pad je Beogradu smetao samo utoliko što nisu bili u mogućnosti to istrgovati
- Istočna Slavonija je bila zanimljiva, daleko zanimljivija od Knina, to se ne bi dalo tako lako. To se vidi i po količini dobrovoljaca tamo itd.

Otprilike, važnost nekog teritorija je rasla što je bliži Beogradu i što je više Srba tu živjelo. RSK je bila daleka i rijetko naseljena. Čak i Banja Luka je imala neku srpsku povijest, nije RS prva autonomija Srba tamo, prva autonomija je bila Vrbaska banovina unutar Kraljevine Jugoslavije, kada su Srbi tamo imali sve razine vlasti: općinsku, banovinsku i centralnu u Beogradu. Druga je bila SR BiH u kojoj su Srbi bili demografska relativna većina i politički dominantni, to je bila republika s relativnom srpskom većinom i 70% geografije pod srpskom većinom. RS dolazi tek kao treća srpska vlast tamo, nakon što gube SR BiH i javlja se opasnost da tu izgube sve, praktički preko takije. Primjetite da Krajina Beogradu nije bila toliko važna ni 1939, kada nije bilo velikog otpora u Beogradu da to bude dio Banovine Hrvatske, u isto vrijeme je Ilok dodijeljen Hrvatskoj. Izuzetak je Dvor koji je dodijeljen Vrbaskoj banovini. No, shvaćalo se da je to povijesna Hrvatska država.

Pobunjeni Srbi prošli su lošije zbog razloga što su se ratoborno ponili prima većinskem narodu u republici di su živili.
Postavili barikade, ugrozili glavne prometnice u Hrvatskoj u pravcu siver — jug i zapad — istok. Pucali po civilima izvan okupiraneg teritorija. Zlostavljali Hrvate na području koje su zapasali za se. Pljačkali, protirali, ubijali, natirali ih u izbiglištvo. Granatirali gradove izvan okupiraneg područja.
Šta in je to tribalo?
Pa onda ono šta su prisvojili sebi su ne samo područja sa srpskon većinon, nego i ona s čisto hrvatskon većinon.

Takvim ratobornin pristupon nisu mogli ishodit razumivanje na hrvatskoj strani. Namisto borit se zakonskim putem i političkin sredstvima, ovi su izabrali oružje.
Naposlitku je to sve izgledalo kad ovako gledaš, ka' da in i nije bilo stalo za imat svoju autonomnu političku jedinicu, nego zajebavat Hrvate i Hrvatsku do obisti. Ka' da in je bilo pakostit hrvatskoj stvari do zadnjeg atoma snage.
Takvin ponašanjen ne bidu posli kod Hrvata ishodili milost za se.

Onda su sebe još i izdvojili iz sastava Hrvatske. Da su tvrdoglavo ustrajali u tome da su dio RH, da je to in stajalo u službenin ispravama i spisima, svit bi to doista gleda ka' na građanski rat, jer bi to doista i bia: time bidu pokazali da želidu bit dilon Hrvatske, samo su izabrali ratnu opciju za svoj politički cilj. Drugačije bi se onda gledalo i na dobrovoljce iz Srbije, BiH i Crne Gore koji su došli ratovat u Hrvatsku, a podritlon su iz Hrvatske. JNA se je izrazito pristrano postavila u tom sukobu, izrazito provelikosrpski i izrazito protuhrvatski.

Naprotiv, HRHB je u svin dokumentima bila deklarirana dilon BiH: od Ustava pa nadalje. HRHB je bila jedna politička opcija koja je vidila se više povezana na Hrvatsku i to je njihovo pravo. Ljudi imadu pravo na svoje želje. Vojne i policijske snage HRHB bile su najmultietničkije u BiH. Tako je i danas. U krajima di je bila HRHB, najviše je drugih naroda ostalo i/ili se vratilo. Najzad, priko HRHB je vrlo velik broj Muslimana našao spas, bilo prolaskon u sigurnije izbiglištvo, smištajen, opskrbon. Zbog smisla za političku realnost, naišli su i na razumivanje kod dojučerašnjeg neprijatelja Srpske. Pobunjenička srpska paradržava u Hrvatskoj uopće nije pokazivala smisla za vojnopolitičku zbilju.

Srbi su u BiH na izloženin i odsičenin područjima imali smisla za zbilju i priključili su se Hrvatima i izrazili odanost HVO-u. Ne svi, ali takvih pojava je bilo.
Pobunjeni Srbi nisu se nikako dozivali pameti. Nitko se od njih nije na izloženin područjima u paradržavi RSK dositia organizirat, izrazit odanost RH i skupno se pridat i mirno prić (u smislu da oni ostanu tu, a teritorij priđe) pod područje pod nadzorom vlasti RH. Pošćedili bidu živote i svojima i Hrvatima, a ušli bidu u hrvatski gospodarsko-zdravstveni sustav. Mirna reintegracija.

Pobunjeni Srbi su bili ludi.

Prvo, nisu imali nijedan veći grad, Knin je imao hr. većinu do ww2.
A Knin je "jedna utvrda i cesta".

Drugo, u ex-yugi su bili vladajuća klasa. Bilo ih je desetak posto, a mazilo ih se sve u šesnejst.
Imali su pedeset posto policije i trideset posto administracije.
S time da su to dobrim djelom zapadnobosanski Srbi, iz nekih šuma i planina.
Bilo kakav jači potencijal od RH Srba je završavao u Beogradu i Vojvodini, bila je dosta velika fluktuacija stanovništva.

Treće, nisu bili u stanju osvojiti niti jedan hr. grad, a da ga ne pretvore u hrpu ruševina (Vukovar, Petrinja...). Isto je išlo i za masu sela. Imali su poprilično odlučnog protivnika.

Njihova "država" ne bi bila ekonomski održiva, morala bi parazitirati na hrvatskom (ili čijem već) proračunu. Dakle, osim svađe s mozgom imali su svađu i s ekonomijom.

I ovo što kaže Robbie, gledajući iz Beograda, Knin je dalje od Makedonije.
Hercegbosna je uz granicu, imali smo par enklava po unutrašnjosti, posebno oko "hrvatskog koridora" uz rijeku Bosnu/trasu 5c autoceste. Ali to je to.
Mi smo izgubili na početku enklave oko BL, a kasnije su nam muslimani zabili nož u leđa, što se nije očekivalo, ali iber toga...
Da Srbi nisu imali sveukupnu vojnu silu JNA vjerojatno im nikad ne bi palo na pamet odcjepljivati se.
A opet...
Njima je sve hrvatsko bilo ustaško. Od kuna do šahovnice. Ludi ljudi

nisu oni bili ludi kad su se pobunili, to je bila prilika stoljeća, međutim već početkom 1992. je postalo problematično za njih jer nisu osvojili nijedan veći grad, a bili su u neposrednoj blizini njih 5.

s vremenom je to postalo neodrživo, već se od 1994. godine, prije svih većih vojnih sukoba, s hrvatske strane pregovara samo o tome na koji će ih se točno način reintegrirati, druge opcije ni nisu bile na stolu.

Srbi su htjeli Veliku Srbiju ali da ne okrvave gaće ( osim u Vukovaru) A tako ne može. Mogli su zauzeti još koji grad da su htjeli imati žrtve veće nego vukovarske.
Isto kao mi u Mostaru. Da ga zauzmeš trebalo je ginuti i ginuti. A nikome se nije ginulo.

Kad već koristimo Beograd perspektivu, pogledajmo stanje iz kraja rata, koje nije tolio različito od stanja danas.

Hrvati su sve počistili na periferiji, a zapad RS-a je izolirana enklava u HrvatskoMuslimanskom moru.

Ne postoji hrvatskomuslimansko more.

hrvatskomuslimansko more
mađarskomuslimansko more
srpskomuslimansko more
ruskotursko more
indijskopakistansko more

Možda misli na muslimansku viziju Neuma.