Imaš razprave oko Svetog Trojstva, oko Euharistije... Isus se oko tih stvari nije trudio previše niti objašnjavati, ali o odnosu čovjeka spram Boga i drugih ljudi je bio i više nego jasan... Kad su ljudi oholi, sebični, i trče za komocijom, onda su moguća svakakva tumačenja, traženja opravdanja i slično.
Neki se vole pozivat na to kako je Isus spasio bludnicu, pak eto da ni bludničtvo nije loše... Svašta s da izčitat, ako si odlučio nešto opravdati na silu.

Što je to Isus "nejasno" rekao?



To je problem ljudske pale prirode, opravdanje grijeha i zla, a ne Isusov problem. Sve je extra jasno rečeno i pokazano, da i nepismeni pastir može razumjeti.

Ateizam je prilično dosadna religija.

Taj dio rečenice se izostavi kad treba, jerbo malo tko zna detalje iz Biblije, a za tu priču jest čula većina i onda to zna upalit. Nisam jedanput čuo opravdanja bludnosti na račun te priče.

Trenutno ti omogućava razno razni užitak, zabavu i veselje, a dugoročno te može dovest u stanje depresije i izpraznosti.

To samo izgleda kao užitak. Đavo obećava ali ne daje, sve ostaje na neispunjenom obećanju.

Ništa, sve je kristalno jasno. Samo postoje razlike u tumačenjima tih jasnoća.

I ne, u većini slučajeva se tu ne radi o opravdavanju grijeha nego o stvarnim i iskrenim teološkim neslaganjima među različitim grupama kršćana. Pritom je uvijek ona druga grupa zabludjela, a "mi" imamo pravu istinu.

Što je tu čudno? Logički je nemoguće da su dva međusobno isključujuća odgovora točna. Može biti samo jedan u pravu ili nijedan.

ATEIZAM JE REZULTAT ODGOJA U KOJEM ODGOJITELJI NISU ISKRENI I REVNI VJERNICI

https://www.psypost.org/2021/10/new-psy ... hood-61921




Ova znanstvena studija je gledala brojne faktore u odrastanju i samopercepciji. Vecina ateista, skoro bez iznimke, za sebe misle da su ateisti jer su vrlo racionalni, otvorenoumni i skloni znanosti. Ipak, podatci opovrgavaju to i nalaze najznacajniji statisticki rezultat, ne u osobnosti vec u odgoju. CRED je stavka koja znaci obrazac djelovanja i otvorenog razmisljanja koji je doslidan onon sta vjera zapravo i nalaze. Dakle toe je obrnuto od "blagdanskih Krscana" i cinicnih ili licemjernih ljudi koji psuju Boga i hvale se kako su uradili neke grijehe ali eto, to je "kul".

Trauma, egzistencijalni faktori, educiranost, navike, ili nemaju ili jedva imaju statisticki znacajnu ulogu.

Od ostalih faktora, vidi se ogromna asocijacija ateizma s socijalno liberalnim stavovima, sta se moze shvatiti kao podrska LGBTQ+, individualizmu i hedonizmu.

Videi koji u naslovu imaju "Taj i taj DESTROYS atheism/christianity/socialism..." su u startu namijenjeni onima koji se već slažu sa autorom i koji žele čuti samo ono što im prija uhu, bez da im se ta idila kvari nekakvim protuargumentima i mogućnosti da nisu u pravu.

Tinejdžerski đir...

Obožavam kad sugovornik odgovori osobnim napadom.

Ovo je toliko morbidno, kao da talibani razbijaju glavu zbog čega je negdje zavladala demokracija, a ne šerijat i prave nekakve analize da vide u čemu je problem. Analizira se zašto netko ne vjeruje umjesto da je obrnuto, samim time autori ove analize napuštaju razum i racionalnost i ispadaju smiješni.

Ateisti i razum je oksimoron, dajte uozbiljite se i ponavljajte svoje isprazne parole.

Kakvim osobnim napadom?

Samo kažem da će zrela osoba uvijek nastojati otvorenog uma saslušati argumente obje strane i onda odvagnuti koji imaju veću težinu, a nezrela će se ložiti na videe u kojima njihova strana "uništava" suprotnu stranu, bez ikakve želje da čuje drugu. To vrijedi i za vjernike i za nevjernike.

Ako si se osjetio prozvanim, tvoj problem.

Slabo to ide vama...

Ok, super, pa onda odvagaj argumente, nemoj samo reći tinejdžerski đir. Učini i sam ono što propovijedaš.

Gdje nađe ovog pede...khm

Poanta je?

Kakve veze vjera u nadnaravno ima sa razumom? Zašto koristiš pojmove o kojima ne znaš ništa? Razum podrazumijeva kritičko razmišljanje i propitivanje, samim time je dijametralno suprotan i nepomirljiv sa religijskim vjerovanjima odnosno dogmama koje se ne smiju dovoditi u pitanje, samim time je vjernik koji je razuman loš vjernik ili nije vjernik uopće.

Lennox u tom videu ne iznosi ništa novo ni spektakularno što bi zahtijevalo poseban komentar ili novo odvagivanje, klasični teistički argumenti. I da se razumijemo, nije se moj komentar odnosio na Lennoxa nego na ljude koji se lože na te "destroys" klipove, bez da su ikada zaista saslušali argumente druge strane.

Doduše, veliko je pitanje mogu li ljudi koji automatski u startu smatraju da su argumenti druge strane đavolsko šaputanje i da će otići u pakao ako odbace bilo koju dogmu, istinski saslušati te argumente. Razum je prilično ograničen i u grču kada ti iznad glave visi prijetnja vječnim paklom za misaoni delikt.

Kakva gomila gluposti.

Ali ne visi ti nikakva prijetnja iznad glave. Ako skužiš da je vjera glupost, onda nema ni prijetnje.

Kakav odgovor, svaka čast.



Znači de facto priznaješ da si u strahu od kazne i prijetnje pakla, pa te onda pitam kako možeš za sebe tvrditi da si razuman? Jesu li ljudi u strahu racionalni i razumni?

Ovo je sve slabo.

Jednostavno, za sad živi bogovi kao Trojstvo, Alah ili Višnu imat će budćnost kao Zeus ili Ptah.

Nestat će iz svijesti ljudi.

Ovo je iz nedovršenog romana Marka Twaina "Tajanstveni stranac". Nije vezan ni za kakve argumente znanstvenoga tipa, a flozofski solipsozam kojim završava nije ni oboriv ni neoboriv. Jednostavno- to je odbacivanje biblijske slike s gnušanjem.

U zimu 1490. godine, u dvorcu ponad zabačenog austrijskog sela nalazila se tiskara. Tamo je živio majstor Heinrich Stein, njegova obitelj, radnici u tiskari, čarobnjak Balthasar Hoffman te dobrodušna kuharica Katrina. Jedne večeri na vrata im pokuca promrzli dječak u dronjcima. Iako su radnici i zločesta Frau Stein odmah skočili ne bi li ga otjerali, kuharica se zauzela za dječaka te ju je majstor poslušao. Nahranili su ga, odjenuli, a onda i pozvali da radi, doduše, najteže poslove u dvorcu. No ustuknuli su kad im je rekao da se zove Broj 44, nova serija 864.962, jer su posumnjali da je "zatvorska ptičica". Izuzetno vrijedan, neočekivano snažan i dovitljiv, dječak kao da je svojim ponašanjem radnike pozivao na zlobu. Ali Broj 44 nije bio običan dječak i nije se obazirao na pakosti, koje su stoga bivale sve češće i okrutnije... Nekoliko je verzija Twainovog teksta o "tajanstvenom strancu", prva je tiskana 1916., a ova - duža i provokativnija - objavljena je posthumno, 1969. godine. Glavni protagonist svih tih tekstova je mladi Sotona, šarmantni "stranac", koji čim se pojavi među ljudima, oko njega se događa niz nadnaravnih događaja.

Svršetak, koji je napad na biblijskoga boga.
......................................

Satana je nastavio da nas posećuje i to je činio još otprilike godinu dana; najzad je
počeo da dolazi sve ređe i ređe, a onda se veoma dugo nije pojavljivao. Uvek kad bih ga
se setio oećao sam se usamljen i setan. Osećao sam da ga naš mali svet sve manje
privlači i da može svakoga čaisa potpuno prestati da nas posećuje. Kad se najzad
jednog dana pojavio kod mene, bio sam presrećan, ali to je kratko trajalo. Došao je,
kako reče, poslednji put da se oprosti sa mnom. Kazao je da treba da krene u druge
svetove u svemiru, da tamo treba nešto da istražuje i da obavi neke poslove, te da će ga
to zadržati duže nego što bih ja mogao da čekain na njegov povratak.

»Dakle, ti odlaziš i nikad se više nećeš vratiti?«


»Da«, <reče on. »Duigo smo drugovali i bilo je prijatno — prijatno i tebi i meni; ali sada
moram da odem i više se nikada nećemo videti.«

»Na ovome svetu, Satano, ali na drugom? Sigurno ćemo se sresti na drugom svetu.?«

Na to mi on, sasvim mirno i ozbiljno, ovako čudno odgovori: »Ne postoji drugi svet.«

Neki tanani, divni osećaj iz njegove duše prostruja kroz mene, noseći neko neodređeno,
maglovito, ali blaženo osećanje puno nade da su te neverovatne reči možda istinite — da
čak mora da su istinite.

»Zar ti to nikad nije palo na pamet, Teodore?«
»Nije. Kako bi moglo? Ali kada bi to samo moglo da bude istina ...«
»To je istina.«

Vihor zahvalnosti uskovitla se u rneni, ali neka sumnja ga zadrža pre nego što se izli u
reči i ja promucah: »Ali... ali ... mi smo videli taj druigi svet... videli smo ga u svoj
njegovoj stvarnosti, i stoga ...«

»To je bilo priviđenje — taj svet ne postoji.«

Dah mi zastade od nabujale nade. »Priviđenje? ... Pri...«

»Zivot je samo priviđenje, san.«

To je bio grom iz vedra neba. Bože blagi! Hiljadu puta sam, u svojim razmišljanjima,
pomislio upravo to!
»Ništa ne postoji; sve je samo san. Bog — čovek — svet — sunce, mesec, beskonačna
zvezdana jata — sve je to sam, samo san; ništa od toga ne postoji. Ništa ne postoji osim
praznog prostora — i tebe!«
»Mene!«
»Ali ni ti nisi ti — ti nemaš tela, ni krvi, ni kostiju, ti si samo misao. Ni ja ne postojim i
ja sam samo san — tvoj san, tvorevina tvoje mašte. Za koji trenutak ćeš to shvatiti; onda ćeš me odagnati iz svojih priviđanja i ja ću nestati u ništavilu iz koga si me stvorio ...

»Ja već nestajem — gubim ~se — odlazim. Sad ćeš se naći sam u beskonačnom prostoru
da večno lutaš u toj beskrajnoj Samoći bez druga i prijatelja — jer ti ćeš ostati misao,
jedina misao koja postoji i koju tvoja priroda čini neuigasivom, neuništivoim. A ja, tvoj
jadni sluga, otkrio saim ti tebe samog i oslobodio sam te. Sanjaj druge i bolje snove!
Čudno! Čuđno je da to nisi naslutio već odavno, već pre mnogo godina, vekova, eona,
večnosti! Jer ti si postojao potpuno sam, tokom svih večnosti. Zaista, čudno je što nisi
naslutio da su tvoj svet i sve u njemu samo snovi, priviđenja, izmišljotine. Čudno je jer
je sve to tako jasno i mahnito ludo i— kao svi snovi što su: bog, koji isto tako lako
može da stvara dobru decu kao i nevaljalu, više je voleo da stvori nevaljalu; on, koji je
mogao svako od njih da učini srećnim, nije stvorio nijedno srećno dete; on, koji je učinio
da ljudi grčevito cene svoj gorak život, a ipak ga je tako škrto skratio; on, koji je večnu
sreću dao anđelima, koji je ničim nisu zaslužili, a sada traži od ostale svoje dece da je
zasluže; on, koji je anđelima ,dao život bez bola, a ostalu svoju decu zasuo kletvom crnog
čemera i groznih bolesti uma i tela; koji priča o pravdi, a stvorio je pakao; priča o
milosrđu, a stvorio je pakao; priča o zlatnim pravilima i praštanju, umnoženom sa
sedamdeset puta sedam a stvorio je pakao; koji drugima priča o moralu, a sam ga
nimalo nema; koji osuđuje zločine, a sve ih sam čini; koji je svojevoljno stvorio čoveka,
a onda odgovornost čovekovih dela pokušava da svali na pleća samog čoveka, umesto
da tu odgovornost časno preuzme na sebe, gde joj je i mesto; i, najzad, sa svom tom
božanstvenam tupoglavošću poziva tog jadnog i prevarenog roba da ga obožava!.. .

Ti sada shvataš da je sve to nemoguće, osim u snu. Shvataš da su to potpuno detinjaste
besmislice, glupe tvorevine jedne uobrazilje koja nije svesna svojih ćudi — to jest, da je sve to samo jedan san, koji ti sam stvaraš. Svi znaci sna su tu i trebalo je da ih već ranije uočiš.

Ovo što sam ti otkrio, istina je; bog ne postoji, a nema ni svemira, ni ljudskog roda, ni
zemaljskog života, ni neba, ni pakla. Sve je to samo san — jedan smešan i glup san.
Postojiš samo ti. A ti si samo misao — lutajuća misao, beskorisna misao, misao bez
utočišta koja usamljeno luta po praznim večnostima!«

On nestade i ostavi me prestravljena; pošto sam znao i shvatio da je sve ono što je kazao
bila sušta istina.