Nisi ti posve blesav u svom pisanju ,al ovo za slavene je jedan stereotip.
Već duže vrijeme čitam o nacistima ,2 godine sam član foruma kolekcionari.com i nigdje nisam pročitao da su nacisti tad smatrali slavene nižom rasom.
Nađi mi neku izjavu ,pismeni / skenirani dokaz na internetu pa ću ti povjerovat. Dosta to ljudi misli zbog Poljske ,a to je bio samo znak dobre volje Hitlera i sporazum njega i Staljina da ju podijele.
Hrvati ,Slovenci primjera radi ,bilo ih je u Wehrmacht-u koji su bili visoki vojni zapovjednici,pohađali tada ugledne vojne škole za oficire po Njemačkoj i Austriji . Bili zapovjednici njemačkim vojnicima.

Primjer 1 :Lotar Rendulić Rendulić je zapovjedao 20. gorskom armijom. U lipnju 1944. imenovan je za vrhovnog zapovjednika njemačkih trupa u Finskoj i Norveškoj. Nakon početka Laplandskog rata, Renduliću je naređeno da finski grad Rovaniemi bude spaljen, kao osveta Fincima jer su sklopili mir sa Sovjetskim Savezom. Također je vodio i kampanju "spaljivanja zemlje", tako što su, njemački vojnici, povlačeći se, uništavali se iza sebe, ostavljajući tako stanovništvo bez hrane.
Od 1943. do 1944., Rendulić je zapovjedao s 2. oklopnom armijom na Jugoslavenskom bojištu. U ranoj 1944-oj Adolf Hitler naredio je Renduliću da skuje plan o uhićenju partizanskog vođe Josipa Broza Tita. Kao ishod plana, dogodio se Pohod na Drvar 25. svibnja 1944., njemački padobranci zaskočili su partizanski stožer u Drvaru hvatajući Tita. Tito je umalo bio uhvaćen, no uspio je umaći.
1945., Rendulić je bio zapovjednik Heeresgruppe Kurlanda na Istočnom bojištu. U to vrijeme, Heeresgruppe Kurland 8Voja skupina Kurland) bila je u potpunosti opkoljena u Kurlandskom džepu. Ukratko nakon toga, Rendulić postaje zapovjednik Vojne skupine Sjever (tada lociranoj u sjevernoj Njemačkoj), te je ponovno vraćen na mjesto zapovjednika Vojne skupine Kurland (u borbama da se obrani ono što je ostalo od Latvije), te konačno, postaje zapovjednik Vojne skupine Jug, kasnije preimenovanu u Vojna skupina Ostmark, u Austriji i Čehoslovačkoj
7. svibnja 1945., tijekom Praške ofenzive, Rendulić se, zajedno s cijelom svojom Vojnom skupinom Ostmark (od koje su ostali samo elementi) predao Američkoj vojsci u Austriji.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Lothar_Renduli%C4%87

Nije to ništa ,sad mogu krenut stavljat linkove Čeha ,Finaca ,Nizozemaca koji su bili visokopozicionirani u tom režimu . A bilo je hrpa "Slavena" ,tako da ti ono ne drži vodu.

Ti si car
ti si prvak u skoku u dalj

Znači zloslutni i apokaliptični redosled mučeništva vas hrišćana će biti prvo da masonerija i ateisti pobede u velikom klinču sa hristovom armijom.
I onda svi postanemo nemoralni i pobijemo svoju porodicu , i na kraju svi primimo islam.



To je baš jebeno apokaliptično , ružna sudbina stvarno!

I,da li je "to nešto drugo" objasnilo?Ti si lijepo napisao-objašnjava,kao nesvršeni glagol.Ali nikad neće objasniti,na tom konceptu koji se obično zove materijalni...

Vezano uz temu,progon kršćana traje od samog početka,od Isusa Krista pa do naših dana,a trajaće do svršetka svijeta.Glede križarskih ratova.-od njih se danas distanciraju svi kršćani, oni su stvar daleke prošlosti i nemaju ništa s porukom Isusa Krista o nenasilju. U onoj mjeri u kojoj se rat u Iraku vodio radi ljudskih prava i demokracije, u tolikoj mjeri su se i križarski ratovi vodili radi kršćanske vjere. Prije će biti da se radilo o političkim i gospodarskim interesima.

Nije.

Jel mora?! , mislim jel mora sad i odmah?! , jer ako nije sad i odmah to znači da bog postoji i da je on stvorio sve ovo bez obzira što nema nijednog dokaza za njegovo postojanje , i naravno Isus je super star.

Ako nešto ne zadovoljava našu potrebu za spoznajom o nečemu,u ovom slučaju pojava života,nije li logično da čovjek postavlja pitanja zasnovana na nekim drugim postavkama?

Kao npr.bogu?!

Na primjer,Bogu.Ne govorim o apriori uzimanju dogmi zdravo za gotovo,nego istinsko proučavanje i traženje odgovora.Blago siromašnim duhom...tj. onim koji tragaju za "znanjem i istinom".To je i obveza u kršćanstvu recimo.

Da ali blago i prostima , tj.onima koji su svim srcem bez imalo znatiželje i potrebe za znanjem prihvatili istinu kao takvu samo zato što su poverovali u Hrista.

Ja sam već rekao da u novom zavetu i mnogim hrišćanskim spisima ima dosta moralnih nauka i moralističkih pripovedanja , ali me zaista bajke ne zanimaju a naročito ne njihove doktrine.

Nije to znanje u klasičnom obliku kakvo se propagira u sustavu školstva koji smo svi prošli.
Pastir,ratar,stočar voli isto kao i liječnik,filozof,inžinjer...
S druge strane,postoje (i postojali su) i znanstvenici-teisti koji nam otkrivaju predivne stvari na znanstvenoj osnovi,koje su sve samo ne bajke..

Biblija je nadahnuta knjiga. Ključ njezinog razumijevanja nisu računala, nego jedino Isus Krist. Zato će sv. Pavao napisati "Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodine našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva" (2 Pt 1, 16). Ipak, još uvijek je veliko mnoštvo onih koji će radije slijediti "izmudrene priče", nego li ići za živim Bogom čija nam je objava na najsavršeniji način zasjala u Isusu Kristu. Paradoksalna je činjenica da za skrivenim porukama u Bibliji najviše tragaju oni koji najmanje drže do njezinih "otkrivenih" poruka!

to je ono sto se dogada u Europi danas.. neznam samo na kojem ti kontinentu zivis

a ustra ces ateisto se skrivat pod katolickim skutima i vikat kako si veci katolik od pape zapravo oduvijek



nisam reko da ce da pobjede.. mogu dobit bitku al ne i rat..

zato smo mi tu.. a i ti ces na nasu stranu trcat prvi takvi su ti ateisti.. pljuju po krscanima gdje stignu a onda kad zagori bice papskiji od pape u obrani krscanstva hahah il prelaze na islam divno XD

a neznam sta imas protiv Ibra.. inace predivna rijeka.. i neznam samo kako ateisto tako sad najednom uvazavas pravoslavlje.. što bi reko Švicarac poštedi nas svoje prozirnepartizansko/
btw.. mixanje komunizma sa pravoslavljem ti je teski oskimoron al dobro vama mnogim SRbima normalna stvar bice okrece se kako vjetar puse XD

nešto o novim ateistima i progonu kršćanstva


Beč, 12. kolovoz 2010. (GLAS KONCILA / KTA) - Europa u nekoj čudnoj samodostatnosti, premda su joj puna usta ljudskih prava i sloboda, tolerira progone kršćana u svijetu. Tu je tezu u komentaru u jednome od najutjecajnijih austrijskih dnevnih listova, »Die Presse«, iznio poznati novinar i publicist dr. Paul Schulmeister, bivši predsjednik Katoličke akcije, poznat između ostaloga i po zauzimanju za prava muslimana u Europi.

»'Novi ateisti'«, piše Schulmeister, »povezuju religiju isključivo - nerijetko na vrlo bijednoj razini - s neslobodom i tlačenjem. Nisu li kršćani u svojoj povijesti uvijek iznova nastupali kao progonitelji onoga što su smatrali heretičkim ili neistinitim? Potresno je bilo kad je papa Benedikt XVI. nedavno priznao da 'najveći progon' Crkvi ne dolazi 'od vanjskih neprijatelj', nego iznutra, 'od grijeha u Crkvi' samoj. No osvrtanje na prošle zablude, čak i sramotna djela kršćanstva, u svakom slučaju pomaže u tome da se ništa pobliže ne želi znati o sadašnjoj ugrozi kršćana.


«Neznanje i pasivnost hrane proces otupljivanja»

Taj progon«, piše nadalje publicist navodeći činjenice koje su se, doduše rijetko, već pojavljivale u javnosti, »danas nailazi na gotovo strašnu nebrigu. Otprilike svaki je deseti kršćanin na svijetu danas diskriminiran ili progonjen zbog svoje vjere - ukupno više od 200 milijuna u 60 država. Prema procjenama Međunarodnoga društva za ljudska prava i Međunarodnoga instituta za vjersku slobodu, oko 80 posto svih progonjenih na vjerskoj osnovi su kršćani. Kad je riječ o ubijenima iz vjerskih motiva, također 80 posto otpada na kršćane. Čini se da to jedva brine sve više dekristijaniziranu Europu. Neznanje i pasivnost hrane proces otupljivanja. A ugroženi kršćani trebali bi imati zagovornike - no gdje su oni?«

Kako to da sintagma »progoni kršćana« ljude asocira na Nerona i Dioklecijana, dok novovjeki progoni uopće ne određuju svijest suvremenika, pita se. »'Što je s tisućama ubijenih svećenika i redovnica u republikanskoj Španjolskoj 30-ih godina prošlog stoljeća?' Slijeganje ramenima. Eventualno protupitanje: 'Nisu li to uglavnom bili Francove pristaše?' A silni milijuni kršćana ubijeni pod Staljinom? 'Strašna stranputica jedne ideologije.' A to što je Hitler jedva krio namjeru da nakon Židova uništi i kršćane? 'Bogu hvala, to je povijest.' Kod masovnih zločina u 'vremenu ekstrema' skloni smo radije prepoznati ideološke nego protuvjerske korijene«, piše Schulmeister.


U progonima prednjači Sjeverna Koreja

Autor teksta imenuje i zemlje, odnosno područja, s najvišom »stopom« progona kršćana. Najgore je u Sjevernoj Koreji. Prema indeksu natkonfesionalne američke organizacije »Open Doors« (Otvorena vrata) ona je na prvome mjestu, a slijede Iran, Saudijska Arabija i Somalija. Kina je tek na dvanaestom mjestu. »Amnesty International« pak tvrdi da je 250.000 ljudi u toj zemlji zatvoreno u logorima, na prisilnom radu ili na preodgoju. »Na kršćane koji žive u podzemlju organizira se hajka. U prošlosti je uvijek iznova bilo masovnih pogubljenja. U čitavoj Sjevernoj Koreji postoje još samo četiri 'crkve za pokazivanje'«, tvrdi Schulmeister.

Slijede islamske zemlje, od kojih je trenutno najaktualniji Irak, u kojemu je 1987. godine živjelo 1,4 milijuna kršćana, dok ih je danas svega 400.000. »Kršćanske zajednice u Iraku ubrajaju se među najstarije na svijetu. Danas je na djelu polagani genocid, koji nitko ne može i ne želi zaustaviti. I EU gunđa tek tiho i bez snage.« Slijedi Saudijska Arabija s vahabitskim islamom, s vjerskom policijom, s prijetnjom smrću onima koji promijene vjeru, sa zabranom Biblije i kršćanskih knjiga.

Iz Afganistana je pisac teksta izdvojio slučaj Abdula Rahmana koji je konvertirao na kršćanstvo. Tek nakon pritiska međunarodne zajednice ukazana mu je »milost«: proglašen je duševno poremećenim te je umjesto smrtne kazne dobio izgon iz zemlje.


Gdje ih se najviše progoni, najbrže rastu

»I u Indoneziji i Maleziji, u Indiji, Somaliji i u Sudanu (s desecima tisuća kršćanskih robova), u Nigeriji i Maroku postoje nebrojeni slučajevi progona kršćana. U službeno laičkoj Turskoj kršćani uvijek iznova bivaju žrtvama ubilačkih napada nahuškanih muslimana (posljednji je biskup Luigi Padovese u Iskenderunu: zaklan, izmasakriran i obezglavljen). Pregovori za pristup EU-u jedva da su dosada poboljšali stanje u kojemu živi 100.000 kršćana u Turskoj«, piše Schulmeister. Prema Isusovim riječima, međutim, progonstvo je svojevrsna sudbina kršćana. Općeniti gledano, ondje gdje ih se najviše progoni, najbrže rastu.

U posljednja četiri desetljeća kršćanstvo se u Africi utrostručilo, u Latinskoj Americi udvostručilo, u Aziji učetverostručilo. »Prema procjenama, u Kini se usprkos opasnosti od represije svake nedjelje okupi na molitvi - osobito u 'pokretu kućnih crkava' koji je u procvatu - više kršćana nego u cijeloj Zapadnoj Europi«, iznosi Schulmeister podatak nad kojim se valja zamisliti.


Rijetko na radarima samodostatnog Zapada

»Na radarima samodostatnoga Zapada«, zaključuje pisac, »problem progona kršćana javlja se tek rijetko. Većina odvraća pogled od onoga što ne može razumjeti ili što smeta njihovoj samosvijesti... Vjera koja bi se srezala na društveni moral možda ne bi bila progonjena, smatra duh vremena. No takvo poimanje ne vidi ono bitno kod progona kršćana. Mnogi ateistički ili radikalno-islamistički vlastodršci smatraju kršćanstvo ili zabludom koju valja iskorijeniti ili pak vrlo opasnim zbog njegova afiniteta prema demokraciji i ljudskim pravima. Posebno opasnim zbog nerazmjerno brzog rasta kršćanskih zajednica u zemljama progona. No to su samo djelomična objašnjenja. Progonstvo je u samoj srži vjere. Ta sam je Isus prorekao učenicima: 'Svi će vas zamrziti radi imena mojega.'«

Katolička se crkva osjeća ugroženom, pod opsadom i, u nekim zemljama, pred gašenjem. Fanatični obračuni s njezinim misionarima, s onima izvan sigurnih granica, ne prestaju rasti. Tijekom 2009. ubijeno je 37 službenika Crkve, a na tisuće kršćana primorano je pobjeći iz svojih domova. Ovih je dana Papa Benedikt XVI. pozvao svijet da reagira. Da se sazna više o progonima.

I, zaista, veliki dio tzv. kršćanskog zapada ignorira strahote kroz koje prolaze mnogi vjernici. A ni mi u Hrvatskoj nismo potpuno nevini od nezainteresiranosti za netoleranciju kakvu kršćani trpe u zemljama poput Iraka, Palestine, Saudijske Arabije, Egipta, Libanona, Sudana, Sirije, Indonezije, Tajlanda, Nigerije, Kine, Turske, Maroka, Alžira, Pakistana, Indije, Sri Lanke ili Laosa.

Na sam je Božić, iz bazilike Svetoga Petra u Vatikanu, Papa molio za mir na Bliskom istoku, posebno hrabreći katolike Iraka i Kine da izdrže progone. Ali je Benedikt pozvao na mir i toleranciju i za pripadnike svih religija.

Popis zemalja u kojima se proganja kršćane sve je duži i više nije sastavljen samo od islamskih zemalja. Iako je Papa osobito zabrinut za stanje na Bliskom istoku gdje su kršćani, kako je rekao u ponedjeljak, 20. prosinca, govoreći pred cijelom kurijom, ‘najopterećenija i najizloženija manjina’.

Vatikanski dužnosnici tvrde da se ‘kristijanofobija’ širi i na području Europe. Pred kardinalima, Papa je ponovio tezu da je agresivni laicizam toliko štetan kao što je vjerski fanatizam, jer i jedna i druga pojava ‘predstavljaju vanjski oblik odbijanja legitimnog pluralizma i samog principa laicizma’.

U poruci za Svjetski dan mira, koji Katolička crkva slavi 1. siječnja, Papa ne ostavlja mjesto za sumnju i kaže: ‘Ista ona odlučnost kojom se osuđuje bilo koji oblik fanatizma i vjerskog fundamentalizma, mora biti izložena da se svijet suprotstavi bilo kojem obliku neprijateljstva prema religiji, a koji bi ograničio javnu ulogu vjernika u građanskom i političkom životu.’ U govoru, koji se tradicionalno šalje vjerskim liderima i međunarodnim institucijama kao što je UN, Papa je dodao i da izražava nadu da će ‘na Zapadu, a posebno u Europi, završiti neprijateljstva i predrasude prema kršćanima’.

Prema političkoj teologiji Josepha Ratzingera, svijet danas živi trenutak koji je ‘sličan onomu kada je srušeno Rimsko Carstvo’, jer su ‘glasovi razuma jako slabi’ i zato što se ‘antikršćanski pokret širi na mnoga mjesta zahvaljujući spoju grčevite želje za zaradom i sljepoći ideologija’.

Ovakvi signali za alarm u vezi vjerskih sloboda u svijetu nisu novi iako su u prošlosti ti signali bili nešto blaži.

U siječnju 2005, u posljednjem obraćanju članovima diplomatskog zbora akreditiranih pred Svetom Stolicom, Ivan Pavao II. zamolio je svih 178 veleposlanika i otpravnika poslova da brane vjersku slobodu, i to ‘učinkovitim pravosuđem’, ali je odmah dodao da se Crkva neće miješati u domenu političkih sloboda ili u kompetencija država jer, kako je rekao, ‘znamo dobro razlikovati što je cezarovo, a što je Božje’.

Prvi vatikanski dužnosnik koji je iskoristio neologizam kršćanofobija bio je tajnik Svete Stolice za odnose s državama Dominique Joseph Mamberti, i to u govoru od 29. kolovoza 2008. kaže:

‘Kršćanofobija se sastoji od ponašanja koja se mogu dijeliti u tri područja’, govorio je Mamberti: ‘Loše obrazovanje ili loša informacija o kršćanima i njihovoj religiji, ponajviše putem medija, zatim netolerancija ili diskriminacija koju trpe građani koji su kršćani, napose zbog administrativnih ili legislativnih poteza koji favoriziraju pripadnike drugih religija ili one koji ne vjeruju i, napokon, čisto nasilje i progoni.’

Zanimljivo je to i da je Crkva u mnogim člancima i javnim nastupima smatrala da je prvi veliki val suvremene kršćanofobije stigao s prvim Zaljevskim ratom te da se onda proširio, kao divlja vatra, nakon terorističkih atentata na SAD 11. rujna 2001. u ‘ratu protiv terorizma’. Godine 2004, tadašnji vatikanski ministar vanjskih poslova Giovanni Lajolo tvrdio je da ‘rat protiv terorizma, iako potreban, ima svoje kolateralne efekte u pojačanju kršćanofobije u velikim dijelovima planeta u kojima, što je krivo, zapadna se civilizacija ili neke političke strategije zapadnih zemalja (čitati: Bush i SAD) sebe smatraju determiniranima kršćanstvom ili, barem, ne odvojenima od te religije’.

Podaci govore u prilog tvrdnji porasta nasilja. Godine 2004. ubijeno je 15 kršćana. Kako rekosmo, 2009. ubijeno je 37 vjernika, dvaput više nego 2008. Ove je godine saldo odista impresivan. Nigerija: 500 mrtvih; Turska: nožem je ubijen predsjednik biskupske konferencije Luigi Padovese, a ubojstvo ima sve karakteristike ritualnog smaknuća kod islamista; Afganistan: puno mrtvih, ali se pamti smaknuće desetero misionara; Egipat: ubijeno najmanje sedam koptskih kršćana; Irak: otmica oko stotinjak kršćana u jednoj crkvi u Bagdadu završila je sa 52 mrtva i 67 ranjenih kršćana itd.

Ima li Papa pravo na iskazanu dramatičnost? Ako promotrimo progon vjernika, u ovom slučaju kršćana, kroz prizmu povrede ljudskih prava, situacija je doista zabrinjavajuća

U prigodi liturgijskog spomena sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca, podsjeća se da progon kršćana zbog njihove vjere traje i dalje; ne odnosi se samo na prošla vremena, nego je vrlo aktualan. Na to svake godine podsjeća izvješće organizacije "Pomoć Crkvi u nevolji", koja prikuplja podatke o stanju vjerskih sloboda u raznim zemljama, istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan ravnatelj talijanskoga odjela "Pomoći Crkvi u nevolji" Attilio Tamburrini.

Govoreći o zemljama u kojima su kršćani najviše progonjeni, Tamburrini je izdvojio Kinu i Sjevernu Koreju. "Svi znamo da je u tim zemljama stanje krajnje dramatično, ne uspijevaju se dobiti ni informacije o stvarnom stanju. Zatim, problemi rastu u Indiji zbog razvoja hinduističkoga fundamentalizma.

Isto se događa i u Indoneziji, gdje se donedavno uživala određena sloboda bogoštovlja za sve religije, ali u ovom trenutku ima područja u kojoj prevladavaju muslimani, a kršćani su napadaju čak i fizički. U Saudijskoj Arabiji se stanje ne popravlja", upozorio je Tamburrini, podsjetivši da u toj zemlji ima oko 800.000 kršćana (uglavnom su to radnici doseljeni s Filipina), kojima se brani svaki oblik izražavanja vlastite vjere. U Africi, pak, posebice u njezinom središnjem dijelu, u kojemu nema izravnoga progona, u tijeku su ratni sukobi zbog koji trpi i sama Crkva. Često su pogođeni misionari koji se opiru nasilju, i tako postaju izravni svjedoci potrebe za mirom.

Spomenuvši različite oblike progona kršćana, Tamburrini je napomenuo kako postoji i izričit progon u kojemu zakonodavstvo, kao primjerice u Saudijskoj Arabiji, službeno zabranjuje bilo koji nemuslimanski oblik religije. U tom smislu čak i šiiti imaju problema. U Vijetnamu, primjerice, prijam u sjemeništa podvrgnut je nadzoru Vladinoga povjerenstva koje odlučuje tko može, a tko ne, ući u sjemenište. To su, može se reći, "službeni" oblici progona. Osim njih, postoji čitav niz uvjeta koji kršćanima onemogućuju miran život te se oni stoga osjećaju primorani napustiti te krajeve. Kršćani napuštaju i Irak jer se osjećaju žrtvama terorizma. Ljudi se boje, pa tko god ima rodbinu u inozemstvu, nastoji napustiti zemlju, zaključio je Tamburrini.

Kosovo, Indija, za ostale je tesko slike i naci jer je onemogucen pristup..


a da ne govorimo o hrpi dzamija koje danas stoje na mjestu nekadasnjih crkava kao sv ante u bihacu

kojoj je nadostukan minaret i nazvana ˝Osvojena˝

Potrudit ću se onda da se popravim i napredujem u tom pogledu, kako bih zadovoljio tvoje zahtjevne kriterije.

Zabavite se u raspravi.

P.S. Pozdrav od "papskog katolika".

da zaista u to virujem! i normalno ti kazes da je sve laz i izmisljotina a ja tvrdim da nije. ni ja ni ti nemamo dokaze da se ubjedimo u suprotno. ali neka doce sve na svoje... blizi si ti da postanes vjernik nego ja da postanem ateist... neka joe molit cemo se i za te..

Nepotrebno je objašnjavati i dokazivati da je i s l a m kao najmlađa religija isto tako i najagresivnija

dobro ste ih pomlatili tokom devedesetih , ali oni su vaše verne sluge koje vam sede uz skute , ameri su im naredili da posle batina koje su dobili od vas morali da vam se pridruže i da ćute

Dakle ako je tvoj predak napravio neko zlo, po svim njegovim potomcima treba opaliti ?
Muslimani se na bliskom istoku sjećaju križarskih ratova jer su tada dobili po p*, ali će svi uredno zaboraviti na Španjolsku, Balkan, a bome i sad ovih s*anja što rade. U glavnom, sjećaju se križarskih ratova jer im to prolazi kao izgovor za današnje zločine.
Ako je za tebe takav način razmišljanja normalan, onda
Na isti način će i muslimani u BiH kada im nešto ne bude po njihovom pozvat se na Srebrenicu i žrtve u njoj. Tako razmišljaju nacionalsocijalisti kojima stare žrtve ulaze u obzir samo radi poravnjavanja računa u budućnosti

Joe, 10 zapovjedi su pisane u obliku hetitskog ugovora (prve tri govore o odnosu jedne strane s drugom, a ostalih sedam o odnosu druge strane s prvom) i kao takve su povijesni oblik razvoja ljudske svijesti. E sad, ako ti želiš tuđu ženu ili takvo što, normalno da ti nisu u redu , većina ljudi s njima nema problema.
A sa fizičkog stajališta bezgrješno začeće uopće nije teško. Imaš one guštere koji su svi ženke, pa se opet razmnožavaju (je da su im potomci klonovi, al o tom potom ).
Isto kao i uskrsnuće (od virusa izvan stanice pa u stanici pa na dalje ).
Vjera je nešto u što vjeruješ ili ne. Tražit dokaze vjere je nešto što nema smisla. U tome svemu je bitan moral i etika a ne sljepa mantra (što obično dolazi od ateista ).

Rastu međureligijske napetosti

Posljedice napada na crkvu u nigerijskom gradu Madala
Nakon što je u Nigeriji za vrijeme Božića ekstremistička organizacija Boko Haram napala crkve, 28. decembra je izveden napad na jednu islamsku vjersku školu. Napetosti između kršćana i muslimana rastu i drugdje.


Odgovornost za napad preuzela je organizacija Boko HaramNapadi na kršćane u Nigeriji su samo jedan od primjera krvavih međuvjerskih obračuna u proteklom periodu. Ovo je posljedica razvoja događaja kojima je u prvi mah poklanjano malo pažnje, smatraju eksperti poput Christofa Sauera iz Međunarodnog instituta za religijske slobode u Južnoj Africi.

"Tek 2009. je napravljena analiza koja je pokazala da 70 odsto stanovništva ove planete živi u zemljama u kojima se ograničava sloboda vjeroispovijesti. Dvije godine kasnije napravljena je nova studija koja govori kako je 30 odsto svjetskog stanovništva pogođeno pogoršanjem stanja vjerskih sloboda", kaže Sauer.

"Osvetnički napadi" u porastu

Napad na džamiju u pakistanskom gradu LahoreuNove studije pokazuju kako se u Aziji, prvenstveno u Afganistanu i Pakistanu, sve češće izvode "osvetnički napadi". U Saudijskoj Arabiji dva miliona migranata sa Zapada ima ograničene mogućnosti ispovijesti svoje religije. Kršćanske mise su tamo zabranjene, baš kao i prelazak sa islama na kršćanstvo.

U Indiji postoji veliki pritisak na kršćane. U brojnim državama bivšeg Sovjetskog Saveza rigorozni zakoni ograničavaju slobodu vjeroispovijesti kako bi se prvenstveno smanjio uticaj islama, što ima posljedice i po kršćane u tim zemljama. Nevladina organizacija Open Doors navodi kako kršćani imaju velike probleme u Kini, Iranu, Mijanmaru, Turskoj, Vijetnamu i Sjevernoj Koreji.

Arapsko proljeće nije svima donijelo slobodu

Arapsko proljeće, koje je za mnoge donijelo slobodu, za kršćane, prvenstveno u Egiptu, donijelo je nove prijetnje. Eksperti smatraju da bi do sličnog razvoja situacije moglo da dođe i u Siriji u slučaju pada režima predsjednika Bašara el Asada. Posebno teško stanje je na zapadu Afrike, gdje se prepliću religiozni i politički motivi, kaže Christoph Sauer.

"U Nigeriji ima slučajeva kada se ljudi izvedu iz sredstava javnog prevoza i u slučaju da su kršćani ubiju na licu mjesta."

Kompleksni problemi Nigerije

Nigerijski vojnik s puškomU Nigeriji je u usponu islamistička organizacija Boko Haram. Polovina od oko 160 miliona stanovnika ove države su kršćani, polovina muslimani. Povodi za napade proteklih dana nisu samo religiozne prirode. Ekspert za ljudska prava Emanuel Obunveza smatra da se za kompleksne probleme ovakvih društava moraju pronaći i kompleksna rješenja.

"Problemu se mora prići s tri nivoa: sa nivoa obrazovanja, problema nezaposlenosti među mladima koji vodi u siromaštvo, a moraju se poboljšati i odnosi između kršćanstva i islama."

Ukoliko se brzo ne dođe do rješenja, ovoj državi prijeti građanski rat, smatra Obunveza

Spanija se ne zaboravlja...to je jedan od najvecih zlocina nad muslimanima...

Nesto ne vidim po forumima da Jevreji osudjuju Krizarske ratove...i njih su Krizari klali kao i muslimane...

Ajde ne zajebaji da ti drugacije ne kazem. Koji su moj arapi trazili u spanjolskoj. Da ti ces reci 's sta su krizari trazili na bliskom istoku. Jelda. E pa branili krscane od pravednih muslimana Krscane koji su maaaaalo prije muslimana ispovjedali svoju vjeru