Problem nastaje kada taj zdrav razum dođe u sukob sa nekom dogmom u koju bi kao vjernik morao vjerovati. Tada su jedina dva odogovra koja vjernik ima na raspolaganju ili kognitivna disonanca (vjerujem u obe tvrdnje, iako su nepomirljive) ili negiranje zdravog razuma (onoga što je utvrđeno logikom ili znanstvenom metodom).

To je moj glavni problem s religijom.

Sjećam se da si odbacivao evoluciju u ranijim raspravama. Veliki prasak ne odbacuje ni crkva.

Gledaj nešto. Ti možeš npr. reći evo veliki prasak je bio prije 14 milijardi godina (ili koliko već nije bitno), ali na osnovu čega to kažeš?

E pazi sad, ti misliš da to kažeš na osnovu znanstvenih dokaza, ali ti realno nisi vidio te dokaze. Ti samo znaš ono što ti je neki znanstvenik rekao tj. vjeruješ mu na riječ, a složili smo se znantstvenici su samo ljudi koji su podložni korupciji. Kome onda vjeruješ, možda lažovu koji se predstavlja kao iskreni znanstvenik?

Ne kažem da je to sve tako, samo ukazujem da je spoznaja ograničena i uvijek smo u krajnosti osuđeni na povjerenje tj. vjerovanje. Ne možeš osobno provjeravati svaku tvrdnju, to je tehnički neizvodivo, i onda si osuđen uvijek na vjerovanje.

Problem nastaje kada taj zdrav razum dođe u sukob sa nekom dogmom u koju bi kao vjernik morao vjerovati. Tada su jedina dva odogovra koja vjernik ima na raspolaganju ili kognitivna disonanca (vjerujem u obe tvrdnje, iako su nepomirljive) ili negiranje zdravog razuma (onoga što je utvrđeno logikom ili znanstvenom metodom).

To je moj glavni problem s religijom.

Definicija ateizma je jako jednostavna, ateizam je odbacivanje religioznih tvrdnji o nastanku svega i postojanju nevidljivih svemogućih bića zbog nedostatka dokaza i argumenata koji te tvrdnje potkrijepljuju. I to je sve. Hoće li neki ateist vjerovati u znanstvene teorije koje objašnjavaju nastanak svemira i života ili će odbacivati i njih je potpuno druga stvar i nema nikakve veze sa samim ateizmom. Većina ateista prihvaća i teoriju evolucije i teoriju velikog praska jer su te teorije podržane jakim dokazima. Pogotovo teorija evolucije. Ne, znanstvenici ne znaju što je bilo prije velikog praska ako je uopće bilo nešto prije ni zašto se veliki prasak dogodio niti znaju točno kako je sam život nastao, ali poprilično dobro znaju kako se odvijao proces razvoja i svemira i života nakon toga i koliko je otprilike trajao.

Koliko mi je poznato teoriju velikog praska je formulirao katolički svećenik. Znanstvena komisija ga je ismijavala; crkvenjak koji pokušava dokazati da je svijet stvoren ех nihilo, povratak srednjovjekovnog mračnjaštva i slično. Znao je da Božja opstojnost ne može biit dovedena u pitanje bilo kojim znanstvenim otkrićem, i sam je izjavio da se njegova vjera ne kosi sa znanošću.
I evo danas, stotinu i nešto godina nakon formulacije teorije velikog praska, svjedočimo tome da znanstvenici nisu uspjeli opovrgnuti Božju opstojnost(Stvoritelja) odnosno ono u što je katolički svećenik vjerovao. Tako da pozivanje na teoriju velikog praska da bi se negiralo Boga baš i ne drži vodu.

To nije jedinstven stav crkve.

Zatim je donesen dekret da svaki katolik koji ne priznaje da je Adam povijesna osoba i da je izbačen iz Edena nakon grijeha koji je naškodio cijelom čovječanstvu spada pod antanemu na 5. sjednici(17.6.1546.). Tako je Katolička Crkva podržala kreacionizam tj. doslovno čitanje Biblije.

Tko ne ispovijeda daje Bog iz ničega napravio svijet i sve stvari koje se nalaze u njemu, i duhovne i materijalne, u čitavoj njihovoj supstanciji, ili tko kaže da Bog nije stvorio (svijet)(svojom) voljom, slobodnom od bilo kakve prisile, nego da ga je stvorio takvom nužnošću kao što nužno ljubi samoga sebe, ili tko niječe da je svijet sazdan na Božju slavu: neka bude kažnjen anatemom.
Tko kaže da se čudesa ne mogu dogoditi, te da zbog toga sva izvješća o njima, pa i ona koja se nalaze u svetom Pismu, treba smjestiti među priče ili mitove; ili da se čudesa nikada ne mogu sa sigurnošću spoznati, niti se njima može ispravno dokazati božansko porijeklo kršćanske religije: neka bude kažnjen anatemom

Tko god promatra današnji svijet, koji se nalazi izvan Kristova ovčinjaka, lako može vidjeti glavne putove kojima su se zaputili učeni ljudi. Neki od njih nerazborito i nepromišljeno u učenju o postanku svih stvari zastupaju i brane evolucionizam, iako nije neprijeporno dokazan ni na samom području prirodnih znanosti, te smjelo podupiru monističku i panteističku hipotezu o svijetu izloženom stalnom razvoju. Tom se hipotezom rado služe pobornici komunizma kada brane i šire svoj dijalektički materijalizam i uklanjaju iz umova svaki pojam Boga.
Lažne tvrdnje takvoga evolucionizma, zbog čega se odbacuje sve što je apsolutno, stalno i nepromjenjivo, utrli su put zastranjenjima nove filozofije koja je konkurencija idealizmu, filozofiji imanencije i pragmatizmu, a uzela je naziv »egzistencijalizam«, zato što odbacuje nepromjenjive biti stvari i stavlja u središte filozofskog interesa isključivo »egzistenciju« pojedinaca.

Ostaje sada nešto reći o onim pitanjima koja, premda pripadaju području pozitivnih znanosti, nisu manje povezana s istinama kršćanske vjere. Nije mali broj onih koji uporno traže da katolička vjera te znanosti uzme ozbiljno. To je sigurno potrebno kada je riječ o stvarno dokazanim činjenicama, ali treba biti na oprezu kada je riječ o pretpostavkama koje, premda su na neki način znanstveno utemeljene, zadiru u učenje sadržano u Svetom pismu ili u predaji. Ako su te pretpostavke izravno ili neizravno upravljene protiv objavljenog nauka, nipošto ih se ne smije odobriti.
Zbog tih razloga crkveno učiteljstvo ne brani da u skladu sa sadašnjim stanjem znanosti i teologije mjerodavni stručnjaci na oba područja istražuju i pretresaju evolucionističko učenje. Ono naime istražuje porijeklo ljudskog tijela, te uči kako ono potječe od preegzistentne organske materije, dok nas vjera obvezuje vjerovati kako su duše izravno stvorene od Boga. No to se treba činiti tako da se razlozi dvaju mišljenja, hoće reći onoga koje se izjašnjava u prilog i onoga koje se protivi evolucionizmu, pretresaju i preispituju s nužnom ozbiljnošću, umjerenošću i taktom i samo ako su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, kojoj je Krist povjerio »zadaću na vjerodostojan način tumačiti Sveto pismo i braniti vjerske dogme«. Ipak neki prelaze granice te slobode u raspravama, te postupaju tako kao da je već s potpunom sigurnošću dokazano samo podrijetlo ljudskog tijela iz preegzistentne organske materije, služeći se pritom do sada prikupljenim činjenicama koje na to upućuju i razmišljanjima koja se temelje na istim indicijama, i sve to kao da u izvorima božanske objave nema ničega što bi na tome području zahtijevalo veću umjerenost i oprez.

Biskup Robert Francis Vasa, 2007., napisao je otvorenu potporu katoličkom kreacionizmu sljedećim riječima: „promatrani fenomeni koje oni (evolucionisti) pokušavaju objasniti jednako se bez problema, valjano i lako mogu objasniti čimbenicima Knjige Postanka kao što je izravno Božje Stvaranje i Potop Knjige Postanka.“ Za Catholic Sentinel, u lipnju 2007., biskup Vasa je, pišući o obilasku geoloških lokaliteta, napisao: „Nalazim sve težim za vjerovati, dakle, da je Njemu trebalo 50 ili 75 ili 114 milijuna godina da bi to stvorio takvim kakvo jest…Moram vam reći da je dokaz mlađe Zemlje (stare tisućama, a ne milijardama godina) prilično nasavladiv.“

To što je netko znanstvenik i vjernik ne znači da znanost radi u korist religije i da se religija i znanost upotpunjuju, zbog toga što se taj vjernik u laboratoriju koristi znanstvenim metodama spoznaje, a ne biblijom i dogmama. Dakle za vrijeme njegovog posla on se ponaša kao znanstvenik, a ne kao vjernik u crkvi. Druga stvar ne može se dokazati da nešto ne postoji, niti se znanost uopće bavi negiranjem nekakve vjere u božju opstojnost.

On tvrdi da samo proučava i pokušava razumjeti zadivljujuća Božja djela, ter da što više ulazi u srž znanosti, to više odbacuje mogućnost da je to sve nastalo slučajno. Njemu znanost pomaže da učvrsti svoju vjeru.

Veliki prasak se ne smatra eksplozijom u smislu da je eksplodirala neka beskonačno jaka bomba nego početkom inflacije odnosno širenjem prostora.

Veliki prasak se ne smatra eksplozijom u smislu da je eksplodirala neka beskonačno jaka bomba nego početkom inflacije odnosno širenjem prostora.

Može on smatrati što god želi dok istražuje, ali koristi znanstveni pristup i znanstvene metode, a ne religijske dogme. Čovjek može biti vrhunski kirurg i vjerovati da je bog spasio pacijenta ili da mu bog pomaže prilikom operacije, a ne on sam svojim iskustvom i znanjem koje je djelo znanosti i znanstvenih metoda. Tko mu brani.

To i nije donekle sporno. Stvoritelj je mogao i na taj način uvesti red u materijalni svemir. Sporna su datiranja i šicanje milijardama godina. Špekulacije.

Gledaj nešto. Ti možeš npr. reći evo veliki prasak je bio prije 14 milijardi godina (ili koliko već nije bitno), ali na osnovu čega to kažeš?

E pazi sad, ti misliš da to kažeš na osnovu znanstvenih dokaza, ali ti realno nisi vidio te dokaze. Ti samo znaš ono što ti je neki znanstvenik rekao tj. vjeruješ mu na riječ, a složili smo se znantstvenici su samo ljudi koji su podložni korupciji. Kome onda vjeruješ, možda lažovu koji se predstavlja kao iskreni znanstvenik?

To i nije donekle sporno. Stvoritelj je mogao i na taj način uvesti red u materijalni svemir. Sporna su datiranja i šicanje milijardama godina. Špekulacije.

Vjernik ne samo da vjeruje spisima, nego vjeruje i da su autentično odabrani a i sačuvani oni koji su nadahnuti kroz jako dug vremenski period.

Ne postoji u spisima nikakav "code" koji jamči autentičnost.

...a složili smo se znantstvenici su samo ljudi koji su podložni korupciji. Kome onda vjeruješ, možda lažovu koji se predstavlja kao iskreni znanstvenik?

Vi niste u stanju razumjeti što je teorija kume, toliko ste neki neuki i ograničeni nažalost. Ja vam pokušavam objasniti ali nema šanse, kao da objašnjavaš armirano betonskom zidu. Znači ne baratate osnovnim pojmovima i donosite potpuno krive logičke sudove, a raspravljali bi o tako dubokim i složenim temama. Vi ne znate što je ateizam uopće, vjerojatno niste ni u stanju shvatiti niti vas zanima.

Da li teorija spada pod činjenicu/dokaz ili pod vjeru?

Kada ti je zaista stalo do istine, potrudiš se ući u materiju i shvatiti na osnovu čega to tvrde, a ne sve svoditi samo na stvar osobnog povjerenja i ukusa.

Naravno da ne možeš sam ulaziti u svaku moguću materiju i da će uvijek biti stvari gdje se moraš donekle osloniti na povjerenje. U tim slučajevima koristiš logiku i zdrav razum - koja je vjerojatnost da velik broj stručnjaka različitih nacija, svjetonazora, različitih religija, suprotstavljenih političkih interesa... koordinirano laže o nečemu? U većini slučajeva toliko mala da je zanemariva.

Što reče primarijus, nikada nisam bio na Novom Zelandu, znam za njegovo postojanje samo na osnovu dokaza koje su mi drugi prezentirali. Svejedno bi bilo protiv zdravog razuma ozbiljno sumnjati u postojanje Novog Zelanda, na osnovu svih dostupnih dokaza.

Znači li to da je postojanje Novog Zelanda dogma? Ne znači. E, to je ukratko znanost.