Isto sam čuo tu frazu da su žene udane za državu i u svojoj okolini. Zakonski je tako postavljeno da u modernom svijetu ne trbebaju muža.

Na žalost, da. Švedska je slikovit primer koliko žene nesvesno srljaju u smrt, silovanje i gubitak elementarnih sloboda. Koliko si puta čuo o devojci koja je tražila "pošten posao" a sam oglas je bio više nego sumnjiv...? Neprolazna priča. Ako nema ko da je zaustavi u nepromišljenim namerama, napraviće nevolju i sebi u drugome. Ne kažem da muškarci ne prave greške, ali njih nema ko da spasava, oni su krajnja instanca autoriteta u porodici i društvu pa ne mogu računati na "urođeno pravo" da im se pomaže. Jer ga i nemaju. Zato su i muškarci. Work it out.

Teorija 80/20 je tačna, ako žena izgleda makar prosečno. Većina žena prirodno želi odnos sa manjim delom muškaraca, kada bi se ta biološka težnja neometano ostvarila, 80 posto neoženjenih bi pobilo 20 posto koji dobijaju... To je disaster scenario u najavi. Žena jednostavno mora da se pomiri sa činjenicom da su neke njene duboko ukorenjene težnje veoma opasne po društvo i socijalnu koheziju. Jedna javna supruga po čoveku je najmanje zlo koje smo uspeli da smislimo. Problema naravno ima i nakon braka, ako je ona recimo fizički realno "jaka osmica" a on fizički "mršava šestica".

Ona možda neće aktivno tražiti sebi muškarca koji je takođe "jaka osmica" ili nešto još bolje, ali će najverovatnije biti više nego gostoljubiva ako on nabasa u njen život. Naravoučenije....

Don't marry outside your own league. Never.

Odlično da znaš za 80/20 teoriju jer sam cijelo vrijeme imao to na umu.

Kako 80% žena želi 20% top muškaraca, jedini da način da se to uništiti je da žena ima malo ili nikako partnera kroz svoje životni vijek. Društvo je bilo razvilo mehanizme samoobrane u smislu sramoćenja žena koje su imale puno partnera. Da postoji kriterij da svaka žena mora imati jednog partnera kroz čitav život ublažio bi se efekt hipergamije i demografskog pada.

U svojoj okolini znam jednu doktoricu koja je bila hipergamična, tražila je muškarca koji bi bio bogat i utjecajan. Problem je bio što su takvi rijetki i onih malo što postoje su odavno zauzeti. Na kraju joj je istekao biološki sat i sada ju nitko ne želi.

I to se dogodi baš kad su proglasili kršćanstvo službenom religijom. Kako to...

Vjernici se redovito pozivaju na argument plodova, osim kad im ne odgovara. Tako i na primjeru pada Rimskog carstva.

Kakve to veze ima? Bili rimljani pogani ili krščani i kod jednih i kod drugih je bilo primjera nemorala.

Žena uvek traži muškarca koji je premija u njenim očima, koga treba sačuvati po svaku cenu, ako je sa muškarcem kog smatra lošijim od sebe, i da hoće ona ne može da ga poštuje, ne može da uživa u seksu s njim. Takav brak je mučenje za obe strane. Ona se muči da ga voli, on se muči da je zadrži. Na kraju pukne, koliko god truda da se uloži.

Zato je veoma je važno pravilno razumeti Red Pill filozofiju, zakonitosti koje vladaju među polovima, a prećutkuju se. Zato romantičnost odumire u vezama, jer to nikad nije bila potreba žene već muškarca. Muškarac je idealističko romantično biće, žena je praktično i materijalno. Ništa nužno loše u tome ako svaka strana ima dobru volju da se nečega odrekne i nađe se kompromisno rešenje za zajednički život u kome će i jedno i drugo biti bar u većoj meri zadovoljeno. Ona će za njega biti romantična, on će za nju obezbediti sigurnost. To su bar morale naše bake, prabake...

Ali kao što joe enter reče, sada je država doživotni surogat muškarac u životu žene (gospodin Zverka), njena sigurna luka koja čak ne traži ni seks. Posledica toga je da često možeš da vidiš njenu realnu narav koja nije uvek za pohvalu, niti lep prizor. Zato se dating scena svela na seks, a seks je postao merilo koja je žena za udaju a koja nije, nisu samo njihove prefernce danas pogrešne, ne treba biti licemeran.

Pogledaj kako se danas momci od 20 godina dodvoravaju devojkama, glume bandite, repere, ruke im od tetovaža sve češće izgledaju kao bojanke za decu, šta sve ne... Umesto da uče zanat i pokažu im da su sposobni za ulogu muža i oca. Dakle, sve ide naopako.

Takvi sinovi su posledica slabih očeva i grlatih majki. Ti momci su hiper muževni, surovost su pobrkali sa junaštvom, a nesvesno podržavaju i feminizam u svom najtoksičnijem obliku, a to je predbračni promiskuitet. Do tridesete će se poženiti, do četrdesete biće razvedeni očevi koji svoje dete viđaju vikendom ili će ćutati u braku u kome su puki keš automat ženi i deci.

Ne mogu oni imati nemoralnih mladih žena za zabavu u izobilju, a posle očekivati dobre majke za brak, kada se izdovolje. Obe strane moraju uvući rogove u svojim životnim izborima, u interesu stabilne porodice. Zato i kažem, sekularni iliti svetovni brak i crkveni brak su u svojim osnovama dve različite dimenzije.

Svetovni brak ima beskrajnu listu zahteva za ostanak zajedno, veća kuća, bolja plata, brži auto, duža letovanja, lepša odela, uvek neko nezadovoljstvo vreba iz prikrajka...bilo njeno ili njegovo. Crkveni brak ima jedan razlog iz koga proističu i svi ostali, bliskiji čovečijoj prirodi i potrebama.

Evo Jovana Zlatoustog čuvenog crkvenog oca i njegove čuvene besede o braku i porodici(na ćirilici):

https://www.srpske-pravoslavne-ikone.com/Tekstovi/Ocrkvi/O%20braku%20i%20porodici.html

Meni je ovo fantastično dobro , jes da nisam hrišćanin i bez obzira na tu drevnu krutost ljudi mislim da ovako promišljanje i danas ima jednako puno smisla kao i onda(4.vek) , a pogotovo kad pomislim šta ova levičarska narcisoidna paščad rade našoj velikoj civilizaciji koju žele uništiti.

Da ne bude kako izostavljam činjenice , ali Jovan Zlatousti je prvi pravi hrišćanski antisemita zj.začetnik viševekovne mržnje bez obzira što je i sam bio verovatno poreklom Jevrejin.

[url]https://hr.wikipedia.org/wiki/Protiv_Židova[/url]

Sinagoga je gora od bordela... to je leglo podlaca i divljih zvijeri... hram demona posvećenih idolatrijskim kultovima... zbjeg bandita i razvratnika, vražja špilja. Kriminalni skup Židova... mjesto gdje se skupljaju Kristove ubojice... kuća gora od krčme... jazbina lopova, kuća na zlu glasu, stanište nepravde, utočište demona, ponor propasti... Isto bih rekao i o njihovim dušama... A što se mene tiče – mrzim sinagoge... Mrzim Židove iz istog razloga

Uh , ovo je prejako.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Zlatousti

Well...

I ja lupetam , nije Jovan Zlatousti bio antisemita u modernom smislu nego je bio čovek toga vremena i njegove stavove moramo gledati kroz kontekst.

On je bio jedan žešće opičen lik(gorljivi propovednik) , koji nije štedeo nikoga od bogatih,careva,carica,jevreja,... , i kad je govorio o jevrejima to je bila ja verujem čista borba na lokalnom nivou jer su Jevreji brutalno negirali i vređali hrišćansku veru o čemu svedoči i sam Talmud koji je već bio osnova učenja judaizma u to vreme.
Dakle Zlatousti je više reagovao na Jevreje nego što ih je zaista mrzeo jer ruku na srce teško mu je padala činjenica o tome da ne možeš imati Toru u rukama a verovati u Hrista Boga u isto vreme kako su to Jevreji tvrdili , a kasnije i mundžosi.
On i njegova porodica su bili hrišćani i rimski podanici ali verovatno grecizirani Jevreji koje su inače sami Jevreji dugo prezirali , pa samim time njegov "antisemitizam" ima smisla.

U knjizi srpskog istoričara Radivoja Radića se mogu naći citati i mišljenja Vasilija Velikog koji nisu nužno teološki već opisivački u smislu vremena i mesta u kome je živeo.

Pa tako se jako žali što na ulicama Konstatinopolja trgovci,seljaci,vojnici,....non stop raspravljaju o svetom trojstvu jer to je vreme sukoba sa arijanstvom ,ali njega više muči što to čini obična "svetina" koja pre i posle liturgije u crkvi po ceo dan raspravljaju o hrišćanstvu ispred crkve , a rasprava uopšte je za Vasilija oličenje paganstva.
Vasiliju je najgore padalo to što su redovno ispred crkvi padale opklade i zaveti povodom dokazivanja jel Isus bog ili ne i pitanje svetog duha , a opklade su bile prinošenje žrtve(bika) u ime Isusa , a da bude još gore u tome svemu su učestvovale i žene.

Kao klinac sam obožavao pagansko doba klasične grčke i rimske mitologije , ali mi je već odavno najfascinantnije doba prelaska iz paganstva u hrišćanstvo.

Pojasni ovaj citat što si postavio?!

Dok je Isus bio raspet na križu, svjetina mu je svašta dobacivala, ako je sin Božji zašto ne siđe s križa, ako može srušiti hram i podići ga za tri dana zašto sam sebe ne spasi, zašto ga Ilija ne dođe spasiti i slično... Tamo su bili vojnici, seljaci, vjerojatno trgovci i drugi, a izdaleka su gledale i žene. Uz svo to iskušavanje i propitivanje Boga, još su i bacali kocke kako bi razdijelili njegove haljine. Znamo otprije da je Isus istjerao trgovce jer su radili sajmište od hrama, kuće njegovog Oca. S obzirom da Kristovo tijelo također jest hram (koji je uskrsnuo nakon tri dana), ista se situacija dakle ponovila i na Golgoti. Nakon toga vani se zamračuje, Isus izdahne, zavjesa u hramu (doslovno u građevini) se razdire, nastaje potres i mrtvi ustaju iz groba. Rimski satnik shvaća da je Isus Sin Božji. Svjetina se uplaši i staje biti po prsima. (Mt 27, 45–56; Mk 15, 21–32; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30)

Isus (dok je još na križu) kad kaže "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk 15,34), zapravo citira Psalam 22, 1-32 (iz Starog zavjeta) koji kompletno doslovno zvuči kao da opisuje Kristovu muku... Među ostalim piše i sljedeće:



Misa je Kristova žrtva, a Crkva je tijelo Kristovo. Tijelo Kristovo jest hram. Bacati oklade ispred Crkve, tijela Kristova odnosno hrama, nakon mise, Kristove žrtve, o tome je li Isus Bog jako podsjeća na situaciju iz evanđelja koju sam sad opisao... još pored toga prinose "žrtvu" u ime Isusa koji je bio savršeno prinesena žrtva za otkupljenje mnogih što se upravo i slavi na misi. Kockaju se za prolazne stvari oko Krista koji im jamči najveće bogatstvo, vječni život. Kao Juda koji je prodao Isusa, vječni život za 30 srebrnika. Time se izruguju Kristu i njegovoj žrtvi. Doslovno, "A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke." Luka 23, 34

Kakve to štzo si napisao veze ima sa temom i crkvenim ocima Purgeru??

Odnosi se na ono šta si piso o Svetom Vasiliju, malo je offtopic priznat ću.

Ali upravo tu odgovara - pad carstva se pokazao potrebnim za širenje kršćanstva među barbarske narode i rađanje kršćanske Europe.

I stvarni uspon papinstva nauštrb cesarstva.

Ženska "sramota" zbog čestog mijenjanja partnera nije samo društveni konstrukt, već je biološki uvjetovana. Seks prirodno dovodi do potomstva, a ena koju je muškarac povalio i ostavio prirodno je ugrožena time, njen optanak i njenog potomstva. Zato je priroda ugradila nagon u ženu da izbjegava seks s muškarcem koji se nije vezao za nju.

Žene se prirodno osjećaju iskorištene i jadne kad pune veza ili se ne desi veza s muškarcem s kojim su spavale.

Današnje feminacističko društvo LAŽE ženama da nije tako i mnoge doživlavaju psiholoke traume jer se olako upuštaju u seks koji ne vodi ničemu. Nitko ih ne sramoti, ali su svejedno osramoćene.

Što se tiće hipergamije, ona je prirodna i logična. Žena mora naći muškarca koji joj može pružiti sigurnost dok je zaokupljena potomstvom. Hipergamija je normalna i poželjna.
Problem današnjice je što su žene, stekavši ekonomsku neovisnost, nevoljke žrtvovati je. One dok su same su ekonomski neovisne i ne žele pad standarda kad se okrenu obitelji i djeci. Zato traže uvijek JOŠ uspješnijeg muškarca, a takvih je malo. Stoga upravo ekonomski najuspješnije žene ostaju neudate - nema nikoga ekonomski iznad njih. Tim ženama je teško, jer ih društveni položaj dovodi u sukob s bazičnm instinktima.

No bilo bi bolje kad bi im netko to REKAO, da pokušaju zatomiti hipergamiju. No to im nitko ne govori. I na kraju ostane sama.

Feminizam više otkriva ženu kakva jeste, nego što je laže. Ne bi to njima bilo pitko štivo da u sebi ne nose određene porive koje feminizam oslobađa na svetlost dana.

Moderni feminizam je čisto ludilo, ovaj novi val je kontraproduktivan. One prve generacije ženskih boraca za ravnopravnost bi ih se sramile.

Boli njih mnogo pizda ko bi ih se stideo. Ne stide se one ničeg ni pred rođenim roditeljima. Ni taj prvi talas feminizma nije trebao da se desi, zato što je antibiblijski, protivprirodan i protiv tradicionalno višečlane porodice. Prosek ok 1,8 dece nije dovoljan da se jedan narod biološki održi na duži rok.

Sticajem okolnosti, bio sam uslovno rečeno primoran da prisustvujem jednom feminističkom seminaru (iako su mu dali lepše ime, to je bilo to). Došle su nam dve profi opajdare iz Beograda, jedna mršava i vidno podmuklo očijuka svakog muškarca koji uđe u prostoriju, druga široka kao da ima četiri polutke i ne baš inteligentna, ali bar nije bila zloća. Samo tupava i naivna. Kakav je to seminar bio, čega se sve naslušah... dok su ih moje koleginice slušale kao da im čitaju neku od bajki Hansa Kristijana Andersena.
Samo ta dva sata prezentacije unele su takav razdor u kolektiv da je danima mogao da se seče nožem između svakog muškarca i žene. Par oženjenih je podvilo rep i oćutalo prezentaciju kojom su vidno bili nezadovoljni, ostali su kulturno negodovali i svoje nezadovoljstvo glupostima i klasičnim ženskim ludilom pretvorili u pitanja na koja i sami imaju odgovore. Stara garda više nema energije da se objašnjava s njima a mlađi uglavnom nemaju petlju. Žalosno, ali to je presek stanja.

Jedna od tema je bio i "neplaćeni rad" žena u domaćinstvu. Sledeće je verovatno naplaćivanje seksa u braku. Fiskalna kasa je idealan poklon za udaju. Žene ne žele jednakost, žene žele SVE.

http://www.politika.rs/scc/clanak/45901 ... a#comments

Čini se da žene danas smatraju da im država daje sigurnost, tj država koja podupire velika socijalna davanja. U tom smislu su žene našle svoje saveznike u mnogim lijevim pokretima i to objašnjava što za takove stranke većinom glasuju žene.
Dakle ako im egzistenciju osigurava država onda joj sigurnost od strane muškarca nije potrebna i samim tim otpadaju i sve društvene norme vezane uz to. Žena postaje hipergamična i opsjednuta seksom a "one night stand" postaje normalno i društveno prihvatljivo ponašanje.

Ne čini se već je tako. Socijalizam je od vajkada bio primamljiv ženama. Ko ga je smislio znao je šta radi. Žene zanima finansijska sigurnost, fizička bezbednost i zabava. Prve dve stavke joj danas garantuje država, ti možeš da joj budeš eventualno smešna i zamenjiva igračka. Romantična ljubav je u 2020 za ogromnu većinu samo uvela ruža, sve se svelo na sirovu razmenu dobara. Bez sramote i bez ikakvog vezivanja. Nekada se na prvom sastanku najviše išlo do njene kuće, danas se ide do kraja...
Više ne živimo u svetu u kome žene moraju da nose suknju do zemlje i obraduju se poklonjenom cveću ili napisanoj pesmi, ovo danas su žene sa fabričkim podešavanjima... Zato je feminizam i proktetstvo i blagodet, dao ti je istinu. Dalje svako odlučuje sam.

Ali ponavljam ti te norme nisu društvene, nego biološke. Njih se ne može preko noći izbrisati, one su uvjetovne milenijima evolucije.

Iako država danas "štiti" ženu od neodgovornih yebača, žene se i dalje osjećaju jadno i posramljeno kad je poyebeš i ostaviš. To je njima u genima, ne da se to izbrisati.

Ali onda tu frustraciju te poyebane i odyebane pretaču u bijes prema muškarcima, umjesto da kritički analiziraju svoje pogrešne odabire muškaraca. Više ih se ne odgaja da paze kome će dati, uvjerava ih se kroz pop kulturu da mogu što požele i s kim god požele, a onda se nađu posramljene i jadne kad su odyebane.

Jer, to što joj država finacijski nadomjesti muškarca, ne zadovoljava njene instinkte. Instinktima će trebati još generacije da izgube osjećaj "praznine" koja ostaje kad je muškarac poyebe i ostavi.

Ista stvar je i s hipergamijom, nisu žene danas postale hipergamične, one su takve oduvijek ,to je biološki uvjetovano i LOGIČNO. Ženi treba ekonomski jači muškarac, jer u prirodnim uvjetima ona je zaokupljena brigom za potomstvo i ne može biti ekonomski korisna. Stoga je hipergamija evolucijski zaštitni mehanizam, nije ona moderni konsturkt.

Problem je što je to instinkt kojeg se žene danas ne mogu lako riješiti, a često im smeta da ostvare vezu. Upravo ekonomski najuspješnije žene su one koje ostaju neudate, jer usprkos ekonomskoj neovisnosti, one se ne mogu rješiti hipergamičnog instinkta koje su milenijima razvijale (iako im više ničemu ne služi, jednom kad su postale SAME ekonomski jake). Zbog hipergamičnosti si stalno sužavaju izbor muškaraca, na mali broj koji je ekonomski iznad njih.
Dok muškarcima ekonomski uspjeh povećava šanse za vezu, ženama smanjuje. One su prividno opsjednute seksom, zapravo su ospjednute time da privuku uski krug muškaraca.

U prošlosti, dok su žene bile ekonomski slabe, hipergamija je bila koristan instinkt. Danas je smetnja koja dovodi do fenomena neudatih karijeristica.

Feminizam ne laže o ženi, nego laže ženi.

Laže ju da se neće osjećati loše kad je neki baja poyebe i ne nazove, laže je da se neće osjećati loše kad pobaci, laže je da je karijera uspjeh, a obitelj ropstvo ( a upravo su najsretnije žene koje su uspješne u obitelji, dok su karijeristice u pedesetima frustrirane i jadne, troše mahnito na plastičnu krurgiju i mrze dopodne sebe, popodne cijeli svijet).

Feminizam je stovrio generacij ujadnih i frustriranih žena, ali treba voditi računa da su mu na ruku išle kombinacije društvenih okolnosti koje su suprotne ženskoj prirodi, o čemu sam pisao gore.