To su new age zbunjoze o tzv podsvijesti,samosvijesti,preegzistenciji duša,reinkarnacije itd.Biblija je jasna po tom pitanju.Pisao sam o paraleli sa kutijom-kad se izvade ekseri iz drvene kutije,ostanu daske i ekseri-gdje je kutija?Ako baš nekog zanima,možemo i u dublje stvari,preko hebrejskog i grčkog npr.,da ljudi shvate da je čovjek cjelina,nema posebne duše,nema posebnog tijela,uma,samosvijesti,osjećaja,želja i sl.,postoji samo čovjek kao cjelina.Duhovna ili materijalna komponenta ne postoji kao samosvjesni samostalni dio čovjeka.

A po cemu je Toma Akvinski ekspert za kozmologiju i pitanje svijesti?

Markan prakticira interesantnu verziju mesijanskog judaizma.

Ovo sto si opisao je Olam Ha-Ba + Isus Krist.

Ja nemam te zbunjoze, bile one old age ili new age jer ne čitam (niti gledam) bilo što vezano za tu tematiku. Ovo je samo pokušaj primjene logike u rezoniranju na područje dogmatike.

Možeš ponoviti X puta "čovjek je cjelina", ali meni to ništa ne znači u kontekstu upućenih konkretnih pitanja o simbiozi duše, samosvijesti, tijela, te interakcije fizičko-biološkog i duhovnog.

Najlogičnije objašnjenje je:

Ne postojim -> Postojim dok ferceraju moždane sinapse ("postojim" na razini životinje do razvijanja samosvijesti, odnosno do iza 1 rođendana) -> Ne postojim

Gašenje televizora me ne plaši, više me plaši ideja jadne duše koja je čekala u nekom vremenskom vakuumu (koji je možda bilijun ovozemaljskih godina) da se upoznaju moj stari i stara.

Od toga me još više straši pomisao na ideju da je duša svevremenska i da samo preskače od tijela do tijela, bilo to u ovom univerzumu kretajući se kroz povijest, ili skakanje u istog Ministra ali u neograničenom broju paralelnih univerzuma.

Toma je također unio neka diskutabilna učenja u kršćanstvo,pokušao da pomiri Platona i Augustina itd.Široka tema.


U mojoj Bibliji (Jeruzalemska) doslovno piše komentar -Kršćanstvo je u biti,judaizam,kojem su se ostvarila vjekovna nadanja u osobi i liku našeg Boga-Isusa Krista .






Nema čekanja.Nije svevremenska,ne preskače tijela (nema reinkaracije).Tvoja je,jedina,unikatna,kao sastavni dio tebe-cjeline duhovne (tvog karaktera,uma,osjećaja itd.) i materijalne komponente.

Je li postojanje duše prethodi mojoj fizičkoj kreaciji ili ne?

Da i ne.

Ne.

Duša se udahnjuje u tijelo ali "duša" nekog drugog prethodi tvojoj kreaciji.
Tako da djelimično.

@Markan
1.Timoteju...


Sve ostala tumačenja i učenja o besmrtnosti duše,jesu posljedica uvlačenja paganizama tipa egipatske religije,preko kojih se preneseno u Grčku,preko svećenika i vjernika tajnih religioznih kultova-dionizijskih i orfičkih,Pitagora,pa Platon...pa perzijskog zoroastrizma-dualizma itd.
U pozadini svega je Sotonina laž-nećete vi umrijeti! [/quote]

Kršćanstvo izučava da je duša besmrtna, tijelo je to koje umire.
Duša ne može umrijeti ali može preći iz jedne u drugi svijet.

Orleanski kaže da je ona oduvijek tu, ergo prethodi. Ipak je on čovjek iz struke, mada znam da ovo nije egzaktna znanost i da svako vjerske tekstove može interpretirati kako hoće.

No, ako ne postoji, zar nije smiješno da se ta duša kreira u egzaktnom trenutku oplođenja, znači jedne biološke ovosvjetovne funkcije, kada to što je spojeno nema ni najmanje svojstvo nečega što bi se moglo nazvati individuom.

Ako sam te razumio,ti misliš da Bog drži "duše" u ladicama i dila ih po potrebi?

Mi možemo o tome polemisati,ali Biblija nam jasno govori kako je čovjek stvoren,i od čega.Dakle,Bog daje početnu iskru,On je davalac i izvor života,roditelji nam samo prenose život putem začeća.Kao kad upalimo električni uređaj ili auto,dok smo spojeni na Izvor,mi smo i živi.Od začeća do smrti.
To što je spojeno ima sve osobine živog bića,i po teologiji i po biologiji,sa potencijalom razvoja u svim segmentima,i duhovnom i materijalnom.

da ubacim i ja koju pametnu.



ako govoriš o oplođenoj jajnoj stanici - čisto s biološkog gledišta, da ima sva svojstva individue. zapisana u genima - pola od oca, pola od majke. to što znanost ne može do neke kasnije faze ljudskog života odrediti ta svojstva, ne znači da ona ne postoje.

Gdje piše da duša nije besmrtna?

Ključ je u ovom dijelu. I moje (retoričko) pitanje tiče se ove iskre (kako je ti nazivaš): Nastaje li ona Božjim davanjem? Složit ćemo se da dah ne nastaje samim davanjem. Ovaj element proizlazi iz Priče o stvaranju u kojoj čovjek oživljuje tako što Bog u njega udahnjuje dah života. Taj dah je u Bogu. Već postoji.

Gdje ti vidiš "dušu" samostalnu?


Btw,ako je čovjek u cjelini nefeš haja-gdje piše da je on takav besmrtan?

Ne moraš to meni objašnjavati, ipak sam se najviše angažirao oko populariziranja DNK analiza.

To su linije softverskog koda, daleko od osobnosti u tom trenutku.

A prevelik fokus na začeće (prirodno ili sada umjetno) kao okidač koji u tom trenutku u tijelo "udahnuje" dušu je problematičan jer neće izdržati pitanja koja će nametnuti znanost.

Za naših života će (ako nije već u tajnosti) biti klonirano i prvo ljudsko biće. Kloniranje eliminira koncept začeća (oplođenja), ukoliko crkva ne proširi definiciju. Kreiranje vlastite fotokopije (prenošenje mojih 46 kromosoma), kreira biće čije postojanje nije bilo "zapisano u zvijezdama" pa se postavlja pitanje - čija mu se duša udjeljuje - pogotovo ako sam ja i dalje među živima?

Ta mogućnost najviše ruši taj navodni determinizam oko duše kao unikata, i cijelu priču svodi na samosvijest (koja je proizvod biologije, već spomenuti razvoj moždanih sinapsi).

Iskra života nije duša,.To nije svjesni element.Bog je u beživotno tijelo udahnuo dah života, životnu silu,i tako je čovjek postao živa duša, individualno biće. “Dah” ili “duh” u Bibliji se nikada ne izjednačuje sa “dušom”. “Duša” je sam čovjek, a “dah” je sastavni dio čovjeka.
Da izraz “živa duša” ne znači i “besmrtna duša” proizlazi i iz činjenice da se tim izrazom označavaju i stvorenja niža od čovjeka.Više puta hebrejski izraz “nefeš” (duša) upotrebljen je na niža stvorenja - životinje, prije nego što je primjenjen i na čovjeka (Postanak 1.)

Živi čovjek u kome je “dah života” ili “duh”, ne posjeduje time besmrtnost,jer je taj “dah života” u njemu samo za izvjesno vrijeme,a ne za vječnost.U trenutku smrti dah mu se oduzima,i čovjek odlazi u grob,vraća se u prah:


Udahnjivanjem životnog daha čovjek je postao živa duša ili biće.Srce je počelo da mu kuca, krv teče,mozak misli,a životni procesi da se odvijaju.Prilikom smrti dešava se obrnut proces - Bog uzima od čovjeka životni dah,srce prestaje da kuca,tok krvi se zaustavlja,um prestaje da djeluje i životni procesi se gase.Čovjek se vraća u prah,u isto beživotno stanje odakle je došao.

Nismo mi,ljudi,izmislili stanice,jajne ćelije itd.Nismo mi izmislili život sam po sebi,niti ga možemo dati sami po sebi,osim što smo pronašli način za prenošenje istog na neki drugi način osim klasike.

Tvoja kopija je samo tvoja genetska kopija,a gdje je tu duhovna komponenta-karakter,emocije,intelekt...?Kako ćeš to kopirati?

Duša je čovjek u cjelini,da ponovim.

Ej, ako vrijeđaš mog klona, ko da vrijeđaš mene (doslovno!), na skliskom si terenu!

Uz identične gene, i uz identičan razvoj i okružje (koje je doduše nemoguće rekreirati), dobijaš biće koje je po svemu identično originalu, uključujući sve komponente koje kontrolira mozak (karakter, emocije i intelekt), znači samosvijest koju ljudi greškom proglašuju dušom.

Sam si i odgovorio-nemoguće je imati 2 potpuno iste jedinke.Dovoljna je mikrosekunda da stvari krenu drugim tijekom i različitim razvojem svake jedinke...

Slažem se ovdje s tobom, ali uz jednu pretpostavku, koju si ti ovdje i sam spomenuo.

Suprotno klasičnim očekivanjima (čovjek = duša + tijelo), uvjeren sam da čovjeku treba dodati još jednu neovisnu komponentu - duh. Duša nije isto što i duh. Duša je vječna. Duh je privremen.

Smatraš da u čovjeku postoji neko svjesno biće koje nadživljuje smrt tijela?

Kasnije ću se vratiti na Nz grčke pojmove 'psyche-dušu' i 'pneuma-duh',njihovom smislu u odnosu na hebrejske izraze iz Sz 'nefeš' i 'ruah'.

Ne biće nego dio čovjeka. Ne mogu ne vjerovati da postoji ono nešto što je vječno i svjesno. Ako nema (samo)svijesti, kako ćemo poznavati ono što dolazi nakon druge "smrti"?

Ok,dakle smatraš da dio čovjeka popularno nazvan duša (iako je jasno da je čovjek cjelina,da je on duša),"nadživljava" tijelo?I to nešto,zvano duša, je besmrtno?